

Prijavite se ili ako nemate nalog registrujte se.
Prikaži opcije


Mi smo, zaista, genijalan narod!
Zaustavite prvog slucajnog Beogradjanina na ulici i pitajte ga hoce li da bude gradonacelnik, upravnik Narodnog pozorista ili direktor nuklearnog instituta; pristace istog casa bez razmisljanja, cak ce biti pomalo uvredjen sto ga tek sada zovete da vam bude sef, a tolike godine nije radio nista, niti se icim bavio.
Na prste bi se mogli izbrojati oni koji ne bi pristali da budu selektori fudbalske reprezentacije, ambasadori ili predsednici Srpske akademije nauka. Cak i oni bez zavrsene srednje skole pristajali su da budu urednici najpoznatijim srpskim piscima i da im popravljaju stil i misli. Pola Beograda je duboko uvredjeno sto im jos niko nije ponudio da srede saobracaj ili urbanizam.
Svako bi napravio bolju kucu u kojoj stanuje od arhitekte; zbog toga ni u jednom gradu na svetu nema toliko zastakljenih terasa, zazidanih vrata ili prometnutih soba u kuhinje.
Cuvena beogradska recenica “Da mi je samo pet minuta da budem na vlasti… ” najrecitije govori o njihovoj urodjenoj zednji za vladanjem nad drugima.
Svi znaju, bolje od vas, sta je za vas bolje!
Svi bi da vas menjaju i da vam komanduju.
Momo Kapor - 011


Junak koji je, na neki način, obeležio moje detinjstvo bio je neprevaziđeni Šerlok Holms. Sve knjige i tada, mnogo ređe, filmove i serije sa njim kao glavnim junakom, znala sam do poslednjeg detalja. Vremenom ga je zamenio Foks Molder („Dosije X“, naravno) koji je detektivskom poslu dodao i deo lične borbe i tajanstvenih sila, tek da bude još interesantnije.
Posle odgledanih svih serijala o Holmsu i Molderu, i svih repriza tih serijala na različitim televizijama, nastao je prazan prostor, u međuvremenu popunjavan nekim drugim junacima, možda ne tako upečatljivim, ali dovoljno dobrima za neko vreme.
I … pre nekog vremena pažnju mi je privukla knjiga, zbog izdavača koji mi se učinio poznatim po nečemu. Bilo mi je potrebno par trenutaka da se setim da je „Solaris“ iz Novog Sada, prvi izdao i sve romane Dena Brauna prevedene kod nas. To mi je bilo dovoljno da počnem da čitam „Kabinet čudesa“, roman koji su sjajno napisali Daglas Preston i Linkoln Čajld (www.prestonchild.com) .
U romanu se uopšte ne primećuje da su ga pisala dva autora, toliko dobro je ukomponovan i poslednji detalj. Prevod je dobar, što samo olakšava čitanje a radnja teče tako lako da ostajete mnogo duže nego što ste planirali uz glavnog junaka, specijalnog agenta FBI Pendergasta i sve ostale koji mu pomažu. Inteligentan, prilično čudan i sasvim neuobičajenih metoda rada, agent Pendergast je, po meni, nešto između već gore pomenuta dva detektiva. Drži se svojih načina rada, ne haje mnogo za pravila, ima jako dobor opšte obrazovanje i osećaj za pravdu. Ko voli takvu vrstu literature, može da počne sa čitanjem.
Koliko znam, kod nas je prevedeno i izdato četiri romana ovih autora. Svi imaju istog glavnog junaka, nisu povezani među sobom, ali postoji hronološki sled koji bi trebao da bude ovakav: „Kabinet čudesa“, „Mrtva priroda sa vranama“, „Sumpor“, „Igra smrti“. Još uvek nisam sasvim sigurna u taj redosled romana, ali izaberite bar jedan, za početak.





Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.