

Prijavite se ili ako nemate nalog registrujte se.
Prikaži opcije

Hrvatska je imala 1.107 naselja gde su Srbi bili većina, i temeljito sam istražio kakvo je stanje bilo 1991. po popisnim rezultatima i kakvo je bilo 2001. godine po popisu stanovništva. Tako sam utvrdio da je na pretežnoj većini naselja u kojima su Srbi bili u većini do temelja uništena podloga za povratak. Ne samo što su ljudi proterani, nego je uništena celokupna nadgradnja, a to je hrvatska nadgradnja, bez obzira na to što je ona vlasnički pripadala stanovnicima srpskog naroda oni su bili hrvatski građani. Utvrdio sam da su uništene sve prateće infrastrukturne institucije, ambulante, Domovi kulture, magacini, trafo-stanice, groblja... Zbog toga je etničko čišćenje u Hrvatskoj bilo najčistije jer je zahvatilo toponomastiku, onomastiku i katastar.
Kada sam to utvrdio, išao sam dalje, pa sam na osnovu statističke analize ustanovio kako je to bilo sprovedeno u gradovima i u dvesta i nešto gradova koje ima Hrvatska ustanovio da je iz njih isterano 124 hiljade Srba gde nije bilo rata i da je primenjena ista "tehnologija". Tako nisam našao nijedno selo u kojem neko nije ubijen ili nestao, a u većim gradovima bili su osnovani koncentracioni logori, koji su se eufemistički zvali "sabirališta", a u mnogim sredinama su i ubijeni.
U Splitu je deložirano oko 10 hiljada građana, a u Zagrebu 18.500 po statističkim podacima. U Zagrebu je na velesajmu bio i jedan koncentracioni logor, "Paviljon 22", i uglavnom su svi znali šta se tamo dešava, a oko 200 ljudi je nestalo. Ipak, najveći broj ljudi likvidiran je u Sisku, a do danas nema nijednog sudskog procesa protiv počinitelja.

Sve me boli.
Javi mi drugarica iz manjeg mesta kako je na nekom mestu u svom malom mestu zatekla dete kojem je krenula krv iz nosa.
Ne ona krv, koju iz nosa imaju deca kojoj su od silnih bakterijskih upala i slabih kapilara to postali mesečni obredi. Već krv, kaže mi ona, užasna krv kojoj je ona priskočila u pomoć i odvela dete na pranje hladnom vodom.
Braća.
Mali stoji pokorno i pušta da mu nepoznata žena opere i zaustavi krv. Stariji kaže, to je zato što ga je mama sinoć tukla. Deda, koji se zatekao na tom mestu čuvajući unuke, kaže da ona tuče decu, ali, šta će on, on je samo deda.
Sinoć je jedna majka pretukla dete u kupatilu u jednom manjem mestu, a kad je ono udarilo o lavabo glavom i počelo da plače, ona ga je tukla i zbog toga. Stariji brat je rekao da lekar košta, kao odgovor na pitanje moje drugarice zašto ipak ne odu kod lekara.
Ja se angažovala, pre više od jednog sata. Zvala Sigurnu dečiju kuću u Novom Sadu, tamo nije bilo socijalnih radnika. Zvala policiju u Novom Sadu, oni mi dali odeljenje za Maloletiničku delikvenciju, a ovi rekli zovite Policijsku upravu u Somboru. U Policijskoj upravi u Somboru više se niko nije javio na mojih nekoliko poziva.
Zvala ponovo Sigurnu dečiju kuću i tražila u prethodnom razgovoru ponuđen broj mobilnog telefona socijalne radnice, dobila ga, ali mi se ona nije odjavila.
Jedno dete je juče pretučeno u kupatilu, a danas mu je curila krv iz nosa. Oba deteta misle da je doktor skup i da tome nema leka. Deda misli da je on samo deda, i šta on može.
A ko smo mi? Šta mi možemo? Imam registarske tablice dedinog automobila. Majka koja je juče tukla dete koje je odvalilo o lavabo, samo je njegova ćerka.
Šta da radim?



Dragan Varagic Web Log - 02.07.2007, 11:02:14


Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.