Unosi za: Arhiva za 2008/01

Gotovo je. Katić kaže da se kapitalizam urušava. Najveseliji njegov članak da sada. Ali su još gori komentatori koji mu posle svakog članka pišu "odlična analiza", "koherentno", i ovog puta "briljantno".

Voleo bih da sada mogu nešto da demantujem, ali to je jako teško kada ste suočeni sa besmislicama kao što su ove. Besmislice su stepen dalje od pogrešnih tvrdnji. Fizičar Wolfgang Pauli, kad je pogledao nebulozan rad nekog nazovi fizičara, reagovao je ovako: "Ne, ovo nije tačno. Štaviše, ovo nije čak ni pogrešno".

Tako je u nauci ostao termin not even wrong, za nešto što je još gore od pogrešnog, za nešto što uopšte nema smisla. To ne možete kritikovati, prosto ne znate odakle da počnete, morali biste poći od samih osnova i napisati čitav tom. Zato bolje da ne počinjemo sa Katićem, samo pogledajte da vas razveseli.
Potaknut nedavnim člankom na Mackorisniku :), uvjeren u ozbiljnost situacije Steve Jobs se odlučio na malo osobniji pristup. S obzirom na to da je još jedan dan trgovanja na burzi spustio Apple na 130.01$ odlučio je ohrabriti investitore i zaposlenike osobnim mailom (vidi čuda zna i on ponekad napisati osobni mail). Pa se tako [...]

Na svojoj press konferenciji pred foto PMA sajam, Olympus je predstavio mnogo novih modela, možda najzanimljiviji od njih je ultazum fotoaparat SP-570UZ, naslednik postojećeg SP-560UZ modela.

sp-570uz_3q.jpg

Aparat je pretrpeo dosta izmena, pre svega dobio je novi objektiv, koji je sada duži i širi optički, dok je fizički ostao istih dimenzija. Sada počinje od poprilično ( za ovu klasu ) širokih 26mm a ide sve do 520mm - ove vrednosti su 35mm ekvivalenti. Do sada su 20x zoom oznake bile rezervisane samo za video kamere/kamkorder, Oly SP-570UZ je prvi fotoaparat koji nosi ovu oznaku. Uz novi objektiv došao je i novi senzor, koji sada ima 2 megapiskela više, celih 10.

Da li ste ikada probali da slikate ili snimate kamerom koristeći 20x zum, potpuno nemoguće bez stativa, pošto i najmanji potres kamere rezultuje ogromnim stresanjem same fotografije/snimka. Kako bi 20x zum uopšte bio upotrebljiv bez stativa, Olympus je ugradio pravu optičku stabilizaciju slike.

sp-570uz_front_rear.jpg

Ako budete čitali neki promo materijal, vezan za ovaj aparat, verovatno će te videti da aparat može da snima celih 15 frejmova u sekundi*, šta sada ta zvezdica znači - pri redukovanoj rezoluciji. I to ne redukovanoj nego pri 1.2Megapiksela, 15 frejmova u sekundi pri rezoluciji kamere mobilnih telefona -glupost.

Ako pak slučajem nastavite da čitate Oly promo, i posle gornje besmislice, možete da naletite na podatak o “dual image stabilization” još jedna glupost, jedna je prava mehanička optička stabilizacija. Kod Olyja sensor-shift realizovana, znači da se senzor pomera kako bi umirio vaše drhtave ruke. Izuzetno korisna, a pri 20x zum i preko potrebna stvar. A dual se odnosi na, dual se odnosi na podizanje ISO vrednosti kod slikanja u lošijim svetlosnim uslovima. Pri čemu dolazi do degradiranja slike zbog pojave kolornog šuma. Ako hoću sam ću podići ISO vrednost - dakle zaborative na Dual ovo ono fazone - to je čista izmišlotina marketing odeljenja.

Ako zanemarimo lupetanja Oly marketing odeljenja, Olympus SP-570UZ generalno uopšte nije loš fotoaparat, prava optička stabilizacija, 20x optičkog zuma, veliki LCD i sve to lepo upakovano u kompaktno telo. Očekuje se u prodaji krajem marta po ceni oko 550 eura.

FuturADUspeo sam da iskoordiniram svoje aktivnosti na taj način da ću moći od 13. do 15. februara da budem u Zagrebu i prisustvujem Konferenciji o Internet oglašavanju - FuturAD 2008. Obzirom da program jednodnevne konferencije (14. februar) počinje već u 9:00, a traje do kasnog poslepodneva, biću u Zagrebu 3 dana, što znači da će biti dovoljno vremena za viđenje i razmenu iskustava, informacija, druženje…

Prošle godine, sve do dva dana pred ovu konferenciju mislio sam da ću ići u ZG, ali se drugačije završilo. Ovaj put manje su šanse da se nešto ispreči mom prisustvu Konferenciji, i nadajmo se da će tako ostati.

Vidimo se u Zagrebu!

Sjajan video o večitoj polemici Google = Big Brother? Ovaj put je i religija umešala prste..


Neka prava na ovaj tekst su zadržana, 2008 Blogowski. Svi objavljeni radovi na Blogowski.eu su njegovo vlasništvo, osim ako nije drugačije napisano, i nalaze se pod Creative Commons Attribution 2.5 Licencom. Ukoliko koristite RSS kanale sa ovog bloga, proverite da li se slažete sa uslovima korištenja. Uslovi korištenja RSS kanala

 

Ovo je bilo s’ neba pa u rebra, samo da se zna, Crnokosa.

 1. objavi sledeća pravila:

2. napiši 8 korisnih ili jednostavno zanimljivih činjenica

    o svom art worku - o onome što objavljuješ na blogu

  - pisanju proze, poezije, slikanju fotografiji, crtanju, vezenju,

    pletenju, kuvanju...

3. na kraju imenuj 8 žrtava

4. idi na njihov blog i u kometaru im reci da su tagovani.

 

1.

Objavila sam.

 

Osam korisnih informacija?  

Ne vidim ni jednu korisnu, zanimljivu činjenicu. Mućkam glavom, mućkam.

 

2.1.

Evoooo prve zanimljive činjenice 31-og, januara, biće godinu dana postojanja  Srebrnastog Paperja. Kad pre.

 

2.2.

Nikad ne izlazim iz kuće bez olovke. U slučaju da se istroši,

pišem u mobilnom telefonu. U slučaju da imam olovku , nemam papir,  pišem po računima, papirićima iz novčanika, salvetama.

Dešavalo mi se da mi pred san proleti neka pesma, priča kroz glavu, a ja pomislim zapisaću ujutro. Neee, ujutro samo ostanu delići. Zato ustanem i zapišem.

Kako bih ja to rekla zapisem na vreme poučena iskustvom.

 

2.3.

Najlepše mi je pisati, vajati, crtati, noću, ali piskaram i po danu.

Ostala mi navika zbog srednjoškolskog učenja noću.

Kad dobijem “napad” pisanja, za vreme, recimo kuvanja ručka, doletim do sobe

i zapišem.

Kako pišem?  Ne radim ništa na silu: Sad ću to da uradim!

Ne, to samo dođe. Doleti, zapišem, nešto skratim, nešto oduzmem,

a inspiracija dolazi iz trenutka, iz priča drugih ljudi… iz kapi kiše, note……

Nije baš neko objašnjenje. Neke pesme držim dugo na papiru i ne bacam,

tek kad odleze, vratim im se. Obavezno je prisutna muzika dok radim!

 

2.4.

Ko bolje poznaje moj blog (ne volim reč blog) zna da blog ne smatram   blogom nego svojom zbirkom pesama, proze, svojom galerijom ,

a i muzičkom kutijicom. Ovde i recitujem, kad mi dodje.

O fotografijama, ne znam mnogo, tek toliko da ih fotografišem i posle ih

postavim ili  kao što u poslednje vreme radim pravim spotove od slika svojih crteža, slika, skulpturica.  Ako napravim spot sa tuđim fotografijama, to obavezno naglasim.

 

2.5.

 Pesme pišem od malih nogu, mada ni sada nisu duže.        

 Ta crta mi je jasna, rasla sam okružena knjigama… Neke dečje pesme su objavljivane u Sarajevskim “Dečjim novinama”, neke crteži u “Kekecu” i mnogo njih u “Tik-Taku” ,Gornji Milanovac. Ništa od toga nisam sačuvala i volela bi da postoji neka arhiva pomoću koje bih mogla doći do njih.

Za crteže, slike koristim kombinovanu tehniku. Najlepši je osećaj kad nešto napišeš , nacrtaš… posle sedneš i posmatraš. Kritikuješ ili odobravaš.

Volim miris olovaka, zvuk olovke dok klizi  po papiru, volim prste u bojama, glini…

Jedan prodavac mi je nudio patent za grafit da ne prljam ruke…

Aaah neee, dok se ne umuljam nije to to, dok se ne igram prstima…

 

2.6.

Imam kako ih ja zovem “ napade”  čas pišem, čas crtam …

sve se to preliva , talas jednog , talas drugog, trećeg.

Ponekad se talasi izmešaju, pa dok vajam nastane pesma, priča.

Postoje i pauze, gde ne radim ništa.

 

2.7.

Za vajanje, ako nemate peć za keramiku, imate rernu, prvo dobro osušite izvajano i na laganoj vatrici krčkajte u plehu . Pre toga ne zaboravite da izvadite musaku iz rerne.

 

2.8.

Imam podršku u mojoj porodici. Razumeli su me dok radim kad nije bilo

objavljivanja na Srebrnastom Paperju, razumeju me i sad.

Ako ste sumnjali da neću pomenuti moju majku, sumnje Vam padoše u vodu.

Kad sam joj čitala pesmu (njoj posvećenu ) “Jedina” ( preko telefona)

bila je oduševljena i ja sam ponosna na tu pesmu, zbog nje.

I danas je pominje.

 

2.9.

Alaaa je ovo zanimljivoooo. Ne spavajte.

 

2.10.

Moja ljubav ka fizici i matematici negde je popustila, a mesto su preuzele

ove stvarčice o kojima pisah.

 

2.11.

Ovo bi bilo ranije objavljeno da nije pucala veza.

 

 

 

Izazivam ili tagujem ( ako sam dobro prevela):  YinYang, Pećinko, Nurlisoul, Juliie, Drvo, Zaratustra, Freeda, Kojak

 

4. Odleteh da ih obradujem, barum , barum

 

Squeezebox Duet

Skupo kume, preskupo…

Širokopojasni Internet i digitalizacija ubrzano mijenjaju način slušanja muzike. Prema istraživanju IDC-a ¹, u današnje vrijeme gotovo 65 posto odraslih i više od 86 posto ljudi između 18. i 24. godine života širom svijeta koriste osobna računala kako bi pristupili glazbi. Dodatnih 95 milijuna ljudi spremni su platiti korištenje za online muzičkih servisa u 2008. godini².
Squeezebox Duet upravljač
Kako bi pomogao u kretanju kroz digitalne muzičke kolekcije, novi Squeezebox Duet upravljač donosi full-colour LCD ekran promjera 6 centimetara. Daljinski upravljač sastoji se od prikladnog scroll kotačića, intuitivnih tipki i poznatog izbornika, što korištenje čini lakšim. Korisnici mogu bez problema pristupiti osobnim kolekcijama, Internet radio stanicama ili online pretplatničkim servisima kao što su MP3tunes.com, Rhapsody ili Pandora. Pretraživanje je moguće napraviti prema nazivu izvođača, albuma, vrsti glazbe, kao i raznim drugim kategorijama. Osim toga, na ekranu su prikazane i fotografije izvođača, omoti albuma ili neki sličan uradak, a postoji mogućnost i uređivanja wallpapera.
Squeezebox Duet prijamnik
Kreiran na temelju klasičnog Squeezeboxa, novi bežični prijamnik se uklapa u bilo koju sobu svakog doma. Sofisticirana audio tehnologija uvelike doprinosi poboljšanoj čistoći zvuka. Napredna 802.11g bežična tehnologija eliminira potrebu za provlačenjem žica na sve strane kako bi slušali muziku iz računala. Jednako tako, vlasnici Squeezeboxa koji žele kontrolirati dodatne izvore muzike po cijelom domu lako mogu instalirati više nego jedan prijamnik, što će im omogućiti da u svakoj sobi slušaju drugačiju pjesmu, ili da sinkrono slušaju istu pjesmu u cijelom domu. Višestruki prijamnici mogu se kontrolirati preko jednog Squeezebox Duet upravljača.
Pristupite milijunima pjesama
Jedinistveno Squeezebox rješenje nudi korisnicima mogućnost slušanja glazbe čak i kada je osobno računalu ugašeno. Nakon registracije Squeezebox Duet muzičkog sustava, dostupne su tisuće radio stanica, milijuni pjesama, sve pod podrškom Logitechovog jedinstvenog Internet servisa: SqueezeNetwork koji pokreće SqueezeOS open-source platforma.
Novi Squeezebox Duet pridružuje se nagrađivanom Logitech Squeezebox mrežnom muzičkom sustavu, kao i prvom izboru audiofila, Logitech Transporter mrežnom muzičkom sustavu. Sadašnji vlasnici Squeezeboxa i Transportera koji žele upravljati muzikom iz dlana ruke mogu kupiti samostalnu komponentu, Squeezebox upravljač koji se vrlo lako integrira u njihov sadašnji postav.
Cijena i dostupnost
Logitech Squeezebox Duet mrežni muzički sustav očekuje se u SAD-u i Europi početkom veljače po preporučenoj maloprodajnoj cijeni od 399.99 eura. Moguće je kupiti i dodatne prijamnike po preporučenoj maloprodajnoj cijeni od 149.99 eura, dok se Squeezebox upravljač može kupiti po preporučenoj maloprodajnoj cijeni od 299.99 eura.

Vezani članci

Gitaristi pažnja – Gibson ulazi u svijet robotike by Groovyrider on November 13th, 2007

Nirvanin dječarac danas je prištavi pubertetlija by Groovyrider on July 6th, 2007

Glasan prijenosni audio player by Groovyrider on September 10th, 2007

Jajoliki player s ugrađenim zvučnicima by Groovyrider on July 14th, 2007

Probudite rokera u sebi by Groovyrider on October 26th, 2007

louisville-stadium.jpg

Cela ova halabuka oko blog381 sistema inspirisala je Viktora da napiše tekst koji je meni mesecima u draftu, vezan za moje iskustvo prvo na Bloggeru, pa i kasnije na sopstvenom tj. ovom ovde domenu. Pre svega hteo bih da se ogradim od te halabuke, i da naglasim da blog nije o tome, niti sam ja nešto u fazonu to da komentarišem. Volim ljude a ne sisteme, i dok je tako, uvek ću voleti i Aurorin blog gde god bio, ali i recimo Ivanin, koja je ponosan član 381 zajednice.

Pre svega treba razdvojiti 3 stvari, blog zajednice globalnog karaktera (Blogger, Typepad, Wordpress), blog zajednice lokalnog karaktera (mojblog.co.yu, blog.co.yu, blog381.com, ali i blogovi kao delovi društvenih mreža myexit.org npr.) i na kraju blog na sopstvenom domenu. Zašto pravim razliku izmedju prve dve stvari. Jer razlika postoji i velika je. Najpre u promociji bloga, kao deo blog zajednice mnogo vam je lakše da izadjete na videlo, da vas ljudi primete i ostave po koji komentar na vašem blogu. Na Bloggeru to baš i nije lako, osim ako ne stavite u 1500 potpisa svoj URL, tako da je on mnogo sličniji samostalnom domenu. Ovo ujedno može biti i mana, jer imate slučaj da blog zajednice bivaju često previše zatvorene, funkcionišu same za sebe, neke se ne pojavljuju ni na blog agregatorima, služe svrsi, ali teško da se mogu smatrati kao ozbiljan elemenat lične promocije, za šta većina ozbiljnijih blogera zapravo i koristi blog (svako ima pravo da misli drugačije, ali ovo je moje mišljenje). Imao sam prilike da testiram prodju istog bloga na sopstvenom domenu, i na myexitu recimo, i moram priznati da je sa strane interakcije mnogo bolje prošao onaj na myexitu, što je i logičnije obzirom da društvene mreže predstavljaju vrhunac interakcije u odredjenoj zajednici, te je i ostavljanje komentara mnogo slobodnije, ali i vrlo često besmislenije. Jer složićete se i komentare neko čita.

Druga stvar vezana za blog zajednice jeste fleksibilnost. Ma koliko jake blog zajednice bile, nikada nećete moći da uradite baš šta poželite, kao na sopstvenom domenu, i uvek će postojati opcija da vas neko ukori zbog toga što radite, što najbolje svedoči gore navedena situacija, čime se sloboda, kao jedan od osnovnih preduslova blogovanja gubi. Znate svi oni čuvenu - don’t hate the media, become the media. Čemu vaše mišljenje ako nije iskreno?

I na kraju sopstveni domen. Činjenica je košta, nažalost 25 eur godišnje, većini ljudi predstavlja luksuz za nešto od čega “nemaju nikakvu dobit”. Uz sve to ide i do skora svima mučni upgrade, pa praćenje zajednice, pa ovo pa ono. Ali (sledi lista, nešto poput top 5 razloga, ako ih skupim 5, zašto pisati na sopstvenom domenu):

1) Isto kao kad sami morate da provalite oblast iz matematike. Mučenje jeste, imate zbirke i svakojake gluposti, ali na kraju dosta toga naučite. Naučite kako funkcionišu blog platforme (wordpress u mom slučaju), kako ih podesiti, kako izmeniti temu, dodati neke nove mogućnosti i sl.
2) Svoj na svome - ne treba previše objašnjavati, ne zavisite ni od kog, platili ste svojih 25 eur slobode i mirno nosite svoje slušalice.
3) Profesionalnije je - imate situaciju da se bavite web dizajnom i neko vam zatraži reference. Vi mu date adresu eniac-junachina.freewebs200.f8.net. Koliko će vas smatrati ozbiljnim ako makar malo imaju dodira sa webom? Ako ste naumili da vaš blog bude VAŽAN elemenat lične promocije, potrudite se oko njega, uložite u sebe i vratiće se, možda ne za mesec ili godinu dana, ali svakako u nekom periodu života vaš aktivizam na blogu će se na neki način valorizovati.
4) Zabavnije je - što je jako povezano sa kecom. Hej pa mene čita 100 ljudi dnevno wow. Zamisli da sa pretraživača dodje još 20% ljudi to bi znatno uvećalo moju popularnost, i svakako nahranilo moju sujetu. Hm pretraživači, ajd da vidimo kako se to radi. I dodjete do SEO-a. Učenje može da bude i jeste zabavno, kada imate konkretan lični cilj i kada se i usto vreme zabavljate.
5) Čisto da ih bude 5, ali mislim da ovde treba dodati ono što uvek volim da spomenem kada pričam o blogovima. Blog je proizvod, kao auto, kao hleb, kao jelen točilica. Vi radite na tom proizvodu sa ciljem da ga ponudite svetu, i da na ovaj ili onaj način taj rad valorizujete. Nije li to srž biznisa. Blog je mala škola biznisa, pogotovu onog na Internetu. Način na koji budete promovisali blog i tražili nove i inovativne načine za to, na koji se budete povezivali sa ljudima iz branše, na koji opet da ponovim se posvetite celoj priči rezultiraće isto tako kao da ste umesto bloga imali deterdžent. Naravno drugačija je niša ali suština je ista. Sopstveni domen je samo lepši način da taj brend približite ljudima, i ma koliko moja mama volela domen eniac-junačina P složićete se da je mnogo lepše ovako )


Napomena:
Za one koji posećuju iz Srbije, ako im ne prikazuje ovaj post na adresi www.eniax.net, imam malih problema jer sam selio blog na drugi server, a domaći DNSovi nikako da se osveže ( tako da eto, i ja sam poslovično neprofesionalan, a tu prodajem neku priču P


....aaa neeee moj je veći za ovooollikooooo.....
....utatataaa....
....aaaa tvoj je manji za onoliko....
....ti ćeš da mi kažeš, pogledaj kako raste.....

I tako bi od prilike mogla da ide rasprava i čikanje do beskonačnosti  kada je u pitanju rejting posećenosti domaćih blog servisa  (a na koju ste Vi veličinu mislili, sram vas bilo :))) )

E da... a hteo sam da pišem baš o posećenosti BlogOya, o rejtingu koji mu iz dana u dan proporcionalno raste, o tome da u proseku imamo po 15.000 jedinstvenih poseta dnevno, da se izlista i do 300 000 strana dnevno, uh koliko bih mogao da Vam pišem o statistici.... A onda odem na Alexu, ukucam 3 najpoznatija domaća blog servisa, prikaže se uporedna analiza i ne budem lenj, pa kao četvrti ukucam hrvatski blog servis blog.hr i dobijem sledeći grafikon. I o kojoj bre posećenosti ja da Vam govorim....



Da da, ovo dole na grafikonu  smo mi, srpski blog servisi, (prepoznajete sajtove po sličicama) isprepletani kao gliste posle kiše,  pa kada bi i sve naše posete sakupili na jednom mestu i pomnožili sa par decimala, teško da bi dogurali do gore pomenutog rejtinga hrvatskog blog servisa. Toliko o popularnosti bloga u Srbiji.

I umesto što stalno imam prilike da čujem, čitam i vidim pakosti pojedinih naših blogera, koji se prosto nadmeću ko će koji srpski blog servis više da ocrni, govoreći kako je mesto na kome on bloguje, najbolje, najidealnije, naj..naj... mnogo bi bolje bilo kada bi se kolektivno uzeli u pamet, i da umesto isterivanja  praznih priča, svako od Vas koji ovo čita, bar dvoje novih ljudi mesečno dovede i uputi na blog, nije bitno na koji, kamo naše lepe sreće...

Ali... OVO JE SRBIJA !
"Samo nek komšiji crkne krava...."

Ili, ipak može drugačije ?

pisano decembra 2004

Manastir Dečani je najlepše od svega što sam do sada video u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Njegova lepota i mir kojim je okružen su nešto jedinstveno i neponovljivo. Trenuci koji sam u njemu proveo su mi toliko dragi, da sam odmah počeo da kujem plan kako da se još neki put vratim. I poželeo bih svakome da pokuša da poseti ovo izuzetno mesto.

Manastir DeÄani

Manastir Dečani nalazi se neposredno izvan istoimenog mesta na krajnjem zapadu Kosova i Metohije. Na sedamnaestak je kilometara od Peći, na putu koji prema Đakovici ide duž granice sa Albanijom. Smešten je pod obroncima Prokletija, u živopisnoj dolini na ulasku u klisuru reke Dečanske Bistrice. Okružen je gustim kestenovim i borovim šumama.

Danas se do manastira može doći samo organizovano, uz pratnju, ili sa posebnom dozom hrabrosti i lucidnosti što je recept koji smo Peca i ja primenili. Ka manastiru se skreće u centru Dečana, ali nigde nema oznake, pa je potrebno da se ja vama neko ko zna put. Nakon sporog kretanja izlokanim putem između nekolicine albanskih kuća, dolazi se na kontrolni punkt koji drže italijanski vojnici. Tu neki skreću levo ka Albaniji, do oni koji žele u manastir ostavljaju nešto od dokumenata, a vojno vozilo ih sprovodi sve do kapije.

Manastirski kljuÄManastir, posvećen Hristu Pantokratoru (Svedržitelju), kao svoju zadužbinu i mauzolej osnovao je kralj Stefan Dečanski. Bilo je to vreme sukoba medju vlastelom. Stefana je potisnuo sin Dušan. Umro je u Zvečanskom gradu (neposredno izvan Kosovske Mitrovice), a sahranjen je u manastiru, u crkvi, u kovčegu pored oltara. Kovčeg se otvara tokom posebne molitve.

Nakon Stefanove smrti, radove na izgradnji dovršio je njegov sin car Dušan. Crkvu Vaznesenja Hristovog izgradio je fra Vita iz Kotora između 1327. i 1335. godine. Ovaj klasičan pravoslavni hram on je obogatio romantičnom obradom, te crkva ima elemente koji se mogu videti u ahtiketkuri katoličkih crkava. Manastir nikada nije paljen, te je verovatno stoga i najlepši koji imamo. Freske su skoro u celini sačuvane, a ima ih preko 1.000 pojedinačnih i scenskih, svrstanih u više od 20 ciklusa. To je najveći očuvani izvor podataka o vizantijskoj ikonografiji. Takođe, i ikonostas je originalan, kao i veći deo pokretnih predmeta. Od prvobitnog nameštaja, sačuvani su mermerni presto (koga je mogao da koristi samo kralj), krstionica u priprati i dva sarkofaga. Riznica je najbogatija u Srbiji, sa oko 60 ikona koje datiraju od 14. do 17. veka.

U svojoj burnoj istoriji, manastir je ostao poznat kao važan duhovni centar u kome je razvijana crkvena umetnost, misionarski i prevodilački rad i druge duhovne aktivnosti.

Posle kosovske bitke, manastir su poharali turci. Obnovila ga je Kneginja Milica sa sinovima (despotom) Stefanom i Vukom. Tokom celog srednjeg veka bila je tu i bolnica za monahe, a sam manastir je dugo bio prosvetni centar. Kasnije su ga turci štitili, o čemu svedoče brojni sultanovi fermani (naredbe). Manastir je dugo bio i sultanova baština za gajenje sokolova.

Ostale manastirske zgrade su izgubile prvobitan izgled, ali i ovako čine lep prizor. Konzervatorski radovi traju još od tridesetih godina prošlog veka. Na njih se nastavljaju i radovi uređenja manastira. Tako je u toku veliki posao izgradnje novog kuhinjsko - magacinskog bloka i perionice, koji će rasteretiti malu kuhinju koja danas opslužuje ceo manastir. Ta današnja zgrada izgrađena je po ugledu na nekadašnju dečansku trpezariju, takozvanu “Savinu trpezariju” koja je izgorela u požaru 1948. godine.

Dalje od manastira, u klisuri koja od njega počinje, nalaze se monaške isposnice, takozvani belaji. Ima ih 5 - 6. Najznačajnija je ona koja potiče od Svetog Stefana a nalazi se visoko u steni. Nekada je imala visoko prizemlje i četiri sprata. Nažalost, njen zid se od starosti srušio pre neku godinu. Ulaz je bio na prvom spratu, a bio je moguć samo merdevinama koje su se u slučaju potrebe uvlačile. Unutra je oslikan živopis. Nešto dalje je i isposnica Svete Jelene, njegove sestre, koja je bila bugarska kraljica (takođe sahranjena u crkvi manastira).

Spomenik je nominovan za upis u Listu svetske kulturne i prirodne baštine 1994. godine.

Manastir uspeva da se održi zahvaljujući vojnoj zaštiti italijanskih snaga u okviru Kfora, koje su blokirale svaki neovlašćen pristup. I pored stalnih provokacija albanaca, oni dobro obaljaju svoj posao, a monasi sa njima ostvaruju dobru saradnju. Zahvaljujući vojnoj pratnji Kforovih vozila, manastir povremeneo posećuju Srbi hodočasnici iz drugih delova Kosova i Metohije kao i iz unutrašnjosti Srbije.

AvakumNas je, mada nenajavljene, srdačno dočekao otac Avakum. On je tu 11 godina, a poreklom je iz Peći. Kaže da su pre današnjih, tu boravili stari i bolesni monasi koji nisu mogli da se dovoljno staraju o manastiru te je sve bilo prilično zapušteno. Danas je ovde ukupno 34 mladih monaha. Aktivno rade duborez i upravo obnavljaju ikonostas jedne od srušenih crkava sa Kosova koga je neki sveštenik spasao. Te poslove počeli su na jednoj davnoj kupljenoj mašini, ali su u međuvremenu nabavili dve moderne mašine iz Italije. Sav posao oko dizajniranja rade modernom tehnikom, uz pomoć kompjutera. Takođe, bave se i ikonografijom, izdavaštvom, misionarskim i humanitarnim radom. Prave vino (videli smo nove bacve, metalne) i rakiju. Njihov mir kombinovan je sa zanosom kojim prilaze svojim obavezama. Bogosluženja se vrše po drevnom tipiku (pravilu) Svete Gore Atoske.

blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk

Blogopen Socialopen 2010