Blogodak - srpski blogovi na jednom mestu

ZLOČINI PROTIV PILIĆA

Na farmama u Srbiji je usled tropskih temperatura prethodnih dana uginulo pola miliona živine, produkcija jaja je opala za 15 do 20 odsto, a kokoške dnevno nose 600.000 do 700.000 konzumnih jaja manje. Sada treba pronaći način da se sahrane ili unište uginule životinje, što takođe iziskuje dodatna sredstva.
„Sve smo pokušali da spasemo piliće, od prskanja vodom kaveza i kompletne zgrade, do stavljanja u maksimalni pogon svih 14 velikih plafonskih ventilatora”, rekao je jedan od rukovodilaca živinarske farme „Eko koko” G. K. Temperatura u objektu, među kokicama, bila je viša od 50 stepeni. K. je napomenuo da su u „Eko koko”, dan pred najžešće vrućine, uspeli da na klanje pošalju oko 4.500 iznemoglih kokica, inače bi „šteta bila stopostotna”. Recimo i to da je optimalna temperatura za čuvanje živine 20 stepeni Celzijusa, dok je sve iznad 30 stepeni Celzijusa predstavlja problem.

SRPSKA POLJOPRIVREDA U XXI VEKU

"Bilo bi najbolje da nisam u pravu, ali kako sada stvari stoje, kukuruza ćemo imati 1,5 miliona tona manje nego lane, a ni ostale kulture nisu u ništa boljoj situaciji" govori jedan seljak od mnogih koji su isto prošli. "Plašim se da se bližimo katastrofalnoj 1990. godini..."
Daće Bog da u narednih 10 dana padne kiša. "Ubi nas ova suša" žali se srpski seljak na početku XXI veka, tako bi verovatno reagovao i seljak u mračnom srednjem veku.
A kako se neki seljaci bore danas sa globalnim zagrevanjem pogledajte ovde.

SPALJENE ŠUME BALKANA ili KO TREBA DA GASI VATRU A KO DA PALI

Požari u Srbiji pod kontrolom. Ukoliko bi potrajale visoke temperature postoji opasnost da izbiju novi. Oko 11.000 hektara šuma, pašnjaka i livada je do sada „opožareno”. Srećom dejstvuju ruski protivpožarni avioni. Srbija ne može da računa na tehničku pomoć zemalja iz regiona zato što i one imaju problem sa požarima pa nisu u mogućnosti da Srbiji pruže pomoć.
Odziv lokalnog stanovništva u gašenju požara bio je ravan nuli. Normalno, pa ko je lud da po ovoj vrućini gasi požare!? I što bi neko gasio za džabe i uostalom gde je vojska da gasi?!
Niko od srpskih ekologa i gorskih službi se nije uključio u gašenje požara proteklih sedam dana.
Iz „Srbijašuma” podsećaju da je u najvećem broju slučajeva uzrok požara ljudski faktor i apeluju na stanovništvo da ne pali vatru i ne baca opuške.
Subscribe in a reader

Prije nekoliko dana na pollitici, savjesni je napisao blog zapis pod nazivom Veni, Vidi, Izgorjelo. Negdje u komentarima diskusije o požarima, sakrio se komentar Dragutina Lesara koji je napisao slijedeće:

Bez namjere da insinuiram podsjećam na odredbu zakona da se opožareno područje iz šumskog može prenamjeniti u građevinsko i to bez plaćanja naknade za prenamjenu. Besplatno, brzo i jednostavno.

Dakle ovo što sada slijedi nije baš za one osjetljiva srca, a i treba malo kreativnosti da bi razumjeli o čemu se radi. Osnovna ideja je da bi svoju djedovinu na kojoj je djed uzgajao neku poljoprivrednu kulturu ili neku šumu i šumicu u kojoj je tražio hladovinu htjeli pretvoriti u građevinsko zemljište. To želite napraviti zato jer građevinsko zemljište vrijedi 10x više od poljoprivrednog, zato jer na poljoprivrednom zemljištu morate raditi na suncu a u sjeni urbane vile ili apartmana možete lagodno piti bevandu i fureštati furešte.

Naravno, postoje odredbe zakona koje vas priječe u takvom naumu, primjerice Zakon o poljoprivrednim zemljištima, koji točno definira pod kojim se uvjetima može poljoprivredna površina pretvoriti u građevinsko.

Ono što proizlazi iz ovoga je da su u naš zakon ugrađene odredbe koje kažu da ako vam se eto, nekim slučajem sudbine, vaše zemljište zapali da potom imate mogućnost to isto zemljište (primjerice neku šikaru ili šumu) prenamijeniti u građevinsko zemljište i na njemu izgraditi neki objekt.

I doista, ako pogledate neke od zakona, primjerice u Zakonu u poljoprivrednom zemljištu (NN 66/01) u odredbama zakona od članka 17 do 21 navedeni su uvjeti pod kojima se poljoprivredno zemljište može pretvoriti u građevinsko (specifično su definirane odredbe koje govore o tome kako to provesti bez ikakvog plaćanja, u normalnim uvjetima konverzija se plaća kao 5% tržišne vrijednosti poljoprivrednog zemljišta koje je predmet konverzije).

A u Zakonu o šumama, u članku 53. piše slijedeće:

Opožarene površine šuma ne mogu se privesti drugoj kulturi 5 godina od opožarenja.

To je odredba koju je uzakon ugurao HNS a kojime se priječi situacija da se izgorena površina odmah pretvori u građevno zemljište.

U jednom drugom komentaru, Lesar pak govori o analizi šumskih požara u 2005 godini i sudbini zemljišta:

Podaci dobiveni praćenjem u 2005:
Od 48 požara u blizini naselja, njih 26 bilo je na područjima koja su kasnije prenamjenjena u građevinska.

Ukratko, ako ste spremni povjerovati u ovu cijelu priču, ako imate šumsko zemljište koje inače nije namijenjeno građevini (ali bi moglo biti kada gore ne bi bilo šume koju je u normalnim uvjetima nemogućee prenamijeniti u građevinsko) onda ako se, eto, nedaj bože, desi neki šumski požarčić onda su sve prepreke skinute.

Slučna situacija se dogodila i u Grčkoj, koju Lesar spominje, a gdje je zbog velikog pritiska na dodatno građenje i uz zakonske rupe kojima se omogućilo legaliziranje takvih situacija, paljevina postala praktički legalna metoda za prenamjenu zemljišta:

Another factor that led to increased forest arson in the 1980s and 1990s is a spin-off of the demand for land to build secondary summer housing and to develop tourist accommodations. This demand far exceeded supply, as most forests in Greece are public and protection laws make change –of use very difficult. Furthermore, an exact and complete land register has only recently started to be developed. The lack of land for development drove prices extremely high, and the lack of a land register and poor law enforcement allowed those burning forested lands to illegally occupy them. On more than one occasion, many years later, when the number of people in this category became too many and it was evident that it would be practically impossible to evict them from the areas they had occupied, the Greek government legalized these occupied lands. In this way, a motive for arson was created.

Nije totalno identična situacija ali je dovoljno slična. U svakome slučaju, ako vam se dogodi da vam susjed zapali zaraslu borovu šumu, teško je da ćete se buniti što je i vaš komad izgorio iz jednostavnog razloga što i sami imate priliku skoro pa bezvrijednu šumu pretvoriti u apartmansko naselje.

Živio kapitalizam i zakoni koji to omogućuju. Još jedna od nelogičnosti koja je moguća samo u Hrvatskoj.

Misao dana:
Rođen kao piroman, umirem kao vatrogasac.

Ovako sam to čuo. Valjda od Parandovskog.
Taj Poljak divno poznaje sve naše nedoumice.
"Ne misli gotovim mislima i ne osećaj gotovim
osećanjima."

Ima i takvih, koji nisu ni pokusali da budu viđeni
na raznim mestima u jednom istom trenutku,
onako kako mi to umemo.
Niti da budu nevidljivi, shvataš li?
Zamisli takav svet.

Oni ne uče ljubav na sebi, već na drugima.
Oni govore misao, a retko misle govor.
Čaraju vatre tuđim rukama i svećom traže sunce.
Mrežama vade vodu.
I ne poštuju pitanja koja sebi još nikad nisu postavili.

Umesto da se potrude da razumeju i nerazumljivo,
da vide i nevidljivo i čuju i ono što je
nemo,
da prolaze kroz zidove kao kroz godišnja doba,
kao kroz blizu i daleko, onako kako mi to
umemo,

umesto da izvade crtež iz knjige, da ga stave
u dlan i odvedu u šetnju, ili da nacrtaju na
ruci sat i da to bude tačno vreme njihovoga
života,
evo šta oni rade:

čim počne novi dan trče da kupe novine i traže u njima horoskop.
Traže da vide sudbinu.
Veruju proročanstvu znaka u kojem su rođeni.
A odrasli su, uglavnom, odaću ti i to,
rođeni samo jednom i samo jedanput žive i samo jedanput će umreti.
Sad vidiš kakav je to svet.

Pre nekoliko dana izašao je 30. broj štampanog časopisa Taboo (na sajtu nema još ni broja 29). Kako sajt nije dovoljno ažuran, sem za Nedeljne Taboo vesti koje se šalju mailom i mogu se skinuti svih devet brojeva, u nastavku predstaviću dva teksta koja čine Internet marketing rubriku u ovom broju časopisa.

Prvi tekst na temu Specijalističkih studija iz Internet marketinga i online PR-a mogli ste videti i na ovom blogu, a originalni tekst koji je objavljen u ovom broju časopisa i na sajtu Pretraga.co.yu.

U nastavku možete pročitati kompletan tekst Branislave Gajić - Voleti Infostud.

(more…)

Share This

Pol de Man u svom eseju Kritika i kriza govori o mestu na kom Ruso govori o ništavilu fikcije: “Da su se svi moji snovi ostvarili, ipak bih još bio nezadovoljan: nastavio bih da snevam, maštam, želim. U sebi sam naišao na neobjašnjivu prazninu koju ništa ne bi moglo da ispuni; neku žudnju srca prema jednoj drugoj vrsti ispunjenja koje ne bih mogao da zamislim, ali prema kojem sam pri svem tom osećao privlačnost” (Pismo Malesherbesu, Pleiade ed. I, 1140) To je mesto kako kaže namerno izabrao kao tekst koji se može nazvati romantičarskim i za čijeg autora - Rusoa - mnogi smatraju da je bio u zabludi. Pol de Man daje svoje objašnjenje:

 

Ovde svest ne potiče od odsustva nečega, nego od prisustva ništavnosti. Pesnički jezik naziva to prazninom s uvek ponovljenim razumevanjem i poput Rusoove čežnje, on se nikad ne umori od ponovnog davanja naziva. To neprestano označavanje je ono što nazivamo književnošću […] Ljudski razum će proći kroz zadivljujuća dovijanja da bi izbegao suočavanje s “ništavilom ljudske suštine”.[1]

[1] Pol de Man, Problemi moderne kritike, Nolit, Beograd, 1975, str. 53-53.

Dan je počeo kao i svaki drugi. Buđenje, drmusanje u rukama tate/mame(svejedno) koje neizmerno prija, a onda kad im dosadi (ili ih ruke zabole) spuštaju me u "majčino krilo" gde nastavljam da dremam, a vrlo često i nastavim sa spavanjem. Danas. spavam ja u "majčinom krilu", telefon zvoni celog jutra, bake se raspituju kako sam, šta sam radila i koliko jela. Ništa novo, to rade svaki dan, ne

Drage moje, Dragi moji,

Chambers of sylvie nece raditi u naredne dve nedelje jer ce blogateljica biti na zasluzenom odmoru, osim ako se na prelepom Santoriniju ne zaljubim u nekog zgodnog vlasnika internet kafea pa budem morala da visim za kompom, onda cu se svakako javiti sa novim avanturama. To vas naravno ne sprecava da idalje ostavljate svoje nepovezane vesele komentare na bilo koju temu koja vam u trenucima blage depresije, pucketanja u predelu malog mozga ili delirijuma padne na pamet. Sta vise, sad cete imati potpunu slobodu jer necu biti tu da moderiram.

Cuvajte mi Kosovo!

Sylvie

Zakon htijenja, govori nam da, želimo li biti slobodni više od svega drugog, moramo biti voljni prihvatiti odgovornost za sve što radimo i za posljedice bilo kojeg iskustva u prošlosti. Zakon htijenja se zasniva na otkricu da svi tocno znamo što cinimo. Tako, buduci da želite biti slobodni više od bilo cega drugoga, svjesno odabirete da [...]

Danas je PRVI rođendan moje seke Katarine. Još jedan vrlo bitan događaj koji sam zbog svoje majušnosti morala propustiti. IZVINI SEKO i SREĆAN TI ROĐENDAN.

Seka Katarina je moja seka od strica. Nas dve smo približnog uzrasta i verovatno ćemo se dobro slagati (kao tata i strika Miki). Ona mi je jednom i svratila u posetu sa mamom i tatom, i svojojm (i mojom) starijom sekom Marijom. Seka Maka je ljubimica mojih roditelja.

Evo moga strica sa svojim devojkama, slatkicama Kaćom i Makom. Ovo je snimljeno nedavno baš kad su mi bili u poseti. Moj tata ima čitave galerije fotografija sa Makom i Kaćom, ali mnogi misle kako su one dobro prošle u poređenju s' onim što mene čeka.

Morala sam da postavim i ovu fotografiju.


Tu je seka Kaća mala, i ima mast po licu (kao ja posle kupanja), ali je to i (recimo) jedna od retkih naših fotografija, jer sam i ja tu negde a mama je u drugom mesecu trudnoće :-) To je bilo baš davno (zato nameravam da u što skorije vreme imam nekoliko pravih fotografija sa mojim sekama).