Unosi za: Arhiva za 2007/07

Snimio sam desetak minuta događanja iz Cibone no nešto me muči s mojom DVD pisalicom tako da ništa od jubitoa (zasada), tako da update slijedi kada ulovim vremena.

Sada malo analize HDZovog sabora nakon prespavane noći. Kao prvo, u odnosu na SDPovu konvenciju ogromna je razlika bila u uvjetima za novinare s kojima sam se ja družio, bili smo zgurani u malenu sobu, ponuđena je bila samo voda (koje je nestalo) i kava iz automata (koje je prvo nestalo), u novinarskoj sobi neko vrijeme nije bilo struje i interneta, stolci su bili tako postavljeni da bi prošli s jednog kraja prostorije na drugi u pravilu ste morali dignuti barem nekoga. Neki su dobili i sendviče no nisam shvatio odakle su došli i zašto ih nema više. Imam snimku press sobe na videu pa ćete to vidjeti kako je izgledalo.

http://www.youtube.com/watch?v=zNevvaWKRuU

Za one koji znaju oko Cibonine dvorane ima prsten hodnika kroz koji se do dvorane i dolazi, prsten je dobrim dijelom (nevjerojatno velikim dijelom ako se mene pita) zakrčen smećem kartonskih kutija u kojima su se nalazili materijali za sabor, fora je da su kutije bile različite kao da su ljudi te materijale pakirali u prvo što im padne pod ruku.

Dvorana je bila zakrčena ljudima, gužva je bila iznimno velika (iako ne i nemoguća za hodanje), osiguranja je bilo strašno puno od policije ispred dvorane preko likova s prozirnim slušalicama u crnim odijelima na svim hodnicima i po dobrom dijelu dvorane, pa do primjerice rendgena i detektora metala na samom ulazu (barem ovome za novinare). Unatoč potvrđenoj akreditaciji, nije me bilo na popisu i što sam ja ženi izgovorio na ulazu to je ona i zapisala.

Razglas je bio preglasan dok su govorili političari - mislim da je to bilo namjerno napravljeno radi efekta. Najglasnije je bilo za vrijeme dok je trabunjao Ivo Sanader (hrvatski premijer, op.a.).

A sada malo o sadržaju; kao prvo (a vidim da su mnogi to primjetili), cijeli skup je režirao Dolenčić koji je od toga napravio kazalište, red zabave, red muzike, red političara i tako nekoliko put a na kraju ljubitelj opere (osobito veronske scene) dr Ivo. Neki od govora su bili prilično dobri, primjerice Darko Milinović je imao sjajan govor na temelju kojega ja koji nemam licencu mu mogu slobodno preporučiti da potraži profesionalnu pomoć. Hebranga i Jandrokovića sam u cijelosti propustio. Martina Dalić je bila dosadna.

Ono što se moglo primjetiti (ako gledate na stvari poput mene, a podsjećam da ja nisam nužno najobjektivniji u tome) je da je većina govora bila defenzivna tj. odgovarali su na teme koje je nametnuo SDP. Primjerice to je tema glasanja dijaspore odnosno pitanje gospodarskog programa SDPa. Skoro je pa nevjerojatno koliko je vremena potrošeno na kritiziranje (i povremeno direktno vrijeđanje) oporbe i programa koje je oporba predstavila. Stoga zaključujem kako je ovaj sabor bio za unutarnju upotrebu HDZa i mobilizaciju njihovog članstva koje koliko god lobotomirano bilo mora biti barem dijelom načeto od ovih silnih afera koje su se u posljednje vrijeme zabrojale, odnosno anketa koje polako ali sigurno signaliziraju odlazak HDZa sa scene (unatoč sada već 7% razlike, ja i dalje nisam toliko uvjeren i razlika mora biti veća). Sabor HDZa nije prema javnosti poslao niti jednu poruku koju nismo znali do sada, predizborni program nije predstavljen, a u klasičnom HDZ spinu umotani su pojedini i djelomični podaci koji govore o postignućima ove vlade. Gotovo je nevjerojatno (no to je IRIjevo istraživanje pokazalo) kako ljudi misle da je HDZ sagradio više cesta nego koalicijska vlast (što je totalna glupost), dok ekonomske parametre (poput ovoga rasta BDPa u prvom kvartalu) ne dovode u relaciju s ostalim parametrima (potrošnje ili zaduženja).

Jedine dvije stvarne novosti, koje su totalno bizarne, je glasanje od 16 godina (što je prijedlog koji je već bio u parlamentu od strane SDPa i kojeg je ako se ne varam HDZ već jednom odbio) , rad umirovljenika bez da im se mirovina stavi u mirovanje (na stranicama SDPove mirovinske reforme imate negdje statistike starosti umirovljenika - to su iznimno nepovoljni podaci jer imamo ogromni broj vrlo mladih umirovljenika). Ova ideja mi se ne sviđa zato jer će postojeći umirovljenik biti puno konkurentniji poslodavcu nego obični radnik. Naime po pokazanom planu na plaću umirovljenika neće se obračunavati mirovinski doprinos (pa će biti jeftiniji), a po samoj logici stvari umirovljenik koji će imati dupli prihod biti će u stanju prihvatiti nižu plaću nego radnik kojem je to jedini izvor prihoda. I zadnje, predloženo je da se u prvoj godini zaposlenja ne obračunava novozaposlenima doprinos na zdravstvo (koji trenutno iznosi 20%), što mi je također glupo jer je primjerenije da se država (ako se već odriče) odrekne poreza a ne doprinosa na zdravstvo, zašto baš zdravstvo koje nam je u totalnoj banani? Osim toga, mislim da se različitim mjerama oslobađaju različitih davanja vrlo široke mase korisnika tako da su ogromne količine pomoći raširene na veliki broj ljudi umjesto na razmjerno manji kojima je pomoć doista potrebna - tu će (barem u teoriji) porezni broj doista pomoći i to je prijedlog (koji je univerzalan i za SDP i za HDZ) koji će pomoći.

Hrvatska je zemlja koja 50% BDPa redistribuira čime smo praktički i dalje u komunizmu i o tome nije bilo niti riječi, nije spomenuto niti smanjenje poreza (iako je uporno naglašavano SDPovo predlaganje poreza na kapital i imovinu koje ima svoju jasnu protutežu u smanjenju drugih davanja), decentralizacija nije spomenuta, a vidi čuda, niti NATO ili EU.

I kao finale, cijeli taj program HDZ je nazvao “3×7″ što je valjda antipod Jurčićevom “4×4″- no nije mi jasno kada su skovali taj 3×7 obzirom da su se podaci iz zavoda za statistiku saznali tek prije dan-dva (prvo je bilo 6%, pa 6.9 i na kraju 7%), no uredno su se ti podaci našli u “brošurama” koje su podijeljene izaslanicima…

Taj, kako to Martina lijepo zove “strateški okvir” sam dobio pa ću ga i proučiti u slijedećem razdoblju.

Eto, toliko o saboru HDZa, ostao sam Vam dužan još samo video, ali to tek kada se izborim s DVD snimalicom.

Slijedeći tjedan me nema, naime zahvaljujući Vijeću europe dobio sam priliku boraviti sedam dana u Strasbourgu te se iz prve ruke upoznati sa tijelima Vijeća europe, Europskom parlamentu te suda za ljudska prava. Program je iznimno bogat sa mnoštvom sjanih govornika i radionica, a i društvo s kojime idem je sjajno tako da teško da će biti previše blogiranja.

Misao dana:
To enter Europe, you must have a valid passport with a photograph of yourself in which you look like you are being booked on charges of soliciting sheep.

5 godina es leta

Te 2002. godine Internet u Srbiji je bio još uvek u začetku , polako se omasovljavao i utemeljivao kao sve popularniji medij, da bi danas već postao svakodnevica većine ljudi, i pored činjenice da se ne proslavljamo baš sa statističke strane. Tada je postojalo svega nekoliko portala, a jedan koji se tada svakako isticao bio je elitesecurity, stecište IT znalaca kojima je bio cilj da pomognu drugima u njihovom putu ka Internet zvezdama. Iz te zajednice 2002. godne izrodila se jedna manifestacija pod nazivom es leto o kojoj i danas možete s vremena na vreme čuti fenomenalne utiske i žal zašto se sve to završilo samo na tome. Manifestacija je trajala 7 dana, gde je svaki dan bila zastupljena druga tema i prisustvovalo je ukupno 1000 ljudi, od tadašnjih 4500 hiljade članova elitesecurity-ja.

Tom prilikom danas obeleženo 5 godina es leta, u kafiću Relax Plato u Beogradjanki. te je ovo okupljanje bila savršena prilika videti se sa nekim starim poznanicima, ali i steći neke poslovne kontakte koji u buduće mnogo mogu značiti. Pored okupljanja, jubilej je propraćen i malim edukativnim delom na čelu sa poznatim Internet licima Srbije. Okupljanje povodom jubileja su otvorili pokretači inicijative Zoran Torbica i Miloje Sekulić, da bi potom, ugledni Internet guru, Dragan Varagić održao malo predavanje o promenama koje je Internet u Srbiji preživeo u prethodnih 5 godina, i predočio razvoj situacije u budućnosti. Usledilla su predavanja Gorane Tomanović, iza koje stoji nekoliko startupa, o mogućnostima finansiranja startup-a u Srbiji, kao i studija slučaja Donesi.com, koju nam je prezentovao Goran Opačić. Moram priznati da me je ovo poslednje predavanje oduševilo, pre svega pristup koji su ljudi koji rade na sajtu donesi.com imali prilikom realizacije istog. Detaljna analiza tržišta uz prikupljanje što više relevantnijih podataka prilikom realizacije servisa, ne predstavlja baš svakodnevnicu kada su u pitanju Internet servisi Srbije - gde se većina stvari radi o-ruk metodom, što daje još bolju sliku o ovom, mnogima omiljenom, web servisu - a po meni i jedinom konkretizacijom mogućnosti Interneta u Srbiji.

Za kraj usledile su 2 najave vrlo zanimljive web jeseni, Aleksandar Ilić je najavio drugi po redu IT seminar u Nišu, o kome sam i pisao, ovoga puta pod nazivom BizBuzz. Prošlogodišnja konferencija me je prilično motivisala da se pokrenem, i uradim nešto više po pitanju Interneta i ne sumnjam da će i ovo biti još jedno nezaboravno IT dešavanje. Posle toga, Bogdan Brkić iz Agene, najavio je WEBFEST, domaću verziju webby awardsa, na kome će biti nagrađivani najbolji sajtovi u 12 kategorija, koliko je organizator odredio. Više o ovom događaju možete pročitati na blogu festivala.

Po završetku predavanja, nastavljeno je u prepoznatljivom IT maniru. Ćaskanje, razmena iskustava (moram priznati da sam uživao u pričama McKrackena, i njegovim iskustvima u sferi Internet poslovanja, kako je u pitanju čovek koji bivstvuje na Internetu još od davne 1994. godine, kada sam ja uveliko maštao o kompjuteru) i povrh svega šala odužili su se do kasnih večernjih časova, kada se ekipa razišla i nastavila na svom putu popularizacije Interneta u nas…

blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk

Duhovi iz Palmotićeve 37