Blogodak - srpski blogovi na jednom mestu

Ako slušate Beatlese, nastavak naslova je - USSR! Za mene je to povratak u Srbiju. Ako ste pratili moje ranije postove, shvatili ste da putujem u Varšavu. Cilj putovanja - prisustvovanje Ciscovom predstavljanju Unified Communication System 6 platforme. Više ću o [...]

ovaj decko koji potice iz porodice indijskih emigranata u Americi, vec nekoliko godina snima i objavljuje ploce pod imenom The One AM Radio. krajem prosle godine je potpisao ugovor sa diskografskom kucom Dangerbird Records, da bi pocetkom ove objavio svoju trecu po redu plocu 'This Too Will Pass'. Hrishikesh Hirway je skolovan muzicar koji obozava da svoje omiljene pesme slusa u kasnim nocnim

Na blogu Setha Godina (autor nekoliko bestselera o marketingu) sam naleteo na grafikon povezanosti potrošenog novca i satisfakcije. Veza je daleko od linearne, a posebno čudi veliki pad posle određene tačke. Iako je mala satisfakcija u korelaciji sa malim troškovima očekivana (u skladu sa onim ‘koliko para, toliko muzike’), drugi deo grafika pokazuje da marketing menadžeri distributera automobila i prodavaca nekretnina imaju još dosta prostora za unapređivanje. Seth Godin je preporučio unajmljivanje bivših čirlidersica u salonima automobila, ali sigurno da postoji još dosta drugih opcija kojima se može poboljšati ukupno iskustvo kupovine. Važno je napomenuti da je ovaj grafik zasnovan na Američkim podacima i iskustvima, i da bi on sigurno drugačije izgledao u Srbiji, a verovatno bi bio i malo niži, obzirom na manju kupovnu moć.

Sa druge strane, neki ljudi kažu da su najbolje stvari u životu besplatne, ali se time stručnjaci manje bave, jer zaboga, gde je tu zarada?

Književni blogovi, popularno nazvani litblogovi, postali su omiljeni među neafirmisanim piscima širom svijeta, a u novije vrijeme sve više i među afirmisanima kojima je ovo mogućnost dodatne promocije na Internetu. Slična je situacija i u našem regionu, hrvatski i srbijanski izdavači već se uveliko bave ovim fenomenom, ipak u Bosni i Hercegovini blogomanija još nije “zarazila” književnu scenu.

Blog, kao relativno nov način komunikacije u globalnoj internet mreži, pisan je najčešće u dnevničkoj formi na koju ostali posjetioci imaju mogućnost ostaviti sopstveni komentar. Zbog anonimnosti autora i slobode izražavanja koju nudi, vrlo brzo je postao omiljen u svijetu. Može imati najraznovrsnije sadržaje - od intimnih zapisa pa do tehničkih, ekonomskih, političkih koje pišu pojedinci ili grupe, a svoje mjesto pod blogerskim nebom našli su, naravno, i književnici.

BLOGOMANIJA
Polako, ali sigurno blog se iz andergraunda pomjera ka zvaničnoj književnoj sceni. U obilju materijala pojavili su se i oni koji prednjače literarnim kvalitetom, što u susjednoj Hrvatskoj nije prošlo nezapaženo - više izdavačkih kuća (”Vuković & Runjić“, “Algoritam“, “Jesneski & Turk”, “Ljevak i Konzor“) izdalo je ili u skorije vrijeme namjerava izdati debitantske knjige nekih poznatijih blogera, a “Jutarnji list” nedavno je svoju nagradu za najbolji roman dodijelio Vladi Buliću, piscu jednog od najpoznatijih blogova u Hrvatskoj. Slična situacija je u Srbiji, blogove pišu brojne istaknute ličnosti javnog i kulturnog života, među kojima su i Biljana Srbljanović, Svetozar Cvetković, Bojana Maljević i mnogi drugi. U BiH takođe ima dosta blogova, ali za njih izgleda ni pisci ni izdavači puno ne haju. Zasad je samo izdavačka kuća “Zoro” (hrvatska izdavačka kuća koja ima svoj ogranak u BiH) izdala “Blog priče” prikupljene na blog konkursu. Ovaj projekat radio je zagrebački “Zoro”.

\u003cbr\>"Prvi put u ovom regionu neko je objavio sakupljene \nblog priče. Knjiga sadrži 53 priče autora uglavnom iz Hrvatske, Srbije, Crne \nGore i BiH. Prir edio ju je Davor Šišović. Većina autora nije otkrila svoj pravi \nidentitet. Ima tu dobrih priča. S obzirom na prisutnost blogova u svijetu i \nmogućnosti koje blog pruža, mislim da je to pozitivno", kaže Samir Fazlić, \ndirektor "Zoroa" iz Sarajeva. Što se tiče ubacivanja kakvog blogera u "Zoroov" \nizdavački plan, Fazlić smatra da to usljed loše finansijske situacije nije \nmoguće.\u003cbr\>\u003cbr\>S MAŠINE ZA KUCANJE NA KOMPJUTER\u003cbr\>Goran Samardžić, pisac i \nsuvlasnik izdavačke kuće "Baybook" iz Sarajeva, za blogove je, kaže, čuo, ali u \nskorijoj budućnosti ne planira da ima sopstveni.\u003cbr\>\u003cbr\>"Nešto sam načuo o tome \ni nemam ništa protiv. Ja nisam na tom nivo svijesti, pa tek sam prije deset \ngodina prešao sa mašine za kucanje na kompjuter. Sada sam se zainteresirao, \nmožda ću nekad imati i sopstveni, to mi zvuči ludo i interesantno i pomalo \nbolesno", kaže Samardžić.\u003cbr\>\u003cbr\>Što se tiče eventualnog objavljivanja knjige \nnekom blogeru, Samardžić je prilično sumnjičav.\u003cbr\>\u003cbr\>"Teško, u ovim uslovima, \nali nije isključeno ako se radi o nekom vrhunskom rukopisu i, naravno, ukoliko \npristane otkriti identitet", objašnjava Samardžić.\u003cbr\>\u003cbr\>Ni Nenad Novaković, \nvlasnik izdavačke kuće "Besjeda" iz Banjaluke, do sada nije objavljivao knjige \nblogerima.\u003cbr\>\u003cbr\>"Mislim da je to fenomen savremenih tehnologija i da bi to u \nperspektivi mogao biti medij savremene književnosti. Trenutno je to pomodni hit. \nKao izdavač pratim blogersku scenu, ali ne bih objavio nijednog blogera ukoliko \nne pristane na otkrivanje pravog identiteta", kaže Novaković.\u003cbr\>\u003cbr\>Fadila Nura \nHaver, književnica iz Sarajeva, nije baš oduševljena ni blogovima ni \nblogerima.\u003cbr\>\u003cbr\>"Virtualna stvarnost ima za mene najmanje jednu nepremostivu \ngrešku: ne sadrži izazov da se odgovorno uhvatim u koštac sa životnim igrama. \nKriti se iza blogerskog imena možda jeste izazov u onom smislu da svi ponekad \nželimo znati šta drugi misle o našem pisanju i razmišljanju, a da ne znaju ko \nstoji iza toga. Ipak, meni ostaje nejasno kakva to potreba u čovjeku motivira \nizlaganje svoje intime n a procjenu bilo kojoj potencijalnoj budaletini koja \nmože iz čiste zlobe ili nekih težih oblika mentalnih poremećaja popljuvati tvoj \nblog uradak. Izostanak odgovornosti za rečeno, tj. napisano na Internetu upravo \notvara nevjerovatnu pljuvaonicu raznim isfrustriranim likovima", objašnjava \nsvoje razloge Nura Haver.”,1] ); //–>

“Prvi put u ovom regionu neko je objavio sakupljene blog priče. Knjiga sadrži 53 priče autora uglavnom iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore i BiH. Priredio ju je Davor Šišović. Većina autora nije otkrila svoj pravi identitet. Ima tu dobrih priča. S obzirom na prisutnost blogova u svijetu i mogućnosti koje blog pruža, mislim da je to pozitivno”, kaže Samir Fazlić, direktor “Zoroa” iz Sarajeva. Što se tiče ubacivanja kakvog blogera u “Zoroov” izdavački plan, Fazlić smatra da to usljed loše finansijske situacije nije moguće.

S MAŠINE ZA KUCANJE NA KOMPJUTER

Goran Samardžić, pisac i suvlasnik izdavačke kuće “Baybook” iz Sarajeva, za blogove je, kaže, čuo, ali u skorijoj budućnosti ne planira da ima sopstveni.

“Nešto sam načuo o tome i nemam ništa protiv. Ja nisam na tom nivo svijesti, pa tek sam prije deset godina prešao sa mašine za kucanje na kompjuter. Sada sam se zainteresirao, možda ću nekad imati i sopstveni, to mi zvuči ludo i interesantno i pomalo bolesno”, kaže Samardžić.

Što se tiče eventualnog objavljivanja knjige nekom blogeru, Samardžić je prilično sumnjičav.

“Teško, u ovim uslovima, ali nije isključeno ako se radi o nekom vrhunskom rukopisu i, naravno, ukoliko pristane otkriti identitet”, objašnjava Samardžić.

Ni Nenad Novaković, vlasnik izdavačke kuće “Besjeda” iz Banjaluke, do sada nije objavljivao knjige blogerima.

“Mislim da je to fenomen savremenih tehnologija i da bi to u perspektivi mogao biti medij savremene književnosti. Trenutno je to pomodni hit. Kao izdavač pratim blogersku scenu, ali ne bih objavio nijednog blogera ukoliko ne pristane na otkrivanje pravog identiteta”, kaže Novaković.

Fadila Nura Haver, književnica iz Sarajeva, nije baš oduševljena ni blogovima ni blogerima.

“Virtualna stvarnost ima za mene najmanje jednu nepremostivu grešku: ne sadrži izazov da se odgovorno uhvatim u koštac sa životnim igrama. Kriti se iza blogerskog imena možda jeste izazov u onom smislu da svi ponekad želimo znati šta drugi misle o našem pisanju i razmišljanju, a da ne znaju ko stoji iza toga. Ipak, meni ostaje nejasno kakva to potreba u čovjeku motivira izlaganje svoje intime n a procjenu bilo kojoj potencijalnoj budaletini koja može iz čiste zlobe ili nekih težih oblika mentalnih poremećaja popljuvati tvoj blog uradak. Izostanak odgovornosti za rečeno, tj. napisano na Internetu upravo otvara nevjerovatnu pljuvaonicu raznim isfrustriranim likovima”, objašnjava svoje razloge Nura Haver.

\u003cbr\>Aleksandra Čvorović, književnica iz Banjaluke, \nje drugačijeg mišljenja, ona u blogovima vidi mogućnost komunikacije \npisac-čitalac i prostor veće slobode.\u003cbr\>\u003cbr\>"Blogovi su dobar način da se \nostvari komunikacija između pisca i čitaoca. Nemam puno vremena da čitam razne \nblogove, ali oni koje sam čitala nudili su raznolike sadržaje. Naravno, ima tu i \nloših stvari, ali zato vam se nudi prilika da ostavite svoj komentar. U današnje \nvrijeme ljudi se ustručavaju da iznesu svoje mišljenje, boje se konflikta ili \nosude javnosti, blog pruža mogućnost da se to prilično bezbolno odradi. Kažete \nšta mislite i niko vam ništa ne može, niko i ne zna ko ste vi. Jednom kad budem \nimala vremena vjerovatno ću napraviti svoj blog", kaže \nČvorovićeva.\u003cbr\>\u003cbr\>PREČICA DO PUBLIKE\u003cbr\>Jesus Quintana, urednik Bestseler.neta \ns višegodišnjim blogerskim iskustvom, jedan je od pokretača regionalnog konkursa \nza kratku priču na koju su dospjeli radovi gotovo 300 autora, a većina su upravo \nblogeri.\u003cbr\>\u003cbr\>"Blogeri se i danas pokušavaju prikazati kao fenomen i tako je \nnastao izraz blogerska književnost, koji je naravno pogrešan. Književnost je \nknjiževnost, a blog je mnogim novim autorima bio samo sredstvo kojim su prvi put \ndošli do publike. Ti ljudi su pisali i prije pojave bloga, a na blogu su se samo \nprvi put predstavili javnosti", kaže Quintana.\u003cbr\>\u003cbr\>Interesantan projekat je \novih dana pokrenuo i JavaMuzej iz Kelna, Forum za internet tehnologiju i \nsavremenu umjetnost. Raspisali su konkurs koji je posvećen pitanju da li blogovi \nmogu biti sredstva za stvaranje nove vrste net arta - "(art + blog \u003d blogart?)". \nKonkurs je otvoren do 2. jula ove godine, a više o cijelom projektu može se naći \nna sajtu JavaMuzeja (\u003ca href\u003d\”http://www.java\” target\u003d\”_blank\” onclick\u003d\”return top.js.OpenExtLink(window,event,this)\”\>http://www.java\u003c/a\> \u003ca href\u003d\”http://museum.org\” target\u003d\”_blank\” onclick\u003d\”return top.js.OpenExtLink(window,event,this)\”\>museum.org\u003c/a\>). Ovaj projekat će djelimično \nrasvijetliti ulogu i mjesto bloga u umjetnosti, a u međuvremenu možda i u BiH \nblog i blogeri skloni književnom izrazu zauzmu neko značajnije mjesto, ako ne \nkod pisaca i izdavača, a ono bar kod čitalaca.”,1] ); //–>

Aleksandra Čvorović, književnica iz Banjaluke, je drugačijeg mišljenja, ona u blogovima vidi mogućnost komunikacije pisac-čitalac i prostor veće slobode.

“Blogovi su dobar način da se ostvari komunikacija između pisca i čitaoca. Nemam puno vremena da čitam razne blogove, ali oni koje sam čitala nudili su raznolike sadržaje. Naravno, ima tu i loših stvari, ali zato vam se nudi prilika da ostavite svoj komentar. U današnje vrijeme ljudi se ustručavaju da iznesu svoje mišljenje, boje se konflikta ili osude javnosti, blog pruža mogućnost da se to prilično bezbolno odradi. Kažete šta mislite i niko vam ništa ne može, niko i ne zna ko ste vi. Jednom kad budem imala vremena vjerovatno ću napraviti svoj blog”, kaže Čvorovićeva.

PREČICA DO PUBLIKE

Jesus Quintana, urednik Bestseler.neta s višegodišnjim blogerskim iskustvom, jedan je od pokretača regionalnog konkursa za kratku priču na koju su dospjeli radovi gotovo 300 autora, a većina su upravo blogeri.

“Blogeri se i danas pokušavaju prikazati kao fenomen i tako je nastao izraz blogerska književnost, koji je naravno pogrešan. Književnost je književnost, a blog je mnogim novim autorima bio samo sredstvo kojim su prvi put došli do publike. Ti ljudi su pisali i prije pojave bloga, a na blogu su se samo prvi put predstavili javnosti”, kaže Quintana.

Interesantan projekat je ovih dana pokrenuo i JavaMuzej iz Kelna, Forum za internet tehnologiju i savremenu umjetnost. Raspisali su konkurs koji je posvećen pitanju da li blogovi mogu biti sredstva za stvaranje nove vrste net arta - “(art + blog = blogart?)”. Konkurs je otvoren do 2. jula ove godine, a više o cijelom projektu može se naći na sajtu JavaMuzeja (http://www.java museum.org). Ovaj projekat će djelimično rasvijetliti ulogu i mjesto bloga u umjetnosti, a u međuvremenu možda i u BiH blog i blogeri skloni književnom izrazu zauzmu neko značajnije mjesto, ako ne kod pisaca i izdavača, a ono bar kod čitalaca.

\u003cbr\>Blogeru književna nagrada \n"Jutarnjeg"\u003cbr\>Vlado Bulić, dobitnik nagrade "Jutarnjeg lista" za roman \n"Putovanje u srce hrvatskoga sna", pisac je jednog od najpoznatijih blogova u \nHrvatskoj. Široj internetskoj javnosti postao je poznat pod pseudonimom Denis \nLalić, koji je osmislio prema imenu fudbalera Vika Lalića. Iako je i bloger i \nknjiževnik, Bulić ne voli spajati dvije oblasti.\u003cbr\>\u003cbr\>"Ne znam koliko ima \nsmisla govoriti o blogerskoj književnoj sceni i uopće spajati to dvoje. Blog je \nmedij za sebe, a to što ga netko koristi da bi na njemu objavio svoje književne \ntekstove neće tim tekstovima ni odmoći, ni pomoći. Dobar tekst je dobar tekst, \nobjavio ti njega na blogu, u novinama, u knjizi ili ga zapisao na salveti. Isto \nvrijedi i za profiliranje. Ako si dobar autor, netko će te sigurno zapaziti. \nScena je kod nas mala i teško da će netko kvalitetan ostati nezamijećen", kaže \nBulić.\u003cbr\>\u003cbr\>Tanja Stupar-Trifunović\u003c/p\>\u003c/td\>\u003c/tr\>\u003c/table\>\u003c/div\>\n”,0] ); D([”ce”]); //–>

Blogeru književna nagrada “Jutarnjeg” Vlado Bulić, dobitnik nagrade “Jutarnjeg lista” za roman “Putovanje u srce hrvatskoga sna”, pisac je jednog od najpoznatijih blogova u Hrvatskoj. Široj internetskoj javnosti postao je poznat pod pseudonimom Denis Lalić, koji je osmislio prema imenu fudbalera Vika Lalića. Iako je i bloger i književnik, Bulić ne voli spajati dvije oblasti.

“Ne znam koliko ima smisla govoriti o blogerskoj književnoj sceni i uopće spajati to dvoje. Blog je medij za sebe, a to što ga netko koristi da bi na njemu objavio svoje književne tekstove neće tim tekstovima ni odmoći, ni pomoći. Dobar tekst je dobar tekst, objavio ti njega na blogu, u novinama, u knjizi ili ga zapisao na salveti. Isto vrijedi i za profiliranje. Ako si dobar autor, netko će te sigurno zapaziti. Scena je kod nas mala i teško da će netko kvalitetan ostati nezamijećen”, kaže Bulić.

Tanja Stupar-Trifunović

poslao SVT

Ulično ogledalo u službi guerilla marketinga. Naravno, ogledalo nije obično, već sužava figuru, i tera prolaznike da se zamisle, ili bar nasmeju. Napravljeno od strane McKee Wallwork Cleveland agencije za Blakes Lotaburger.

Horkestar - Pesma radu(mp3) Horkestar - Polet mladosti (mp3) Horkestar - Pesma izgradnje(mp3) + Horkestar

Pre neki dan mi je stigao mail od jednog NS internet provajdera sa sledećom informacijom: Nakon sto smo proverili mogucnost instalacije ADSL prikljucka na Vasem telefonskom broju 021 5*****, obavestavamo Vas da postoji tehnicka mogucnost realizacije ADSL servisa. Rekao bi neko da je ovo sjajna vest ali meni u glavi neprestano odzvanja da sam ovaj zahtev podneo [...]

Na blogu koji se bavi Googletom, izašao je ovaj zgodan post o tome zašto ljudi linkaju na Wikipediju. Pa ga zdušno (makar ne i kvalitetno) prevodim i postam ovdje jer i sam linkam na Wikipediju vrlo često upravo iz tih razloga.

Iza Wikipedijinog visokog položaja pri traženju pojmova na Googlu stoji činjenica da gomila ljudi linka na njene članke.
Ponekad se čini čudnim što ljudi linkaju na Wikipediju umjesto na neku "normalnu" stranicu koju ne može editirati baš svatko. Recimo, u slučaju da se radi o bendu "XYZ", ja ću radije linkati Wikipediju jer tamo čitatelj dobije vrlo brzo jasnu sliku benda, povezane pojmove, diskografiju, biografiju i sve to u jednom standardnom formatu na koji se čovjek navikne ako je makar jednom koristio Wikipediju.
Nisam pristalica linkanja na stranice bendova osim ako se ne radi stvarno o stranicama na kojima je lako doći do svih tih informacija - recimo ako stranica nije nabrijana flashom, ogromnih fotkama i kriptičnim izbornicima.

Evo popis razloga zašto linkati na Wikipediju:

1. Wikipedijini članci su bogati tekstualnim sadržajem, a i ljudi vole linkati na stranice koje sadržavaju uglavnom tekst. Informacije su organizirane konzistentno bez obzira koji članak tamo čitali, radilo se to o ljudskom organu ili piscu - naići ćete na očekivanu strukturu i vrlo brzo pronaći relevantan podatak.

2. Wikipedijini članci su pisani (uvjetno rečeno) jednostavnim jezikom te iako niste upoznati sa domenom topika, možete razumjeti osnovne stvari i lako naučiti više. U ovom slučaju bih veliki plus dao tehničkim člancima upravo što se tiče ove točke.

3. Primjer: "zašto bi linkao na wikipedijin entry o "Ask a Ninja" umjesto originalne domene tog videobloga?" - Zato jer wikipedijin entry počinje obično kratkim excerptom, opisom pojma,osobe,stvari u pitanju. Nakon toga dolazi malo opširniji opis i onda detaljan popis struktuiranog sadržaja koji možete pročitati unutar samog članka.
Osobno smatram Wikipediju idealnom za linkanje na poznate osobe, poznate događaje etc. Što se tiče glazbe, last.fm preuzima primat na ovom polju jer nudi puno bogatiji povezan sadržaj u tom kontekstu.

4. Obično su Wikipedijini članci objektivniji od drugih stranica (ne nužno!) jer ne pokušavaju uvaliti produkte ili ideje, članci samo objašnjavaju o čemu se radi i/ili kritiziraju. Vrlo je bitan podatak i taj da nema reklama i popupova na Wikipediji:)

5. Wikipedijini članci bivaju konstantno nadopunjavani dodatnim informacijama i/ili boljim internim linkovima. Naravno da je mudrije linkati na stranicu čiji će podatak biti "svijež" i "točan" i slijedeće godine.

6. Za Wikipediju već zna većina ljudi koji su online, dugo je među nama i prirodno je da se uzdamo u to da ćemo naci traženu informaciju upravo tamo. Ako se radi o škakljivoj temi, objektivno linkanje je nekad vrlo bitno. Ukoliko imate problema sa povjerenjem prema ostalim potencijalnim linkovima - linkate na Wiki:)

7. Wikipediju možete koristiti praktički kao free-style riječnik bogat sadržajem ili pojmovima. Ako trebate neki pojam objasniti, linkate na njega na Wikipediji.

8. Obično je link na wikipedijin članak dovoljan u većini slučajeva - nema potrebe za dodatnim linkovima pri objašnjavanju nečega ili potkrijepljavanju teksta. Većina dodatnih "related" linkova u samom članku će biti dobra ili makar dovoljno dobra da zainteresiranom čitatelju omogući detaljnije istraživanje stvari.

9. Na wikipediji ste našli već gomilu interesantnih i korisnih stvari što je samo dodatno izgradilo vaše povjerenje u taj izvor i naviku da ga preporučujete drugima.

10. Wikipedijine stranice su stvorene od mnoštva informacija sa ostalih relevantnih stranica i obično su dobra referentna točka za nekoga tko želii samo brz uvod u temu.

Inače, svakako bi bilo bolje da pokušate linkati na Wikipedijin članak na vašem jeziku, doduše ne sjetim se niti ja uvijek provjeriti da li postoji napisan već članak na našem jeziku - ali obično za dobar dio njih ima materijala na našem.
Uf, kak sam spoooor danas, jučerašnji nenadani odlazak na koncerat Nine Inch Nailsa u podrumu mi baš i nije trebo izgleda. A 2.4 Deftonjare grabe u susjedstvu pa mi i to valja ić ovjerit.

Back to work :)

Oni koji provode dosta vremena sedeći u kancelariji ili danonoćno za računarom, a bogami neki već i osećaju prve RSI simptome, velikom većinom zaborave na važnost pravilnog stava i optimalnog radnog položaja prenegregavajući brojne rizike ozbiljnog oštećenja zdravlja.

Zato vam (i sebi) preporučujem jednu instant interaktivnu prezentaciju koja vam može pomoći da identifikujete potencijalne rizike u vašem trenutnom radnom okruženju. Stoga, pogledajte prezentaciju "Ergonomija kancelarije" i pokušajte da brzo ne zaboravite ono što je izneto u ovim slajdovima ;)

Takođe ne propustite:

Kad bismo mogli celokupno svetsko čovecanstvo svesti na selo sa sto stanovnika, a poštujuci  proporcije svih postojećih naroda sveta, selo bi bilo ovako sastavljeno: 8 Afrikanaca 52 bi bile žene 48 muškaraca 70 ne-belaca 30 belaca 70 ne-hrišćana 30 hrišćana 89 heteroseksualaca 11 homoseksualaca 6 osoba bi posedovalo 59% sveukupnog svetskog bogatstva i svih 6 bi bili iz Sjedinjenih Država 80 bi ih zivelo u kućama [...]