Weird Al Yankovic me je još jednom oduševio. Ovo je matoro, ali ja sam tek sada naišao na ovo:
Unosi za: Arhiva za 2007/07
Rex je dva meseca stari škotski ovčar, čiji sam od pre 4-5 dana ponosni vlasnik.
Sada izgleda ovako:
A nadam se da će za godinu-dve izgledati ovako:
On je mali psić koji obožava da cepa sunđere. Pokušava i moju ruku da pocepa ali mu nešto ne ide 
Uzeo sam ga čisto da bih imao obavezu oko nečega, a inače obožavam pse. Imam veliko dvorište tako da će moći da trči koliko želi, a kupio sam mu i “opremu” za održavanje i šetanje (ogrlica, češalj, povodac, etc.)
Nikada ga neću vezivati, obećavam (osim kad ga šetam, i to, verujem, samo u početku)
Rex je dva meseca stari Å¡kotski ovÄar, Äiji sam od pre 4-5 dana ponosni vlasnik.
Sada izgleda ovako:
A nadam se da će za godinu-dve izgledati ovako:
On je mali psić koji obožava da cepa sunđere. Pokušava i moju ruku da pocepa ali mu nešto ne ide
Uzeo sam ga Äisto da bih imao obavezu oko neÄega, a inaÄe obožavam pse. Imam veliko dvoriÅ¡te tako da će moći da trÄi koliko želi, a kupio sam mu i “opremu” za održavanje i Å¡etanje (ogrlica, ÄeÅ¡alj, povodac, etc.)
Nikada ga neću vezivati, obećavam (osim kad ga Å¡etam, i to, verujem, samo u poÄetku)
Kolega je nedavno pazario ovaj jonizator koji po njegovim rečima uklanja dim iz prostorija, smanjuje koncetraciju prašine i održava vazduh čistijim i svežijim.
Zanimaju me vaša iskustva, jer bih i ja da uzmem jedan takav baš zbog prašine i čistijeg vazduha.
Dok vi ovo čitate, ja sam krenuo na putovanje koji će trajati osam dana, malo je nejasno da li se radi o odmoru ili poslu jer je u mom slučaju granica između jednog i drugog vrlo mutna.
Ono što sam napravio je da sam si kupio malenu video kamericu (doista jeftinu), koja snima samo na SD kartice i s kojom mislim snimiti faze mog putovanja te ih potom imam namjeru objaviti ovdje (u dnevnom ritmu, ako to bude moguće). Dakle, poanta cijelog manevra je da pratite gdje ja to točno putujem, a potom da vidite i što sam to točno radio (jer je i jedno i drugo, barem meni, strašno zabavno i ako sve bude OK i poprilično neuobičajeno).
http://www.youtube.com/watch?v=aC7qTA2miz8
Misao dana:
It can hardly be a coincidence that no language on earth has ever produced the expression “As pretty as an airport.”Airports are ugly. Some are very ugly. Some attain a degree of ugliness that can only be result of a special effort. This ugliness arises because airports are full of people who are tired, cross and have just discovered that their laguagge has landed in Murmansk (Murmansk airport is the only known exception to this otherwise infallible rule), and arhictects have on the whole tried to reflect this in their design.
They have sought to highlight the tiredness and crossness motif with brutal shapes and nerve-jangling colors, to make efortless the business of separating the traveler forever from his or her luggage or loved ones, to confuse traveler with arrows that appear to point at the windows, distant tie racks, or current position of Ursa Minor in the hight sky, and wherever possible to expose plumbing on the grounds that it is functional, and conceal the location of departure gates, presumably on the grounds that they are not.
Slučaj nije ništa posebno u nizu raznih sličnih na temu Big Gay Al. Sećate se da je Vrhovni sud doneo odluku da organizacija Boy Scouts of America (BSA) može da zabrani gejevima da budu instruktori. Ova stvar sa testiranjem radnika na nikotin u krvi jeste malo bizarnija ali ne vidim na osnovu čega bi otpušteni radnik dobio spor. Uostalom, sve to dođe na svoje, BSA je gubila ugled i članstvo, sponzore i podršku javnosti. Nema potrebe da se dira privatno pravo na odlučivanje o politici zapošljavanja i učlanjenja, ma kako ona glupa bila.
U stvari, ovaj slučaj sa zabranom pušenja višestruko je indikativan. Prvo, pušački fašistoidni paternalizam doživeo je svoj anti-klimaks. Pravi indikator makro-zdravlja nije stopa pušenja već stopa individualnog odlučivanja o svojoj dobrobiti. Super, čak i uz malu pomoć sindikata. Problem je u tome što se radnikova bitka bazira na jednom drugom paternalizmu: ideji o pozitivnim slobodama odnosno pravima i to na privatni račun.
Politika firme je bila poznata radniku prilikom sklapanja ugovora, on je svesno pristao na zahteve firme. Vi možete da imate „pravo na“ samo do nivoa nečijeg „prava od“. Ne više od toga. Tu se pregovara i kompanija može da vas kupi celog na određeno vreme (već vidim da se rotbardijanci mršte!). Ona kupuje i vaš životni stil i vašu frizuru i vašu privatnost (već vidim da se politički dženderizam mršti na pitanja o trudnoći prilikom intervjua za posao!) Ako tako ispregovarate. Ne vidim da se fudbaleri ljute zbog karantina i manekenke zbog ograničenja unosa kalorija.
U stvari, radno zakonodavstvo svuda se još uvek bazira na zastarelom marksističkom pojmu radne snage koja se otprilike meri u konjskim snagama. Danas ljudski kapital radnika i institucionalni kapital firme konvergiraju jednim tokom koji je mnogo suptilniji. On podrazumeva da i jedna i druga strana ulažu mnogo ali mnogo i dobiju u konačnom ishodu. Uostalom, treninzi zaposlenih koje plaće firma, uvećavaju zalihu ljudskog kapitala samog radnika i on to može da iskoristi kasnije na drugom poslu. Šta s tim?
Gotovinski krediti su privatne odluke odraslih građana. Nije jasno zašto se guverner brine o njihovoj zaduženosti.
Još manje je jasno zašto se guverner brine o spoljnotrgovinskom deficitu.
Ovo je sa najpoznatijeg iračkog bloga:
Today is definitely the happiest day for Iraqis in years. Tears of joy mixed with prayers for hope on the faces of millions of Iraqis…Words truly fail me and I can't describe the feeling so please pardon me if the post doesn't sound coherent; I hear the cheering and music outside although the bullets of celebration keep falling on the ground and roofs here and there. But no one seems to worry about that, the moment is so great that fear has no place in the hearts of the millions of fans, neither from bullets nor from crazy suicide bombers who tried to kill our joy last week. (Bombaš samoubica je na slavlju posle pobede u polufinalu ubio 50.)
Our players, tonight our heroes, learned that only with team work they had a chance to win. May our politicians learn from the players and from the fans who are painting a glorious image of unity and national pride, and let the terrorists know that nothing can kill the spirit of the sons of the immortal Tigris and Euphrates.
The fear is gone, the curfew is ignored, tonight Iraq knows only joy...
- Filter unosa
- Arhiva
- Blogodak
Blogodak?
Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.
Podrška
