Blogodak - srpski blogovi na jednom mestu

Još jedna od tema oko koje libertarijanci nemaju jedinstveno mišljenje, a pošto je danas svetski dan borbe protiv smrtne kazne, bio bi red da to pomenemo. Neki libertarijanci (zovimo ih desni ili konzervativni) veruju da je smrtna kazna odlična za sprečavanje izvršavanja krivičnih dela protiv imovine, života i slobode drugih pojedinaca. Sa druge strane (levi) libertarijanci veruju da je smrtna kazna sjajna za manipulaciju od strane autokratskih režima i da je kao produžena ruka države nepoželjna. Zbog ove podele libertarijanska stranka u Americi nema zvanično mišljenje o smrtnoj kazni dok je demokrate i republikanci podržavaju.

Koliko je meni poznato, a nisam ekspert, urađeno je mnogo istraživanja na temu da li smrtna kazna sprečava izvršavanje krivičnih dela. Steven Landsburg citirajući neko istraživanje iz četrdesetih godina prošlog veka kaže da smrtna kazna utiče na smanjenje izvršenih krivičnih dela, ali da veći broj osuda utiče još više. Kao i kockari, i kriminalci su skloni riziku. Pre nego što počine krivično delo ili se klade razmišljaju o dve stvari, kolika je verovatnoća da će biti uhapšeni (izgubiti) i koju bi kaznu dobili ako budu uhvaćeni (dobitak). Kada pomnože ta dva rizika odlučuju da li će da počine krivično delo (da se klade) ili ne. Uglavnom, Landsburg citira istraživanje koje kaže da povećanje verovatnoće hapšenja za 1% smanjuje broj počinjenih krivičnih dela za isti iznos. Sa druge strane povećanje kazne za 1% smanjuje broj krivičnih dela za pola procenta. Znači, po njemu, smrtna kazna ima efekat, ali manji nego više hapšenja.

Ono što meni smeta kod smrtne kazne je mogućnost greške. Ako ubijete nevinu osobu tu grešku je nemoguće ispraviti. Mislim, teško je ispraviti i 20 godina na robiji ali tu neka velika kompenzacija može malo da ublaži nepravdu. Sa druge strane, neko bi mogao da kaže da je bolje da jedna nevina osoba bude osuđena na smrt nego da 99 ubica nikad ne bude osuđeno. I pored toga ja sam trenutno protiv smrtne kazne. Nisam siguran da ne bih promenio mišljenje ukoliko bi se još bavio ovom temom.

Datum koji su nam “prijavili” a vezan za kosovsko proglašenje nezavisnosti je sve bliže, kurs eura i ostalih valuta je u vrtoglavom skoku, cene skaču ili se “izjednačavaju” po vidjenju ekonomista bliskih vladi a ispred same vlade Srbije niko se ne oglašava i kao slučajno gura narod u panično razmišljanje oko mogućih dešavanja do [...]

Je li softver proizvod ili usluga? Ovisi koga pitate. Ako netko kod nas kaže da se bavi “proizvodnjom softvera”, službena će ga statistika, kod nas i u EU, svrstati ili u uslužnu ili u izdavačku djelatnost. Tako “proizvođače softvera” nećete naći među proizvođačima, nego među izdavačima.

Na stranu statistika, pitanje gdje se neka tvrtka vidi u tom rasponu od usluga do proizvoda je itekako bitno za samu tvrtku. Ono određuje puno stvari - od načina vođenja tvrtke do zapošljavanja, financiranja, pa i izvoza. O tome na kraju ovisi i profitabilnost. To vrijedi kako za startupe, tako i za one najveće: IBM ima pet puta više zaposlenih i duplo veće prihode od Microsofta, ali taj “mali” Microsoft uporno ostvaruje veći profit od “velikog plavog”.

Evo jedne detaljnije podjele u SoftBiz-u prema predmetu trgovanja (s primjerima domaćih izvoznika):

• Softverski proizvodi
  To je softver koji je namijenjen širem tržištu, “za nepoznatog kupca”, gdje svaki kupac dobiva jednaku kopiju softvera. Osim “paketiranog” softvera koji se prodaje s police u trgovini ili na internetu, tu spada i poslovni softver s velikim rasponom cijena (koji traži i odgovarajući način prodaje). Nove verzije se prodaju po cijeni upgradea, a kod prodaje firmama uobičajeno je da proizvođač naplaćuje godišnju pretplatu na sve nove verzije (obično 15-20% cijene nove licence).
  Domaći primjeri izvoznih proizvoda: Ekobit TeamCompanion, GemBox Spreadsheet, Gideon MobiExplore, MediaSoft Sales Vision CRM, Mireo viaGPS, Polar HelpDesk, SWING DocPublisher, WeOnlyDo Crypt.
   
• SaaS (Software as a Service)
  Sve više tvrtki nudi svoj softver kao uslugu na webu. U osnovi, i ovdje je riječ o proizvodu, samo što softverska tvrtka sada preuzima odgovornost i za hosting (mada u pravilu zakupljuje servere kod neke od hosting tvrtki). Umjesto licenci, naplaćuje se pretplata na korištenje usluge. Takvi prihodi rastu sporije, ali zato stabilnije nego prihodi od prodaje licenci. Oni koji ne naplaćuju pretplatu oslanjaju se na zaradu od reklama.
  Kod web usluga čija glavna vrijednost prestaje biti softver, a postaje sadržaj (video zapisi, slike, glazba, vijesti, komentari), i sam pružatelj usluge postaje manje softverska, a više medijska tvrtka. Na presjeku SoftBiza i medija (ali i e-trgovine, turizma i drugih djelatnosti) nastaju neke od danas najizazovnijih poslovnih prilika.
  Primjeri: za korisnike i izvan Hrvatske Polar nudi HelpDesk i kao SaaS, a SWING Software nudi DocPublisher preko hosting partnera. Primjeri besplatnih web usluga koje se financiraju kroz reklame su EUdict i Who is Hosting This?
   
• Softverske usluge i rješenja
  Postoji cijeli raspon usluga u softveru: od integracije i prilagodbe softvera, preko razvoja softvera po narudžbi klijenta, do standardiziranih rješenja. Uspješne tvrtke u ovom segmentu obično imaju bogata znanja iz domena kojima se bave, stečena kroz višegodišnji rad s korisnicima. Isto tako, njihova stabilnost (ali ujedno i rizik) leži na dobrim odnosima s ključnim klijentima. Glavnina prihoda im dolazi od projekata, a ne od licenci, iako i ove tvrtke uvijek rade na standardizaciji i “produktizaciji” svoje ponude.
  Primjeri domaćih izvoznika: GISDATA, IN2, Ring Datacom, Ekobit.
   
• Softver integriran u druge proizvode (embedded software)
  U ovom slučaju softver je dio nekog uređaja, na primjer softver u automobilima, telefonima, ili u uređajima za nadzor. Takav se softver ne može kupiti kao samostalni proizvod.
  Primjer izvoznika: Intea.

Osim ovih glavnih kategorija, postoje razne kombinacije proizvoda i usluga i novi alternativni modeli kao što su commercial open source i software appliance.

Koji od svih tih modela je najbolji?

Ovisi. Uspješni proizvodi (u proizvode ubrajam i SaaS) na dovoljno velikom tržištu mogu donijeti veći profit. S druge strane, softverske usluge i rješenja donose stabilne prihode kroz ugovorene projekte i održavanja, uz uvjet dovoljno velikog broja klijenata i odgovarajućeg broja stručnjaka.

Naizgled, najbolja bi bila kombinacija. No, kombinacija ovdje znači paralelno voziti dvije utrke koje su u osnovi posve različiti poslovi. U takvoj kombinaciji proizvod najčešće ne dođe do cilja.

Iako se većina novih tvrtki, startupa, voli nazivati jednostavno “softverskim tvrtkama” ili “web startupima“, svaka se od njih ipak treba što jasnije profilirati.

Pročitajte i: Najbolje softverske tvrtke za koje (možda) još niste čuli

Napomena: SoftBiz možete pratititi putem RSS-a ili e-maila.

Posle povlačenja perjanice Canona EOS-1D Mark III iz prodaje zbog problema sa autofokusom. Canon je objavio da je pronađen uzrok lošeg rada autofokusa u lošem autofokus ogledalu. Od 3. decembra, Canon će početi da prima na popravku sve 1D Mark III fotoaparate koji imaju pomenuti problem sa autofokusom. Popravka (more…)

U BORU NAJJEFTINIJI GRADSKI PREVOZ U SRBIJI

Bor - Gradski prevoz u Boru, kako su nadležni saopštili novinarima, najjeftiniji je u Srbiji. Naime, od ove nedelje gradski prevoz u Boru biće poveren privatnom Auto-saobraćajnom preduzeću “Bortravel” u čijim će autobusima karta na relaciji do pet kilometara koštati 15 dinara, a do najudaljenijih sela, Gornjana i Metovnice na primer, prevoz neće biti skuplji od 80 dinara. Inače, do sada su umesto gradskih autobusa, Borani koristili linijski taksi po ceni od 30 dinara.

ISPLATA ZAOSTALIH ZARADA RADNICIMA “POREČA”

Donji Milanovac - Radnici Drvne industrije “Poreč” u Donjem Milanovcu koja je kao najstarije donjomilanovačko i prvo privatizovano preduzeće u opštini Majdanpek otišlo u stečaj, njih 145, dobiće u petak rešenja Fonda solidarnosti o isplati devet zaostalih zarada. Još desetak donjomilanovačkih drvoprerađivača čija dokumentacija nije kompletirana, ima isto pravo, a radnici koji su u međuvremenu stekli pravo na penziju dobiće i rešenja za zakonom predviđenu otpremninu.

J. B. K./  DANAS

Sve učestalija pojava katastrofalnih zemljotresa, poplava, požara i ostalih prirodnih nepogoda nameću potrebu za poznavanjem osnovnih informacija oko snalaženja ako vam se slučajno desi da se nađete u jednoj od njih. Na interentu se mogu pronaći vodiči za preživaljavanje u gotovo svim situacijama. Evo nekoliko linkova: Poplave Kako preživeti poplavu Požari Kako preživeti požar Cunami Vodič za preživljavanje Wikihow vodič Globalno zagrevanje Kako preživeti [...]

Marija Karolina - prostitutka i humanitarna radnica

Kasno večeras, po našem vremenu, u Čileu započinje 27-očasovni TV maraton (TV telethon) - humanitarna akcija prikupljanja novčanih donacija putem tele-marketinga. Kao i milioni čileanaca i Marija Karolina želi da da svoj doprinos i tokom ove akcije nju očekuje najvažniji, najduži i najnaporniji radni dan u njenoj dosadašnjoj profesionalnoj karijeri … sve u humanitarne svrhe - za dobrobit čileanske dece sa posebnim potrebama …

Marija Karolina je po zanimanju prostitutka, i to ne bilo kakva već “creme de la creme”, jedna od “najpoznatijih” bar kada je u pitanju radna snaga na tržištu ljubavi u Čileu. Marijina “nadnica” počinje od 300 američkih dolara za 90 minuta “klasičnog” rada (primera radi moja najveća konsultantska dnevnica bila je $250 o.a.). Otuda je Marija Karolina došla na originalnu ideju da umesto “anonimnog” novčanog priloga pokrene “aukciju” na kojoj će ponuditi 27 sati svojih profesionalnih usluga a sav prihod će, po obavljenom poslu, uplatiti na bankovni račun organizatora akcije. “Sve dok traje program radiću za decu Teletona … biće to samo mojih 27 časova pružanja ljubavi”, kaže Karolina, uz napomenu da je njen planirani 27-očasovni “humanitarni program” već popunjen “dobrotvorima” te da su pojedini uplate izvršili unapred “duboko uvereni u Marijiine dobre namere.”

Iako se u Čileu, zemlji sa većinskim katoličkim stanovništvom, na prostituciju gleda kao na, manje više, “prihvatljivu” društvenu pojavu a vlasti su, po pravilu, spremne da zažmure, pa i da drže povez na očima, kada su u pitanju javni istupi “eminentnih” pripadnika najseksipilnije grane lokalne ekonomije, ne dele svi “oduševljenje” javnosti “visokomoralnom odlukom” Marije Karoline. Jedan od pokretača akcije i čovek koji će voditi 27-očasovni program, Mario Krojcberger kaže kako je ova (nepristojna) ponuda “izvan njegovih moralnih shvatanja” i odbija da komentariše špekulacije kako će organizatori odbiti da prime novac prikupljen na “ljubavnoj aukciji”. No kako sama Karolina kaže “biće tu i ljudi koji će pokloniti novac stečen na mnogo kontroverzniji način nego što ga ja zarađujem” - i bar se tu svi u Čileu slažu sa njom.

addthis_url = 'http%3A%2F%2Fblog.velickovic.net%2Fzanimljivosti%2F27-sati-samo-za-decu%2F'; addthis_title = '27+sati+samo+za+decu'; addthis_pub = 'vbraca';

 © Bratislav Veličković a.k.a. Veličković::blog Slobodna upotreba sadržaja uz obavezno navođenje izvora

… vеć dа svаkа zvijеrkа pokаžе svoj trаg. To jе zа mеnе nаjjаči utisаk sinoć zаvršеnog fеstivаlа Vеbfеst. Proglаšеni pobjеdnici u višе kаtеgorijа, posеbno kаo izbor žirijа i glаsovimа surfеrа. Čеstitаm pobjеdnicimа :) Iаko bi sе po rеzultаtimа glаsаnjа žirijа moglo pomisliti dа stvаri nisu korеktno urаđеnе, znаjući lično dobаr broj člаnovа žirijа, vjеrujеm dа jе [...]

U srijedu 28. Novembra, EU TaC i CIDEA organizovali su, u Hotelu Bosna Banja Luka, Forum na temu "Tehnološki parkovi".

Interesantna ideja, rekoh, po starom običaju 10 godina niko ništa ne radi a onda čim odnekud zamirišu pare i 3 organizacije prave 3 tehnološka parka u Banja Luci.

Da stvar bude gora ni jedna od te tri nisu u nekom dodiru sa Univerzitetom u Banja Luci što samo po sebi govori koliko je to sve ozbiljno. U svakom tehnološkom parku Univerzitet je nosioc jer on ima kadrove, studente koji se zalažu za nove tehnologije i drugo. A u ovom slučaju su to tri organizacije sa po 5 zaposelenih CIDEA, RARS i EXIT Centar(niti jedan od zaposlenih i ukjlučenih u projakat nikada ranije nije imao apsolutno nikakva iskustva sa temom projakta) od kojih je posebno poslednja poznata da od dobijenih resursa 10-20% uloži u projekat a ostalo se nekako zagubi ali se jako dobro pokrije računima

Odslušavši predavanja i kroz razgovor sa ljudima uključenim u projakate, shvatio sam da sve tri organizacije, u stvari, žele pokrenuti start-up centar(podrška novoosnovanim preduzećima sa logistikom i sl.) a da je riječ "Tehnološki park" samo popularna pa se zato projekti tako zovu

Evo za kraj tema predavanja na forumu:

I "Šta je tehnološki park"
Prof. dr Vid Jovišević (Univerzitet Banja Luka)
II "Tehnološki park Zenica i iskustva iz Španije"
Prof. dr Darko Petković (Univerzitet Zenica)

III "Ideja tehnološki park Banja Luka"
Milorad Gemaljević (CIDEA)

P.S. Od predavača, jedino je vrijedno poslušati gospodina Petkovića iz Zenice