Unosi za: Arhiva za 2007/03

Ah, Mija! Ovo je poslednje vece kada smo ovako nas dvoje, poslednje vece kada se uznemiravaš zbog mene, poslednje vece koje razgovaramo. Sedarnaesti januar, Mija, ureži dobro ovaj dan u dnu svoga srca. Dogodine, iste veceri, istoga meseca odakle cu posmatrati mesec? Iduce godine, istoga meseca. Deset godina kasnije, iste veceri, istoga meseca! Ali, celoga života, necu zaboraviti ovaj mesec, ovo vece. Nikada ih necu zaboraviti, cak ni posle svoje smrti, nikada! Cujes li me, Mija? Sedarnaesti dan prvoga meseca. Sedarnaesti januar iduce godine ja cu obasuti mesec svojim suzama. Ako mesec bude natmuren, seti se, Mija, da u daljini Kanici zadržava svoje ozlojedjenje prema tebi i place kao i ovo vece!
Mija se grcevito iz sve snage stezala uz Kanicija i jecala.
Upiruci u pruceno telo pogled pun mržnje, Kanici je sada urlao:
- Mija, niska devojko! Slusaj dobro! Usled tvoga neverstva, ja, Kanici Hazama, ludim od ocajanja, za mene vise nema života. Svršeno je sa studijama! Sve je svršeno! Izjeden mržnjom prema tebi, Kanici, živ pretvoren u demona, žderace duše takvih životinja! Gospodjo… gospodjo Tamijama! Vi me više necete videti. Podignite glavu i vidite poslednji put kako sada izgledam, poslednji izgled mene kao poštenog coveka.
I ako vas pitaju šta je bilo sa Kanicijem, recite im:
«Ta budala je sišla sa uma sedarnaestog janurara uvece, kada je iscezla sa plaže u Atamiju.»
Mija je ponovo pala, iscpljena. Nije mogla ništa drugo sem da vice svoga  prijatelja, sa ono malo snage što joj je još preostalo. Uskoro je primetila senku, koja se bez predaha penjala na brežuljak.
«Ah! pomislila je, Kanici me gleda poslednji put!» I vikala je ocajnicki. Glas coveka dopirao je do nje izdaleka:
- Mija!
- O, Kanici!
Ukrucena vrata, iskolacenih ociju, pretrazivala je po pomrcini, ali je senka iscezla. Povredjena, mislila je da jos prepoznaje Kanicijevu siluetu, ali je to bilo samo drvo.
Talasi su, tužno, ponavljali svoju melodiju. Mesecina sedarnaestog januara bledela je.
Poslednji put Mija izgovori Kanicijevo ime….

Ozaki Kohio.

Ozaki Kohio

Da predjem odmah na stvar. Bosna je divna zemlja, zanimljiva, nimalo obicna zemlja i po svojoj prirodi i po svojim ljudima. I kao što se pod zemljom u Bosni nalaze rudna blaga, tako i bosanski covek krije nesumnjivo u sebi mnogu moralnu vrednost koja se kod njegovih sunarodnika u drugim jugoslovenskim zemljama rede nalazi. Ali vidiš, ima nešto što bi ljudi iz Bosne, bar ljudi tvoje vrste, morali da uvide, da ne gube nikad iz vida: Bosna je zemlja mržnje i straha. Ali da ostavimo po strani strah koji je samo korelativ te mržnje, njen prirodan odjek, i da govorimo o mržnji. Da, o mržnji. I ti se instinktivno trzaš i buniš kad cuješ tu rec (to sam video one noci na stanici), kao što se svaki od vas opire da to cuje, shvati i uvidi. A stvar je baš u tome što bi to trebalo uociti, utvrditi, analizirati. I nesreca je u tome što to niko nece i ne ume da ucini. Jer, fatalna karakteristika te mržnje i jeste u tome što bosanski covek nije svestan mržnje koja živi u njemu, što zazire od njenog analiziranja, i mrzi svakoga ko pokuša da to ucini. Pa ipak, cinjenica je: da u Bosni i Hercegovini ima više ljudi koji su spremni da u nastupima nesvesne mržnje, raznim povodima i pod raznim izgovorima, ubijaju ili budu ubijeni, nego u drugim po ljudstvu i prostranstvu mnogo vecim slovenskim i neslovenskim zemljama.
Da, Bosna je zemlja mržnje. To je Bosna. I po cudnom kontrastu, koji u stvari i nije tako cudan, i možda bi se pažljivom analizom dao lako objasniti, može se isto tako kazati da je malo zemalja u kojima ima toliko tvrde vere, uzvišene cvrstine karaktera, toliko nežnosti i ljubavnog žara, toliko dubine osecanja, privrženosti i nepokolebljive odanosti, toliko žedi za pravdom. Ali ispod svega toga kriju se u neporoznim dubinama olujne mržnje, citavi uragani sapetih, zbijenih mržnji koje sazrevaju i cekaju svoj cas. Izmedu vaših ljubavi i vaše mržnje odnos je isti kao izmedu vaših visokih planina i hiljadu puta vecih i težih nevidljivih geoloških naslaga na kojima one pocivaju. I tako, vi ste osudeni da živite na dubokim slojevima eksploziva koji se s vremena na vreme pali upravo iskrama tih vaših ljubavi i vaše ognjene i svirepe osecajnosti. Možda je vaša najveša nesreca baš u tome što i ne slutite koliko mržnje ima u vašim ljubavima i zanosima, tradicijama i pobožnostima. I kao što tle na kom živimo prelazi, pod uticajem atmosferske vlage i toplote, u naša tela i daje im boju i izgled, i odreduje karakter i pravac našem nacinu života i našim postupcima tako isto silna, podzemna i nevidljiva mržnja na kojoj živi bosanski covek ulazi neprimetno i zaobilazno u sve njegove, i najbolje postupke. Poroci radaju svuda na svetu mržnju, jer troše a ne stvaraju, ruše a ne grade, ali u zemljama kao što je Bosna i vrline govore i deluju cesto mržnjom. Kod vas asketi ne izvlace ljubav iz svoje askeze, nego mržnju na sladostrasnike; trezvenjaci mrze one koji piju, a u pijanicama se javlja ubilacka mržnja na ceo svet. Oni koji veruju i vole smrtno mrze one koji ne veruju ili one koji drugacije veruju i drugo vole. i, na žalost, cesto se glavni deo njihove vere i njihove ljubavi troši u toj mržnji. (Najviše zlih i mracnih lica može covek sresti oko bogomolja, manastira i tekija.) Oni koji tlace i eksploatišu ekonomski slabije, unose u to još i mržnju, koja tu eksploataciju cini stostruko težom i ružnijom, a oni koji te nepravde podnose, maštaju o pravdi i odmazdi, ali kao o nekoj osvetnickoj eksploziji koja bi, kad bi se ostvarila po njihovoj zamisli, morala da bude takva i tolika da bi raznela i tlacenog zajedno sa mrskim tlaciteljem. Vi ste, u vecini, navikli da svu snagu mržnje ostavljate za ono što vam je blizu. Vaše su voljene svetinje redovno iza trista reka i planina, a predmeti vaše odvratnosti i mržnje tu su pored vas, u istoj varoši, cesto sa druge strane vašeg avlijskog zida. Tako vaša ljubav ne traži mnogo dela, a vaša mržnja prelazi vrlo lako na delo. I svoju rodenu zemlju vi volite, žarko volite, ali na tri-cetiri razna nacina koji se medu sobom iskljucuju, smrtno mrze i cesto sudaraju. “

Andric - Pismo iz 1920.

Google Pack - noviVeć sam ranije pisao o ovom odličnom paketu programa - ukratko: odlična kombinacija jako korisnih i besplatnih programa, koja se uz to automatski osvežava - nešto što svakom korisniku računara itekako treba.

Ono što su dodali u novoj verziji paketa su dva programa koja pokrivaju važne aspekte rada na računaru:

Oba programa su “Starter”, znači slabije verzije komercijalnih izdanja, ali se uredno osvežavaju, i po (kratkom) iskustvu u radu sa njima, sasvim zadovoljavaju uobičajene potrebe na ovom polju.

Preporučujem.

Google Pack je namenjen za Windows XP, Vista ili Mac operativne sisteme.

Kad bismo mogli celokupno svetsko čovecanstvo svesti na selo sa sto stanovnika, a poštujuci  proporcije svih postojećih naroda sveta, selo bi bilo ovako sastavljeno: 8 Afrikanaca 52 bi bile žene 48 muškaraca 70 ne-belaca 30 belaca 70 ne-hrišćana 30 hrišćana 89 heteroseksualaca 11 homoseksualaca 6 osoba bi posedovalo 59% sveukupnog svetskog bogatstva i svih 6 bi bili iz Sjedinjenih Država 80 bi ih zivelo u kućama [...]
Problem parkiranja u Švajcarskoj uglavnom je efikasno rešen. Prostrane, uglavnom podzemne garaže koje ima skoro svaka zgrada, osim onih starih naravno, u kojima to jednostavno nije više moguće dograditi. Urednost preciznost i maksimalna iskorišćenost svakog pedlja takvih gradjevina još više doprinose upotrebljivosti i funkcionalnosti. Ipak i auto industrija je dala svoj doprinos pre per godina u [...]
Nаdovеzujеm sе nа Sokolov prеthodni komеntаr, u kojеm sе kаžе i ovo:

Kаko to dа sе nijе pričаlo o аpsolutnoj srpskoj vеćini u istočnoj Slаvoniji (ili Krаjini), kаo što sе pričа o аpsolutnoj аlbаnskoj vеćini nа Kosovu? Kаko to dа sе srpskа vеćinа nа "okupirаnim" tеritorijаmа u Hrvаtskoj objаšnjаvаlа еtničkim čišćеnjеm, а аlbаnskа vеćinа nа Kosovu nе - iаko su Srbi bili vеćinа nа tim prostorimа vеkovimа, dok su Albаnci nа Kosovu postаli vеćinа tеk u protеklih stotinаk godinа?


...i porеd togа, niko (sа "nаšе" strаnе) dа sе osvrnе ni nа činjеnicu pogаžеnе srpskе KONSTITUTIVNOSTI, još u poslеdnjim godinаmа аvnojеvskе Hrvаtskе (i vеkovimа sticаnih i brаnjеnih nаcionаlnih prаvа nа tom prostoru, nе kod Hrvаtа nеgo kod držаvа sа cеntrom u Vеnеciji, Bеču i Pеšti). Dа i nе pominjеmo аlbаnsko "prаvo" nа Kosovo, utеmеljеno "učinkom" аgrеsivnih plеmеnа u ulozi brutаlnog i surovog osmаnlijskog bаšibozukа, а ovеrеno аntisrpskim i аntisеmitskim divljаnjеm šiptаrskih ЅЅ-jеdinicа po KiM tokom Drugog svеtskog rаtа. Nаrаvno, аko bi nеko i pokušаo dа ukаžе nа to, uslеdilo bi, sigurаn sаm, podrаzumеvаjućе rolаnjе očimа... jаsno, od strаnе "nаših". Ali ni rеči, ni glаsа, ni slovа... svе ovе godinе. Svе jе "počеlo i zаvršilo sе s Milošеvićеm", "Kosovo jе odаvno otеto", "svimа jе jаsno dа jе do ovogа morаlo dа dođе", i slično... Mаlo ko jе - u prеdpеtooktobаrskom pеriodu - pozivаo nаrod nа promеnu vlаsti, е dа bismo ostаli i bеz Kosovа, o istom trošku. Nаprotiv, govorilo sе o "potrеbi stvаrаnjа novе nаcionаlnе strаtеgijе zа odbrаnu Kosovа", odmаh po formirаnju novе vlаdе (tаdа, jеsеn 2000). I zvučаlo jе sаsvim normаlno, kаo što i trеbа dа budе. U mеđuvrеmеnu, jеdinа "nаcionаlnа strаtеgijа" o kojoj još govorimo, svеlа sе nа žudnju zа ulаskom u еlitno društvo dojučеrаšnjih sovjеtskih kаsаrni, sаdа sа sеdištеm u Brisеlu. Pitаm sе sаmo koliki jе spisаk onogа bеz čеgа "možеmo", što jе "odаvno gotovo" i što nаm, zаprаvo i "nе trеbа"...

Živio je jednom covjek koji je želio nadici (prevladati) patnju pa je otišao u budisticki hram da nade ucitelja. koji ce mu pomoci.
Upitao ga je: “Budem li meditirao cetiri sata dnevno koliko ce mi godina trebati da prevladam patnju?”
Ucitelj odgovori: “Ako meditiraš cetiri sata dnevno možda ceš za deset godina uspjeti.”
Misleci da bi on to mogao i bolje opet ga upita: A ako meditram osam sati dnevno , koliko ce mi onda trebati?”
Ucitelj ga pogleda I rece: Kada bi meditirao 8 sati dnevno z “Ali zašto bi mi trebalo više vremena ako bi dulje meditirao svaki dan?”
Ucitelj:”Ti nisi ovdje da bi žrtvovao svoju radost ili svoj život. Ovdje si da bi živio, da bi bio sretan I da bi volio. Ako tijekom dva sata možeš dati sve odo sebe, a ti umjesto toga meditiraš osma sati, samo ceš se umoriti, neceš shvatiti smisao i neceš uživati u svom životu. Daj sve od sebe, i možda ceš nauciti da, bez obzira koliko dugo meditiraš možeš živjeti , voljeti i radovati se.“

Don Miguel Ruiz

Zakon o dobrobiti životinja koji treba da bude usvojen, ako već nije, donosi niz revolucionarnih propisa i pravila za preradjivače mesa i nas konzumente. Kažu da životinja ne sme da pati, pa treba iz osnova promeniti sam proces likvidiranja (eutanazija)  istih kao i da više nije dozvoljeno životinjama odsecati, rep, uši ili recimo izlagati životinje [...]

Sada je i zvanično: 13. aprila 2007. godine od 17:00 do 21:00 održaće se Case Study Day u na Specijalističkim studijama iz e-poslovanja na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu. Biće četiri predavanja:

Ulaz je slobodan, a pošto je petak u pitanju ne bi bilo loše da kasnije odemo negde na pivo. Vidimo se!

Preface

Imao sam danas priliku da pricam sa covekom (ime iz razumljivih razloga poznato "redakciji") koji mi je ispricao jednu savrseno interesantnu pricu o sebi. Nalazi se u ranim cetrdesetim, vlasnik je relativno uspesne firme (citaj - nema vremena), i pre nekoliko meseci izasao je iz visegodisnje (decenijske) veze. Radi se o power Internet + mobile korisniku (bez znanja engleskog jezika), koji je svoja interesovanja u pravcu tehnologije savrseno iskoristio za situaciju u kojoj se nenadano nasao (kraj visegodisnje veze).

Definisanje problema i lociranje resenja

Na osnovu zdrave logike zakljucio je da bi jedan od nacina dolazenja do resenja njegove novonastale situacije (potraga za neobaveznim adult situacijama) mogao biti Internet odnosno servisi koji bi trebalo da obezbedjuju i ovakvu vrstu kontakata.

Kao sto sam prethodno napomenuo, radi se o veoma zauzetom coveku koji funkcionise i u poslu po principu konkretnih rezultata u odnosu na postavljenu poslovnu strategiju. U ovom slucaju, covek je krenuo redom po domacim servisima ovog tipa, i veoma brzo je dosao do zakljucka da ostvareni kontakti (lead generation management) nisu po njegovom ukusu - suvise puno posla i truda za male, skoro nikakve efekte.

Sistemom pokusaj - greska (tzv. A/B Testing) stigao je i do MySpace.com sajta, gde se ispostavilo da su ocekivanja pocela da mu se ostvaruju po veoma kvalitetnom ROI principu (ulozeno vreme donosi adekvatan rezultat).

After-Teenagers MySpace groznica

Pricu o ovome mi je i poceo time sto je naveo da "nikada se u zivotu nisam ovako dobro osecao. Sve hocu i sve mogu." Nakon mog pitanja kako dolazi do adult situacija, on mi je upravo odgovorio - Preko MySpace.com sajta! "Tu su najozbiljnije prilike, i nema foliranja."

Kako njegov posao zahteva putovanje po celoj Srbiji, nema problem da iz razlicitih krajeva sakuplja i koristi zahteve za kontaktima, a kaze da ima najbolja iskustva sa osobama iz Nisa - kaze "izgleda im se dopadaju oni koji zive u Novom Sadu." Ima dovoljno i lokalnih "varijanti", i ocigledno je opusten i veoma zadovoljan.

Savetuje on sledece: "Sve je to velika pijaca. Ponudis ono sto mozes da ispostujes, a tamo (MySpace) je najvise onih koji zele isto sto i ja - malo neobavezne zabave, a da ne odgovaram zbog maloletnickog bluda."

Lessons Learned

Cela ova prica se sasvim slucajno poklopila sa podatkom na koji sam juce naleteo, a to je da se poredjenjem posetilaca sajta MySpace iz 2005. i 2006. godine, za godinu dana znacajno promenio sastav korisnika - mladji od 25 godina odlaze na druga mesta, a stariji od 35 sve vise dolaze.

MySpace i dalje ostaje ono sto ga je i napravilo fenomenom - mesto koje sluzi za kontakt sa onima do kojih se moze doci u realnom svetu. Do danas nisam znao da se to odnosi i na Srbiju, ali sada...

Nagovaram ga da svoja iskustva pretoci u poseban sajt kao sucess story, pa videcemo...
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk