Unosi za: Arhiva za 2007/12

Vesic.Org u novom ruhuAko čitate ovaj članak direktno na sajtu, već znate -) Ako čitate preko nekog od Blog čitača, kliknite na naslov članka - Vesic.Org je dobio novo odelo -)

Nove zelene nijanse, uz svesrdnu savetodavnu pomoć Maje, uz profesionalnog dizajnera Jelenu aka Vajarka koja je uradila najveći deo posla oko osmišljanja novog dizajna i znaka (Jeleno, hvala! -) ), i uz pomoć Nemanje za inicijalno html kodiranje, rezultat je pred vama -)

Umesto da se sada raspišem o svim prednostima novog dizajna, o reorganizaciji navigacije i puno sitnih stvari ispod haube, ostaviću vama da procenite kako vam se novi Vesic.Org sviđa -) a ja ću malo, samo malo, o istoriji ovog sajta.

Vesic.Org sam pokrenuo 2000-te godine sa jednostavnim ciljem - na jednom mestu, na srpskom, skupiti što više informacija korisnih za što širu publiku, prateći nekoliko linija mojih interesovanja.

U početku su to bile statične (html) stranice sa detaljima o Aranđelovcu (moje rodno mesto; iako već dugo nisam tamo, to će ostati moje stalno interesovanje), o obradi videa na kućnim računarima i o Seti programu.

Što se izgleda tiče, bilo je samo dve ozbiljne varijante: prva, koju na sreću ni vremenska mašina nije sačuvala ;-) (autor: vaša malenkost, koji nije poznat po dizajnerskim sposobnostima -) ) i druga, tekuća do malopre (vidite je na slici gore).

Na sajtu ubrzo izrasta i sekcija o besplatnim i vrlo korisnim programima na računarima sa Windows operativnim sistemom. No, ovo je i dalje jednosmeran, ja-publici način komunikacije.

Veliki događaj je početak bloga - 15.09.2004 sam napisao prvi post. Članci i komentari se nižu i u nešto preko 3 godine postojanja 150 članaka i preko 650 komentara markira ovaj deo sajta.

Neki od najkomentarisanijih i najposećenijih članaka su:

Potrebe za vrlo specifičnim, tehnološkim člancima dovode do otvaranja engleske sekcije i engleskog bloga; iako tu ima jako malo sadržaja, reakcije Mreže na objavljene su više nego dobre, tako da će se i ova sekcija unapređivati i širiti.

U svakom slučaju, imam velike planove i nadam se da će 2008-a za Vesic.Org biti mnogo, mnogo bolja i plodnosnija no (još neki sat tekuća) 2007-ma, i sa što više čitalaca -)

Ako ste vi uživali u čitanju članaka barem delić uživanja dok sam ih pisao (i za mene i za vas), misija sajta je ispunjena -)

Na kraju, ali daleko od najmanje važnog: svima koji me čitaju, povremeno slete sa Google-ta na moj sat ili u prolazu nalete, želim Srećnu Novu 2008-u -) - puno zdravlja, ljubavi i prijatelja.

Da ne zaboravim: jedna velika molba malim slovima - ako uočite bilo kakve probleme, nedoslednosti, loša iscrtavanja u drugim browserima, molim vas da mi writeJavite(); - u ovu reorganizaciju je uloženo mnogo truda, ali kako je sajt ogroman, garantovano ima još svašta da se ispravlja -) - prošla verzija se stabilizovala posle mesec dana -)

Vesic.Org u novom ruhuAko čitate ovaj članak direktno na sajtu, već znate -) Ako čitate preko nekog od Blog čitača, kliknite na naslov članka - Vesic.Org je dobio novo odelo -)

Nove zelene nijanse, uz svesrdnu savetodavnu pomoć Maje, uz profesionalnog dizajnera Jelenu aka Vajarka koja je uradila najveći deo posla oko osmišljanja novog dizajna i znaka (Jeleno, hvala! -) ), i uz pomoć Nemanje za inicijalno html kodiranje, rezultat je pred vama -)

Umesto da se sada raspišem o svim prednostima novog dizajna, o reorganizaciji navigacije i puno sitnih stvari ispod haube, ostaviću vama da procenite kako vam se novi Vesic.Org sviđa -) a ja ću malo, samo malo, o istoriji ovog sajta.

Vesic.Org sam pokrenuo 2000-te godine sa jednostavnim ciljem - na jednom mestu, na srpskom, skupiti što više informacija korisnih za što širu publiku, prateći nekoliko linija mojih interesovanja.

U početku su to bile statične (html) stranice sa detaljima o Aranđelovcu (moje rodno mesto; iako već dugo nisam tamo, to će ostati moje stalno interesovanje), o obradi videa na kućnim računarima i o Seti programu.

Što se izgleda tiče, bilo je samo dve ozbiljne varijante: prva, koju na sreću ni vremenska mašina nije sačuvala ;-) (autor: vaša malenkost, koji nije poznat po dizajnerskim sposobnostima -) ) i druga, tekuća do malopre (vidite je na slici gore).

Na sajtu ubrzo izrasta i sekcija o besplatnim i vrlo korisnim programima na računarima sa Windows operativnim sistemom. No, ovo je i dalje jednosmeran, ja-publici način komunikacije.

Veliki događaj je početak bloga - 15.09.2004 sam napisao prvi post. Članci i komentari se nižu i u nešto preko 3 godine postojanja 150 članaka i preko 650 komentara markira ovaj deo sajta.

Neki od najkomentarisanijih i najposećenijih članaka su:

Potrebe za vrlo specifičnim, tehnološkim člancima dovode do otvaranja engleske sekcije i engleskog bloga; iako tu ima jako malo sadržaja, reakcije Mreže na objavljene su više nego dobre, tako da će se i ova sekcija unapređivati i širiti.

U svakom slučaju, imam velike planove i nadam se da će 2008-a za Vesic.Org biti mnogo, mnogo bolja i plodnosnija no (još neki sat tekuća) 2007-ma, i sa što više čitalaca -)

Ako ste vi uživali u čitanju članaka barem delić uživanja dok sam ih pisao (i za mene i za vas), misija sajta je ispunjena -)

Na kraju, ali daleko od najmanje važnog: svima koji me čitaju, povremeno slete sa Google-ta na moj sat ili u prolazu nalete, želim Srećnu Novu 2008-u -) - puno zdravlja, ljubavi i prijatelja.

Da ne zaboravim: jedna velika molba malim slovima - ako uočite bilo kakve probleme, nedoslednosti, loša iscrtavanja u drugim browserima, molim vas da mi writeJavite(); - u ovu reorganizaciju je uloženo mnogo truda, ali kako je sajt ogroman, garantovano ima još svašta da se ispravlja -) - prošla verzija se stabilizovala posle mesec dana -)

Mi se vec naruckali fino i evo uzivamo u toplini naseg doma Na ovalu su (gledano sa desna na levo): -Sarena salata ( recept iz casopisa ” Hrana i Vino) -Ana Mari salata (recept iz casopisa “Hrana i Vino) -Rafaelo sa susamom (recept iz casopisa “Dobra hrana”) -Torta sa povrcem -Slana bajadera ( recept iz casopisa “Dobra hrana”) Sarena salata Potreban [...]

http://www.youtube.com/watch?v=onxoSrJiuXw

Video i tekst mi baš sjajno odgovaraju ovom trenutku.

It was the best of times, it was the worst of times,
it was the age of wisdom, it was the age of foolishness,
it was the epoch of belief, it was the epoch of incredulity,
it was the season of Light, it was the season of Darkness,
it was the spring of hope, it was the winter of despair,
we had everything before us, we had nothing before us,
we were all going direct to Heaven, we were all going direct
the other way–in short, the period was so far like the present
period, that some of its noisiest authorities insisted on its
being received, for good or for evil, in the superlative degree
of comparison only.

Ne znam kako ali naslov se sam pojavio onog trena kad sam krenuo da napisem ovaj post.Znam da su na mom blogu toliko cesto spomenute suze da sigurno neko je vec ubedjen da sam zessca placipicka. Necu se ljutiti na one sto ce me tako nazvati ali cu samo reci da su suze izvor iskrenosti i [...]
štа jе bilo klаbеri... еto... moždа ovе godinе dа nе bаcаtе blаto od loših kisеlinа... život dа vаm budе kvаlitеtniji.. dinаmičniji i odlučniji,,, ostаvitе pušеnjе jеее... ukinitе dеdа mrаzа--- ljаksе koristi krzno...

Da se priključim odlazećem vozu zvanom 2007, do vrha ispunjenom kolegama iz blogosfere i na neki način napravim retrospektivu onog što se desilo u toj godini. A desilo se…

Posao

Mislim da je ova godina, osim ako izuzmemo neke sitnice, bila pravi boom za mene što se tiče poslovne strane. Radio sam i više nego što sam mogao, uključivao se u 1000 projekata na 1000 strana, upoznao jaako puno ljudi, dobio jako puno saveta, i sve ostalo što ide uz jako puno, i na kraju zbratimio sa Furkom :), i na taj način zaokružio jednu sjajnu godinu. Furka fino gura, koliko je to moguće za naše prostore, i što je mnogo bitnije za mene, ona mi predstavlja najbolji proces učenja koji na webu mogu da doživim. Sa njom se i ja razvijam, doživljavam pobede i poraze, i to je ono najvrednije u celoj priči.

E sad pomisliće mnogi da sam pun keša P Pa i nisam baš, pre svega jer je taj čuveni cash flow kod mene totalna kanta, redovno imam dovoljno novca onda kad ne mogu da ga trošim i obratno. Ali dobro, valjda je i to deo tog čuvenog procesa učenja…

Fakultet

E sad, nahvalio sam sebe sa poslovne strane, ali nije to baš bilo toliko sjajno koliko je moglo da bude. Moje bistvovanje u Beogradu, direktno zavisi od mog fakulteta, i koliko god ja želeo milion stvari u životu, to je u neku ruku bilo nemoguće, zbog ispitnih obaveza rokova i slično. Dobro je to što sam i pored svega uspeo da upišem 4. godinu u roku (dakle bez obnova :nerd:), i polako počeo da privodim kraju priču zvanu fakultet. Jer bez obzira na sve one koji misle da je diploma nevažna u IT industriji, moje mišljenje je da je to totalna glupost. Fakultet služi za učenje, ali mnogo više za učenje stvari van knjige, nego iz same knjige. To je način života, način da naučite gomilu stvari putem ljudi koji svakodnevno upoznajete, i prilika da upoznate gomilu ljudi sa sličnim interesovanjima. Na kraju krajeva, neki od tih ljudi će za 5-10 godina verovatno biti na nekim pozicijama, što vam može prilično poslužiti u vašoj poslovnoj karijeri. Ovo naravno sve dobija veću dimenziju ako se muvate po organizacijama poput AIESEC-a koji ujedinjuje ambiciozne ljude sa više fakulteta, i koji vam pomaže da tu mrežu kontakata u većoj meri obogatite. Pričam iz iskustva, jer imam prilike da se muvam u istoj, i ono što je ona meni pružila, i ako sam imao karijeru poput feniksa, je nemerljivo.

Blog

14. maja ove godine sam prestao da pilićarim sa Bloggerom, kupio svoj domen i hosting, i započeo ovu lokaciju na kojoj se vi sada nalazite. Blog mi je puno pomogao u gorepomenutim stvarima. Na kraju krajeva na osnovu nekih tekstova o društvenim mrežama, sam dospeo na Furku, a i imao priliku da budem predavač na fakultetu na temu Blogovi, u više navrata. Za ovih 7 meseci eniax.net je imao oko 14.000 unikatnih poseta, i zahvaljujući Miloju, čak i nekoliko pojavljivanja u štampanim medijima. Najčitaniji tekst bio je izveštaj sa BizBuzz-a, sa nekih 400 čitanja.

Sve u svemu mislim da je od bloga ispala jedna prilično lepa priča, čita se, ne nešto puno, ali brojke ni nisu cilj toliko jer nemam nameru da živim od bloga, niti mislim da bi se leba najeo. Upoznao sam dosta ljudi, kolega blogera, posetio prvi BlogOpen, i ispao totalni seronja za drugi, kao što rekoh našao i neke posliće, malo kukao, malo se radovao a povrh svega uživao, jer bez svega toga ne bi imalo smisla.

Muzika

Procvetao sam ove godine. Ko me zna, zna da ne mogu da živim bez muzike, i da mi je potrebno svega par mb da bih se oraspoložio, sa ekstenzijom .mp3. Možda nisam imao para uvek, ali za koncerte je moralo biti. Kaiser Chiefs, Exit, RHCP, Muse su svakako svetle tačke ove godine. 4 sjajna muzička dogadjaja, bez obzira na sve što ih je pratilo (pogotovu RHCP). Dovoljno govori o tome koliko sam bio srećan. Uz sve to, eksperimentisao sam sa svim i svačim, slušao sam od muzike Sahare do 60tih sve što mi je palo pod ruku, i svo vreme uživao. Upotpunio sam svoju kolekciju francuske muzike, za sve trenutke kada nisam sam ) i kada ima kvalitetnog vina.

Naravno, ako imate neke predloge ja sam otvoren za nove stvari, a ako moram da proglasim pesmu godine to će biti verovatno Kanye West - Stronger, jer je upravo onakva kakav sam i ja, i sadrži onu Što te ne ubije ojača te, koju volim redovno da citiram. Hvala Kanye…

Lično

Jebiga, ne mogu jare i pare. Ako ćete biti uspešni na planu fakulteta, posla, želite gomilu znanja, i konstantno radite na tome, moraćete da se oprostite od nekih stvari. I to nekih stvari bez kojih obični ljudi često ne mogu da žive ( Imam 92kg, najviše što sam ikad imao, i 10kg više nego prošle godine u ovo doba. Sedenje za računarom, ishrana sa nogu, stalna žurba, frka, stres čine svoje, i to se vrlo često odrazi na kilažu. Nikad manje se nisam bavio sportom, igrao basket, fudbal, išao na bazen nego ove godine. Zimovanje sam proveo bolestan, tako da mi ni to nije bilo baš po volji i sl. Normalnu vezu nisam imao više od godinu dana, i prilično sam pesimističan po tom pitanju… Traje to do prve frke a onda sve kao i prijatelji nestane. Tako je valjda, to je onaj čuveni trade off o kome stalno pričam. Kada imaš vremena nemaš para i obratno.

Da ne budem previše pesimističan, imao sam i lepe trenutke, i nekoliko presedana. Trudio se da se što češće vidjam sa prijateljima, i ako je to vrlo često bilo nemoguće, ili makar da ih okrenem jednom na telefon posle nekog vremena. Znam da nije puno, ali polako, mic po mic… Biće to jednog dana ok, važno je biti pozitivan prema svemu, i naići makar ponekad na razumevanje, ipak nije sve u novcu, letovanjima, zimovanjima, proslavama sa 15 zvezdica i slično, ima nečega i u onom suštinskom zvanom život, onoj toplini koja nas okruži ponekad, iskrenom smehu, i crvenilu usled upravo izgovorene gluposti, savetu od prijatelja koji možda ima manje iskustva ali pokušava da se prilagodi, suzi kojoj ne date da se prolije, jer ste zaboga muško i svemu ostalom… Na kraju krajeva i posle aviona kamiona ono što treba da ostanemo jeste čovek, nisu bitne brojke, godine ili lepota kovčega, zemlji je svejedno…

I na kraju, hvala… Tebi, Vama, svima… Ćeramo se još…

Da se priključim odlazećem vozu zvanom 2007, do vrha ispunjenom kolegama iz blogosfere i na neki način napravim retrospektivu onog što se desilo u toj godini. A desilo se…

Posao

Mislim da je ova godina, osim ako izuzmemo neke sitnice, bila pravi boom za mene što se tiče poslovne strane. Radio sam i više nego što sam mogao, uključivao se u 1000 projekata na 1000 strana, upoznao jaako puno ljudi, dobio jako puno saveta, i sve ostalo što ide uz jako puno, i na kraju zbratimio sa Furkom :), i na taj način zaokružio jednu sjajnu godinu. Furka fino gura, koliko je to moguće za naše prostore, i što je mnogo bitnije za mene, ona mi predstavlja najbolji proces učenja koji na webu mogu da doživim. Sa njom se i ja razvijam, doživljavam pobede i poraze, i to je ono najvrednije u celoj priči.

E sad pomisliće mnogi da sam pun keša P Pa i nisam baš, pre svega jer je taj čuveni cash flow kod mene totalna kanta, redovno imam dovoljno novca onda kad ne mogu da ga trošim i obratno. Ali dobro, valjda je i to deo tog čuvenog procesa učenja…

Fakultet

E sad, nahvalio sam sebe sa poslovne strane, ali nije to baš bilo toliko sjajno koliko je moglo da bude. Moje bistvovanje u Beogradu, direktno zavisi od mog fakulteta, i koliko god ja želeo milion stvari u životu, to je u neku ruku bilo nemoguće, zbog ispitnih obaveza rokova i slično. Dobro je to što sam i pored svega uspeo da upišem 4. godinu u roku (dakle bez obnova :nerd:), i polako počeo da privodim kraju priču zvanu fakultet. Jer bez obzira na sve one koji misle da je diploma nevažna u IT industriji, moje mišljenje je da je to totalna glupost. Fakultet služi za učenje, ali mnogo više za učenje stvari van knjige, nego iz same knjige. To je način života, način da naučite gomilu stvari putem ljudi koji svakodnevno upoznajete, i prilika da upoznate gomilu ljudi sa sličnim interesovanjima. Na kraju krajeva, neki od tih ljudi će za 5-10 godina verovatno biti na nekim pozicijama, što vam može prilično poslužiti u vašoj poslovnoj karijeri. Ovo naravno sve dobija veću dimenziju ako se muvate po organizacijama poput AIESEC-a koji ujedinjuje ambiciozne ljude sa više fakulteta, i koji vam pomaže da tu mrežu kontakata u većoj meri obogatite. Pričam iz iskustva, jer imam prilike da se muvam u istoj, i ono što je ona meni pružila, i ako sam imao karijeru poput feniksa, je nemerljivo.

Blog

14. maja ove godine sam prestao da pilićarim sa Bloggerom, kupio svoj domen i hosting, i započeo ovu lokaciju na kojoj se vi sada nalazite. Blog mi je puno pomogao u gorepomenutim stvarima. Na kraju krajeva na osnovu nekih tekstova o društvenim mrežama, sam dospeo na Furku, a i imao priliku da budem predavač na fakultetu na temu Blogovi, u više navrata. Za ovih 7 meseci eniax.net je imao oko 14.000 unikatnih poseta, i zahvaljujući Miloju, čak i nekoliko pojavljivanja u štampanim medijima. Najčitaniji tekst bio je izveštaj sa BizBuzz-a, sa nekih 400 čitanja.

Sve u svemu mislim da je od bloga ispala jedna prilično lepa priča, čita se, ne nešto puno, ali brojke ni nisu cilj toliko jer nemam nameru da živim od bloga, niti mislim da bi se leba najeo. Upoznao sam dosta ljudi, kolega blogera, posetio prvi BlogOpen, i ispao totalni seronja za drugi, kao što rekoh našao i neke posliće, malo kukao, malo se radovao a povrh svega uživao, jer bez svega toga ne bi imalo smisla.

Muzika

Procvetao sam ove godine. Ko me zna, zna da ne mogu da živim bez muzike, i da mi je potrebno svega par mb da bih se oraspoložio, sa ekstenzijom .mp3. Možda nisam imao para uvek, ali za koncerte je moralo biti. Kaiser Chiefs, Exit, RHCP, Muse su svakako svetle tačke ove godine. 4 sjajna muzička dogadjaja, bez obzira na sve što ih je pratilo (pogotovu RHCP). Dovoljno govori o tome koliko sam bio srećan. Uz sve to, eksperimentisao sam sa svim i svačim, slušao sam od muzike Sahare do 60tih sve što mi je palo pod ruku, i svo vreme uživao. Upotpunio sam svoju kolekciju francuske muzike, za sve trenutke kada nisam sam ) i kada ima kvalitetnog vina.

Naravno, ako imate neke predloge ja sam otvoren za nove stvari, a ako moram da proglasim pesmu godine to će biti verovatno Kanye West - Stronger, jer je upravo onakva kakav sam i ja, i sadrži onu Što te ne ubije ojača te, koju volim redovno da citiram. Hvala Kanye…

Lično

Jebiga, ne mogu jare i pare. Ako ćete biti uspešni na planu fakulteta, posla, želite gomilu znanja, i konstantno radite na tome, moraćete da se oprostite od nekih stvari. I to nekih stvari bez kojih obični ljudi često ne mogu da žive ( Imam 92kg, najviše što sam ikad imao, i 10kg više nego prošle godine u ovo doba. Sedenje za računarom, ishrana sa nogu, stalna žurba, frka, stres čine svoje, i to se vrlo često odrazi na kilažu. Nikad manje se nisam bavio sportom, igrao basket, fudbal, išao na bazen nego ove godine. Zimovanje sam proveo bolestan, tako da mi ni to nije bilo baš po volji i sl. Normalnu vezu nisam imao više od godinu dana, i prilično sam pesimističan po tom pitanju… Traje to do prve frke a onda sve kao i prijatelji nestane. Tako je valjda, to je onaj čuveni trade off o kome stalno pričam. Kada imaš vremena nemaš para i obratno.

Da ne budem previše pesimističan, imao sam i lepe trenutke, i nekoliko presedana. Trudio se da se što češće vidjam sa prijateljima, i ako je to vrlo često bilo nemoguće, ili makar da ih okrenem jednom na telefon posle nekog vremena. Znam da nije puno, ali polako, mic po mic… Biće to jednog dana ok, važno je biti pozitivan prema svemu, i naići makar ponekad na razumevanje, ipak nije sve u novcu, letovanjima, zimovanjima, proslavama sa 15 zvezdica i slično, ima nečega i u onom suštinskom zvanom život, onoj toplini koja nas okruži ponekad, iskrenom smehu, i crvenilu usled upravo izgovorene gluposti, savetu od prijatelja koji možda ima manje iskustva ali pokušava da se prilagodi, suzi kojoj ne date da se prolije, jer ste zaboga muško i svemu ostalom… Na kraju krajeva i posle aviona kamiona ono što treba da ostanemo jeste čovek, nisu bitne brojke, godine ili lepota kovčega, zemlji je svejedno…

I na kraju, hvala… Tebi, Vama, svima… Ćeramo se još…

U subotu uvece, 29.12., odrzan je tradicionalni novogodisnji maskenbal u KSTu na temu “Put oko sveta za jednu noc”. Bilo je svega, i kostima na zadatu temu i kostima koji su potpuno promasili temu ali najbitnije je da je bilo dosta zanimljivih kreacija. Jelena Vasilijevic me je podsetila pre nekoliko dana na ovaj dogadjaj mada na kraju [...]
U subotu uvece, 29.12., odrzan je tradicionalni novogodisnji maskenbal u KSTu na temu “Put oko sveta za jednu noc”. Bilo je svega, i kostima na zadatu temu i kostima koji su potpuno promasili temu ali najbitnije je da je bilo dosta zanimljivih kreacija. Jelena Vasilijevic me je podsetila pre nekoliko dana na ovaj dogadjaj mada na kraju [...]
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk