

Kako sam stariji (ili je možda lepše reći “iskusniji”
) sve više princip i ideal jednostavnosti prepoznajem kao svoj lajt-motiv ili ideju vodilju - u svom radnom okruženju (bilo na poslu, bilo kod kuće), u svojim radovima (programima, web sajtovima), u odnosima sa kolegama, prijateljima i rođacima.
Pri tom ovo nikako ne treba mešati sa pojmovima “prosto” ili “nešto nedostaje”. Jednostavnost znači postizanje cilja kroz minimalan broj (koraka / akcija / kontrola na formi / odlazaka u prodavnicu) i uživanje u postignutom.
Usvajanje ovog principa nije jednostavno
, pogotovo u programerskom esnafu. Komplikovanost rešenja je obrnuto proporcionalna godinama iskustva - setite se vaših prvih programa sa kojima ste hteli da zadivite potencijalne (i najčešće samo potencijalne) mušterije
Dostizanje ideala jednostavnosti nikako nije pasivan proces - to je aktivno ulaganje energije u posmatranje, rad na sebi, svojim programima i svojim vezama. Sam rezultat je vredan toga: efikasne i elegantne aplikacije, situacije kojima je načešće oduzeta surovost komplikovanosti, pritvornosti i lažima.
Odlična knjiga na tu temu je “Deset zakona jednostavnosti” a same zakone i delove iz knjige možete pročitati na blogu autora:
http://lawsofsimplicity.com/
Evo nekoliko prvih zakona (gledajte ih u svetlu tehnologije, ne sociologije
):
Uprosti (Reduce) - najjednostavniji način dostizanja jednostavnosti je kroz uprošćavanje
Uredi (Organize) - sredi komplikovane sisteme
Vreme (Time) - ušteda vremena stvara osećaj jednostavnosti
Učenje (Learn) - znanje čini sve jednostavnijim
…
Ponešto imate i na Wikipediji: KISS (Keep It Simple, Stupid) principle kao i Simplicity.