Unosi za: Arhiva za 2007/06











Mnogi su čuli za sedam čuda starog sveta ili Sedam Svetskih Čuda ali malo ko ih danas može imenovati. Kako se bliži izbor "Novih 7 Čuda", nije loše potsetiti se na originalnu listu. Lista 7 najvećih dostignuća u arhitekturi onog vremena je nastala oko drugog veka p.n.e. a prvi koji je pisao o toj ideji bio je Herodot tri veka ranije. Konačna Lista za koju danas znamo, nastala je u srednjem veku. Od svih sedam čuda opstala je jedino Keopsova Piramida u Egiptu, za ostala znamo da su postojala iz starih zapisa i arheoloških ostataka. Detaljni opisi ovih objekata izgoreli su sa Aleksandrijskom bibliotekom. Dakle evo liste (nije hronološki predstavljena):

1. Velika Keopsova Piramida
nastala u vreme faraona četvrte dinastije, Keopsa (Khufu) oko 2560. pre Hrista. Dakle samo je ona dospela na listu kao najznačajniji predstavnik piramida Gize i egipatskih piramida uopšte.

2. Artemidin Hram u Efesu
to nije bio bilo koji hram već najlepši i najveći hram onog vremena, posvećen grčkoj boginji lova i plodnosti, Artemidi, nastao oko 550. pre Hrista. Spalio ga je neki manijak, čije ime neću pominjati, 356. p.n.e. kako bi ostao upamćen.

3. Svetionik na ostrvu Farosu (Alexandria)
najviša građevina na svetu u ono vreme.Sostratus, savremenik Euklida, bio je arhitekta a statički proračun izvršila je Aleksandrijska Biblioteka/Mouseion. Projekat je nastao za vreme Ptolomeja Sotera 290 pre Hrista a izveo ga je njegov sin i investitor Philadelphus. Nestao je nakon serije zemljotresa u X i XIV veku n.e.


4. Kolos sa Rodosa
kolosalna statua boga Heliosa i ne samo to. Predstavljala je simbol jedinstva naroda koji su nastanjivali Mediteransko ostrvo Rodos. Izgradnja je trajala 12 godina, po završetku 282. p.n.e. bio je visok 33m i trajao je 56 godina. Kada su Arapi zauzeli ostrvo u VII veku n.e. još uvek je ležao na mestu gde je i pao. Arapi su ostatke prodali Jevrejinu iz Sirije.


5. Viseći Vrtovi Babilona
po opisu najlepši primer onovremene pejzažne arhitekture. Vrtovi su se nalazili na levoj obali reke Eufrat 50km južno od Bagdada(današnji Irak), stvorio ih je Nebuchadnezzar II (Nabukodonosor II) u VI veku p.n.e kako bi udovoljio svojoj ženi koja je žudela za planinskim krajevima (divna priča) pa su poznati i kao Semiramidini Vrtovi. Proces navodnjavanja bio je priča za sebe. Mnogi sumnjaju da su vrtovi uopšte postojali.


6. Mauzolej u Halikarnasusu
od 377. do 353. p.n.e. kralj Mauzolos (Mausollos of Caria) vladao je ovim krajem i premestio prestonicu u Halikarnasus (današnji Bodrum u Turskoj). Ništa posebno nije vezano za njegovu vladavinu osim izgradnje njegove grobnice po kojoj se danas monumentalne grobnice zovu mauzoleji.

7. Zevsova Statua u Olimpiji
bila je to ogromna statua grčkog boga u čiju čast su se održavale igre kasnije nazvane Olimpijskim. Hram u kome se nalazila statua, sagradio je arhitekta Libon oko 450 p.n.e. a skulptor je bio Fidija (Pheidias).Subscribe in a reader
Od sada mozete koristiti adresu http://feeds.feedburner.com/DVWebLog za RSS feed do ovog bloga.

U narednih nekoliko dana radice se izmena platforme ovog bloga (na srpskom jeziku), pa ce originalni link do RSS Feed-a biti promenjen. Oni koji uzmu link do gore postavljenog (FeedBurner) RSS feed-a, nece osetiti promenu.

Uskoro ce ovaj blog napokon imati mogucnost jednostavnog komentarisanja, bez logovanja, kao i mogucnost jednostavnog pisanja sa nasim slovima.
Konacno je objavljen novi konkurs za Specijalisticke strukovne studije iz E-poslovanja, za predavanja koja krecu od oktobra 2007. g. Konkurs traje od juna do kraja septembra.

Kao sto je prethodno najavljeno, od oktobra krece i usmerenje iz Internet marketinga i online PR-a. Zeleo bih ovom prilikom da se zahvalim ekipi veoma uspesnog makedonskog media bloga Komunikacii.net sto su preneli vest o ovim studijama.

Danas se u saboru izglasava nepovjerenje vladi. Ne znam da li ste skužili, no postoji fina razlika između glasanja o povjerenju vladi i nepovjerenju. Naime, da bi vlada postala vlada, mora imati većinu ruku u zraku prilikom izglasavanja (dakle njih 77), no kada se glasa o povjerenju vladi tada se u stvari glasa o nepovjerenju vladi, što znači da oporba mora sakupiti 77 glasova. Oporba ne može sakupiti toliko glasova ne samo zato što nije jednostavno sakupiti toliko ljudi nego i zato što je vladina većina ionako na samom rubu (ako uopće postoji, a nema za to dokaza), ali i zato jer oporbi nedostaju neki saborski zastupnici.

Dakle od izglasavanja nepovjerenja vladi danas ništa (osim ako se čudono ne dogodi, a nije schedulirano za danas), a u međuvremenu poslušajte cover Talking Headsa:

http://www.youtube.com/watch?v=ch5lJ0Hwn9Y

I see the clouds that move across the sky
I see the wind that moves the clouds away
It moves the clouds over by the building
I pick the building that I want to live in

I smell the pine trees and the peaches in the woods
I see the pinecones that fall by the highway
That’s the highway that goes to the building
I pick the building that I want to live in

It’s over there, it’s over there
My building has every convenience
It’s gonna make life easy for me
It’s gonna be easy to get things done
I will relax alone with my loved ones

Loved ones, loved ones visit the building,
take the highway, park and come up and see me
I’ll be working, working but if you come visit
I’ll put down what I’m doing, my friends are important

Don’t you worry ’bout me
I wouldn’t worry about me
Don’t you worry ’bout me
Don’t you worry ’bout me

I see the states, across this big nation
I see the laws made in Washington, D.C.
I think of the ones I consider my favorites
I think of the people that are working for me

Some civil servants are just like my loved ones
They work so hard and they try to be strong
I’m a lucky guy to live in my building
They own the buildings to help them along

It’s over there, it’s over there
My building has every convenience
It’s gonna make life easy for me
It’s gonna be easy to get things done
I will relax along with my loved ones

Loved ones, loved ones visit the building
Take the highway, park and come up and see me
I’ll be working, working but if you come visit
I’ll put down what I’m doing, my friends are important

I wouldn’t worry ’bout-aca

Proizvođač Xwave DVD plejera i rikordera

Novi SkyVision DVD plejer

Informacije o Xoro plejerima

Rating: 2.5 out of 5 stars

Do sada se na našem tržištu pojavilo nekoliko interesantnih modela portabl DVD plejera potpisanih imenom Mustek. To ne treba da vas čudi, jer smo na ovogodišnjem Cebitu videli da je Mustek jedan od najplodnijih proizvođača ovih uređaja i na globalnom tržištu. Model sa oznakom MP70C zbog svoje prilišno velike debljine deluje malo glomaznije nego što smo navikli kod ove grupe uređaja. To se posebno odnosi na situacije kada se napajanje ostvaruje preko spoljašnje baterije koja se kači na zadnji deo plejera.

Konstruktori su sve konektore postavili sa desne strane plejera. Postoje svi potrebni audio i video ulazi i izlazi, ali ne možemo da se otmemo utisku da je proizvođač pokušao da prištedi gde god je mogao. Tako, recimo, ne postoji mogućnost istovremenog priključenja dva para slušalica. Drugi momenat koji potvrđuje našu malopređašnju tvrdnju je da se u paketu ne dobijaju slušalice. Zbog toga ste, ukoliko ne iskoristite neke druge slušalice, osuđeni na korišćenje integrisanih zvučnika (govorimo o situaciji kada se plejer koristi u pokretu ili van kućnih uslova eksploatacije).

Sami zvučnici spostavljeni su u poklopcu plejera, ispod displeja dijagonale 7″ u wide formatu. Izraz “osuđeni” iz prethodnog pasusa koji smo upotrebili za rad sa pomenutim zvučnicima stavili smo iz prostog razloga što je njihov kvalitet na granici upotrebljivosti. Kod svih prenosnih DVD plejera koje smo testirali, integrisani zvučnici su pretrpeli našu kritiku, a zvučnici ugrađeni u ovaj plejer su među najlošijim u klasi. Zvuk koji proizvode je previše piskav i jasno je uočljiv nedostatak niskih tonova.

Na bazi plejera najveći prostor zauzima poklopac DVD mehanizma. Desno od njega nalaze se kontrole kojima se mogu obaviti skoro sve potrebne operacije. Ono što nije moguće odratiti komandama na samom plejeru, obavlja se korišćenjem daljinskog upravljača u obliku kreditne kartice. Ovde je takođe morao da se napravi kompromis, jer veličina daljinskog upravljača nije dozvolila da se implementiraju sve potrebne funkcije. Jedino nam se čini da je proizvođač mogao da napravi bolji izbor funkcija koje su postavljene na daljinac. Napajanje plejera je moguće putem klasičnog strujnog ispravljača, punjača za kola i preko eksterne baterije koja izdržava do tri časa kontinualne reprodukcije.

Softver koji je ugrađen u plejer je korektan, ali ne dozvoljava preveliku slobodu korisniku da se igra sa podešavanjima. Uostalom, tu i nema šta mnogo da se podešava. Najvažnija setovanja su vezana za podešavanje odnosa stranica slike na ekranu, osvetljenja ekrana i regulisanja zasićenja bojom. Mustek se potrudio i da ostvari dobru antišok zaštitu. Trudili smo se da simuliramo uslove vožnje po našim drumovima, ali nismo uspeli da proizvedemo prekid reprodukcije. Prvi test koji smo obavili odnosio se na reprodukciju DVD formata. Plejer je regionalno zaključan na evropsku zonu, ali na žalost, nismo uspeli da pronađemo kodove za otključavanje reprodukcije filmova iz svih regiona. Zato preporučujemo da povremeno posetite i naš matični sajt (www.dvd-region-codes.com) na kome ćemo objaviti kodove čim ih budemo pronašli. Reprodukcija se može ubrzati do 20x, dok usporenje i zumiranje nismo uspeli da ostvarimo, najverovatnije zbog toga što se za te opcije nije našlo mesta na daljincu.

Prikaz titlova je dobar, i oni su sasvim lepo čitljivi na ekranu. Plejer se uspešno izborio sa audio CD-ovima, VCD i JPEG formatom, dok DTS audio CD-ovi očekivano nisu bili podržani. Kada se koristi kao MP3 plejer, Mustek MP70C prikazuje na ekranu samo prvih osam karaktera u imenu pesme. U stvari, prikazuje se prvih 14 karaktera, ali je nepotrebno potrošen prostor indeksiranjem fajlova gde se na prve prve četiri pozicije, ispred imena, upisuje redni broj fajla na disku. ID3 tagovi nisu podržani.

Trebalo bi da se ukratko osvrnemo i na način prikazivanja fajlova kod diskova sa mešovitim sadržajem. Ovde je to regulisano na neobičan način, tako što se u posebnim ekranima prikazuju video zapisi, audio zapisi i slike. Ako se, recimo, nalazite na ekranu koji prikazuje audio zapisi (muzika, MP3…) odatle nećete moći da pogledate slike ili pokrenete film, već se morate pozicionirati na odgovarajući ekran. Ovo u priči možda zvuči komplikovano, ali nakon perioda navikavanja deluje veoma logično.

Podrška za DivX postoji, ali nije ni blizu onoga kakva bi trebala da bude. Prvi problem na koji smo naišli je da nije podržan DivX 3 format u kome je kompresovan najveći broj filmova po kućnim video bibliotekama. Da budemo precizniji, kod takvih filmova će se videti titlovi i zvuk, ali ne i slika. Titlovi su čitljivi i u SRT i u SUB formatu, ne moraju da budu istog imena kao ime video fajla, ali moraju da budu u istom folderu. Za uzvrat, ukoliko postoji više titlova u jednom folderu, oni će se svi učitati i biće moguće njihovo menjanje tokom reprodukcije. Naša slova nisu podržana, ali to je u ovom slučaju potpuno nevažno. Mnogo veći problem je što su slova u titlu sitna i što su zbog relativno male rezolucije displeja praktično nečitljiva.
Kao što smo se neprijatno iznenadili nedostatkom podrške za DivX 3 format, prijatno smo bili iznenaðeni činjenicom da je u stanju da prikaže XviD QPEL format video zapisa. Nero Digital format nije podržan, dok je situacija sa DivX 6 formatom polovična. Uređaj je pravilno prikazivao i sliku i zvuk, ali nije dozvoljavao promenu zvučnog zapisa, dok embedovani titlovi nisu prepoznati.

Informacije o ceni i mestima gde se ovaj plejer može kupiti pogledajte na www.jeftino.co.yu.

rhcp.jpg

1. Vrhunski proizvod bez dokumentacije -> Loš proizvod

Salve kritika se mogu naći na domaćem webu povodom jučerašnjeg koncerta RHCP. Te kratko je trajao, te nisu svirali hitove i slično. Tu nema ničeg novog, RHCP svaki put imaju slični repertoar, svaki njihov koncert traje manje od 90 minuta. Međutim PR, i ono čuveno Truth well told, kao i dezinformisanost većine ljudi učinili su da bude ovoliko nezadovoljstva oko koncerta. Da su kojim slučajem bili već na koncertu, posedovali informacije o tome kako izgledaju i koliko traju koncerti RHCP-a, verujem da ne bi bilo onoliko flaša.

2. Vrhunski proizvod bez adekvatnog pakovanja -> Loš proizvod

Ma koliko Indjija bila egzotična destinacija, i koliko se trudili da se jačaju i drugi delovi Srbije, mislim da se trebalo upitati, kojim putevima će se vratiti 10.000 automobila i za koliko, tj da li postoji infrastruktura koja to može da podrži. Nije baš prijatno iskustvo kada tražite svoj automobil sat vremena, jer ne postoje obeleženi sektori na parkingu, a zatim provedete još 2 sata da izađete sa istog. Sve ovo stvara novu salvu nezadovoljstva što ukombinovano sa gore-navedenim nedostatkom informacija predstavlja killer combo. Treba napomenuti da je parking koštao 500 din (nešto više od 6 eur).

3. Interakcija

U svojim predavanjima i pisanju o blogu, naglašavam interakciju kao najvažniji element istog. Ovo se posebno naglašava u situaciji externih korporativnih blogova. Interakcija doprinosi povećanju lojalnosti korisnika, i što je ona veća to je i proizvod cenjeniji. Customer experience u mnogome zavisi od načina ustupanja određenog proizvoda, u ovom slučaju bez emocija i hladan, gde je 110.000 ljudi uskraćeno makar za osnovnu interakciju.

4. Korisnik je u prvom planu

Ja zaista volim da mi sajtovi budu pink žute boje, ali pitanje da li ja od toga mogu da živim. Bez obzira koliko ja dobar bio u tome naći će se neko ko će moje rešenje odbiti i time oskrnaviti dugo sticani kredibilitet. Pepersi su upravo to uradili u Srbiji, odsvirali su 5 pesama koje samo oni vole, smorili ljude, koji verovatno nikad više neće otići na njihov koncert ukoliko ga budu održavali.

ps. šalio sam se za pink žutu

5. Suština vs tehnologija

Ma koliko imali kvalitetan web sajt, postrojenje ili neko drugo tehnološko rešenje ukoliko niste u stanju da iznesete sa istim kvalitetan proizvod nećete imati ni zadovoljne korisnike. Oni vam mogu pomoći da privučete nekoliko kupaca, ali buzz efekat nezadovoljstva koji nastane pri istom vam može totalno uništiti poslovanje. Tehnički gledano ovo je bio jedan od najboljih koncerata u mom životu, zvuk i bina su bili fenomenalni ali izostalo je ono što su svi tražili - življi nastup i interakciju što je rezultiralo već čime je rezultiralo.

Do nedavno nisam bio u situaciji da upoznam tzv. fanove neke od grupa ili pojedinaca, o kojima sa citao ili gledao na TV-u. Ispostavilo se da je moja veoma dobra prijateljica (znamo se preko 30! godina) vec vise od godinu dana ekstremni fan grupe Il Divo.

U poslednje vreme sam imao vise puta priliku da slusam te price o putovanjima na koncerte, pracenje grupe po turneji i sl., a ono sto je u ovom slucaju interesantno jeste da Internet u celoj ovoj prici predstavlja znacajan deo aktivnosti savremenog fana jedne muzicke grupe.

Il Divo

U slucaju grupe Il Divo, sve pocinje na zvanicnom forumu ove grupe za SRbiju i Ex-YU. Dovoljno je samo obezbediti pare za karte do odredjenog grada gde se odrzava koncert, a lako je pronaci fana iz tog grada koji ce obezbediti smestaj. Dovoljno je reci da u internacionalnoj sekciji ovog foruma pomenuti Srbija i Ex-yu deo je medju pet najaktivnijih.

Moja drugarica svaki svoj radni dan pocinje odlaskom na ovaj forum, da bi videla novosti, a zatim ide besomicno skidanje video i audio materijala doticne grupe, sa konstantnim primesama velike kolicine skinutih slika njenih "mezimaca".

Kada se pogleda malo po domacem Internetu, moze se videti da ne postoji specijalizovan sajt za ovaj tip fanova, da postoji nekoliko postova na posecenijim forumima, i eto dobre poslovne ideje za one koje interesuje da malo zarade od fun-related price. Ciljna grupa su uglavnom zene u dobu izmedju 30 i 45 godina (moze i ispod i iznad), situirane, sto znaci da money is not a problem, ako imate sta kvalitetno da ponudite za "smirivanje apetita" na temu fun grupe.

Prica o najposecenijim sajtovima u Srbiji mogla bi da se ozbiljno revidira ako se uzme u obzir na koje sve sajtove ovakvog tipa nasi sugradjani odlaze da bi aktivno participirali (samo ih treba pronaci).

O Hitrorezu sam već podosta napisao, no sada je vrijeme za jednu uvertiru u finale. Naime, na sutrašnjoj sjednici vlade, dr. Ivo Sanader (hrvatski premijer, op.a.) prihvatiti će prijedloge hitrorez ekipe te potezom skupocjenog i u imovinskoj kartici neprijavljenog Mont Blanc pera pobrisati stotine raznih odluka, propisa, pravilnika pa čak eto i zakona (iako mu za ovo posljednje ipak treba sabor).

dr.Ivo sa jako velikim škaramaNo da bi razumjeli razmjere neuspjeha, važno je da probate pročitati sve tekstove i da razumijete početnu poziciju kako bi razumjeli gdje smo stigli i koliko je to u stvari daleko od onoga što je bilo predviđeno.

Naime cijela priča o hitrorezu (koliko se god ona činila uspješnom) uopće nije inicijativa ove vlade, nego je to projekt kojeg je prezentiralo vladi Nacionalno vijeće za konkurentnost, a koje je to pak pripremilo u suradnji s partnerima poput USAIDa. Nekoliko mjeseci nakon inicijalne prezentacije ovo je došlo do vlade koja je to vidjela, a dr.Ivo je izjavio antologijsku rečenicu koju ću ovdje rado ponoviti:

To je to, hajdemo to odraditi!

No, ovdje otprilike počinju i problemi i razmimoilaženja u statistikama jer je NVK uspio nabrojati otprilike 12.000 različitih zakona, propisa, pravilnika, uredbi i uputa, dok je hitrorez ekipi uspjelo pronaći njih samo nešto malo više od 5.500 komada. Negdje je nestalo oko 6.500 propisa (ova brojka je sada malo relativna, jer se prva brojka NVKa u više izvora citirala kao 12 ili 14.000, dok je pak u hitrorezu identificirano oko 3.500 propisa koji su se kasnije pretvorili u njih 5.500). Sve brojke koristite kao okvirne budući da ima puno izvora koji su međusobno kontradiktorni, no poanta je da je NVK nabrojao preko tih gore spomenutih 12.000 propisa, dok je hitrorez pronašao njih svega 5.500.

Ovih dana, hitrorez je prezentirao vladi rezultate svog jednogodišnjeg rada i predloženo je mnogo toga, neinformativnu brošuru o tome možete downloadati s web stranica vlade, no bottom line je da je (prema riječima vlade):

Voditelj posebne jedinice za Hitrorez Vedran Antoljak izvijestio je kako je projekt radilo 250 ljudi te da je jedinica u prvoj fazi analizirala propise koji se odnose na gospodarstvo.

Na temelju te analize jedinica preporučuje ukidanje 420 te pojednostavljenje 371 propisa, a to je ukupno više od polovice gospodarskih propisa, među kojima je najviše međusektorskih, rekao je Antoljak.

Dakle, akcija koja je ukupno po originalnom planu trebala trajati 9 mjeseci nastavlja se i dalje, a početni “mali i okretni tim” se pretvorio u 250 ljudi (ok, vjerojatno je to skupa s raznim osobama iz raznih ministarstava, no to je i dalje jedna mala vojska birokrata), a rezultat hitroreza (ne računajući medalje koje su dobili Nadan lepi cane Vidošević i Darko aka. Podravka Marinac, uočite da Vedran nije dobio medalju) je degenerirao u slijedeći quote (s jutarnjeg):

Posebna jedinica je za sada analizirala i preispitala samo propise koji se odnose na gospodarstvo, a kojih je ukupno 1451. Od tog broja, za “giljotinu” je predviđeno čak 55 posto propisa.

Dakle, počeli smo sa 12.000 propisa prema NVKu, projekt je trebao raditi mali tim i morao je srezati oko 40% propisa, da bi na kraju došli do 250 ljudi, prve faze projekta i ukidanju 55% propisa (ali od njih 1451) tako da je stvarna brojka bliža 6%. Svaka disproporcija između brojke koju sam ja izračunao i brojke koju vam je vlada pokazala treba pripisati kreativnoj statistici koju je Sanaderova vlada magistrirala a na dobrom su putu da to i patentiraju.

No, da citiram malo i sam sebe (kako ne bi ispalo da samo kritiziram):

Po mojoj procjeni HITROREZ je jedini dobri projekt ove vlade u ovome mandatu i unatoč tome što ih teško mogu smisliti ovo je projekt koji vrijedi podržati i učiniti sve što je u mojoj/vašoj moći da on uspije.

Eh, a ovo spominjem zato jer me jučer navečer razveselio tekst u večernjem s bombastičnim naslovom “Rezultati Hitroreza: Imena tvrtki mogu biti i na engleskom” u kojem doslovce piše slijedeće:

Naziv tvrtke više ne mora biti na hrvatskom jeziku. Dosadašnja zabrana naziva na engleskom izazivala je, smatraju u Hitrorezu, velike zastoje u registracijama tvrtki.

Sjetite se gdje ste to prvo pročitali:

Hitro.hr nadalje nije učinio apsolutno ništa na ubrzavanju osnivanja tvrtke, svi koraci su i dalje tu, jednako kao i ranije, a osnovna razlika je samo u tome što su otisnuli tzv. hodogram na kojem su opisane operacije te vam dijele primjere (template) formulara koje ionako ima svaki javni bilježnik.
Po meni, daleko je veći problem idiotizam u našem zakonu o trgovačkim društvima koji primjerice regulira pitanje imena tvrtke. Naime, zakon kaže kako se smiju koristiti samo hrvatske riječi ili riječi iz mrtvih jezika, u pravilu se ne smiju koristiti kratice, a brojevi se mogu koristiti samo ako se u nazivu upišu slovima (dakle tvrtka ne smije imati broj 2 u nazivu ali može imati dva). Osim toga postoje i odredbe o sličnosti naziva (dakle ako sudac procijeni da je naziv vaše tvrtke sličan nazivu neke druge može bez problema odbaciti ukupnu prijavu).
U praksi, tvrtke oko nas su prepune kratica, brojeva ili naziva na stranim jezicima koji nisu grčki ili latinski, a to se postiže tako da svome bilježniku ili odvjetniku doturite nekih 100EUR i problem je riješen. Trgovački sud ima cijelu industriju zasnovanu samo na ovom članku zakona.
U društvu u kojem se želimo boriti za strana tržišta mislim da je krajnje neprimjereno ograničavati imena tvrtki na isključivo hrvatske riječi ili na mrtve jezike. U hrvatskoj postoji nekih stotinjak tisuća pravnih subjekata koji moraju imati međusobno različita imena (ovo nije skroz točno ali za potrebe diskusije će biti dovoljno), a prosječna osoba barata riječnikom od nekoliko tisuća riječi - što samo ilustrira koliki je problem pronaći ime tvrtke.

A cijela ova priča me podsjetila na jedan lijepi stari video.

http://www.youtube.com/watch?v=_V7XdP2P330

Misao dana:
While intelligent people can often simplify the complex, a fool is more likely to complicate the simple.

U sklopu Specijalistickih strukovnih studija iz e-poslovanja, na Fakultetu Tehnickih nauka, Novi Sad, u saradnji sa Internet klubom iz Ljiga, organizovan je besplatan dvodnevni izlet (23.-24.06.2007.) u okolini Ljiga za studente postdiplomce, sa ciljem da se prikazu mogucnosti seoskog turizma. Na ovaj nacin studenti su direktno upoznali ponudu ovog tipa odmora koju veoma uspesno vec godinama predstavlja projekat Selo.co.yu (clanak sa sajta Selo.co.yu).

studeti iim/euro, specijalisticke studije e-poslovanje, ljig

Utisci studenata o izletu u okolini Ljiga mogu se pronaci na njihovim blogovima (zaiteresovani za Spec. studije mogu ih kontaktirati za misljenje o studijama):

- Aleksandar Stankovic
- Ilija Susa
- Dragana Vukajlovic
- Boris Bulajic

Slike sa izleta mogu se videti ovde (i ovde).

Studenti Specijalistickih studija na Dnevniku TV Pink



Vladimir Ivanovic, direktor turisticke organizacije opstine Ljig, autor sajta selo.co.yu, organizator turisticke manifestacije "Kosidba na Rajcu", je bio domacin svojim kolegama studentima (i sam je student na Spec. studijama). Kolega Ivanovic je obezbedio ekipu TV Pink, koja je prenela informaciju o "spoju arhaicnog i savremenog - sela i Interneta". Sa studentima jedan deo izleta je provela i ekipa turisticke emisije "Navigator".

Prilog ekipe TV Pink bio je pusten na Nacionalnom dnevniku u subotu i Jutarnjem programu u nedelju (komletan prilog).

Boravak studenta u Vili Milica kao Internet case

Vila Milica u selu Trudelj (20 km od Ljiga), gde su studenti nocili, predstavlja izuzetan primer efikasnog promovisanja putem Interneta, obzirom da preko 50 odsto turista koji borave u ovoj vili tokom godine pronalazi je putem Interneta, a ostali posetioci dolaze na preporuku prethodnih posetilaca (prosle godine ukupno preko 600 nocenja, od kojih je bar 300 bilo preko sajta Selo.co.yu).

Upravo je ova vila bila prikazana u prilogu cuvenog TV dnevnika 2 RTS 12.03.2006 (smrt Slobodana Milosevica i godisnjica smrti Zorana Djindjica).

Internet klub kao e-business klaster

Vladimir Ivanovic, Zoran Tanasijevic - Tasa, Mirko Markovic, Dragan R. Sajic, Dragan Varagic

Predstavljanje aktivnosti Internet kluba studentima pokazalo je kako se na relativno jednostavan nacin, moze oformiti interesna grupa Internet preduzetnika koji svojim projektima medjusobno pomazu jedni druge, i na taj nacin dobijaju vise nego da ove poslove rade zasebno, svaki za sebe.

Vladimir Ivanovic, kao sto sam napisao vodi Selo.co.yu, sajt koji je veoma podrzan na aktivnostima sajta turizam.co.yu, koji vodi Zoran Tanasijevic - Tasa.

Predsednik Internet kluba, Mirko Markovic zivi od sajta Biblioteke.org.yu, koji je podrzan od svih sajtova clanica kluba (ovo vazi i za sve ostale sajtove, naravno).

Dragan R. Sajic vlasnik je firme Biosan, cija je Internet prodavnica Paketic.com veoma podrzana od strane veoma uspesnog sajta Garden.co.yu, takodje clanice Internet kluba.

Vecina projekata Internet kluba bice predstavljena kao studije slucaja na Spec. studijama. Pored sajta Selo co.yu koji je predstavljen ove godine na "E-trgovini", sajt Turizam.co.yu je svojevremeno dobio nagradu "E-trgovina Award". U narednim godinama na "E-trgovini" bice predstavljena vecina projekata ove interesne grupe.

Primerom saradnje u Internet klubu trebalo bi da se povedu mnogi drugi domaci Internet preduzetnici, i nadam se da cu ovakav tip saradnje poceti cesce da vidjam kod nas. Preporucujem da se malo povezete sa Internet klubom i da od njih saznate za sto vise iskustava povezivanja medju privrednicima na Internetu.

U današnjem Nacionalu postoji zanimljivi tekst o tome kako su odvjetnici Ivana Gotovca (jednog od uhićenih potpredsjednika HFPa) zatražili na uvid zaplijenjeni notebook Ivana Gotovca u kojem se navodno u arhivi Outlooka nalaze emailovi koje je Gotovac slao Polančecovim pomoćnicima tražeći da od Polančeca i Ive Sanadera dobiju finalni stav o pojedinim predmetima. Time bi se dokazalo kako je Gotovac funkcionirao na temelju danih mu instrukcija.

Ovo je zanimljivo. Ovo je osobito zanimljivo ako to stavimo u kontekst jučerašnjeg Otvorenog u kojem se Damir Polančec roštiljao u stolici pritisnut desetinama pitanja ne samo Mislava Bage nego i sugovornika u studiju. Puno toga ne ide u prilog Polančecu, od izjave Ljube Jurčića kako je on više vremena provodio u HFPu (upravo zato kako bi izbjegao situacije u kojima se Polančec sada nalazi), preko stranačkog mu kolege Andrije Hebranga koji je jasno dao do znanja da je on sam odgovoran za odluke koje su se donosile dok je on bio član upravnog odbora (a tu je Vesna Pusić u pravu kada tvrdi da je funkcija upravnog odbora upravo u tome da bude odgovoran za odluke koje se tamo donose).

Polančecova obrana se ukratko svodi na to da nitko ništa ne zna, da ovi ljudi nisu zasada osuđeni i ne možemo ništa pretpostavljati (a ako je to tako, zašto onda Sanader na sva usta hvali to kao svoj najveći uspjeh!?) i da dok se ne otkrije što se točno događalo nema smisla potezati pitanje političke odgovornosti (to ipak nije mogao zanijektai). Istovremeno, Vesna Pusić ga je upozorila kako nije uopće sporno da li su ti ljudi primili 800.000eur, te da je sama ta činjenica da mu 75% upravljačke strukture fonda završi u zatvoru mora za sobom nositi neke konsekvence. Ovdje Polančec ponovno sam sebi skače u usta tvrdeći pak kako su tih 800.000eura ovi zaprimili kako bi pogodovali određenim ljudima u budućnosti i da se šteta nije u stvari dogodila (u ovo ne vjerujem ali eto).

No, da se vratimo na Ivana Gotovca, lika koji barem po slici djeluje kao štreberko (a poslovna karijera mu i izgleda poput one od tipičnog tehnomanagera) koji djeluje po nalozima i politici koju mu nalažu poslodavci. Lik odgovara opisu managerskog egzekutora koji lišen bilo kakve empatije sa papirima koje procesuira donosi odluke u skladu s nalozima, upravo zato bi ta arhiva primljenih i poslanih emailova mogla biti zanimljiva jer može svjedočiti o tome što se događalo u HFPu oko njega. Da li je on nedužan ili nije sporedno je pitanje (iako njemu u ovome času najbitnije na svijetu), no ako mu jedino mogu zakvačiti putovanje u Monte Carlo i “peku” te izjavu da sam ne zna koliko novaca ima (premetačina stana je pronašla ukupno 320kn u cijeloj kući) može biti da treba uzeti za ozbiljno ono što on govori, a kako god okrenuli, to neće ispasti dobro za Damira Polančeca (za kojeg uopće nemam nikakvih simpatija jer je lik veliki negativac u nadolazećoj privatizaciji i managerskom takeoveru Podravke u kojoj sam i sam mali dioničar).

Pitanje emailova i email arhive je vrlo zanimljivo jer kod nas tako nešto nije regulirano, dok su vani primjerice mnogi žestoko kažnjavani zato što takve arhive nemaju ili su je svjesno uništili. Microsoft je primjerice nekoliko puta završio na sudu upravo zato jer se nije pridržavao sudskih odluka o obaveznom arhiviranju email komunikacije.

Činjenica je kako Sanaderu u posljednjih pet mjeseci vladanja nikako ne odgovara da bilo koji od njegovih ministara bude osumnjičen, unatoč tome što se “circumstantial evidence” gomila; činjenica je također kako je donekle efektna teza o borbi protiv korupcije budući da u vrijeme koalicijske vlasti nitko (ili barem ne nitko visoko pozicioniran) nije završio u bajboku, dok je u slučaju HDZove vlade praktički sva ekipa koja je završila u zatvoru njihov vlastiti kadar (od konvertita Vlade Zeca, narodnog heroja Branimira Glavaša pa sve do sada otkrivenih talenata u HFPu).

Misao dana:
All power corrupts, but we need the electricity.

blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk

Duhovi iz Palmotićeve 37