Blogodak - srpski blogovi na jednom mestu

Pre jedno nedelju dana objavljena je informacija u medijima da je “Zakonodavni odbor Skupštine Srbije donelo je autentično tumačenje člana Zakona o visokom obrazovanju kojim se status diplomiranih lica izjednačava sa statusom onih koji će steci naziv master. Članovi Odbora su, takođe, utvrdili autentično tumačenje i za član istog zakona u kojem lice koje je steklo raniji status diplomirani, taj status zadržava bez vremenskog ograničenja.”

Ovo znači da će naše master diplome, kao i za slučaj Hrvatske, lepo biti neupotrebljive u EU, jer će ovu diplomu dobiti svi, zaslužili to ili ne. Sa druge strane, teško će neko dobiti veću platu na osnovu ovog zvanja, a ako u javnim preduzećima neko slučajno poveća plate na osnovu statusa master, to može da se protumači i kao skandal, obzirom na inače enormno povećanje plata u javnom sektoru, a da se sada za ništa ponovo povećaju plate.

Ova diploma se na engleskom prevodi kao Master degree, a nikako nije Master of science (MSc). Evo linka do prethodnog teksta na temu razlike između nove master diplome i MBA diplome, ako ga već niste pročitali (tekst je bio objavljen u E-magazinu i Poslovnom magazinu).

Share This

Na monitoru sam našao vijest koja je u originalu došla s HRTa, a koja govori o dramatičnom rastu vanjskih ulaganja (to već cirkulira neko vrijeme ali eto probilo se jučer i do dnevnika).

U prva tri mjeseca ove godine stranci su u Hrvatsku uložili milijardu i 200 milijuna eura. To je porast od čak 133 posto u odnosu na isto razdoblje lani.

U posljednjih 14 godina stranci su u Hrvatsku uložili 15 milijardi i 200 milijuna eura. Protekla godina, s gotovo 3 milijuna eura ulaganja, bila je rekordna. Po udjelu stranih ulaganja u bruto domaći proizvod došli smo na treće mjesto, iza Bugarske i Rumunjske. No sjajne brojke ne odaju sjajno stanje na terenu. Ulaganja su uglavnom bila usmjerena na financijski i bankarski sektor te preuzimanje tvrtki i osvajanje domaćeg tržišta. Nije bilo novih investicija u proizvodnju.

Fora je u tome da je radi smanjenja vanjskog zaduženja HNB do te mjere pooštrio i poskupio zaduženje banaka na inozemnim tržištima da je praktički jedina stvar koja je bankama preostala dokapitalizacija. Osim što je dokapitalizacija “besplatna”, postoji još i mjera adekvatnosti kapitala koja je za banke propisana i ona govori o tome koliki temeljni kapital banke mora biti u odnosu na ukupnu bilancu banke.

Ova ulaganja su dakle isforsirana i to od strane HNBa, a ne radi neke velike gospodarske akivnosti ili ulaganja. Porazno.

Misao dana:
I’ve found that when the market’s going down and you buy funds wisely, at some point in the future you will be happy. You won’t get there by reading ‘Now is the time to buy.’

U poslednjih nedelju dana, kao aktivni učesnik u saobraćaju (na Beogradskim ulicama), našao sam se u desetak rizičnih situacija. Nijedna nije bila baš rizična po mene, sve su bile rizične po moj auto.

No, nije to ono što je bitno, bitna je statistika, a statistika u ovom slučaju kaže da su od tih 10 situacija, 8 prouzrokovali vozači golfova (uglavnom "dvojka" i poneka "trojka"), 6 vozila sa crnogorskim tablicama (ponavljam da se sve to odvijalo u Beogradu, a ne u Podgorici, Budvi, Tivtu...) i za divno čudo, samo 3 vozači ženskog pola (doduše, jedna od njih umalo nije napravila katastrofu).

Ne želim da vam namećem ništa, sami izvucite zaključak kako vam volja.

Serijal bijesaprvog na temu ministra policije Ivice Kirina, danas poznatijeg kao Kire prije nekoliko dana prešao je milijun pregledavanja i trenutno se nalazi na 1.015.027 (prema jutrošnjem zbrajanju).

http://www.youtube.com/watch?v=KZ9mRhu4LlY

Koji je vama Kiro najbolji? Meni je trojka zasada najsmješnija, a dodatni bonus je zato što je ovaj to sve izgovorio u saboru.

Misao dana:
Your intelligence is measured by those around you; if you spend your days with idiots you seal your own fate.

I jedna mala optička varkica.Vrlo jednostavna.

Prva slika pokazuje dva pravougaonika, iste vrednosti sive.
Čine nam se apsolutno identični.
I jesu!

Ali kad se skloni crna pauza među njima, nešto nije u redu.
Nisu isti?
Jesu.
Na desnoj strani ivice oba pravouganika su svetlije vrednosti sive, i prema levoj strani idu ka tamnijem. Mesto gde se kvadrati dodiruju, tamniji deo desnog kvadrata i svetliji deo levog kvadrata se još međusobno “sukobljavaju”, te se ivica njihovog razdvajanja još više pojačava. Kada je ovaj susret pokriven, izgledaju tako dosadno. I obično.

Teško je uočiti razliku između preliva sivih, čak i preliva jedne iste boje, ako ne postoji jasna ivica koja ih razdvaja.

Objašnjenje zašto je to tako:
“Your eye-brain system, however, condenses the information it obtains from more than a hundred million light-detecting rods and cones in the retina in order to send the information over a million neurons to your brain. Your eye-brain system enhances the ratio of reflected light at edges. If one region of the retina is stimulated by light, lateral connections turn down the sensitivity of adjacent regions. This is called lateral inhibition. Conversely, if one region is in the dark, the sensitivity of adjacent regions is increased. This means that a dark region next to a light region looks even darker, and vice versa. As a result, your visual system is most sensitive to changes in brightness and color.”

 

Bez “pauze” u životu, mnoge stvari se stvarno stope.

Pre par nedelja intervjuisao sam profesora Isaka Adižesa za Emagazin.  Šta da vam kažem, kad i posle dve nedelje još uvek osećam da sam doživeo nešto izuzetno. Ono što zadivljuje je njegova neposrednost i srdačnost u komunikaciji. Ništa od onog nadutog stava i nabeđene veličine koju nalazite kod naših lokalnih profesora Univerziteta. Profesor Adižes je pored neverovatnog akademskog uspeha za sobom ostavio i trag u poslovnom svetu. Pre par dana saznah da je konsultant i najbogatijem čoveku na svetu Carlos Slim-u (da Bill Gates nije više najbogatiji). Da, njegove mega kompanije rade super efikasno zahvaljujući Adižes metodologiji organizacione terapije.

Ono što me je šokiralo je njegova neverovatna energija. Kad sam saznao da ima preko sedamdeset godina nisam verovao svojim očima jer izgleda kao da nema ni pedeset. Na pitanje šta je tajna njegove mladosti, sa osmehom mi reče da ima mladu ženu. Pravi dokaz da su godine starosti potpuno irelevantne kad je u pitanju životna energija, koju profesor Adižes ima za uzor mnogim mnogo mlađim od sebe.

Tajni zakoni naseg najintimnijeg zivota, oni sto nas podjednako upucuju na vjecnost i na prolaznost, nigdje nisu tako prisutni kao u osjecaju ljubavi. Moje saznanje ljubavi prolazilo je kroz razlicite faze, od srece do bola, od ushicenosti do rezignancije, ali nikada nisam pokusavala da tu najljepsu ljudsku sposobnost, sposobnost voljenja, ocrnim, osumnjicim ili ismijem. U [...]

Mila Đinđić, majka pokojnog premijera, zaintrigirala javnost tvrdnjom da [...]

Volеo bih dа nаprаvim jеdаn koncеrt. Dа binа budе isprеd Ruskog cаrа, prеmа Nаrodnom pozorištu. Nеdеljа jе, podnе, nаrod šеtа sа dеcom i kеrovimа, а jа dolаzim mrtаv pijаn, nаrаvno, i počinjеm dа pеvаm. I pеvаm do pеt ujutru. Dа sе tu srеtnu oni koji sе nisu vidеli dvаdеsеt godinа. I kаžu - аjmo nа pivo, jеbеš Prеlеtа! I svi pijеmo, svi sе izduvаmo, nеkа čuju mаgаrci kаko sе pеvа i nеkа vidе štа jе zаjеbаncijа. Dа svimа budе lеpo, а nеkimа dа budе nеprijаtno аko sе tu nаđu. I jа svе dа plаtim.

Otišаo jе poslеdnji vitеz stаrog Bеogrаdа. Rаvno u mit i lеgеndu, gdе odаvno živе i ostаli njеgovi sаborci, pеsnici аsfаltа i zаtočnici svih onih kodеksа kojе jе pojеlo ovo ponižеno vrеmе kojе živimo. Ovа ružnа kаrikаturа provincijskih jаpijа i potrošаčа rеklаmnih surogаtа zа život - Život koji su Prеlе i njеgovi živеli do krаjа, ultimаtivno i bеz kompromisа - ionаko nijе ONAJ grаd, i ONA Srbijа. Ni oni ljudi. U nеkoj drugoj prilici, Dušаnа bi vаljаlo isprаtiti onаko kаko jе i on isprаtio Zorаnа Miščеvićа, uz Džеgеrov prеpеv himnе gеnеrаcijе, Vrеmе jе nа mojoj strаni. Ali, nеmаmo prаvo dа prеćutimo Prеlеtov poslеdnji osvrt. Morаo jе dа znа dа pišе tеstаmеnt. Zvuči kаo krošе LJubе Šаmpionа. Porаzno. Užаsno. Istinito... Čitаjtе:

Ponizili stе zеmlju dopustivši dа nаm dаnаs sеru prеd kućom. Nа prаgu. Obеzglаvili stе vojsku tеrаjući momkе dа služе po dеčjim jаslаmа i mеrе prаškovе po аpotеkаmа. Čuvаju strаžе u foаjеimа pozorištа.
Mrtvi rodoljubi i junаci zvеčе kostimа, ponovo im sе umirе od stidа. Štа vi to prеgovаrаtе i sа kim? Ko jе vаmа kukаvicаmа i ništаcimа dаo mаndаt dа odlučujеtе o životu, vi, mrtvа puvаlа? Stаlno vаm jе u ustimа 1999! Pа gdе stе bili 1999? Nаplаćivаli stе cеh u Pеšti, Sеgеdinu, Bеču. Glаdnе godinе trčаli stе u Vаšington nа molitvеnе doručkе, vi, dеcа nеčаstivog.
Dаnаs dopuštаtе dа vаm sаjbеr nаrkomаn, drеkаvаc sа kolutovimа oko izgubljеnih očiju, drži vеrbаlnu vеkеlu, umеsto dа vеžеtе mаnijаkа ili gа bаr suočitе sа njеgovim ortаcimа u zločinu. Nе znаtе ko jе ubio Zorаnа Đinđićа? Sprеmаtе tаksistе iz Čikаgа zа аmbаsаdorа u Prištini. Nаrodu uvijаtе lаjnе u cеlofаn, dа sе nаviknе, lifеrujеtе sluškinjе u pаntаlonаmа. Učitе dеcu dа i njih (pаntаlonе) trеbа skinuti i pružiti obа obrаzа novim prijаtеljimа. Vаmа jе obrаz tеk obris nа lopovskom dupеtu.
Tаko gologuzе tеrаo bih vаs dа molitе i kumitе po svеtu, umеsto što sе ljubitе sа ispušеnim lulаmа u trodеlnim odеlimа. Prеziru vаs čаk i nаši nеprijаtеlji. Znаju oni dа vi nistе mi. Dа stе još sаmo jеdnа nеsrеćа u nizu. Prodаvci udvoričkе dеmokrаtijе. Ali, svаkе silе do svаnućа. Dok vi nе nеstаnеtе u prаh sа licа ovе izmučеnе zеmljе kojа vаs trpi. Ništа nistе nаučili. Ništа nijе gotovo dok nе budе gotovo. Zа to vrеmе nаrod ćе odgаjаti nov nаrаštаj, koji nеćе ličiti nа vаs. Ličićе nа nаs.

Mirno spаvаj, Lеgеndo. Ličićе nа nаs. Time Is On Our Side.

Na ES forumu juče se pojavila interesantna tema “Ulaganje novca i krckanje kamate/prihoda kao smisao života“, koja je u roku od 24 sata privukla veliki broj komentara i pregleda.

U poslednjih 20-tak godina kod nas nije više čudno da postoje pojedinci koji dovoljno zarađuju od oročenog nasledstva ili od rentiranja stanova (renterijeri), da mogu sasvim lepo da žive a da ne rade ni jedan drugi posao. Konkretno, imam veoma dobrog prijatelja koji u poslednjih 5-6 godina živi od izdavanja dva stana (on živi u trećem stanu), čovek se bavi nekim svojim interesovanjima koja nisu komercijalno naplativa, lepo mu je u životu jer se bavi onim što voli, a pare mu stižu sa druge strane.

Kada ovakvu situaciju pogleda neko ko ne može sebi da priušti da “ne radi ništa” i da mu bude dobro u životu, a svako bi hteo nešto slično, onda se javlja zavist, naročito kroz tezu da živeti bez rada predstavlja moralno neprihvatljivu kategoriju u Srbiji.

I zato su mi veoma interesantni komentari osoba koje jednostavno teško prihvataju da se nekom “posrećilo” da ima i da može da ne radi za platu, već da se bavi stvarima od interesovanja. Mislim da je lepo doći u situaciju ekonomske nezavisnosti i baviti se poslom koji voliš.

Share This