Unosi za: Arhiva za 2008/01

Pošto jе populаrno oplеsti koju filozofsku rеč o izborimа, rеših dа poslе dаnаšnjеg lobirаnjа nа poslu nаpišеm i jа koji rеdаk. Nеkа ostаnе dа mе podsеti zа pаr godinа ono što ću tаdа i dа vidim. Ali prе togа, blic rеtrospеktivа.

Prе dvа dаnа, došаo moj školski drugаr dа pokupi lаptop nа koji sаm mu stаvljаo Windows 98 kаko bi mogаo dа rаdi još jеdаn dеo poslа koji inаčе rаdi. Umаlo sе nе posvаđаsmo nа krv i nož kаd jе počеo dа pričа o Nikoliću i rаdikаlimа kаo jеdinom prаvom izlаzu zа Srbiju. Blа, blа, čovеk sа sеlа, rаzumеm gа. Dеvеdеsеtih jе, dok sаm jа pričаo o monаrhiji, on slеdio misli diktаtorа Milošеvićа, što jе i normаlno; u tаkvom okružеnju jе on rаstаo. U Kniću, odаklе mi jе mаjkа, zа vrеmе rаtа, komunisti su uzimаli svu lеtinu od mog dеdе zа „nаrodnu vlаst“, sotаvljаli porodicе tеžаkа sа šаkom kukuruzа.

Dаnаs nа poslu sе povеdе nеkа pričа, i protеžе sе kаncеlаrijom „idеmo nа glаsаnjе“, а mеni sе otе prosto „jа nе idеm“. Zаprеpаsti sе prеdpostаvljеni pа mе pozvа dа mеđusobno rаzmеnimo pаr rеči. „Nеmoj dа si tvrdoglаv, dа izаđеš nа glаsаnjе i dа glаsаš zа Tаdićа.“ Hvаlа, аli nе hvаlа. (more…)

Autor Alеksаndаr Urošеvić zа blog Zаpisi.
Slobodnа upotrеbа sаdržаjа u sklаdu sа BY-CC-SA 3.0 licеncom.
Vеzа do ovog zаpisа (jеdаn komеntаr) [ del.icio.us | Stumble Upon | Digg ]
Blogovi koji su povеzаni sа ovim zаpisom nа Technorati
Arhivа ostаlih zаpisа iz kаtеgorijе Život, Filozofijа.

Povеzаni zаpisi
Zadovoljstvo : To je sok od isceđene sreće. Sreca : Skup beskonačnog broja malih ništa Mala ništa : Jedna mirisna ruža. Osmeh deteta. Jedno zdravo u prolazu. Kafa u krevetu. Jedno jutarnje milovanje. Buđenje. Zbunjiv, nespretan, brz poljubac. Prijateljsko pismo. Jedno drugo ljubavno. Jedna kišna suza. Promašena pesma. Sveća koju palimo. Jedna druga, koju gasimo. [...]
Izrael ima grupu istoričara koji se smatraju revizionistima. To su domaći istoričari koji preispituju nastanak izraelske države, nasilje nad palestinkim stanovništvom do kojeg je došlo 1940-ih prilikom stvaranja Izraela, opravdanost ratova iz 1967. i 1973., i uglavnom negiraju pravo Izralea na deo teritorije koju danas zauzima. Evo ih i na Wikipediji.

Ima li Srbija nekog nezavisnog istoričara ko se pozabavio Kosovom? Nekog ko za trenutak dovodi u pitanje zvaničnu istinu koju učimo u školama? Ko je uopšte utvrdio našu istinu o Kosovu, intelektualci ili Ministarstvo?

Šta mi danas znamo o Kosovu? Da je to kolevka srpske države, da je to uvek bila srpska zemlja, da su se Albanci tu naselili u poslednjih nekoliko decenija, što iz Albanije, što uz pomoć velikig prirodnog priraštaja. Dokaz za sve to su nam srpski manastiri na Kosovu i časna reč političara.

Koliko se meni čini posle čitanja nekih drugih knjiga, naša zvanična istorija je dosta toga preskočila. Srpska država naravno nije nastala na Kosovu, nego u današnjem Sandžaku. Onda se proširila na Kosovo, ali i na delove današnje Makedonije, Bosne, itd. Ali da li srednji vek uopšte može biti razlog zbog kojeg Srbija danas ima tapiju na Kosovo? Ako je tako, onda možemo da tražimo i ostatak teritorije Nemanjića od susednih država, ali i da Vojvodinu ustupimo Mađarskoj, a poneke delove zemlje i Bugarskoj. I ne samo Srbija -- kad bi srednjovekovni posedi bili nekakav argument, onda bi cela Evropa bila u stalnom ratu. Jer te teritorije su se menjale sve do 1945. Austrija bi tražila pola Evrope. Španija bi mogla da traži Holandiju. Maroko bi trebalo da traži pola Španije. Ako su srpski manastiri dokaz da Kosovo pripada Srbiji, šta onda znače džamije u Sevilji i Kordobi? Ukratko, šta je bilo u srednjem veku je danas irelevantno. Granice, vladari i struktura stanovništva su se mnogo puta menjali.

Da li su Srbi većina na Kosovu? Znamo da danas nisu, ali u ovoj knjizi, oksfordski profesor Noel Malcolm pokazuje da su Albanci na Kosovu postali većina verovatno još negde u 17-18. veku. Srbi sigurno nisu bili većina 1912., kada je Srbija osvojila Kosovo od Turaka. Sa srpske tačke gledišta, to što se desilo 1912. je bilo oslobođenje Kosova. Ali sa albanske, to je bila okupacija. Kao što je Crvena armija "oslobađala" baltičke zemlje i istočnu Evropu, tako je sa albanske tačke gledišta Srbija oslobodila Kosovo sa do tada već ubedljivo većinskim albanskim stanovništvom. Malcolm pokazuje i tragove etničkog čišćenja Albanaca sa juga Srbije u tom periodu, regiona Vranja i Leskovca (uz meni važnu ogradu da to nisu bile spontane akcije lokalnog stanovništva, nego naredba centralne vlade u Beogradu.)

Sledeći je mit o naseljavanju Albanaca na Kosovo. Po najverodostojnijoj dokumentaciji, broj Albanaca doseljenih iz Albanije je zanemarljiv -- najviše nekoliko hiljada ljudi. Albanci su u proseku imali veći prirodni priraštaj, ali svakako su neozbiljne tvrdnje da je to rađeno po nekakvom planu. Albanci imaju visok prirodni priraštaj i u Albaniji. Srbi u kosovksim gradovima nisu, ali Srbi na kosovskim selima su imali gotovo jednako visok priraštaj. To je prosto deo lokalne kulture i načina života u manje razvijenim oblastima. A ako je neko vršio plansko naseljavanje na Kosovo, to smo opet bili mi -- od 1912. su postojale posebne pogodnosti, uključujući parcele zemlje kao poklon od države, za Srbe koji se dosele na Kosovo. To se opet radilo i 1990-ih.

Ja bih voleo da su Albanci učestvovali na izborima tokom 1990-ih, pomogli građanima Srbije da na vreme skinu Miloševića i onda mirnim putem sa demokratskom vladom ispregovarali neku vrstu autonomije. Ali možemo li ih stvarno kriviti što nisu? Zar nije i Milo Đukanović 2000. godine odbio da Crna Gora učestvuje na saveznim izborima protiv Miloševića? Ne vidim da je to danas ostalo u kolektivnom sećanju demokratskog dela Srbije.

To su dokumentovane činjenice. Ako i nema naših istoričara, neka neko barem prevede neku od stranih istorija Kosova. Znamo da u Srbiji ima još ljudi koji misle da Kosovo treba da bude nezavisno, ali razlog koji navode je u najboljem slučaju drugorazredni: zato što to traži EU. Nije ni to bez osnova, politika i treba da se zasniva na gledanju u budućnost a ne u prošlost. Ali naš problem sa Kosovom je mnogo veći -- ni prošlost nije na našoj strani. I kad EU ne bi postojala, i kad bi srpski lobi vedrio i oblačio po američkom Kongresu, Srbija bi opet imala moralni problem da deci u školama objasni zašto recimo Prizren treba da bude deo njene teritorije.
Gospodin Amdžat Migati je publicista,analitičar i novinar iz Jordana koji dugo godina živu u Srbiji,tako da dobro priča Srpski.Čućete od njega kako detaljno objašnjava manipulativnu suštinu globalizma i novog svetskog poretka,što je suštinski jedno te isto. Čućete ko je stvorio Al Kaidu? Ko je Stvorio Hamas? Čućete od njega nešto o veštačkim nacijama. O nama Srbima… I još mnogo toga [...]
Ovo je prastari fazon. Ali reših da poslušam dedu, i da pišem o ljubavi, muzici, zezanju, kuvanju, planeti, globalnom zagrevanju, čokoladi, smokiju … Dakle sve ostalo ćemo pod tepih, da se neko nedo’bog ne uvredi. - Da li znate koji je rekord u trci na 100 m bez prepona u (Crnoj Gori - menjam u) Srbiji? - 23 [...]
Pitanje koje postavljam je zašto uopšte različiti ljudi glasaju za različite kandidate? Zašto ne mogu da se jednoglasno slože oko toga ko je najbolji? Ako biste pitali ljude da li je bolji Mercedes ili Fiat, lako bi se složili. Ali, ako ih pitate da li je bolji Toma ili Boris, neće se složiti.

Mislim da pitanje nije tako glupo kao što na prvi pogled izgleda i da postoje najmanje četiri načelna odgovora, od kojih nijedan meni nije zadovoljavajući.

Prvi razlog su različiti motivi birača. Jednostavno, bogati glasaju za onoga ko nudi niže poreze, a siromašni za onoga ko nudi veće socijalne programe. Ovo je dugo vremena bila opšteprihvaćena teorijska teza u ekonomiji, ali je problem što u praksi uglavnom nije potvrđena. Čak ni Amerikanci, koji su opsednuti ovakvim istraživanjima, nisu uspeli da dokažu da postoji statistički jaka veza između ličnog interesa i političkog opredeljenja. Recimo, relativno bogati univerzitetski profesori u velikoj većini glasaju za Demokrate, a relativno siromašni ruralni predeli centralne SAD za Republikance.

Drugi mogući razlog je prosto neznanje ili neinformisanost. Tvrdnja je da bi svi mi glasali za istog čoveka, kada bi imali iste informacije. Međutim, pošto nemamo iste informacije, mi različito vidimo iste ljude. Stvar dodatno otežava činjenica da informacije koštaju (ne nužno u novcu, ali svakako u vremenu), tako da niko od nas nema ni motiv, a ni način da sazna sve relevantne informacije. Neko čita samo sajt B92, neko samo Veliku Srbiju ili Pravdu, pa je normalno da imamo različite informacije i da donosimo različite zaključke. Međutim, ova teza ne može da objasni zašto je neko uopšte počeo da čita baš Pravdu, a neko B92.

Treći mogući razlog je ukus, ili preferencije. To bi otprilike značilo da mi ne glasamo za kandidate na osnovu onoga šta kažu i šta rade, nego na osnovu onoga kako to kažu i kako rade. Neko više voli glasne, neko tihe, neko voli prefinjene, a neko narodske kandidate. Međutim, ovo objašnjenje je prilično prazno, jer nam ne govori zašto neko voli baš takve kandidate.

Četvrti mogući razlog, za koji ja mislim da je dominantan, je način na koji svako od nas "obrađuje" dostupne informacije. Pretpostavimo da smo ja i neki Radikal pročitali isti tekst u novinama, recimo o tome kako će berza da padne za 20% ako pobedi Toma. Pretpostavimo i da obojica imamo isti iznos već investiran na berzi. Za mene bi taj tekst bio potvrda nečeg što već mislim da znam i prihvatio bih ga kao tačnog. Za Radikala bi taj tekst predstavljao propagandu izbornog štaba DS-a. Iako su nam i motivi i informacije potpuno jednake, mi donosimo potpuno suprotne zaključke, zato što imamo unapred formiran stav o nekom pitanju. Sa druge strane, ako Pravda objavi tekst o, recimo, Jelašićevoj vili, ja ću naći opravdanje, u smislu "pa čovek je dugo radio u inostranstvu, zaradio je tamo pare", a Radikalu će to biti dokaz o korumpiranosti post-petooktobarskog "režima".

Ova pojava se naziva "confirmation bias" (ne znam da li postoji prevod ovog pojma, pa ću ga ja nazvati "pristrasnost ka interpretiranju informacija na način koji potvrđuje naše prethodne stavove"). Zato 99% ljudi koji su sinoć gledali TV duel neće zbog njega promeniti već formirani stav. Stvari u kojima je njihov kandidat bio dobar će preuveličati, a stvari kod kojih je bio "tanak" će prosto zanemariti. Ali, otkud nam taj prvobitni stav?

Sve u svemu, ja i dalje nemam odgovor na pitanje kako se formira stav prema kandidatima.
Svi vi koji imate neki od Apple prijenosnika znate koliko ponekad znači ona dodatna minuta ili dvije kad trebate nešto završiti, baterija je pri kraju a utičnice nigdje na vidiku. Upravo za vas je Fast Mac, kompanija koja se bavi proizvodnjom različitih dodataka za Apple računala izbacila na tržište zamjensku bateriju za 17″ MacBook [...]

500XL slušalice/zvučnik

Veli proizvođač da je ponekad ‘veće stvarno bolje’ te se stoga odlučio na izradu ovih gigantskih slušalica. Naravno s obzirom na njihove dimenzije u uho će ih staviti eventualno neki div dok ćemo mi ostali uživati u njima na radnom stolu.
Kao što vidite tvrtka Fred & Friends odlučila se na predstavljanje stolnih zvučnika uobličenih u mini slušalice velikog formata. Sam naziv slušalica - 500XL, sugerira da su upravo 500 puta veće od klasičnih uređaja ove vrste i to je uglavnom sve što je tvrtka odlučila razotkriti sa svoje strane. Cijena također ostaje nepoznanica.
Izvor… Vezani članci

Odjedrimo u noć by Groovyrider on November 1st, 2007

Uradi sam zvučnici. Ne da mi se… by Groovyrider on November 16th, 2007

Zvučnik neobična izgleda by Groovyrider on September 10th, 2007

63,000 dolara za zvučnike!?! by Groovyrider on December 22nd, 2007

Pojačaj me pokretom by Groovyrider on October 25th, 2007

U Srbiji ima određeni broj blogova koji pišu na temu blogovanja i blogova, ali nema baš blogova koji su isključivo posvećeni ovoj temi. Tu prazninu je krajem prošle godine počeo da popunjava blog pod nazivom Blogistika.com, koji je u celosti posvećen fenomenu blogovanja.

Blogistika.com

(more…)

Prošlo je tačno godinu dana od kako postoji Srebrnasto Paperje.

Zavirih u arhivu. Prvi članak je “Zdravo”, a zatim je objavljena prva

pesmica “Čestice dima” sa slikom. Dalje nisam zavirivala.

Drago mi je da su sačuvani svi komentari na Paperju (prilikom selibde).

Bilo bi mi tužno da sam se danas vratila godinu dana unazad ,

a njih nema.

Hvala svim ljudima koji su mi pomogli oko snalaženja na blogu.

Hvala svima koji su izdržali moja piskaranja i kreativni haos.

Hvala svima koji čitaju, javljali se ili ne.

Hvala i slučajnim prolaznicima.

Nadam se da će se svi prepoznati ovde negde.

Blogoye, veliko hvala!!!

Moram da pomenem Kamovića koji je promovisao moje Paperje,

tako sam stigla do dalekih prijatelja koji pišu dosta, dosta poezije i proze.

Ovaj video koji sam napravila pogledajte, čitajte… Trebao je veći papir

za toliki grafit…  

Ako jednog dana prestanem da pišem javno, biću  tu negde.

U svakom slučaju Paperje mi čuvajte.

Eto, to bi bilo to, ukratko.

 

 

Jelenaartpoezija

 

blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk