Blogodak - srpski blogovi na jednom mestu

You were born a daughter. You looked up to your mother. You looked up to your father. You looked up at everyone. You wanted to be a princess. You thought you were a princess. You wanted to own a horse. You wanted to be a horse. You wanted your brother to be a horse. You wanted to wear pink. You never wanted to wear pink. You wanted to be a Veterinarian. You wanted to be President. You wanted to be the President’s Veterinarian. You were picked last for the team. You were the best one on the team. You refused to be on the team. You wanted to be good in algebra. You hid during algebra. You wanted the boys to notice you. You were afraid the boys would notice you. You started to get acne. You started to get breasts. You started to get acne that was bigger than your breasts. You wouldn’t wear a bra. You couldn’t wait to wear a bra. You couldn’t fit into a bra. You didn’t like the way you looked. You didn’t like the way your parents looked. You didn’t want to grow up. You had your first best friend. You had your first date. You had your second best friend. You had your second first date. You spent hours on the telephone. You got kissed. You got to kiss back. You went to the prom. You didn’t go to the prom. You went to the prom with the wrong person. You spent hours on the telephone. You fell in love. You fell in love. You fell in love. You lost your best friend. You lost your other best friend. You really fell in love. You became a steady girlfriend. You became a significant other. You became significant to yourself. Sooner or later, you start taking yourself seriously. You know when you need a break. You know when you need a rest. You know what to get worked up about and what to get rid of. And you know when it’s time to take care of yourself, for yourself. To do something that makes you stronger, faster, more complete. Because you know it’s never too late to have a life. And never too late to change one. Just do it!

Nike

Božidar Đelić je pre par dana počeo da na B92 Blog-u objavljuje zapise sa njegove posete Svetskom ekonomskom forumu u Davosu. Ono što je meni privuklo pažnju jeste:

Prvo, razgovarao sam sa predsdnikom Majkrosofta Internejšenl koji vodi u firmi sva tržišta sem SAD, Žan-Filipom Kurtua (Jean-Philippe Courtois) o strateškom partnerstvu koji bi Srbija i Majkrosfot mogli da formiraju.

...

Dogovorili smo se da se, po formiranju reformske vlade, napravi veoma ambiciozan višegodišnji plan razvoja elektronske srpske državne uprave (e-government) gde tragično kaskamo za našim susedima, kamoli svetskim liderima.

A ovo je komentar koji sam tamo objavio, a ovde ga u delu prenosim:

Zanimljivo mi je da ignorišete e-Europe 2005 plan i iDABC inicijativu pri Evropskoj komisiji za elektronsku upravu koja podržava upotrebu slobodnog softvera u javnom sektoru prvenstveno radi dostupnosti i prilagodljivosti softvera svim građanima. I Slovenija i Hrvatska su usvojile sličnu politiku korišćenja slobodnog softvera.

[Slobodan softver] dozvoljava organizacijama da dele rezultate i know-how i prilagode gotovo njihovim potrebama. Ne manje važno, osigurava privrženost otvorenim standardima, pa olakšava međupovezanost i daje jednak pristup informacijama i uslugama javnog sektora...

Ja ne kažem da sa nekim ne treba razgovarati. Lično bih želeo da oni zaposle još 1000 naših stručnjaka i prihvate otvoreni model razvoja softvera (iako su obe stvari podjednako nerealne). Pozivam Vas samo da sagledate i drugu opciju koju lično podržavam i za koju verujem da može imati daleko bolji učinak na razvoj domaće softverske ICT industrije.

Kao još jedan prilog mojim stavovima uputio bih vas na studiju koju je podržala Evropska komisija o uticaju slobodnog softvera na inovacije i konkurentsku prednost kada je reč o evropskom ICT sektoru, objavljenoj krajem prošle godine.

Posebno važno mesto slobodni softver ima i u obrazovanju. Brojni zaključci OLPC projekta (laptop za 100$) koji podržava i UN pokazuju da se tako pružaju jednake šanse svima, razvija znatiželja kod pojedinaca, a zašto da ne pomenem i značajnu materijalnu uštedu. Sve su to razlozi zašto je izabran upravo slobodan softver. U komentarima je već pomenuta Ekstramadura u Španiji, koja je po mnogo čemu slična nama. Kompletan sistem sa sve obukom i prilagođavanjem je koštao manje od milion umesto 18 miliona evra. A i taj novac je ostao u lokalnoj sredini. Mislite o tome.

Pre par meseci sam gledao na CNN-u jednu reprizu emisije o letećim tanjirima. Čini mi se da je emisija iz neke devedeset i druge-treće godine Naravno ništa posebno nisam time postigao ali prateći, onoliko koliko mi je poznavanje engleskog jezika dozvoljavalo shvatio sam da su sa jedne od sondi koja kruži po svemiru Amerikanci dobili [...]

Zahvaljujuci kablovskoj konacno mozemo pratiti i ovakve programe, i kao nekome ko je o njemu, Leno-u, Lettermanu, Clobertu i ostalima mogao samo kroz tekst i eventualno po neki klip saznati nesto vise to mnogo znaci.

Jon Stewart (rodjen Jonathan Stuart Leibowitz). Covek me odusevljava… zaista mi u zivotu nedostaje taj nivo i ta vrsta humora… politicki humor, ali vrhunski… ne svodi se sve na satiranje Velje jer je psovac vec se lep i detaljno “na naucnoj osnovi” unistava onaj ko je predmet radnje u toj emisiji.
Aktuelan, elokventan, kreativan. Svaku situaciju iskoristava do tacno one zdrave granice koju ne treba prelaziti.
Nacin na koji “secira” ljude i situacije, prosto je fascinantan.
Kako me posao, tj. onaj njegov deo koji se direktno vezuje za materijalna dobra, tera da budem u toku sa dogadjajima u USA, krajem 2004. imao sam prilike medju prvima dobiti kopiju najbolje epizode emisije Crossfire, jedne od, tada najpopularnijih emisija politickih emisija. Voditelji Robert Novak i Tucker Carlson dovodili su 2 gosta i stavljali ih u unakrsnu vatru, krajnje neprijatnim pitanjima… A onda su napravili kardinalnu gresku i pozvali Jon-a u emisiju.. samog… 2 na 1… Covek je za 13 minuta i 50ak sekundi unistio obojicu do te mere da je posle par meseci show i potpuno ugasen. O tome moze da se prica, ali bolje procitajte transkript ili pogledajte snimak.
Brilijantan showman, novinar, komicar, sa uvek izuzetnom selekcijom sadrzaja i gostiju u emisiji. Jedan od ljudi zbog kojih vredi gledati CNN.

Citati sa dodele Oskara 2006 koju je vodio:
“Good evening everybody. Ladies, gentlemen…uhh…Felicity…”
“For those keeping score: Three 6 Mafia: 1; Martin Scorsese: 0.”
“I’m surprised Cinderella Man didn’t win Best Make-up. Imagine the difficulty of making Russell Crowe look like he’d been in a fight.”
“Tonight we celebrate excellence in film…with me…the fourth male lead from Death to Smoochy. Rent it.”
“Björk couldn’t be here tonight. She was trying on her Oscar dress and Dick Cheney shot her.”
“If there’s anyone out there involved in illegal movie piracy… don’t do it. Take a good look at these people. These are the people you’re stealing from. Look at them! Face what you’ve done! There are women here who can barely afford enough gown to cover their breasts.”

Izbori 2000:
“I was not elected to serve one party.” — George W. Bush (video overlay)
“You were not elected.” — Jon Stewart
“I have something else to ask you, to ask every American. I ask you to pray for this great nation.” — Bush “We’re way ahead of you.” — Stewart

Izbori 2004:
“In South Carolina, Senator John Edwards won handily, fulfilling his promise to win every state he was born in.”
“When did our elections become the Special Olympics? You’re not all winners. Not everyone gets a hug. You guys got crushed.” [on the exuberant losers of the New Hampshire primary]
“Please explain to me why John Kerry sounds more dickish telling the truth than Bush sounds when he’s lying. How is that possible?”

Razni drugi citati: ovde

Proveo sam dosta vremena radeći po kojekakvim data centrima, ali me i dalje neki impresioniraju. Pogledajte seriju fotografija iz data centra firme Industrial Light and Magic, tj. ILM.

Covek ne mrzi drugog coveka nego samo ako ga se boji, i zato mrznja i strah idu naporedo. Ako se covek, naprotiv, ne boji svog protivnika, onda ga i ne mrzi, nego ga prezire. Stoga su ljudi koji puno mrze uopste strasljivci, i imaju zensku cud i osetljivost…
Mrznja zaslepljuje i najpametnijeg, tako da ovaj obnevidi za sve vrline koje bi mogao imati njegov protivnik; a ovo znaci unizenje koliko
za srce toliko i za razum onog koji mrzi. Smatrajuci opasnim i najbezazlenijeg, on smatra najgorim i najnevinijeg. Mrznja tako izopaci i najsiri um, poremeti i najbolje obrazovanje, i iskvari i najcistije srce, da unese nered u celu covekovu prirodu. Zbog ovog mrznja napravi
nekog nemogucim u drustvu, a nesnosnim cak i u njegovoj sopstvenoj kuci.
Mrznja, dakle, najpre pogadja onog koji je nosi.

Ima strasljivaca koji u mrznji prema nekom coveku omrznu i njegovu porodicu, i njegov narod, i njegov grad, i njegovu zemlju, i njegovog psa pred kucom. A kako mrznja raste utoliko vise raste strah iz kojeg je ponikla, covek najzad pocne da zivi u borbi sa prividjenjima. Sto je covek silniji po svom drustvenom polozaju, njegove mrznje bivaju sve mnogobrojnije, a za drugi svet sve opasnije. Kako uplasen covek veruje da je sam sebi nedovoljan, on u strahu i mrznji pocini prestupe ili zlocine koje inace nikad ne bi pocinio da nije mrzeo.

Drukciji od drugih ljudi moze biti covek po boji koze, kose, ociju, stasa, obima, ali sve ovo ukupno malo znaci. Pravi “drukciji covek” moze biti razlican od opsteg tipa pre svega po obrazovanju, a narocito po vaspitanju, sto znaci po navikama i ukusima. A ovo je zatim pravi antipod. Pogledajte koje ste ljude u svom zivotu mrzeli, i vi cete videti da nikog niste mrzeli zbog njegovih vrlina ili njegovih mana, nego, najvise zato sto je bio drukcije izgradjen nego li vi ili vasi najblizi. Ako ovde nije mrznja ponikla direktno iz necijeg straha pred jacim, ona je ponikla pravo iz neizvesnosti o necijim sklonostima, i iz nerazgovetnosti necije prirode, a to je uvek izvesna nesigurnosti koja moze da postane i strahom. Zato ponova tvrdimo da mrznja potice pre svega iz straha.
Jutra sa Leutara
Jovan Ducic

Eric Cantona - Zato sto je dosao u zemlju koja je izmislila fudbal i pokazao im kako se igra srcem i mudima. Zato sto je bio najveci kada je to bilo najteze i zato sto 10 godina nakon sto se povukao navijaci i dalje uzvikuju njegovo ime. Zato sto je na Old Traford doneo titulu nakon 26 godina. Zato sto je debeli celavi francuz koji je od Giggsa, Scolesa i klinaca koji su 10 godina nosili igru Mancestera napravio ljude. Zato sto je u karijeri promasio 2 penala i u oba slucaja odmah dao gol iz igre da se iskupi. Zato sto je od 17 puta koliko je penale sutirao u Unitedu, golmane poslao po burek 16 puta. Zato sto je znao i levom, i desnom i glavom, a najvise srcem. Zato sto je svaka utakmica bila vredna gledanja. Zato sto je otisao kada je bio najveci. Zato sto je radio prave stvari i nikad se nije zbog toga izvinjavao. Zato sto je bilo mnogo fudbalera ali samo jedan Eric. Zato sto je kralj.

About him:
“We stayed at the Croydon Park hotel,’. ‘So we got up in the morning and I’ve got me suit on - the nuts, know what I mean? I knock on Eric’s door and he’s standing in jacket, white shirt, long collars like that [he gestures to describe long, pointed collars], unbuttoned so you can see his chest. “Eric, you can’t go to court like that”, I told him and he says, “I am Cantona, I can go as I want”. (Ince about Cantona before he entered court)
“Collar turned up, back straight, chest stuck out, he glided into the arena as if he owned the fucking place. Any arena, but nowhere more effectively than Old Trafford. This was his stage. He loved it, the crowd loved him” (Roy Keane, Cantona’s successor as Manchester United captain.)
“I think he is the best player I ever played with, and probably ever seen” (Ryan Giggs on Eric Cantona)
“We`re just very grateful he`s here. He`s such a great player. I`m still pinching myself. A player like that only comes along once or twice in a lifetime, and you don`t leave him out or put him in the reserves. You
respect his skill. Eric is the brainiest player I`ve ever seen, he see’s such a lot when he has the ball. The big thing he has given United is the ability to make attacks count, not waste good positions until the
right option appears, and we now finish almost every move with an effort on goal.
The other thing is his ability to release players, even when the pass doesn`t look on. If you make the run Eric will probably get you the ball.” (Sir Bobby Charlton)
I’d give all the champagne I’ve ever drunk to be playing alongside him in a big European match at Old Trafford. (George Best)

By him:
“When the seagulls follow the trawler, it is because they think sardines will be thrown into the sea”.
“I didn’t study; I live. You can’t study these things - life teaches them to you. You don’t find them in a book… I’ve read a lot of Socrates on page three of the Sun.”
“Sometimes in life one experiences an emotion which is so strong that it is difficult to think, or to reason. Sometimes you get submerged by emotion. I think it’s very important to express it - which doesn’t necessarily mean hitting someone. I am very mistrustful of people who are constantly overintellectualising things. It kills passion. You have to allow yourself to lose control from time to time.”
“I feel close to the rebelliousness and vigour of the youth here. Perhaps time will separate us, but nobody can deny that here, behind the windows of Manchester, there is an insane love of football, of celebration and of music.”
“When you are a rich man you are proud to own a Rolls Royce and when you are a poor man you are proud to own a Renault”
“France does not deserve Auxerre… England deserves Auxerre ”
“The Irish public should bow to the feet of Roy Keane, not slate him as he is the best player they will ever have to boast”
“After his first training session in heaven, George Best, from his favourite right wing, turned the head of God who was filling in at left-back. I would love him to save me a place in his team - George Best that is, not God.”
“I am God.”
“I might have said that, but on the whole I talk a lot of rubbish.”
“I don’t play against a particular team. I play against the idea of losing.”
“An artist in my eyes, is someone who can lighten up a dark room. I have never and will never find difference between the pass from Pele to Carlos Albert in the final of the World Cup in 1970 and the poetry of the young Rimbaud, who stretches ‘cords from steeple to steeple and garlands from window to window’. There is in each of these human manifestations and expression of beauty which touches us and gives us a feeling of eternity.”

Danas sam napokon prikupio sve potrebne papire i predao zahtev za civilno služenje vojnog roka pa sam odlučio da zapišem šta je sve potrebno. Možda nekom pomogne ako ništa, a ono bar da se informiše unapred pošto znam dosta ljudi koje ova procedura tek čeka. Uglavnom, potrebno je sledeće:

Kopija diplome. U zahtevu se navodi završen obrazovni nivo i započeti (ako recimo imate završenu srednju školu i na pola studija ste). Ukoliko ste student treba i fotokopija indeska - prva strana i zadnja overa semestra.

Uverenje da ne posedujete dozvolu za nošenje oružja. Ova potvrda se diže u SUP-u.

Uverenje da u zadnje 3 godine niste podnosili zahtev za dozvolu za nošenje oružja. Ova potvrda se diže u SUP-u. U slučaju novosadskog SUP-a prethodnu i ovu potvrdu pokriva jedno uverenje. Uverenje se čeka jedan dan.

Uverenje da niste pravosnažno kažnjavani ili osuđivani za krivična dela koja podrazumevaju nasilje. Ova potvrda se diže u sudu. Na nju sam najviše čekao (4 dana).

Potvrde o radnom odnosu članova uže porodice. Ja sam predao potvrde o radnom odnosu oca i majke iako u zahtevu može da se navede i brat i sestra. Ta uverenja oni dižu u firmama gde rade.

Kada prikupite tu dokumenaciju (ili pre, svejedno je) treba da uzmete obrazac u vojnom odseku koji popunjavate da bi podneli zahtev za civilno služenje.

Za dizanje većine uverenja treba da plaćate kojekakve administrativne takse (ništa krupno, ali ih ima više) tako da ima dosta žongliranja sa uplatnicama. Na samim šalterima će vam reći koliko i kome treba da uplatite.

Jedna bitna stvar u celoj priči - ako možete sami da nađete gde ćete da služite vojni rok to mnogo pomaže jer mogu da vas bace gde hoće (stražar u zabavištima gde radite po smenama itd). Odete u tu instituciju / firmu i tražite njihovu saglasnost. Ukoliko su saglasni dobijete dokument koji priližite uz kompletnu dokumentaciju.

Meni je za završavanje celog procesa bila potrebna jedna radna nedelja, ali to može da varira u zavisnosti od toga koliko morate da čekate na pojedina dokumenta.

To je manje više to. Nadam se da nekom pomaže bar da stekne uvid u to koliko je posla i vremena potrebno da se cela stvar završi.

Jedne Nove godine, ne secam se vise koje, izadjoh pred jutro na ulicu. Bilo je to u ono daleko vreme dok je jos padao sneg i jelke bile prave, a ne plasticne.
Ulica je bila zasuta slomljenim staklom i odbacenim sarenim kapama od kartona. Ucini mi se da u snegu vidim jednu palu, izgubljenu zvezdu.
Jesam li rekao da je ulica bila pusta, i duga, i bela, i bez zvuka?
Tada je ugledah kako ide prema meni. Bila je ogrnuta belim kaputom ispod koga je svetlucala duga vecernja haljina, tako nestvarno tanka, i tako pripijena uz njeno telo, kao da je sasivena od magle i paucine. Gazila je sneg u lakim sandalama, koje su uz nogu drzala samo dva jedva vidljiva zlatna kaisica. Pa ipak, njene noge nisu bile mokre. Kao da nije dodirivala sneg. Jednom rukom pridrzavala je ovratnik kaputa, a u drugoj nosila malu barsku torbicu od pletenog alpaka, istu onakvu kakve bake ostavljaju u nasledstvo najmilijim unukama.
Jesam li rekao da je plakala i da su joj se suze ledile na licu, poput najfinijeg nakita?
Prosla je pokraj mene ne primetivsi me, kao u snu. U prolazu obuhvati me oblak nekog egzoticnog mirisa. Nikad ga posle nisam sreo. Nikada je posle nisam sreo. Da, bila je plava. Ne, crna. Ne, ridja! Imala je ogromne tamne oci; u to sam siguran.
Zasto je napustila pre vremena novogodisnje slavlje? Da li je neko ko je te noci bio s njom zaspao ili odbio da je prati? Da li se napio i bio prost?
Da li je to, u stvari, bila Nova godina? Jesam li mozda jedan od retkih nocnih setaca koji je imao srecu da je vidi licno?
Ili je to bila Snezana kojoj su dojadili pijani patuljci?
Ali, zasto je plakala?
Jesam li vec rekao da sam ovu pricu napisao samo zbog toga da je ona mozda procita i javi mi se telefonom?
Vec vise od petnaest godina razmisljam o tome zasto je plakala one noci.

Momo Kapor
Snezana

Bio sam na putu, pa nisam uspeo da na svom blogu ispratim pojavljivanje u magazinu Oko. Srećom, bilo je puno reakcija, pa ću ovde izlistati samo linkove. Biznisblog Blogowski (tu se emisija može i pogledati) Nikola Vavić Navigator (Vreme) Pretraga Brlaub Ako sam nekog ispustio, izvinjavam se, neka me ispravi.