Unosi za: Arhiva za 2007/07
Kampanja prošla. Ne znaš da li da se raduješ ili plačeš. Pichovanje bilo gusto, ali opali ta streličica radosti, a odmah za njom rafal panike sa sve headlinom: A kako će se sve to stići!!!
Jedno je sigurno. UVEK se stigne. I još jedno sigurnije.
I to prođe.
S tim prolaskom idu i radni vikendi. I radna popodneva. I radne noći.
Čujem samo oko sebe u magnovenju šhhhh, brč brč, brm brm…paljenje mašina i mozgova na odmore. I šuškanja peraja na tamo nekim divnim morima.
I čujem da je u gradu sniženje.
I čujem da su ljudi i dalje glupi ko što su bili. Civilizacija samo modernizuje glupost, te brže saznaš njeno izvorište. Naravno, borba protiv iste, nije modernizovana. Kažu da to hardverski ne može da se podrži!
I čujem muziku. Ostale vrste informacija primam tek toliko da znam koji je datum i koliko je sati.
Ostalo je na snooze.
Ne znam da li je iko od ovdašnjih istraživača uspeo da zaobiđe bavljenje novinarstvom i posebno NOVINARIMA. Ova kategorija je skenirana i proučavana iz svih mogućih rakursa: etika kod novinara, obrazovanje novinara, socijalna percepcija novinara, ekonomski status novinara, novinari u tranziciji, tranzicija u novinarstvu, novinari o novinarstvu, novinari o novinarima. Proverite sami, ovde, ovde , ovde, ovde
Dobro, šta je tu problem, kad sve obuke novinara, istraživanja, politike i ostalo, uglavnom finansiraju neki drugi poreski obveznici preko grantova, programa i projekata raznih IGO-a i NGO-a? Pa, to što nije jasno čemu to služi a uz to i ne radi...
- Godine 2005. bilo je više od 100 kurseva obuke za novinare. Sve je finansirano sa strane, medijske kuće uglavnom ne plaćaju za ovakve stvari, suprotno logici stvari da medijske kuće plaćaju obuku svojih novinara. A čim nemaju inicijativu i spremnost da plate, znači da im ne treba. Prepisivanje vesti, serviranje i podgrevanje bajatih i nedostatak osećaja za redosled i važnost događaja – ne treba vam za to niti škola a tek ne neka dodatna škola (usput, u lokalnim medijima trećina srpskih novinara ima osnovnu školu). A o onome što se zove složeni oblici novinarskog izražavanja nema potrebe govoriti, time se niko ne bavi osim analitičara-hobista.
- Sinoć, dok se kod Negotina odvijao spree killing, srpska medijska industrija se ponašala suprotno logici funkcionisanja medija. Pored pomenutog silnog bildovanja kapaciteta srpskog novinarstva, nije bilo doraslog novinarskog izveštavanja o događaju. Osim zrnca vesti na B92, ostali su se ponašali kao da ova stvar apsolutno nema „medijatičnost“ u sebi. Na stranu mantre o javnoj odgovornosti medija! Meni je neverovatno da su svi operisani od toga šta je dobar materijal i šta je vruća vest. Posebno je zanimljivo kako se Javni ponašao: tamo se zna, vesti idu po satnici, ređaju se lepo, nema tog cunamija koji bi pomerio Slagalicu. Tako je bilo sinoć: Jedan-tamo-ubija-još-ga-nisu-uhvatili-Vuk-Jeremić-Kondoliza-vreme-sutra. Neki novinar se javlja telefonski da nam kaže da Jedan-tamo-ubija-još-ga-nisu-uhvatili i ćao...Gde su kamere, gde su ekipe koje se roje okolo na licu mesta? Verujem da bih pre na CNN-u našla nešto o ovome. Valjda je za njih to televizično.
- Dakle, naši mediji NE UMEJU i NEMAJU POTREBE da se ponašaju kao mediji. Neki su ušuškani našim šuškama, neki su ušuškani mantrama o Višem-cilju-novinarstva. Mislim da čak ni lekari nemaju toliku količinu tripa u svom profesionalnom mitu. Srpski novinari imaju izgrađenu čitavu mitologiju i kosmologiju: srpsko novinarstvo sledi model evropskog novinarstva, komercijalno novinarstvo je suprotno odgovornom-visokom-novinarstvu, mediji doprinose demokratizaciji društva, novinarska etika je Sveti gral. Ništa to ne pije vodu. Mediji ne doprinose demokratizaciji društva, to je čista mi(s)tifikacija. Slobodno tržište informacija doprinosi. Deregulisano i bez javnog servisiranja. Hvala lepo, kupujem informaciju i mnjenje gde i od koga želim.
- Zbog svega ovoga, o nesrećnom amoku u Negotinu saznali smo mnogo više preko raznih foruma, blogova, blagorodnog Interneta. U stvari, preko dobre stare Radio Mileve. To je još uvek nedostižni standard za srpsko novinarstvo.
ako nemate stomak za ovakve stvari don't press Play a ono ipak, mozda treba da znate...
Subscribe in a reader
ZLOČINI PROTIV PILIĆA
Na farmama u Srbiji je usled tropskih temperatura prethodnih dana uginulo pola miliona živine, produkcija jaja je opala za 15 do 20 odsto, a kokoške dnevno nose 600.000 do 700.000 konzumnih jaja manje. Sada treba pronaći način da se sahrane ili unište uginule životinje, što takođe iziskuje dodatna sredstva.
„Sve smo pokušali da spasemo piliće, od prskanja vodom kaveza i kompletne zgrade, do stavljanja u maksimalni pogon svih 14 velikih plafonskih ventilatora”, rekao je jedan od rukovodilaca živinarske farme „Eko koko” G. K. Temperatura u objektu, među kokicama, bila je viša od 50 stepeni. K. je napomenuo da su u „Eko koko”, dan pred najžešće vrućine, uspeli da na klanje pošalju oko 4.500 iznemoglih kokica, inače bi „šteta bila stopostotna”. Recimo i to da je optimalna temperatura za čuvanje živine 20 stepeni Celzijusa, dok je sve iznad 30 stepeni Celzijusa predstavlja problem.
SRPSKA POLJOPRIVREDA U XXI VEKU
"Bilo bi najbolje da nisam u pravu, ali kako sada stvari stoje, kukuruza ćemo imati 1,5 miliona tona manje nego lane, a ni ostale kulture nisu u ništa boljoj situaciji" govori jedan seljak od mnogih koji su isto prošli. "Plašim se da se bližimo katastrofalnoj 1990. godini..."
Daće Bog da u narednih 10 dana padne kiša. "Ubi nas ova suša" žali se srpski seljak na početku XXI veka, tako bi verovatno reagovao i seljak u mračnom srednjem veku.
A kako se neki seljaci bore danas sa globalnim zagrevanjem pogledajte ovde.
SPALJENE ŠUME BALKANA ili KO TREBA DA GASI VATRU A KO DA PALI
Požari u Srbiji pod kontrolom. Ukoliko bi potrajale visoke temperature postoji opasnost da izbiju novi. Oko 11.000 hektara šuma, pašnjaka i livada je do sada „opožareno”. Srećom dejstvuju ruski protivpožarni avioni. Srbija ne može da računa na tehničku pomoć zemalja iz regiona zato što i one imaju problem sa požarima pa nisu u mogućnosti da Srbiji pruže pomoć.
Odziv lokalnog stanovništva u gašenju požara bio je ravan nuli. Normalno, pa ko je lud da po ovoj vrućini gasi požare!? I što bi neko gasio za džabe i uostalom gde je vojska da gasi?!
Niko od srpskih ekologa i gorskih službi se nije uključio u gašenje požara proteklih sedam dana.
Iz „Srbijašuma” podsećaju da je u najvećem broju slučajeva uzrok požara ljudski faktor i apeluju na stanovništvo da ne pali vatru i ne baca opuške.
Subscribe in a reader
Prije nekoliko dana na pollitici, savjesni je napisao blog zapis pod nazivom Veni, Vidi, Izgorjelo. Negdje u komentarima diskusije o požarima, sakrio se komentar Dragutina Lesara koji je napisao slijedeće:
Bez namjere da insinuiram podsjećam na odredbu zakona da se opožareno područje iz šumskog može prenamjeniti u građevinsko i to bez plaćanja naknade za prenamjenu. Besplatno, brzo i jednostavno.
Dakle ovo što sada slijedi nije baš za one osjetljiva srca, a i treba malo kreativnosti da bi razumjeli o čemu se radi. Osnovna ideja je da bi svoju djedovinu na kojoj je djed uzgajao neku poljoprivrednu kulturu ili neku šumu i šumicu u kojoj je tražio hladovinu htjeli pretvoriti u građevinsko zemljište. To želite napraviti zato jer građevinsko zemljište vrijedi 10x više od poljoprivrednog, zato jer na poljoprivrednom zemljištu morate raditi na suncu a u sjeni urbane vile ili apartmana možete lagodno piti bevandu i fureštati furešte.
Naravno, postoje odredbe zakona koje vas priječe u takvom naumu, primjerice Zakon o poljoprivrednim zemljištima, koji točno definira pod kojim se uvjetima može poljoprivredna površina pretvoriti u građevinsko.
Ono što proizlazi iz ovoga je da su u naš zakon ugrađene odredbe koje kažu da ako vam se eto, nekim slučajem sudbine, vaše zemljište zapali da potom imate mogućnost to isto zemljište (primjerice neku šikaru ili šumu) prenamijeniti u građevinsko zemljište i na njemu izgraditi neki objekt.
I doista, ako pogledate neke od zakona, primjerice u Zakonu u poljoprivrednom zemljištu (NN 66/01) u odredbama zakona od članka 17 do 21 navedeni su uvjeti pod kojima se poljoprivredno zemljište može pretvoriti u građevinsko (specifično su definirane odredbe koje govore o tome kako to provesti bez ikakvog plaćanja, u normalnim uvjetima konverzija se plaća kao 5% tržišne vrijednosti poljoprivrednog zemljišta koje je predmet konverzije).
A u Zakonu o šumama, u članku 53. piše slijedeće:
Opožarene površine šuma ne mogu se privesti drugoj kulturi 5 godina od opožarenja.
To je odredba koju je uzakon ugurao HNS a kojime se priječi situacija da se izgorena površina odmah pretvori u građevno zemljište.
U jednom drugom komentaru, Lesar pak govori o analizi šumskih požara u 2005 godini i sudbini zemljišta:
Podaci dobiveni praćenjem u 2005:
Od 48 požara u blizini naselja, njih 26 bilo je na područjima koja su kasnije prenamjenjena u građevinska.
Ukratko, ako ste spremni povjerovati u ovu cijelu priču, ako imate šumsko zemljište koje inače nije namijenjeno građevini (ali bi moglo biti kada gore ne bi bilo šume koju je u normalnim uvjetima nemogućee prenamijeniti u građevinsko) onda ako se, eto, nedaj bože, desi neki šumski požarčić onda su sve prepreke skinute.
Slučna situacija se dogodila i u Grčkoj, koju Lesar spominje, a gdje je zbog velikog pritiska na dodatno građenje i uz zakonske rupe kojima se omogućilo legaliziranje takvih situacija, paljevina postala praktički legalna metoda za prenamjenu zemljišta:
Another factor that led to increased forest arson in the 1980s and 1990s is a spin-off of the demand for land to build secondary summer housing and to develop tourist accommodations. This demand far exceeded supply, as most forests in Greece are public and protection laws make change –of use very difficult. Furthermore, an exact and complete land register has only recently started to be developed. The lack of land for development drove prices extremely high, and the lack of a land register and poor law enforcement allowed those burning forested lands to illegally occupy them. On more than one occasion, many years later, when the number of people in this category became too many and it was evident that it would be practically impossible to evict them from the areas they had occupied, the Greek government legalized these occupied lands. In this way, a motive for arson was created.
Nije totalno identična situacija ali je dovoljno slična. U svakome slučaju, ako vam se dogodi da vam susjed zapali zaraslu borovu šumu, teško je da ćete se buniti što je i vaš komad izgorio iz jednostavnog razloga što i sami imate priliku skoro pa bezvrijednu šumu pretvoriti u apartmansko naselje.
Živio kapitalizam i zakoni koji to omogućuju. Još jedna od nelogičnosti koja je moguća samo u Hrvatskoj.
Misao dana:
Rođen kao piroman, umirem kao vatrogasac.
Blogodak?
Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.
Podrška
