Malo pre sam dobio saopštenje "Transparentnosti - Srbija" u kojem se poziva srpska Vlada da depolitizuje rukovođenje javnim preduzećima, tako što bi direktore birala na konkursu. Ja verujem da je to loše, čak i u smislu borbe protiv korupcije. Zašto?
Ko bi, recimo, pobedio na konkursu za direktora Srbijašuma? Skoro sasvim sigurno bi to bio neki insajder, neko ko već godinama radi u Srbijašumama, neko ko poznaje firmu i ljude. Da li je to optimalno sa aspekta borbe protiv korupcije? Skoro sasvim sigurno - ne. Korupciju pre može da iskoreni neki autsajder, neko ko nema nikakve obaveze prema upravi i zaposlenima, neko koga zaposleni ne mogu da ucenjuju time što se švalerisao na radničkim igrama 1988. u Sutivanu, neko ko može mirne duše da otpušta i kažnjava, a da ne bude optužen da se sveti. Ali, autsajder nema skoro nikakve šanse na konkursu jer po definiciji nema radno iskustvo u toj oblasti jer javna preduzeća imaju monopol u toj oblasti. Ako ima iskustvo u distribuciji struje, sigurno je radio u Elektrodistribuciji. Ako nema, onda ne može ni da pobedi na konkursu.
Suštinsko pitanje je - ko više krade, direktor ili zaposleni. Ako mislite da više krade direktor, kako bi obezbedio pare za stranku, onda depolitizacija ima neke logike. Ako mislite da više kradu zaposleni, onda nema. Ja naravno mislim da kradu i jedni i drugi, ali me lično više nervira sitna korupcija. Na konkursu se mogu oceniti neki elementi karaktera, poput inteligencije ili upornosti, ali nažalost test za poštenje još uvek ne postoji. Nadam se da negde neki psiholog radi na tome.
Naravno, ako bi konačno privatizovali javna preduzeća time bi obavili i jedinu pravu depolitizaciju.
Meni je veoma zanimljivo i pitanje zašto se insistira na depolitizaciji javnih preduzeća, Narodne banke, ili regulatornih tela, čak i policije, ali se u isto vreme insistira na politizaciji vojske (eufemizam koji se koristi je "civilna kontrola").