Unosi za: Arhiva za 2006/09

U okviru programa 41. smotre jugoslovenske umetnosti (da, da, još uvek se tako zove…) „Mermer i zvuci“, 12. septembra 2006. godine, Narodno pozorište iz Beograda je gostovalo sa predstavom „Laža i paralaža“ .

        Predstavu je režirao Jug Radivojević a glavne uloge su igrali Milan Gutović i Nataša Ninković.

 

        Na radost poštovalaca pozorišne i umetnosti uopšte, sala dvorane „Park“ bila je ispunjena skoro do poslednjeg mesta. Ruku na srce, sva mesta i nije moguće zauzeti jer je najmanje 10% stolica polomljeno ili uništeno dovoljno da na njih ne može da se sedne, ali je ipak bilo puno.

 

        Glumci su u potpunosti opravdali brojnost i očekivanja publike, pa je to bilo jedno lepo veče uz smeh. Sterija je ukazao na naše mane i različite sposobnosti koje se ne menjaju vremenom.

 

        Prijatno iznenađenje za mene lično je bila Nataša Ninković, koju sam prvi put gledala u pozorišnoj predstavi. Stekla sam utisak da je baš dobra glumica kojoj se na licu vidi svaka promena zahtevana ulogom, za razliku od mnogih TV serija ili filmovima u kojima mi je delovala prilično hladno i odsutno.

 

        Još jednom, bravo. I gostima a i publici.


Time: You recently invited President Bush to a televised debate. If he were sitting where I am sitting, what would you say, man to man?

Ahmadinejad: …I gave some recommendations to President Bush in my personal letter, and I hope that he will take note of them. I would ask him, Are rationalism, spirituality and humanitarianism and logic - are they bad things for human beings? Why more conflict? Why should we go for hostilities? Why should we develop weapons of mass destruction? Everybody can love one another.

Time: Does Iran have the right to nuclear weapons?

Ahmadinejad: We are opposed to nuclear weapons. We think it has been developed just to kill human beings. It is not in the service of human beings. For that reason, last year in my address to the U.N. General Assembly, I suggested that a committee should be set up in order to disarm all the countries that possess nuclear weapons.

Time: How far will Iran go in defying Western demands? Will you wait until you are attacked and your nuclear installations are destroyed?

AhmadInejad: Do you think the u.s. administration would be so irrational?

Time: You tell me.

Ahmadinejad: I hope that is not the case. I said that we need logic. We do not need attacks.

Time: Are you worried about an attack?

Ahmadinejad: No.

The first message was routine enough: a "Prepare to Deploy Order" sent through Naval communications channels to a submarine, an Aegis-class cruiser, two minesweepers and two minehunters.

The orders didn't actually command the ships out of port; they just said be ready to move by October 1.

A deployment of minesweepers to the east coast of Iran would seem to suggest that a much discussed, but until now largely theoretical, prospect has become real: that the U.S. may be preparing for war with Iran.

But superpowers don't always get to choose their enemies or the timing of their confrontations. The fact that all sides would risk losing so much in armed conflict doesn't mean they won't stumble into one anyway.

So what would it look like? Interviews with dozens of experts and government officials in Washington, Tehran and elsewhere in the Middle East paint a sobering picture: Military action against Iran's nuclear facilities would have a decent chance of succeeding, but at a staggering cost.

No one is talking about a ground invasion of Iran. Too many U.S. troops are tied down elsewhere to make it possible, and besides, it isn't necessary. If the U.S. goal is simply to stunt Iran's nuclear program, it can be done better and more safely by air.

An attack limited to Iran's nuclear facilities would nonetheless require a massive campaign. Experts say that Iran has between 18 and 30 nuclear-related facilities. The sites are dispersed around the country -- some in the open, some cloaked in the guise of conventional factories, some buried deep underground.

A U.S. strike would have a lasting impression on Iran's rulers. U.S. officials believe that a campaign of several days could set back Iran's nuclear program by two to three years. Hit hard enough, some believe, Iranians might develop second thoughts about their government's designs as a regional nuclear power.

Given the chaos that a war might unleash, what options does the world have to avoid it? One approach would be for the U.S. to accept Iran as a nuclear power and learn to live with an Iranian bomb, focusing its efforts on deterrence rather than pre-emption.

The risk is that a nuclear-armed Iran would use its regional primacy to become the dominant foreign power in Iraq, threaten Israel and make it harder for Washington to exert its will in the region. And it could provoke Sunni countries in the region, like Saudi Arabia and Egypt, to start nuclear programs of their own to contain rising Shiite power.

Those equally unappetizing prospects -- war or a new arms race in the Middle East -- explain why the White House is kicking up its efforts to resolve the Iran problem before it gets that far. Washington is doing everything it can to make Iran think twice about its ongoing game of stonewall. Everyone has been careful -- for now -- to stick to Rice's diplomatic emphasis.

"Nobody is considering a military option at this point," says an administration official. "We're trying to prevent a situation in which the president finds himself having to decide between a nuclear-armed Iran or going to war. The best hope of avoiding that dilemma is hard-nosed diplomacy, one that has serious consequences."
Pre par dana sam postao ponosan vlasnik HP Compaq nx7400 prenosnika, u ovom tekstu ću Vam preneti moje prve utiske. Najbitnja stvar prilikom odabira marke prenosnika je kvalitet izrade, izbor se sveo na poznate marke u svetu prenosnika kao što su HP, IBM i Asus. Pošto je HP dobio največi broj preporuka od mojih mnogobrojnih kolega [...]

Geocites 1996 style for CSS Zen Garden by Bruce Lawson. Read more on this blog post from 2004.

Da li je moguće u Srbiji napraviti relevantne i referente online diskusione lokacije?

Stručnim forumima u Srbiji nedostaju adekvatni diskutanti

Ako se pogledaju različiti posećeniji domaći stručni forumi, može se zaključiti da praktično ni jedan od njih ne zadovoljava osnovne kriterijume referentnosti koji postoje u razvijenijim Internet sredinama. U sklopu pravila funkcionisanja referentnih diskusionih lokacija, prihvata se diskusija na teme samo u slučaju da odgovor doprinosi novim saznanjima, doprinosi drugačijem uglu posmatranja tematike, ili ukratko donosi nešto kvalitativno novo u razvoju teme.

Ova karakteristika najboljih foruma na svetu iz različitih oblasti omogućena je zbog velikog priliva stručnih osoba na ovakve forume, koji mogu svojim znanjem da ostvare interes i da se etabliraju u struci, imaju korist pronalaženja klijenata, ili neke druge legitimne interese pravilnim učestvovanjem u diskusijama.

Najveći problem za kreiranje ovog tipa diskusionih lokacija kod nas predstavlja brojnost populacije koja se sporazumeva na sličan način u prostorima bivše SFRJ. Postojeći primeri veoma posećenih stručnih foruma koji imaju ozbiljniju moderaciju, pokazuju da je skoro nemoguće imati neku stručnu temu sa odgovorima koji se približavaju referentnim forumima u svetu, ili je broj odgovora na ozbiljnije (stručnije, suštinske) teme suviše mali.

Najverovatniji razlog za ovakvo stanje jeste činjenica da eventualni relevantni diskutanti nemaju dovoljno interesa da učestvuju u temama, da nema dovoljno kvalifikovanih diskutanata koji koriste internet za određeni broj tema, ili jednostavno nemaju dovoljno znanja da pronađu relevantne diskusione lokacije. Sa druge strane, većina aktuelnih diskutanata nije ni videla kako izgledaju i šta sadrže najreferentniji forumi iz raličitih oblasti, a još manje je diskutovala na ovakvim lokacijama.

Može se pretpostaviti da će se sa rastom prihoda od oglašavanja na domaćem Internetu, ali i sa porastom broja korisnika Interneta ova situacija popraviti, ali samo pod uslovom da vlasnici diskusionih lokacija imaju za cilj kreiranje referentne diskusione lokacije.

Politički forumi - "buvljak taštine"

Ako se posmatraju domaći forumi na kojima se raspravljaju političke teme, ono što se odmah može zaključiti jeste da se na Internetu preslikava stanje u aktuelnom zvaničnom političkom životu u Srbiji - prepucavanja, jalove diskusije, paušalne kvalifikacije, nerelevantnost, itd.

U poslednjih godinu-dve dana sve je više online diskutanata iz redova klasičnih političara i novinara, koji se skrivaju iza pseudonima, i vežbaju svoje "oratorske sposobnosti". Naravno, diskutuje se na onim forumima gde se okuplja slična "bratija", ili se zajednički napadaju "oni drugi".

Relevantni politički forum - utopija ili ne?

Prevelika energija političkih diskusija na Internetu mogla bi se možda i usmeriti u kreiranje referentne lokacije za političke diskusije koja bi morala da ima sledeće kriterijume da se ne bi okarakterisala nao "nedemokratska":

- Podjednaki broj profesionalnih (plaćenih) moderatora iz svih aktuelnih političkih opcija (adekvatni aktivisti političkih partija i relevantnih nevladinih organizacija).
- Moderacija postova po principu slanja e-mail poruke svim profesionalnim moderatorima, da bi postojao uvid u sve aktivnosti moderacije od strane svih moderatora.
- Postojanje mogućnosti vraćanja obrisanih poruka u originalnu ili novu temu (s tim da se zna koje obrisao i ko je vratio post).
- Insistiranje isključivo na diskusiji u kojoj se na relevantan način diskutuje, bez ikakvog vređanja, paušalih kvalifikacija i svih ostalih negativnih tekovina domaćeg političkog života.
- Adekvatno informisanje svih političkih opcija, nevladinog sektora i medija o postojanju ovakvog foruma.
- Diskusija na engleskom (a može na još nekim svetskim jezicima) po istim pravilima.

Smisao jednog ovakvog online mesta mogao bi da bude - poligon za edukaciju iz oblasti političke komunikacije, tolerancije i relevantnog političkog govorništva.

Ovakav projekat možda može da iznese privatna inicijativa kroz nevladin sektor, ili samo nevladin sektor, a možda i država da pokrene ovakav tip dijaloga kroz adekvatan projekat. Naravno, uslov nad uslovima je da postoji participacija svih političkih opcija po principu međusobne kontrole i javnosti te kontrole. Ili je možda napisano ipak utopija?
Marko me je u svom postu ponovo naveo da razmislim o instituciji "Imati vezu". Na našim prostorima je ta institucija jako isprostituisana u proteklim godinama komunizma, socijalizma, postkomunizma, tranzicije, negativne selekcije i ostalih govana kroz koje smo prošli i kroz koja još uvek prolazimo. A jasan mi je i razlog. Na bitne pozicije su dolazili, i što je najgore još uvek dolaze, ne oni koji
Wow, 2 odlične vesti danas, znam da sam obećao sebi a i Vama, da neću posati o ličnim stvarima, ali danas je bio možda najbolji dan ove godine (doduše jos nije kraj). Pazario sam nx7400 (ko razmišlja o laptopu nek svrati u Comtrade, moram da ih pohvalim ogrebao sam se za 2 majce,, imaju promociju par [...]

Uz novu nadogradnju iPod/iTunes softvera, Apple je uveo nekoliko novotarija od kojih ću izdvojiti dve, i obe imaju falinku nepostojanja otvorene specifikacije, što je pored kratkotrajnog flertovanja sa FOSS zajednicom i inače karakteristično za Apple proizvode. (Primetite samo na koji način se goniči za raznorazne komponente Apple računara pojavljuju u Linuks kernelu, da izdvojim samo iritirajući AirPort)

Prva novotarija je da je datoteka iPod_Control/Device/SysInfo uklonjena. Ova datoteka sadrži informacije o iPod modelu i njegovim karakteristikama, i za to je koristi ne-iTunes softver. Da sada neko ne bi pomislio da se opet radi o tamo nekim hakerima na GNU/Linuksu koji nešto viču, nakon nadogradnje, veoma je moguće da iPod ne radi sa drugim uređajima kao što je auto-radio. Kao i svaki put do sada, kada je Apple bez jasnih tehnički orijentisanih pobuda menjao format zapisa, FOSS zajednica će uspeti da postigne kompatibilnost, ali po koju cenu? (Ukoliko imate iPod čiji upravljački softver niste nadogradili nedavno, Aaron Bockover će vam biti zahvalan ako mu pošaljete ovu datoteku) Naravno, do tada se suzdržite od nadogradnje, baš kao što i GNUpod stranica savetuje.

Druga novotarija jesu igrice za iPod. Apple je ranije objavio dokumentaciju za kreiranje “NotesOnly” aplikacija, što su drugi iskoristili za kreiranje raznoraznih kvizova i sl. Na jednoj viki stranici iPodLinux projekta, koji omogućava da pokrenete Linux sistem na iPod-u (uz gomilu programčića, igrica i sl. mada na mom iPod mini-ju UI nije ispravno iscrtan kao na modernijim iPod-ovima) postoji ponešto informacija o ovim igricama, ali sve dok Apple ne objavi SDK, ne verujem da će se išta korisno postići reverzovanjem. U ovom članku objavljenom na OSnews.com navedene su neke sjajne ideje za nove iPod igrice, a imajući u vidu veličinu iPod tržišta i nezasićenost istog igricama, postojanje javnog SDK (pa makar on zahtevao OSX razvojne alate poput Xcode-a) bi bilo jako zanimljivo. Da ne pominjem sve druge mogućnosti koje bi došle uz objavljivanje API-ja, poput nestanka monopola u iPod/iTunes svetu? :)

Da biste zabeležili nešto koristeći Nokiu E60, imate opciju tj. mali alat/aplikaciju, pod nazivom Notes (putanja: Menu - Organiser - Notes), posto otvorite isti imate listu beleski sa datumom kad je beleska kreirana, a ako je kreirana danas tu privremeno stoji vremene kreiranja (npr. 13:45), a sutra datum zameni vreme. Nova beleška se kreira na: [...]

-)

Kada sam već pomenuo Dilberta (u članku Uspeh je …) red je da dodam i čuvenu Dilbertovu “Teoriju o plati”.

Naime, poznato je da inženjeri, naučnici, programeri nikada ne mogu da zarade onoliko koliko menadžeri, prodavci, računovođe, slobodni umetnici.

To se sada može dokazati i naučno -)

Prvo, dve poznate aksiome:

  • Znanje je Moć (= Snaga)
  • Vreme je Novac
  • Kako svaki dobar inženjer zna: Snaga = Rad / Vreme

    Kako je Znanje = Snaga, odavde => Znanje = Rad / Vreme

    Takođe, Vreme = Novac, odavde => Znanje = Rad / Novac

    Rešimo po Novcu: Novac = Rad / Znanje

    Odavde je jasno da kada Znanje teži nuli, Novac teži beskonačnosti, bez obzira na količinu rada -)

    Stoga, inženjeri, naučnici, programeri nemaju sreće kada su pare u pitanju -)

    blogodak blog

    Blogodak?

    Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

    O projektu

    Podrška

    MyCity.rs

    DevProTalk

    Blogopen Socialopen 2010