
Evo već je dva dana od kad su u Holivudu dodeljene godišnje nagrade prestižne američke akademije za film, a ja nikako da nađem vremena da napišem par svojih utisaka koji su mi bili najupečatljiviji. Hmmm… nisam se pokajala što sam ostala toliko kasno noću (ili rano ujutru) uz televizor, jer se tu toliko interesantnih stvari moglo videti, da se prosto ni jedan film bilo kog žanra nije mogao porediti sa doživljajem Oskara te večeri… Od lažnog sjaja i glamura prosečnih glumica i starleta, do lažnih osmeha, zadovoljstava, privrženosti, patriotizma, ubeđenja i sl… Jedino što, čini mi se, te večeri nije bilo lažno bili su pozajmljeni dijamanti na vratovima nekih novih zvezda i zvezdica, mrzovoljnost američkog veterana Clint Eastwood-a i totalno odsustvo ženskih hormona kod voditeljke-domaćice programa “komičarke” Ellen DeGeneres, koja je u Americi inače vrlo poznata, ali čini se više po svom seksualnom opredeljenju i vezama sa poznatim ženama, nego po svojoj ekstraordinaroj duhovitosti. Nisam najupućenija šta je “u trendu” na američkoj sceni “zbijanja šala”, ali isto tako znam da kad gledam “Prijatelje” plačem od smeha, a gledajući Ellen te večeri, došlo mi je da plačem od muke… Ne samo da tokom nekoliko sati programa nije imala “odvalu” dostojnu tako velike manifestacije, nego je čak u pojedinim trenucima bila do te mere nezanimljiva da mi je bilo draže pogledati reklame na nekom drugom programu.
Ellen je inače jedna od najpoznatijih američkih pripadnika homoseksualnoj populaciji (čitaj: lezbijki), pa mi je time bilo sasvim jasno zašto je baš ona dobila tu čast i privilegiju da vodi Oskar. Nemam ništa protiv bilo koga, ali ipak je transparentnost svega toga bila do te mere bljutava i deplasirana, da sam zaista pomislila kako je jedna takva ličnost uspela u potpunosti da degradira pojam Oskara i ono što je on predstavljao u istoriji filma već punih 79 godina. Prostim, narodskim rečnikom to bi zvučalo otprilike ovako - “na šta je spao Oskar”, a još prostijim - “fuj”…
Revija svetskih kreatora
Dakle, pored utiska o katastrofalnom izboru domaćina za 79-tu dodelu najvećih filmskih priznanja, nisam mogla zaobići toalete poznatih i manje poznatih učesnica i kandidatkinja ovogodišnje manifestacije. Ako uzmemo u obzir da sam žensko i činjenicu da je to inače jedna od stvari na koje se obraća najveća pažnja, onda bih mogla da počnem redom…
Prva koja mi je privukla pažnju fantastičnom haljinom bila je glumica i prošlogodišnja dobitnica Oskara za sporednu žensku ulogu Rachel Weisz. Ona doduše nije toliko poznata u Srbijii, ali mislim da je jedna od retkih koja svojim izgledom odudara od blaziranih američkih faca koje mahom izgledaju kao voštane figure. U prelepoj svilenoj kreaciji šampanj boje, čuvene kreatorke Vere Wang sa fascinantnim nakitom ušivenim u samu haljinu, prošetala se crvenim tepihom onako kako dolikuje pravoj zvezdi.
U tom istom stilu pojavila se i čuvena španjolka Penelope Cruz u toaleti koja ostavlja bez daha, sa potpisom Versace. Nežno kajsijasta haljina koja je odlično isticala glumičin ten i temperamentan izgled, a opet ostavljala utisak glamura i prave visoke mode u svom punom sjaju. Ono što ja posebno volim je to što je i u ovom slučaju korišćena teška svila od koje bi i džak za krompir izgledao kao da je upravo skinut sa Penelope Kruz…
Glumica je svoju odličnu kreaciju upotpunila Chopard skupocenim nakitom na nivou.
Možda ne tako frapantan, i na prvi pogled očaravajuć, ali svakako odličan utisak svojom toaletom ostavila je i glumica Cate Blanchett, koja se pojavila u vrlo interesantnoj, pomalo mističnoj, srebrnkastoj Armanijevoj haljini “na jedno rame”, koja je na rubovima bila ukrašena predivnim vezom i Swarovski kristalima.
Armanijevu kreaciju, možda ne baš toliko upečatljivu ali u svakom slučaju odličnu, nosila je i pop diva Beyonce, koja je u nežno bež, zelenkastim tonovima još više istakla tamnoputi ten prelepe pevačice, koja je doduše ponovo nabacila neki kilogram više.
Haljina koja mi se takođe jako dopala bila je i pistać zelena, svilena toaleta, koju je nosila pop kraljica Celine Dion, kreatora James Galanos-a. Jednostavna i decentna, ali vrlo upečatljiva odlično je pristajala uz novi izgled pevačice koji moram da pohvalim. Mislim da je Celine konačno pronašla ono što se uklapa u njenu ličnost i ističe ono pozitivno na njoj.
Jedna od mojih favorita bila je prošlogodišnja dobitnica Oskara za glavnu žensku ulogu Reese Witherspoon u predivnoj modro-plavoj haljini Nine Ricci, čiji se volani na rubovima prelivaju u boju purpura. Prosto neverovatno kako je ova haljina odlično pogođena za glumicu nežnog izgleda i svetlo plave kose i kako je istakla njenu ženstvenost na pravi način. Odlične haljine su imale i Helen Mirren, Gwyneth Paltrow i Kate Winslet koje se doduše nisu preterano isticale, ali su se ipak, na dodeli pojavile onako kako dolikuje zvezdama njihovog ranga - glamurozno, elegantno i otmeno.
Onih koje su me pomalo razočarale izborom svoje toalete za jednu tako značajnu manifestaciju ima popriličan broj, no pomenuću samo one najupečatljivije “promašaje” po mom skromnom mišljenju i ukusu. Na prvom mestu bih spomenula Cameron Diaz koja je izgledala kao da se umotala u toalet papir, a posebno začuđuje činjenica da je u pitanju kracija čuvenog Valentina koga izgleda “bivša plavuša” i “bivša devojka Justina Timberlake-a” nije baš preterano inspirisala. Takođe bih spomenula i to da Cameron izgleda primetno lošije u odnosu na period od pre godinu-dve i da smeđa nijansa boje kose nikako ne pristaje uz njene, ne baš savršeno pravilne crte lica. Cameron je, po mom mišljenju, pogrešila i sa frizurom i šminkom i generalno gledano, jedan je od najistaknutijih primera - kako ne treba izgledati na dodeli Oskara.
Još jedna diva za koju ne bih mogla reći da se pojavila u najboljem izdanju je i Jennifer Lopez, iako sam čula brojne komentare nekih modnih kritičara, kako je izgledala sjajno, ja se ne bih složila. JLo se pojavila u kreaciji inspirisanoj grčko-rimskim stilom i generanlo gledano haljina je bila prilično dobra. Ono što je loše u celoj priči je to što je Jen u njoj izgledala bar pet godina starije i postigla je “tetkast” efekat što ne verujem da joj je bio cilj. Činjenica jeste da je pop diva i glumica u kasnim tridesetim, ali imajući u vidu njena prethodna pojavljivanja, izražen seksipil i mladalačku svežinu, pojavljivanje na 79.toj dodeli Oskara, JLo je izgledala kao sredovečna teta, čemu je posebno doprinela i frizura.
Imidž od kog se ledi krv u žilama ali ne na pozitivan način, prikazala je i mlada glumica Kirsten Dunst koja je, iako sablasno belog tena, ponela ledeno srebrnu Chanel haljinu iz najnovije kolekcije za proleće/leto 2007. Kirsten, koja se inače ne može pohvaliti preteranom lepotom, i toplinom izgleda, u ovakvoj toaleti je delovala još bezizražajnije i hladno poput statue.
Velika glumica i dobitnica Oskara pre nekoliko godina Nicole Kidman se, pored toga što u poslednje vreme od količine kolagena i botulina više liči na svoju voštanu figuru no na sebe samu, još i pojavila u haljini u kojoj je više asocirala na leskovačku, ljutu papriku, nego na svetsku divu. Haljina kao haljina je dobra i Nicole dobija sve pohvale za liniju, ali ovolika količina ovoliko jake crvene boje je možda prikladna za koridu, ali za dodelu Oskara - ne nikako.
Jennifer Hudson je pored neprimerene kilaže, prikazala i lošu kreaciju sa potpisom Oscar de la Renta, kod koje prosto ne umem da razjasnim čemu je trebalo da posluži zlatna “jaknica” u stilu 80tih koja je u kombinaciji sa svilom boje čokolade odavala utisak prilično lošeg modnog ukusa, posebno ako se uzme u obzir da je pomenuta jaknica izgleda imala jednu jedinu funkciju, a to je - da pokrije višak kilograma u predelu biste.
Pored ovih u standarndo katastrofalom izdanju se pojavila čuvena glumica i dobitnica Oskara Meryl Streep koja se pojavila u vrlo neobaveznoj “toaleti” marke Prada, ali obzirom da je Meryl poznata po ovako nonšalantnom oblačenju niko joj to neće zameriti.
Za glumicu Faye Dunaway je i dalje misterija šta je to stavila na sebe, jer ja nisam uspela da definišem, a veteranka Catherine Deneuve, je čini mi se ipak malo precenila i svoju liniju, i svoje godine pojavivši se u jednostavnoj, ali vrlo pripijenoj haljini Jean Paul Gaultier.
Top pet najboljih izdanja na dodeli Oskara:

1. Rachel Weisz - Vera Vang
2. Reese Witherspon - Nina Ricci
3. Penelope Cruz - Versace
4. Cate Blanchett - Armani
5. Celine Dion - James Galanos
Top pet najlošijih izdanja na dodeli Oskara:

1. Cameron Diaz - Valentino
2. Kirsten Dunst - Chanel
3. Nicole Kidman - Balenciaga
4. Jennifer Hudson - Oscar de la Renta
5. Faye Dunaway - J. Mendel
O Leo, zašto si Leo…
Muške deo predstavnika svetskog džet seta na dodeli Oskara ne bih preterano komentarisala sa modne strane, jer su oni, silom prilika osuđeni na uniformisanost koja se ogleda u nošenju standardnih odela i frakova koje nalaže ovako svečana prilika. I zapravo u “muškom taboru” se i nije ništa specijalno interesantno dešavalo, što bi bilo neophodno posebno prokomentarisati, osim začuđujuće nezainteresovanog ponašanja filmskog veterana, sada i velikog reditelja Clint Eeastwood-a, zatim standardnog glumatanja i poziranja Robert Downay, Jr.-a, uvek smešnog i nasmejanog Eddie Murphy-ja, te već pomalo prevaziđenog Travolte i naravno neponovljivog i tako harizmatičnog Leonarda Di Caprija, koji pripadnice lepšeg pola u publici (i kraj malih ekrana) ni ovoga puta nije ostavio ravnodušnim. Iako sa primetnih nekoliko kilograma viška, čuveni Leo je još jednom opravdao naziv velike zvezde i seks simbola, koji osvaja svojom spontanošću i neodoljivim šarmom. Čak i da nije došao na dodelu zbog toga što je bio u konkurenciji za najboljeg glumca u filmu “Krvavi dijamant”, a njegov drugi film “Dvostruka igra” imao čak sedam nominacija, Leo bi opet bio jedan od najzapaženijih muških pojava na red carpetu ovogodišnje ceremonije dodele Oskara. A što je posebo jummy ženskoj publici - Leo je bio potpuno sam.
Trijumf reditelja Scorsesea - na mišiće…
Iako se činilo da ove godine ima puno nominacija za filmove pojedinačno, može se reći da ovogodišnja dodela nagrada Oskar nije protekla u znaku samo jednog filma. Naprotiv. Čak nekoliko filmova su bili prilično zapaženi i slobodno se može reći da je ove godine bilo previše dobrih ili previše loših filmova, pa se samim tim ni jedan nije mogao izdvojiti kao najzapaženije ostvarenje u 2006-toj godini.
Iznenađujuće da je film “Panov lavirint” koji govori o španskom civilnom ratu imao čak šest nominacija i osvojio tri Oskara i to za najbolju scenografiju, šminku i umetnički doživljaj, a da je film “Devojke iz snova” koji je sa osam nominacija bio jedan od favorita dobio svega dve nagrade i to za najbolju sporednu žensku ulogu Jennifer Hudson i najbolji zvuk. Film “Kraljica” u kojoj je aktuelnu britansku kraljicu maestralno odigrala Helen Mirren je od šest nominacija odneo samo jednu nagradu, doduše značajnu, a to je glavna ženska uloga i pomenuta Helen.
Film “Mala mis Sanšajn” je od četiri nominacije dobio dve nagrade što je polovičan ali solidan uspeh filma, a nagrade za najbolju sporednu mušku ulogu i najbolji originalni scenario nisu ni malo zanemarljive. I na kraju, od filmova koji su obeležili ovogodišnju dodelu najprestižnijih filmskih nagrada, a koji, čini mi se, nije važio za favorita broj jedan, je film čuvenog režisera Martina Scorsesea “Dvostruka igra” sa Leonardom Di Capriom u glavnoj ulozi. Ovaj film je od pet nominacija osvojio četiri nagrade i to one glavne kako ih zovu i filmski kritičari i svi ostali. Nagrada za najbolji film je došla, čini mi se, na iznenađenje i samog režisera i glumaca, dok je nagrada sa najbolju režiju dodeljena u izuzetno jakoj konkurenciji upravo Martinu Scorseseu. Mnogi komentari vezani za nominaciju za najbolju režiju odnosili su se upravo na činjenicu da Scorsese nikada nije dobio Oskara od akademije, što je naprosto veliki propust za režisera takvog kalibra. Iako film “Dvostruka igra” nije vrhunac njegove karijere i dostignuća, drago mi je što je nagrada otišla upravo u ruke ovog simpatičnog čikice, velikana svetskog filma. Clint Eastwood je već dobio, šta će njemu…
Oskar za “dvostruku igru”
Suštinski i ova 79. dodela nagrada filmske akademije, protekla je u tipično američkom stilu. Pompezno, glamurozno i skupo, što se od Amerikanaca uvak i očekuje. Nije bilo ničega što bi moglo da omete neprikosnoveni mit o “fabrici snova” i Holivudu kao mestu gde se rađaju (ali i umiru) sve najveće zvezde današnjice i o Americi kao o generalno najjačoj i najdominantijoj zemlji na svetu koja piše istoriju u mnogim segmentima života. Dok na jednoj strani u svom sjaju i glamuru i udobnim milionskim zaleđinama priča o problemu globalnog zagrevanja, ljudskim pravima koja treba poštovati do mere da se dozvoljavaju istopolni brakovi i promovišu kao nešto normalno i nešto pred čim treba biti blagonaklon, problemima sirotog Al Gora koji je čak tri godine svog života posvetio borbi protiv vremenskih nepogoda (al samo u Americi), na drugoj strani zemljine kugle ta ista Amerika vodi rat u Iraku već nekoliko godina, bez poštovanja osnovnog ljudskog prava svakog čoveka, a to je pravo na život. I dok nam dobra i fina, uglađena i humana Amerika priča o tome kako treba da se ponašamo, kako da se oblačimo, koju muziku da slušamo i koje filmove da gledamo, ona druga Amerika nam kroji kapu u mnogo važnijim životnim segmentima. Iako se čini da sam skrenula na drugu temu, ne mogu, a da ne napravim komparaciju ove dve Amerike, koje su zapravo jedna ista, samo što ona prva glumi za Oskara, a ova druga je ona prava, izvorna i onakva kakva će biti uvek. God Bless America…