Unosi za: Arhiva za 2007/09

Napokon će novosadska ekipa stiči na vreme, valjda (jedinstvena prilika da beograđani kasne). Naime, BlogOpen jesen 2007 se održava u Novom Sadu 10. novembar 2007 na Jesenjem salonu knjiga i medija, SPC Vojvodina (radna celina u okviru Jesenjeg salona knjiga i novih medija, u organizaciji PUIKV). Znači amfiteatar na Spensu kapaciteta 250 mesta za slušanje [...]

Dubai Toranj/Burj Dubai

Iako se završetak svih radova očekuje tek krajem 2008, već danas to je zvanično najviši oblakoder na svetu jer je sa svojih završenih 150 spratova i 555,3m (od planiranih 818m) oborio rekord koji je 31 godinu držao CN Tower, Toronto, CA.
Budžet za izgradnju ove megastrukture iznosi preko $4 milijarde USD a celokupnog kompleksa Downtown Dubai neverovatnih $20 milijardi USD gde je planirano i čitavo veštačko jezero. Investitor je kompanija Samsung a odgovorni projektant, arhitekta Adrian Smith

P.S.
o ovom neverovatnom poduhvatu biće više reči po završetku radova, posetite zvaničnu stranicu Burj Dubai
Subscribe in a reader
Nova predsednica Univerziteta Harvard smatra da je broj crnaca na ovom univerzitetu nedovoljan i da bi ga trebalo povećati u narednih nekoliko godina. Štaviše, obećava da će se to i desiti:

One of our goals is, three years from now, maybe, we can’t have this party here anymore, it’s going to be so big,” Faust said. “First, we’re going to move up to Annenberg. Next, we’re going to have to go to the stadium.”

Lubos Motl (belac, Arijevac štaviše, poreklom iz Češke i konzervativac po ubeđenjima), profesor fizike na Harvardu je bio izbačen januara ove godine zbog toga što je previše blogovao sa politički nekorektnih stanovišta. Larry Summers, bivši predsednik Harvarda je podneo ostavku posle velikih pritisaka zbog njegovih navodno seksističkih izjava o sposobnostima žena u nauci. Sadašnji zamenik predsednika Harvarda je neki profesor sa "Afro-američkih studija", inače ekspert za vudu magiju!

I na kraju, evo jedne beleške sa bloga Grega Mankiewa, takođe profesora na Harvardu, gde on protestuje protiv otkazivanja učešća Larry Summersu na nekom skorašnjem skupu. I, naravno, odmah se javlja gomila komunista sa Harvarda i van njega sa pohvalnim komentrarima u pogledu otkazivanja Summersovog predavanja.
Malo pre sam dobio saopštenje "Transparentnosti - Srbija" u kojem se poziva srpska Vlada da depolitizuje rukovođenje javnim preduzećima, tako što bi direktore birala na konkursu. Ja verujem da je to loše, čak i u smislu borbe protiv korupcije. Zašto?

Ko bi, recimo, pobedio na konkursu za direktora Srbijašuma? Skoro sasvim sigurno bi to bio neki insajder, neko ko već godinama radi u Srbijašumama, neko ko poznaje firmu i ljude. Da li je to optimalno sa aspekta borbe protiv korupcije? Skoro sasvim sigurno - ne. Korupciju pre može da iskoreni neki autsajder, neko ko nema nikakve obaveze prema upravi i zaposlenima, neko koga zaposleni ne mogu da ucenjuju time što se švalerisao na radničkim igrama 1988. u Sutivanu, neko ko može mirne duše da otpušta i kažnjava, a da ne bude optužen da se sveti. Ali, autsajder nema skoro nikakve šanse na konkursu jer po definiciji nema radno iskustvo u toj oblasti jer javna preduzeća imaju monopol u toj oblasti. Ako ima iskustvo u distribuciji struje, sigurno je radio u Elektrodistribuciji. Ako nema, onda ne može ni da pobedi na konkursu.

Suštinsko pitanje je - ko više krade, direktor ili zaposleni. Ako mislite da više krade direktor, kako bi obezbedio pare za stranku, onda depolitizacija ima neke logike. Ako mislite da više kradu zaposleni, onda nema. Ja naravno mislim da kradu i jedni i drugi, ali me lično više nervira sitna korupcija. Na konkursu se mogu oceniti neki elementi karaktera, poput inteligencije ili upornosti, ali nažalost test za poštenje još uvek ne postoji. Nadam se da negde neki psiholog radi na tome.

Naravno, ako bi konačno privatizovali javna preduzeća time bi obavili i jedinu pravu depolitizaciju.

Meni je veoma zanimljivo i pitanje zašto se insistira na depolitizaciji javnih preduzeća, Narodne banke, ili regulatornih tela, čak i policije, ali se u isto vreme insistira na politizaciji vojske (eufemizam koji se koristi je "civilna kontrola").
A mi, stanovnici velikog kosmickog korala, verovali bismo da je atom ( kojeg pri tom ne vidimo ) puna materija, dok bi on, kao i sve drugo, bio samo tkanje praznine u praznini, i nazvacemo bicem, punim i cak vecnim, taj panadjur nepostojanosti, tu beskonacnu protežnost, koja se poistovecuje sa apsolutnim ništa, i koja iz [...]

Thousands of protestors have marched from the White House to the Capitol in Washington to demonstrate against the war in Iraq. Among the crowd were war veterans and relatives of servicemen killed in Iraq. It comes just days after Americans were told that security conditions in Iraq were improving, and after president Bush said he intended to bring back some 21,000 soldiers out of 168,000 by the middle of next year. Police arrested dozens of people who jumped over security barricades. The protesters came from many American states and included gray-haired grandmothers, civil rights leaders, middle-aged middle-class people, labor organizers, radical political figures, and students.
They carried a forest of signs, many demanding the quick return home of U.S. troops from Iraq and others accused President Bush of being a liar, a criminal, or a fool. Some demonstrations were planned in support of the war Saturday and Sunday.
Many anti-war protests are set for Washington, London and other cities with rallies, marches and a concert.
U.S. opinion polls indicate growing discontent with the Iraq war, but President Bush says withdrawing prematurely would encourage terrorism and make the world more dangerous.Subscribe in a reader
Otvoren je izbor u liberalnu Kuću slavnih. Glasajte, interesantno je, a posle glasanja možete videti i trenutne rezultate. Evo kako sam ja glasao u raznim kategorijama:

Ekonomist (istorijski): F. A. Hayek
Ekonomist (danas): Bryan Caplan (nije među ponuđenim kandidatima nego sam dopisao)
Novinar (istorijski): Frederic Bastiat
Novinar (danas): John Stossel
Biznis lider (istorijski): Andrew Carnegie
Biznis lider (danas): Charles Koch
Think-tank lider (istorijski): Leonard Read, Foundation for Economic Education
Think-tank lider (danas): Ed Crane, Cato Institute
Političar (istorijski): Ludwig Erhard
Političar (danas): Vaclav Klaus
Alan Greenspan, liberal i skoro 20 godina prvi bankar Amerike, napisao je svoje memoare (The Age of Turbulence) uglavnom sedeći u kadi. Skoro sve novine u Americi su već objavile pregled knjige: ovde, ovde i ovde.

Greenspan prognozira da će Amerika dugoročno imati dvocifrenu kamatnu stopu. Visoke kamate će biti neophodne da bi se sprečila inflacija koja će se razviti zbog rasta cena kineskih proizvoda jer imaju sve manje radnika koji bi zamenili farme fabrikama. Kaže da prvi podaci već ukazuju na rast kineskih proizvoda. Ovo je pogotovu interesantno jer se očekuje da Fed sledeće nedelje spusti kamatne stope.

Takođe kritikuje Buša što nije više koristio pravo veta da bi smanjio javnu potrošnju. Pogotovu pominje Medicare, a priča i o privatizaciji penzionog sistema. Ne znam da li je kritikovao državnu potrošnju dok je vodio Fed, ali sada kaže da velika državna potrošnja ipak utiče na inflaciju, što znači da kao i Jelašić ne misli da je inflacija isključivo monetarni fenomen, poput Fridmana. Sa Fridmanom se ne slaže ni oko deficita, jer misli da je deficit bitan.

U knjizi hvali Klintona zbog fiskalne odgovornosti i naziva njegov ekonomski program iz 1993. aktom političke hrabrosti. Takođe navodi da je rat u Iraku organizovan zbog nafte. Sve u svemu, sigurno je da ima dosta interesantnog materijala, pa koga ne mrzi da čita 500 strana a voli memoare neka izvoli.
su ljudi koji žive u predgrađima i kulturno su još uvek u predgrađu ukusa. Po novom istraživanju, koje je trebalo da finansira Ministarstvo kulture kao što se to radi u normalnim zemljama ali na sreću nije, rurbanisti nemaju mnogo knjiga, ne idu u pozorište, ne znaju ko je Cane ali vole Cecu.

Autor istraživanja kaže da nema razloga za paniku ali da je ljudima potrebno ponuditi izbor, na primer, subvencionisati karte za pozorište. Nažalost, pošto su pozorišta u Srbiji subvencionisana već hiljadama godina, izgleda da ni to nije rešenje za rubaniste već za kulturnu elitu koja dobija jeftinu zabavu.

Davno sam čitao neki intervju gde je neka gospođa iskoristila termin kulturni fašizam za slične kritike ukusa ljudi koji žive van kruga dvojke. Izgleda da se komentatori u Blicu slažu.
Ovo se u ekonomiji zove path-depednence. Neki slučajni događaj može biti inicijalna kapisla koja onda proizvede lančani efekat. Onda se taj efekat održava sam od sebe, a sve je počelo slučajno.

U Srbiji se nikad nije igrala vrhunska odbojka. Slučajni događaj je bio to što je strogi i uporni Miloš Grbić imao dva sina, dok je u isto vreme negde u Budvi odbojku na pesku igrao Vujević. Tako je Srbija i Crna Gora niotkuda dobila generaciju odbojkaša koja je prvo u Atini 1995. osvojila bronzu, a onda sve redom. Miljković, koji je sve to gledao na TV-u je onda počeo ozbiljnije da trenira. I tako dalje. Iz sadašnjeg tima koji je osvojio medalju jedino je Nikola Grbić bio u originalnoj generaciji. Ostali, koji su tada u proseku imali 10-15 godina su posledica TV prenosa i dočeka ispred Skupštine. Da svega toga nije bilo, ne znam koliko njih bi ozbiljno shvatilo odbojku ili uopšte počelo da trenira.

Path-dependence, ili prevedimo ga sa "zavisnost od prethodnih događaja", može da ide u oba smera. U ovom slučaju izgleda da početni efekat jenjava (jer nekad su bila svetska zlata a sada je evropska bronza), ali može i da se u nedogled pojačava.
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk