Unosi za: Arhiva za 2006/09

Vrlo često sam prethodnih godina slušao o tome kako je letovanje u Crnoj Gori promašena stvar, kako je bolje i lepše u Grčkoj, Turskoj itd, kako je usluga katastrofalna, pa je skupo i ne znam šta sve ne. Još kada je bio referendum, onda su profesionalne patriote razvezale priču kako bre niko ne ide više tamo i ima da propadnu bez srpskih turista…

Malo morgen, što bi rek’o onaj.

Stari grad, Budva (pogled sa plaže Pizanna)

Vrlo dugo nisam bio na moru a i kada sam bio zadnji put bio sam u Baru koji je sve, samo ne letovalište. Ove godine sam 10 dana bio u Budvi. Tačnije, bili smo stacionirani u Starom Gradu u Budvi, ali smo vrlo često zujali naokolo i obilazili druga mesta.

Čamac na plaži u Perastu

Prvo prijatno iznenađenje je bila čistoća mora. Čak i na plaži Pizana koje je naslonjena na zidine Starog Grada, voda je bila kristalno čista i odlična za kupanje. Mogren plaže su prenatrpane, a na urbane plaže tipa Slovenska nisam ni hteo da idem - Ceca i co. su mi se smučili odavno, hvala lepo. Drugo je što je usluga u kafićima, restoranima ili prodavnicama korektna, uobičajena. Cene su identične beogradskim, pa ni tu nisam imao nikakvih problema - navikao sam se. Nekome ko dolazi iz recimo mog Pirota gde su cene dosta niže ovo može delovati skupo. Bilo nas je veće društvo i iznajmili smo trosobni, petokrevetni apartman (sa klimama, mada nam nisu trebale) za 60€ po danu, u Starom Gradu, što je sasvim dobra cena.

Brodić na otvorenom moru

Međutim, glavna prednost letovanja u CG je činjenica da je to mala država i da se svašta može obići u toku jednog dana. Ako idete tamo bez kola, uzmite rent-a-car - može se naći recimo Daewoo Matiz za 45€/dan za 1-2 dana a na 7 se cena spušta na 35/dan. Vredi svaku paru i načiniće odmor 10x boljim nego da si stalno na istom mestu.

Detalj iz bogate arhitekture Kotora

Tako smo išli na plaže Kamenovo i Ploče, ali i do Kotora, Perasta, Morinja (Ćatovića Mlini)…Obišli smo celu Boku koja je fascinantni primerak prirodne lepote. Kotor stari grad je divan i znatno veći od budvanskog. Popodnevno kupanje u mirnom i tihom Perastu je prava milina za nervozne programere ) , odlična priprema za večeru u restoranu Stari Mlini. Taj, kao i Ćatovića Mlini su restorani sa izuzetnim baštama. Teško je odlučiti se da li su lepši Ćatovići sa svojih desetak izvora u travi ili Stari Mlini na sredini reke dugačke 100m - stojite na mostiću i na jednoj strani je izvor a na drugoj ulazak u more, sa suncem koje zalazi. Meni se nekako ipak više sviđaju Ćatovići, no su to zaista nijanse. Ćatovići su i primetno jeftiniji od Starih Mlina (jedno 20%).


Ručak u Ćatovića Mlinima + pogled iz bašte u Starim Mlinima

A kada se nalazite na dvocifren broj km od Dubrovnika, gre’ota je ne posetiti ga. Šetnja Stradunom i okolnim uličicama, kuliranje na ćošku marine, pijaca na gradskom trgu (da nije modernih uređaja i telefona, pomislio bih da sam u 17. veku) - tih nekoliko sati svakako vredi puta. Iz Budve je najbolja varijanta krenuti rano ujutro, preći trajektom i otići pravo u Dubrovnik, a u povratku ići oko cele Boke i zastajkivati gde god vam se svidi.
Za ljubitelje fotografija mogu samo da preporučim da ne kreću bez 2GB kartica - ja sam napunio toliko i na kraju morao da pazim šta snimam - bilans je 5 filmića i 1000 fotografija (3.2Mpx).

Dubrovnik

Mnogo toga bih mogao da napišem, ali su reči slabe. Izlet brodićem do Herceg Novog, usamljene plaže u Budvi (Tanga, Tropicana, Acapulco) ili pored Kamenova, ručkovi u Tri ribara u Rafailovićima. Ima svašta i sve ih vezuje jedna stvar - u CG se ne ide po all-inclusive sistemu; ne idite da bi bili na jednom mestu.

Mala plaža Acapulco u Budvi, pored ulaza u pešački tunel ka Bečićima

E da, ono ima da propadnu… - do 1. septembra Budva je bila prepuna. Viđao sam prave GSB-’90 scene - vozić pored plaža je već pun, a još polovina od toga pokušava da se ugura unutra. Jedan lik nam je 20. avgusta tražio 83€ za trokrevetni apartman - to mu je jedini koji ima slobodan. Ljudi ima k’o pleve i što je za crnogorce verovatno bitnije - stranih turista ima na tone. Ruski se više čuje nego srpski, a ima i dosta Italijana, nešto sitno Francuza, Švaba i Engleza.

Forest se vratio iz velike zemlje preko velike vode i doneo nam velike vesti - Amerika i Srbija nemaju isti stav o Kosovu. No shit?! Mozda se nije Forest vratio, mozda je Magelan. E, sere mi se vise od svih njih. Ja ne znam kako oni ljudi sto citaju vesti uopste dozive starost (a ocigledno je dozive, ako samo pogledamo "nacionalni dnevnik" oh my god!). Mozda imaju neki poseban dodatak za teske traume i idu na terapiju elektrosokom, al svakako nemaju kao mi taj divan izbor koji se sastoji od jednog klika i gotovo!

E sad, the true life part. Mada znam da cete verovatno vecinski osuditi redove koji slede, htela sam da vam kazem da sam upala u pakosnu fazu. Posto sam nova u tom krugu osecanja, jako sam i sretna dok ih otkrivam u njihovoj jednostavnosti. Iako mozda vecina vas u njima uziva jos od rane osnovne skole (nemojmo sad da se lazemo), kada ste bili pakosni na devojcicu koja je imala lepsu pernicu od vas jer joj je mama bila "stevka" ili ste bili pakosni na drugara koji uvek pogodi go i svi ga slave dok vi uporno igrate "odbranu", vidite, ja nisam gajila takva osecanja vec sam bila njihova meta, u zemlji i u inostranstvu (u inostranstvu pogotovu!). I tako je mala sylvie (pisem i s malo kako bih akcentuirala tu maloću) godinama gledala sa strane ispoljavanje tih pakosti i uvek je pitala "mama, zašto oni to rade". Mama je mudro odgovarala "zato što su pakosni", naravno sa onim tonom koji je naznačavao da je to užasna osobina s jedne strane i da "mi" nismo nikad bili niti ćemo biti pakosni, sa druge. I tako je mala sylvie tom ne verbalnom komunikacijom utuvila sebi u glavu da je to loše i da mi to ne radimo. Postojali su tu mnogi razlozi zbog čega je malu sylvi mrzelo da bude pakosna, ali mislim da je odlučujući razlog bio manjak ambicije (thievery corporation - todo es producto de una ambicion) i manjak želje da se vreme troši na smišljanje pakosti (jer ipak, moramo priznati, pakosni ljudi smišljaju pakosti - one se ne radjaju same od sebe). Medjutim, u poznim dvadesetim, koje se cine kao mid-life-crisis pre mid-lajfa, Sylvie (sa veeeelikim S) je shvatila da zapravo ima vremena na pretek, a kad imas vremena na pretek ambicije nikad dosta, jer zapravo šta ja to toliko pametno imam da radim u životu? Realno - nista. Vidjam se sa svima vama, nekad nam je dobro nekad se smorimo, idem da smrdljivi posao koji traje znatno dužze nego sto je iko očcekivao, odem na neki party, masažzu, shoping, i eto. Znaci, pred tridesetu - gde si bio- nigde; sta si radio - ništa. I verujte, ne progovara malodusnost iz mene, a to cu vam sada i demonstrirati na paradigmatičan način (BIG emphasis na paradigmatično). Dakle, cela jedna decenija izjedena pronalazenjem naftnih polja u Vojvodini, sadjenjem jela mira u pionirskom parku, upoznavanjem za pojmom deviznog kursa od ranog puberteta, i tako dalje i tako dalje. To sum up, u to vreme ja (a verovatno i vi) sam bila na ulici jako često, jurila po demonstracijama ko lud na brašno, i duboko verovala da kad ON ode Mi ćemo uspeti da ostvarimo sistem vrednosti koji zaslužujemo. Naravno to se ni izdaleka nije desilo (pogledaj pocetak posta) pa je i bilo kakva vrsta hedonističkog zadovoljstva izostala. To je na globalnom planu. A na ličnom planu, dont get me started - tipičan raskorak izmedju želja i njihove realizacije. Naravno to je sve zajedno dovelo do ogromnog gomilanja frustracije koja se sve vreme nalazi u stanju potencijalne erupcije. I tako, velim ja sebi, posle svih ovih godina očcekivanja i manjeg ili većeg rada na ostvarenju istih - koji je to meni kurac trebalo??? Rezultat bi bio isti i da ni jedan jedini put nisam izašla na ulicu, i da se ni jedan put nisam informisala sta se oko mene dešava, da nisam nikad pruzila ruku pomirenja i oprostila i priznala sopstvene greške - sve bi bilo identično. Sta vise, velike su šanse da bih ja sad imala više živaca i proživljenog zadovoljstva. Znači, nije rešenje prestati da želis, nego početi da zelis ostvarive stvari. Na primer - izuzetnu frustraciju izaziva želja da odes sa prijateljima na more, posle užasne godine, gde dva meseca sve planiraš i onda pukneš i pare i odmor zbog jebene vize koja je posledica ranije pomenutih aktera na našoj sceni. Instead - veoma je realna šansa za pronalaženjem zadovoljstva u principu "milo za drago" realizovanim u vidu reckanja makazicama za nokte površinskog sloja cd-a mog bivšeg decka na kojem je zapisan u dvx formatu njegov omiljeni film. U krajnjoj liniji, krivica vec postoji i stalno izjeda, tako da je to win-win situation. A i nigde u bibliji ne piše "Thy shall not cut the surface of a pirat dvx of your ex-boyfirend". Rec rec - do ozdravljenja! Devojke prionite!

Uz jedan ovakav podnaslov: "Растућа популарност блоговања доноси нова искушења класичном новинарству" Poenta, tacnije povod teksta mi je nebitan, neki glupi skandal... Ovo je za one koji ne vide stvari dalje od svog nosa, i koji i dalje misle da je blog samo necija ekscentricna skrabotina. "Блоговање је, наиме, постало нови медиј и раст популарности ове врсте комуникације изазван је
Sve oko mene (nas) je sa prefiksom E, moja struka, okruzenje, svakodnevica... Sve je elektro, elektronski, E-nesto, E-svasta... elektronsko poslovanje, elektronsko placanje, e-banking, e-magazin, (jedini magazin koji i dalje citam u papirnom izdanju), e-books, e-communities, E-trgovina ;), cak je i E.T. (iako nema veze sa "elektro" ali setih se i toga) snimljen godine kada sam se ja rodila (1982).
I ne samo da smo to postali, već hoćemo to i da uguramo sebi u Internet domen. Svi verovatno već znate priču o dvo i tro slovnoj skraćenici i njenom usvajanju. Vest sa naslovom "Diplomatija za dvoslovnu oznaku SS" me je stvarno isterala iz takta. Ministarstvo spoljnih poslova smatra da SS ne asocira na Hitlerovu vojsku, već da jednostavno znači "Srbi, Srbija". Ako sam dobro interpretirao ovaj

Dragi prijatelji i poštovaoci mog lika i dela (vizualizujem gađanje i gađenje pompeznih gledateljki glamurame), vidim da na hitovima imamo steady 28/day, tako da rekoh sebi moram obnoviti blogerske dužnosti da Hulja ne bi sutra oko 6:28 doživeo apstinencijalnu krizu i ostavio još neki soul racking morning rider comentar.

Skinula sam Malaguena Salerosa (Kill Bill soundtrack ili bilo koji marijachi na svijetu, whichever more afordable) i sad se drogiram.

Yo no te ofrezco riquezas
Te ofrezco mi corazon

Totalno sam se navukla na Desperate Housewives - Brie je najveca kraljica. Pita je shrink kao pa zar biste mogli ceo život da provedete u gomili laži i nezadovoljstva, a Brie odgovara "but dont forget the dinner parties"!!!! Kraljica. Appearance is everything.

Respect is the only curreny, right Spike? U suštini, mnogo je očekivati ljudsku empatiju. To kad se desi obasja ti ceo naredni period, ali to su samo mili trenuci u odnosu na čitavu večnost besomučne međusobne borbe. Kod mene ljudska empatija izaziva iskrenu zahvalnost i zauzima posebno mesto bez obzira na dalje realne događaje. Za razliku od lažne "ožalošćenosti". Which is truly discusting zato što se ni ne potrude da je prikriju civilizacijskom tekovinom kao što je dinner party-fake smile-friendly hug-etc. Danas sam (greškom) dobila od mog prevodioca neki članak koji napisao Vojin Dimitrijević o vinu i snobizmu. Prvo mi nije bilo jasno zašto bi the Vojin Dimitrijević o tome pisao, onda sam mislila da postoje dva sa istim imenom, anyway, priča Vojin o snobizmu i vinu i kaže kako je ok biti snob jer onda ako si pametan učiš nešto i upijaš tuđe utiske dok ne spoznaš koji su tvoji a onda možeš da ostaviš to iza sebe i nastaviš da živiš bez obzira na ostale i njihove utiske. 

Ja mislim da sam dala dovoljno kontraverznih premisa u tekstu da Hulja može da ostavi neki plodonosan i ohrabrujući komentar. And do not forget - respect is the only currency. People are so stupid. 

Profesor na odseku za primenjenu matematiku i teorijsku fiziku univerzizeta u Kembridžu, Stiven Hoking traži asistenta. Plata između £20,842-£23,457. Rok za prijavu 22 September 2006. Oglas i Link Dakle hajmo diplome na sunce, našminkajte CV i stanite u red
Evo odlucio sam da napisem nesto onako opušteno o procesu nastanka dizajna jedne strane, tačnije prototipa tj. mockupa. Dragan je u par navrata pisao na ovu temu, tako da možete pogledati i to. Iako je za neke ovo najdosadniji (pokušavam da ublazim najomrzeniji) deo web dizajna, po meni je on najinteresantniji, najzahtevniji i najkreativniji. Moj [...]
Većina lekara i medicinskih sestara, koji rade u Kliničkom centru i Institutu u Sremskoj Kamenici, su kolegijalni, u smislu da ako dođemo mi radnici iz HMP, ili dovedemo nekog od naše bliže rodbine, na neki od pregleda u Specijalističku ambulantu, ili u bolnicu, na neki od hitnih prijema, prime nas bez dužeg čekanja, zakazivanja i naplaćivanja usluga, ili sa nekim popustom, ako ti pregledi
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk