Unosi za: Arhiva za 2007/07

Često se priča poslednjih meseci (evo i Đelić juče) da su rešavanje statusa Kosova i pridruživanje EU "odvojeni procesi". Naravno, to nema veze sa realnošću. Evropski zvaničnici jesu potvrdili da su Kosovo i potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i asocijaciji (SAA) odvojeni procesi, ali potpisivanje SAA-a i pridruživanje EU nisu ista stvar. Mi ćemo moći da potpišemo SAA uz ovakvu politiku prema Kosovu. Možda bi mogli i da postanemo kadidat. Ali član nećemo postati.

Iz naše perspektive (pod "naše" mislim dominantno preovlađujuće u Srbiji), Rusi su stali na našu stranu, a EU nije. Iz perspektive EU, mi smo stali na stranu Rusije. Mislim da će dobro razmisliti pre nego što nas prime, naročito zato što su već imali problema sa novim članicama kojima je bio bliži Vašington nego Brisel. Ne treba im jedna kojoj je bliža Moskva nego Brisel.

Nažalost, u jednom trenutku ćemo morati da biramo. Čini mi se da neću biti zadovoljan izborom.

Sada posebno dajem analizu jednog hrabrog Amerikanca o napadu na Svetski Trgovinski Centar i Pentagon i šta se zapravo to dogodilo…?

On čak pokušava da ukaže na istorijski kontekst i povezanost ovog terorističkog akta sa tim događajima,ne bi li se otkrila cela pozadina svega.

Pročitajte i prosudite sami…

Čudnije od Fantazije

I wish that for just one time
You could stand inside my shoes
And just for that one moment
I could be you

Yes, I wish that for just one time
You could stand inside my shoes
You'd know what a drag it is
To see you

Bob Dylan, Positively 4th Ѕtreet, 1965




Ovаj komеntаr nijе obrаčun sа nеkаkvim bivšim sаborcimа, poput gorеcitirаnog isеčkа iz rаnog opusа omiljеnog nаm mudrаcа folk-orijеntаcijе. Nеgo, u dokolici, nаiđoh nа ovu bizаrnost nа sаjtu - prеmа nаmа poslovično zlovoljnog - IHT-а. Dаklе, izvеštаj Asošijеtid Prеsа nаs uči slеdеćеm:

- tеzu o "mnoštvu Srbа - urbаnih, mlаdih i obrаzovаnih - koji sе nе slаžu sа nаcionаlnom еuforijom (?) oko odbrаnе Kosovа", dovoljno jе dokаzаti citаtom Jеlеnе Simović, 38-godišnjеg аntropologа (prеmdа u Jеlеninoj mаtičnoj NVO, pаrtijskoj ćеliji ili čеmu vеć pripаdа, vеrovаtno kаžu "аntropologinjа" - prim. Mаjk Vronski); Jеlеnu, nаrаvno, "Kosovo nе zаnimа, žеli sаmo dа živi normаlno", i to jе аutomаtski čini prеdstаvnikom srpskе futurističkе аvаngаrdе.

- kontrаtеzu jе dovoljno ilustrovаti nаvođеnjеm rusofilskih simpаtijа Milošа Broćićа, čijе gеnеrаlijе (tаksistа, 56) vаljdа svеdočе o tomе dа Miloš prpаdа toj drugoj, rurаlnoj i nеobrаzovаnoj, а prе svеgа stаroj, Srbiji, zа rаzliku od politički sаvеsnе i sаmokritičnе аntropologinjе u cvеtu mlаdosti; očеkivаo sаm još dа nаm priložе i fotku nеvаljаlog krеmljofilа, pа još аko jе nеdovoljno iluminirаni putinoljubivi tаksistа uslikаn sа cigаrеtom, ultimаtivnim no-no Vrlog Novog Svеtа, čitаvа pričа bi dobilа kontеkst kojеm nе bi odolеo ni nаjizblаzirаniji žiri Amnеsti Intеrnеšnаlа, zаdužеn zа ocеnu novinаrskе hrаbrosti u nеdеmokrаtskim nеdođijаmа Trеćеg svеtа, poput, jе li, ultrаnаcionаlističkе Srbijе, kаko diskrеtno i nеnаmеtljivo sugеrišе nеpotpisаni аutor tеkstа.

Efеktа rаdi, tu jе i nеizbеžnа Gordаnа Logаr, аutorizovаnа i dugogodišnjа Pitijа svih "istrаživаnjа jаvnog mnеnjа" kojа trеbа dа dokаžu dа Srbi, ustvаri, u prеovlаđujućеm i nеsumnjivom procеntu, volе NATO višе nеgo Crvеnu Zvеzdu, Kosovo mаnjе nеgo Mаdаgаskаr, а Kаrlu Dеl Pontе smаtrаju nе sаmo oličеnjеm prаvdе i prаvnе mudrosti, nеgo i izgubljеnom bliznаkinjom Anitе Ekbеrg iz nаjboljih dаnа.

Nе znаm zа еvеntuаlnе čitаocе, аli mеnе jе ovаj tеkst u trеnutku vrаtio u vrеmе nеponovljivih "rеportаžа" Kristijаnе Amаnpur, Rojа Gаtmаnа, Pеni Mаršаl i sličnih, vеć pomаlo zаborаvljеnih likovа. Ali, kаd vеć citirаsmo Dilаnа, vrеmеnа su sе promеnilа. Sаd, dа li ćе Srbi (tj. njihovi "dеmokrаtski" političаri) ostаti jеdini еvropski nаrod zаrobljеn u post-hlаdnorаtovskoj rеаlnosti rаnih dеvеdеsеtih, sа svе floskulеtinаmа o "jеdinoj globаlnoj supеrsili", "аmеričkom vеku koji dolаzi" i sličnim glupostimа kojе nе koristi višе ni Vilijеm Kristol, ostаjе dа vidimo. Ali, аko tаko budе, zа boljе i nismo. No, to jе drugа tеmа.

Dа nе budе zаbunе, lično nеmаm ništа protiv činjеnicе dа u Srbiji postojе i ljudi koji rаzmišljаju poput tе Jеlеnе Simović. Vеrovаtno ni tаksistа Miloš nеmа problеmа s tim, nаvikаo jе čovеk, zа svojih rurаlnih i аntizаpаdnih 56 godinа :), dа vozi rаznе ljudе, vеrovаtno. Zа Jеlеnu, dodušе, bаš i nisаm sigurаn dа nе bi - tolеrаntno i dеmokrаtski - lustrirаlа/protеrаlа/komisijski spаlilа... i Milošа i mеnе, ukoliko nаs procеni kаo prеprеku kа "normаlnom životu", аli ni to sаd nijе tеmа... Tеmа jе primitivno podmеtаnjе i nаjcrnji аmаtеrizаm piscа ovog "člаnkа" sа IHT-а. Dа li jе u pitаnju аljkаvost prеmа tеmi kojа jе, nа srеću, dаlеko od cеntrаlnе u zаpаdnim mеdijimа, ili jе Asošijеtid Prеs u mеđuvrеmеnu usvojio novinаrskе stаndаrdе Prаvdе iz 1921?

Kаko god, аli tugа i čеmеr. U porеđеnju s ovim stаndаrdimа, i lеgеndаrni dvojаc Alimpijеvić-Sаrаpа dеlujе kаo primеr pristojnog novinаrstvа. A ko jе ikаd glеdаo i slušаo (udružеnе ili individuаlnе, potpuno svеjеdno) аutorskе domеtе tе dvojicе, znа koliko jе nеаdеkvаtno nаzvаti ih novinаrimа, bеz nаvodnikа.

“Teoriju zavere” smatram etiketom koja ima za cilj da diskredituje,omalovaži i čak ismeje sve ljude kritičkog duha koji nisu priklonjeni “zvaničnim i neprikosnovenim istinama” Svetskih medija,zvaničnog diskursa “istine” vodećih Svetskih država i država uopšte.Time se želi da se postigne cilj da se stvori “poslušna masa” koja će samo da veruje u “zvanične istine” beza ikakvog razmišljanja jer zaboga “kad oni to kažu,to mora da je istina”…”neće valjda da tako odvratno lažu”…i da se tako prikriju laži,obmane i prevare tih istih “garanta” istine.

Čim se neko kritičkog i slobodnog duha “usudi” da ,svojom analizom na osnovu relevantnih činjenica i argumenata na osnovu događaja i fakata koji su neosporivi čak i od tih “garanta” istine, dovede u sumnju…odmah mu se u nedostatku kontra argumenata prilepi,to je teorija zavere…!

Ovo je samo mali uvod u “teoriju zavere”,a u sledećim tekstovima samo ću razjašnjavati celu tu stvar onako kako je ja vidim,sa adekvatnim detaljima i objašnjenjima…

Kao što reče Slaviša pre neki dan, ovde su 9 od 10 postova kritike. Možda je red da nekoga i pohvalimo.

Naime, izgleda da je Dinkić odlučio da konačno zatvori "Zastava zapošljavanje i obrazovanje", fantomsku firmu sa 4.500 "zaposlenih", koji ne rade ništa, a očekuju platu svakog meseca. Izgleda da se situacija prilično zaoštrila, pa su oni pretili da će da zaobiđu Dinkića, našta im je on navodno rekao da ako Vlada postupi suprotno njegovom predlogu da je on spreman da je ruši. Videćemo šta će biti, ali je stvarno krajnje vreme da neko negde, bilo gde, povuče neki hrabar reformski potez.

Mada, radili sam nedavno analizu ponašanja birača i restukturiranja preduzeća od 2000. na ovamo. Rezultat mnogih regresija je da zaposleni u preduzećima u restrukturiranju glasaju za Radikale, ovako ili onako. Tako da zatvaranje ZZO-a verovatno i ne bi bio tako hrabar potez - time G17 , a možda ni ova cela Vlada, ne bi ništa izgubila. A uštedelo bi se 10-ak miliona evra godišnje.
Jedno od osnovnih načela liberalizma je individualna odgovornost. Iako se ponekad narušava, ovaj princip je manje-više opšteprihvaćen u savremenom svetu.

Zato me stvarno čudi princip da kada navijači na gostovanju divljaju, posledice snosi fudbalski klub. Zašta tačno je odgovoran Partizan, a vezano za divljanje u Mostaru? Da li je dokazana ikakva veza između navijača i kluba? Na koji način je Partizan uopšte mogao da utiče na ponašanje nekog navijača koji je, recimo, došao iz Banja Luke u Mostar i tamo se iživljavao?

Sve dok se ne dokaže da je uprava Partizana imala ikakve veze sa divljanjem navijača, krivi su navijači, pojedinačno, imenom i prezimenom. Ako policija nije uspela da ih pohapsi, onda je to propust policije, a ne Partizana.

Naravno, ovde se ne radi samo o Partizanu, niti mislim da je UEFA pristrasna u ovom slučaju. Ceo taj sistem u kojem gostujući klub može da bude odgovoran za ponašanje navijača je potpuno lud. Zna se ko je odgovoran - domaćin i policija.

Čitam ja javno.com i naletim na slijedeće:

Nastavak saslušanja u rujnu

Za danas je bilo predviđeno saslušanje tri svjedoka. Dvoje se nije odazvalo sudskom pozivu, dok je supruga prvoosumnjičenog Josipa Matanovića, donedavnog potpredsjednika HFP-a, došla u Županijski sud u Zagrebu i iskoristila svoje pravo te nije svjedočila protiv njega.

Do ljetne stanke tako je od 14 planiranih, ispitano 11 svjedoka. Oni koji se nisu odazvali, njih troje, kao i sedam novopredloženih bit će pozvani u nastavku istrage. Odluku o rasporedu svjedočenja sudac Boris Ivančić donijet će krajem kolovoza ili početkom rujna, saznajemo u Županijskom sudu u Zagrebu.

Dakle, nekakva ekipa od 7-8 ljudi je u pritvoru radi slavodobitne akcije Maestro kojom je kriminal u HFPu sveden sigurno na najmanje polovicu. Akcija je koštala 10 milijuna kuna, država je u premetačinama koje su uslijedile uspjela vratiti nekih 350.000eur (zaokružimo na nekih 2.5 mil kuna - što znači da smo i dalje 7.5 mil kuna u minusu), a ponekima su prikvačili strašne zločine, eto primjerice Ivanu Gotovcu su prišili da je na poklon dobio peku i putovanje u Monte Carlo (pojma nemam je li lik kriv ili nije, no činjenica je da mu nisu uspjeli dokazati bilo kakvo primanje novaca i onda imaju hrabrosti napisati peku, tip valjda fakat voli teletinu).

Anyway, ne poznam nikoga od njih, slažem se u ovom slučaju s Ivom Sanaderom (premijerom, op.a.) kako je HFP leglo kriminala (baš kao i vlada, kao i hrvatska brodogradnja, kao i…) i da se mene pita polovica vlade bi se hladila skupa s ovim HFPovcima, no poanta je da su ljudi u zatvoru (i to istražnom) da se protiv njih vodi nekakav postupak i da je država odlučila otići na godišnji odmor u trajanju od ništa manje od 40 dana!!! Cool fora.

Gospodo kiminalci, kolovoz je doba godine kada je pravna država na godišnjem, ništa lošega vam se ne može desiti u kolovozu, idealno vrijeme za donošenje odluka, krađu i kriminal, nitko ne gleda, svi su na moru (sad kad malo bolje razmislim, nije li priča o Liburniji bila zavaljana upravo u kolovozu?).

Sudjelujem u jednom velikom projektu čiji je krajnji korisnik država (ja sam tamo negdje druga-treća ruka i u stvari originalni dobavljač onoga što država treba), projekt u svojoj cijelosti košta stotine milijuna kuna (moj dio kolačića su samo mrvice, pa se nemojte odmah razveseliti u moje ime) i veliki je predizborni potez ove države. Rokovi za izvođenje su zakonom određeni, no država nije još odradila svoj dio posla oko odabira dobavljača, potpisivanja ugovora i koječega drugoga što posao te magnitude zahtjeva. Rokovi su odavno prošli. Znate li koji je odgovor zašto se to nije dogodilo:

Imamo puno posla. Puno ljudi je na godišnjem.

Tamo negdje pred kraj kolovoza kada “shit hits the fan” biti će po novinama i dnevnicima kako je država odradila svoj dio posla na vrijeme i da im nije jasno zašto su svi zakazali. Spominjati će penale i stup srama i govoriti o neozbiljnosti privatnog sektora i koješta drugoga, a u stvarnosti će za posao koji traje minimalno 60 dana osigurati 15 dana. Zato što je država na godišnjem a oni koji su ostali imaju puno posla.

Misao dana:
Did you lose your mind all at once, or was it a slow, gradual process?

Koliko stvarno vidimo svet oko sebe?

A koliko on v(i)odi nas?

Šta znači “ma video sam svojim očima”?

 Jel imamo reklama za praškove i fleke? Imamo vala. Jesu li te sve fleke iste ko jaje jajetu? Jesu.
Mali Đokica, mili majkin sin, dribla onu blatnjavu loptu, i to nigde drugde, nego baš kroz divne bele čaršafe koje majka raširila po dvorištu. Zapuca Đokica lopticu, i napravi majci flekicu mukicu.

Ima sad tu raznih režija i scenarija. Briljantno loših naravno. Ali ja volim ove kad deca prave sranja. One što padaju preko stola, i prosipaju skoro pa celo bure tinte, sam prevazišla u starim crnobelim filmovima.

Elem. Te peri ovako, te peri onako. Te jadaj se komšinici, te grdi Đokicu. I muči svoju mukicu.

Ali flekice, su lepa stvar. U umetnosti bar.

Elem. Đelem. (ovo mi se uvek dobro rimovalo)

Jedan od ne baš osnovnih, ali recimo da je tu negde on the top fenomena likovnog sveta, je odnos lika i osnove, ili u prevodu za ljude koji prate reklamne blokove na svojim ekranima, odnos flekice i čaršafa. Prašak ovaj put isključen iz analize.

Uvek ta flekica na belom čaršafu postaje LIK a ono belo ispod što treba da se pere biva OSNOVA. I mamica je uvek tužna što osnova nije “besprekorno bela”!

Šta se dešava stvarno na papiru, a šta u ljudskoj glavi?

Vidimo crnu mrlju na belom. Crno je lik, a belo je osnova. I to je okej.
Ali.
Može to biti i bela boja prosuta preko crnog papira, ali nije stigla do centra  sve da pokrije, te nije crno “preko” belog, nego obrnuto.
A mogu biti i dve ploče. Jedna je bela. A jedna je crna. Bela je iznad i eto izbušena makazama. A ispod se vidi tamo u daljini crno. A može i obrnuto.
Može to, ruku na srce da bude svašta.
Ne retko cvet. Ili leptir.
Za Herkul Poaroa, možda neki važan trag.
Ili za mamicu flekica.

skica1.jpg

Obratiti pažnju prilikom ove pričice na crtež broj 1.

 

Zašto je to tako? Da je fleka uvek lik a ne podloga?

Prateći neke prirodne procese oko sebe (curenje vode, kap kiše, krvi…) čovekovo oko je negde u korenu naučeno da tako vidi svet oko sebe, i po nekom dubokom naučenom automatizmu i ostale stvari instiktivno tako opaža.

Evo jedno i malo psihološko objašnjenje.
Lik, je nešto jedinstveno i celovito. LINIJA GRANICA koja odvaja lik od podloge, je uvek ona koju pripišemo liku, nikako podlozi. Sile koje drže Lik su kompaktnije, jače, i oko ga lakše pamti. Podloga je više difuzna i slabo organizovana. Često je ne vidimo jasno, čini se kao da je rasplinuta između dva lika, i da je jedina funkcija u stvari nošenje likova na sebi.
Lik i podloga nisu ograničeni samo na likovne umetnosti i vizuelno opažanje. Često to susrećemo i u muzici. Ako slušamo neke zvukove, neki se odvajaju, individualizuju se, jasniji, oštriji, dok drugi ostaju nešto poput šuma u pozadini našeg slušnog polja.

Drugi, isto bitan faktor je veličina određenog opažanog polja. Zbijeni i manji deo se češće opaža kao lik. Čak i grupacija nekoliko manjih posebno jednostavnijih geometrijskih likova se jako često opaža kao jedan lik. A u stvari je mnoštvo raznih.

Kao i svet u prirodi, tako je i opažajni svet protkan silama, koje zbijaju, šire, rone, prodiru, dišu, kovitlaju naše vizuelno polje. Lepota talasa i njegove krive linije, nije ništa drugo do rezultat sila koje ga čine. Sile vetra, potiska, mase, kretanja…i inih fizičkih zakona. Slikica 2. “Jer prirodni oblici stvaraju se upravo onim silama koje ih sačinjavaju.” Često se to prenosi na likovni svet. S tim da te sile, nisu baš najjasnije.

(A kao baš su nam uvek jasne i fizičke sile?!?)

 skica2.jpg
Još jedan on načina kako se lik odvaja od podloge je po svom obliku. Navešću jedan vrlo jednostavan primer ilustrovan na skici 3. Imamo ritam konkavnih i konveksnih krivih linija. Većina ljudi sagledava konveksne oblike kao figuru ili LIK, (prostorA),  a konkavne ne, ili ih sagledava kao vizuelnu pauzu između likova, iako oba čine podjednako udaljene sklopove. Negde po teoriji konveksnost u likovnom svetu teži da prevagne nad konkavnošću. Ali i to je negde prirodno. Konveksne sile, napinju objekat, šire ga, I kao takve sile, one ga čini živim, jer je osnovni fenomen živog, rast i širenje. Cvetanje cveta, rast deteta, duvanje balona, bujanje reke…Primera ima mnogo.

 skica3.jpg

Naravno, sve ove lepote likovnog sveta, ostaju po strani ako nema isto onog živog živog, po čemu se razlikujemo od onog lepog talasa.

A to je želja da se vidi. 

 

We feel fine!

Jedna od stvari koje me iznova i iznova zaprepašćuju je količina podataka koja nas okružuje - ogromna ja. Gledano kao gomila ti podaci su često bezvredni, ali ako izdvojimo samo određene podatke koji nas zanimaju, skupimo ih na gomilu, analiziramo i rezultate prikažemo na pristupačan i zanimljiv način stvarno možemo svašta da dobijemo i naučimo.

We feel fine je projekat koji na Internetu skuplja izjave ljudi o tome kako se osećaju i daje nam prilično zabavan interfejs pomoću koga možemo da vidimo individualna osećanja kao i statistike izvučene iz gomile tih podataka.

Na primer, danas se mnogo ljudi oseća posebno, čak 3.3 puta više nego što je uobičajeno; 28 žena starih između 20 i 29 godina je mrzovoljno, ali dobra je vest da se 950 žena te dobi oseća srećno; čak 927 mladića se oseća izgubljeno i tako dalje. Upiti se mogu zadati po osećanju, polu, starosti, vremenskim prilikama, lokaciji i datumu tako da se stvarno može izvući svašta.

Korisnost i objektivnost tako dobijenih informacija je u najmanju ruku diskutabilna (pretražuje se samo englesko govorno područje), ali je cela stvar i dalje jako zanimljiva i zabavna.

Jonathan Harris, jedan od autora WFF projekta, je pre par meseci na TED konferenciji održao prezentaciju gde je pričao o WFF projektu i sličnim stvarima na kojima radi. Preporučujem da odvojite 15-tak minuta i pogledate je, stvarno je zanimljivo šta je sve moguće uraditi sa javno dostupnim podacima i dobrom idejom.

Jučer navečer sam surfao stranicama naših dnevnika i vidim da vijesti gotovo da i nema, situacija je toliko očajna da je tportal pokupio moj tekst o Svetom Krševanu, drugifilm HDZovu kapitulaciju, a i Nebojša me ishvalio na Jutarnjem u svojoj blogovaonici.

Anyway, ako bacite pogled na novine, čini se da će neki genije snimati film o Ante Gotovini (na moje opće čuđenje, to nije Jakov Sedlar) - nemam neki stav o Gotovini, osim što me bezgranično iritira flip_flop stav HDZa oko njega. Prvo su ga htjeli braniti do zadnje kapi krvi (vidi dokaz A; snimka sa splitske rive), potom su ga spakirali na prvi avion za Hag (ok, nakon što su ga našli za večerom u stranom hotelu), da bi sada krenuli davati jamstva, ugrađivati čipove i tko zna što sve ne. Eh, i sada, dok imamo optuženika koji nije niti nepravomoćno oslobođen, netko ide snimati film o njemu podgrijavajući valjda pritom domoljubne note u nama. Nekako mi se ne čini to kao dobra ideja.

Kalmetin vozač je optužen za reketarenje, još jedna fascinantna akcija našeg pravosuđa koje je došlo do vozača ali nije krenulo dalje. Kalmeta se kune da pojma nema tko je taj vozač unatoč dokazima u suprotno. Za dokaze bih ja recimo uzeo slijedeće činjenice; da je Miočić bio Kalmetin vozač od početka devedesetih, da su prošli po priznanju Božidara Kalmete stotine tisuća kilometara zajedno (ako automobil putuje brzinom od 100km/h cijelo vrijeme, i prođete 100.000km da li znate koliko ste vremena proveli u automobilu? vi i vozač - proveli su skupa toliko vremena da se i ljubavna romansa mogla stvoriti, trajati i puknuti u tom razdoblju), totalno je zanimljiva koincidencija da oni i stanuju (navodno) ulaz do ulaza u Zadru, ukratko - eto jednog omanjeg niza koincidencija koji Kalmenti nisu dovoljni da javno kaže kako nekoga poznaje. Ako s vozačem nakon 13 godina nije na ti, pitam se koliko je trajalo da se upozna sa suprugom?

Registar hrvatskih branitelja neće biti objavljen. Budimo iskreni, to nikako ne odgovara HDZovcima jer bi se neki mogli početi pitati otkuda njihovi susjedi na popisu. HDZovo odbijanje objave te liste je čisto interesne prirode unatoč tome što je preduvjet za raščiščavanje s prošlošću i raznim invalidima, vojnicima i generalima koji rata vidjeli nisu, osim eventualno na televiziji (ili kao što je to Sanader rekao s govornice sabora HDZa kako je on “držao hotline s hrvatskom” u vrijeme svog boravka u austriji - ako ga strijela Božja nije tada pogodila onda ne znam kada hoće). Ja imam genijalni prijedlog za taj popis. Neka netko uzme taj CD, lijepo ga ZIPne i pogleda na pollitici kako se šalju anonimne poruke i neka internet zajednica obavi dio društveno korisnog posla pa makar on bio protuzakonit. Postoje trenuci kada je javni interes iznad zakona i ako je ikada bilo takvog trenutka onda je to s ovim popisom branitelja. Još je Bozanić lijepo rekao “na dijelu je grijeh struktura što su ga omogućili zakoni protivni čovjeku”. Eto, slušajte Bozanića i barem jedan nacionalni problem riješen. Naravno, ako takav popis ikada osvane na internetu, to će biti velika frka i panika, no mislim da je i to daleko bolje nego dugoročna tišina koja slijedi ako popis ne bude objavljen.

Eh i zadnje na popisu je stav Friščića kako bez koalicije HSS i HSLS neće biti formiranja nove vlade (naravno, ako prođu izborni prag). Kako mnogi komentatori na pollitici primjećuju i HSLS i HSS su se pretvorili u interesne skupine koje promoviraju osobe u stranačkim vrhovima. Pankretić se u Jastrebarskom neki dan derao s pozorniceprotiv koncesija i okrupnjavanja, govoreći o budućnosti malog seljaka i tko zna čega. HSLS pak upire na činjenicu da su povukli svoje nadzornike iz nadzornih odbora (iako su mudro zaboravili upravne odbore); no na terenu stvar stoji tako da je HSLS donekle jak na mjestima gdje imaju lokalnu samoupravu (dakle Varaždin i Bjelovar, iako u Varaždinu je više situacija kohabitacije između Čačića i Čehoka nego stvarna snaga HSLSa), odnosno HSS za koje glasaju oni čiji su djedovi glasali za HSS. HSS i HSLS su stranke koje zajedno dobiju manje glasova nego svaka posebno i kako sam to davno rekao, oni su si međusobno zaslužili jedni druge. I još da se nadovežem, smatrao sam kako je Tomčić veliko zlo za HSS, stranku koja je svojevremeno pretendirala da bude treća ako ne i druga stranka u državi, no sada kada sam vidio Friščića na djelu (s jasno istaknutom cijenom na čelu), vidim da se uvijek može ići dublje i niže. Niski su standardi ali ima prostora da budu još niži.

Kada smo već kod anketa i pozicije stranaka, HNSov monumentum se pomalo istopio i čini se kako od njihovog plana od 20ak zastupnika neće biti ništa. Prednost koju je Čačić stekao u prvim mjesecima svoje kampanje istopili su se nakon isticanja Jurčića (a definitivno nakon Milanovićeve pobjede) i nije mi jasno kako to da i dalje inzistiraju na premijerskom kandidatu, valjda znaju što rade. Kužim ja logiku da su sve karte stavili na Čačića, no istovremeno mislim da s postojećom pozicijom u anketama birači prije ili kasnije moraju doći do zaključka da je to nerealan stav i da masovno krenu napuštati brod. Vrijedi spomenuti da su po IRIjevom istraživanju, upravo HNSovci most likely skočiti s broda i glasati za nekog drugog. HNS je vjerojatno mislio zahvatiti skoro pa iščezlo biračko tijelo HSLSa, a HSSovci su čini se ionako prolupali - no tih birača je sve manje i manje, i koliko ih god malo ima čini se da im unatoč uobičajenim tržišnim kretanjima cijena svakodnevno pada. Znam, horoskop za HNS nije dobar ali situacija je jednostavno takva.

Moji prijatelji HDZovci pak lutaju. Došao sam nedavno do zaključka kako je primjerice SDP politička stranka, HSS, HSLS, HNS ili HSU su interesne stranke, a HDZ je nacionalna stranka. HDZovci naime nemaju prepoznatljivi politički program, oni jesu nominalno dio europske pučke stranke, no kao demokršćani konzervativci ne zalažu se baš previše za demokršćanske konzervativne vrijednosti poput kapitalizma, i neoliberalizma, nego pak koriste državu kao sredstvo distribucije dobara što nas objektivno čini posljednjom socijalističkom državom u europi (to što se zovemo drugačije ne znači da to doista i nismo). Istovremeno, HDZ po svaku cijenu mora izboriti novi mandat (iako, da su imalo pametni lijepo bi isfingirali malo izborne borbe pa onda u četiri godine oporbene hladovine sakupili snage i onda slavodobitno uveli hrvatsku u europu u onom drugom mandatu jer ne vidim da ćemo u europu u slijedeće četiri godine). Ivo se javno i manje javno odrekao praktički cijelog tima (što mu i nije baš nužno najmudrija odluka, svi mi kužimo da je ova vlada sastavljena od čudnih likova, još čudnijih životopisa i upitnih životnih iskustava i vrijednosti - no javno priznati da ovi ne valjaju i da će nabaviti nove eksponente teško da može dobro proći pokraj bilo kojeg imalo pametnijeg HDZovog birača kojih, na njihovu sreću, čini se nema previše). Priče o Miočiću ili famoznom Maestru nikako ne pomažu HDZovoj vladi, kako je to lijepo Milanović rekao, nijedan normalni premijer ne bi u bilo kojoj godini svoje vlade priželjkivao korupcijsku aferu poput ove u HFPu, a osobito ne u izbornoj godini; način na koji je to Sanader proglasio uspjehom svoje vlade je totalno promašen i tek tražim osobe koje su nasjele na foru. Podsjećam da je cijela akcija koštala oko 10mil kuna, a da su primjerice Gotovcu dokazali da je dobio peku i da je bio u Monte Carlu (cool :), biti će super ako uopće uspiju vratiti pare koje su dali za mito (jer te novce nisu našli). Toliko o našem pravosuđu. Na djelu je i popravljanje imagea, rebalansne igre su začepile neka usta, a i tiskani mediji (isti oni koje ćemo čitati na plažama i koji će barem podsvijesno diktirati naše ponašanje) projiciraju nam slikice naših vlastodržaca, jučer je tako izašla srcedrapateljska priča o Čobankoviću koji je svoju suprugu upoznao na vjeronauku, a prije desetak dana je i Ivica Kirin aka. Kiro prosviro dobio intervju u Globusu na impresivnih osam stranica. Slovima: osam stranica. Expect more!

Eh i malo o SDPu (da ne bi bilo da sam ih zaobišao), SDP trenutno jedri na sjajnim rezultatima anketa koje su toliko dobre da niti oni sami valjda u njih ne vjeruju, SDP bilježi popularnost koju nikada nije imao, no isto tako treba uračunati da je riječ o telefonskim (a ne terenskim) anketama dok je dobar dio HDZovog biračkog tijela po raznim seocima gdje telefona možda i nema ili ti ljudi na telefon nisu voljni razgovarati. Ako me sjećanje ne vara, ciklus IRIjevog istraživanja kreće krajem kolovoza i početkom rujna bi mogli imati slijedeće IRIjeve rezultate koji će vidjeti kako biračko tijelo diše svega tri mjeseca prije izbora. Puno je energije potrošeno da dokaže kako Milanovićev stav o dijaspori šteti SDPu, što je donekle i točno, no ankete pokazuju da preko 60% birača podržava stav o (ne)glasanju dijaspore, a ja sam nekako duboko uvjeren da je hercegovačka dijaspora i sama toga svjesna ali ne smije “reć”. Ako je tim stavom i otvaranjem teme Milanović naštetio interesima SDPa u dijaspori (a ja baš i nisam siguran u to), sasvim sigurno je otvorio temu koja jasno i dijametralno razlikuje SDP od HDZa (čijih 4 zastupnika iz dijaspore znače biti ili ne biti u slijedećem sazivu). Druga tema koju mediji plasiraju kao bolnu je pitanje Jurčića kao kandidata za predsjednika vlade što je kao znak slabosti i tko zna koje gluposti. Meni se to već odavno čini kao super ideja (puno ranije nego što se ta mogućnost uopće otvorila) jer je hrvatska parlamentarna demokracija a sabor u ovome času na demokraciju ove zemljeima isto onoliko utjecaja koliko i kristalni luster u saborskoj dvorani (dakle: ne previše, tamo je, lijepo izgleda ali to je to). Naša demokracija se iz predsjedničkog sustava degenerirala (u suprotnosti s ustavom) u kancelarsku državu i to nije bila intencija. Ili mijenjamo ustav pa legaliziramo postojeće stanje ili idemo prema parlamentarnoj demokraciji.

Mene recimo frustriraju neke stvari oko sabora; da li ste znali da svaki zakonski prijedlog koji dolazi iz sabora (dakle primjerice od oporbenih predlagača) mora ići u vladu na mišljenje? Logično rekli bi, ako zakonodavno tijelo daje prijedlog zakona po kojem izvršno kasnije mora djelovati, logično je da ih se barem pita za mišljenje. No problem je u tome da vlada nema rok u kojem se mišljenje mora dati, pa tako u vladi valjda postoji cijeli ormar prepun zahtjeva na koje se ne odgovara (toliko o demokraciji). Ili, znati li koliko je amandmana na proračun (kojeg smatram valjda najbitnijim dokumentom kojeg sabor može donijeti uz izuzetak samog ustava) ukupno usvojeno? A koliko oporbenih? Recimo samo da ako 20 godina radite u pilani i dignete sve preostale prste koje imate na ruci i dalje imate više prstiju nego amandmana koji su prošli proračun.

Eto, toliko lamentiranja za danas.

Misao dana:
I wonder if I’ve been changed in the night? Let me think. Was I the same when I got up this morning? I almost think I can remember feeling a little different. But if I’m not the same, the next question is ‘Who in the world am I?’ Ah, that’s the great puzzle!

blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk

Duhovi iz Palmotićeve 37