Unosi za: Arhiva za 2008/02

Sinoć je u Narodnoj biblioteci “Sveti Sava” u Aranđelovcu održano književno veče na kome je predstavljena nova knjiga Gordane Ćirjanić, “Poljubac”, (izdanje Narodne knjige, čiji je sajt u izradi, bar deo koji govori o ovom romanu…) koja je bila u najužem izboru za NIN-ovu nagradu za 2007. godinu. Gošće su bile autor i Ljiljana Šop, književni kritičar.

PoljubacGordana Ćirjanić je veče počela podugačkim odlomkom iz romana a onda je reč uzela Ljiljana Šop. Govorila je vrlo pozitivno o načinu pisanja, temi i sadržaju romana. Njeno izglanje bilo je preopširno i suviše detaljno, tako da je malobrojna publika do kraja večeri bila (više puta) u velikom iskušenju da zaspi ili izađe iz čitaonice. Kada je sledeći put G. Ćirjanić uzela reč, znali smo sve o romanu, kako je pisan, ko su glavni likovi, oko čega je zaplet i kakav je rasplet. Onda smo čuli još jedan (”kratak monolog slikarke Katarine, od samo tri strane”) i to je bilo to. Bilo je još nekoliko pitanja i tada se veče završilo.

Ne volim ovakve književne večeri, na kojima vas monotonim izlaganjima i detaljisanjem dovedu do toga da uopšte nemate želju da knjigu pročitate. Kako sve više pisaca dolazi u pratnji kritičara plaćenih da hvale njihova dela, jasno mi je zbog čega je sve manje posetilaca na ovakvim događanjima.

Meni se, na primer, mnogo dopalo književno veče Miomira Petrovića koje je, od početka do kraja, vodio sam i to tako živo i interesantno da je većina prisutnih danima posle toga tražila njegove romane. Ovo književno veče nije bilo ni blizu.

Samo zlonamerni ljudi, samo ljudi koji o jadu i zlu misle, mogli bi da zaustave tu gradnju, kaže Voja Brajović u Kuriru. Time bi valjda trebalo da spreči svaku kritiku predloga izgradnje pozorišta u Kosovskoj Mitrovici. Dodaje da ovaj projekat nema veze sa politikom. Verovatno je u pitanju prioritet broj 1 u Nacionalnoj strategiji za razvoj kulture, jer Voja naglašava da neće štedeti budžetski novac za ovaj posao.

Nije problem činjenica da država gradi pozorište u Kosovskoj Mitrovici, već što uopšte gradi pozorište novcem poreskih obveznika. Svi plaćaju porez a verovatno manje od 2% građana ide u pozorište redovno. Bilo bi smislenije iz budžeta sagraditi Ceci montažnu halu (veličine Arene) kako bi držala koncerte na zatvorenom po celoj Srbiji jer bi na taj događaj dolazilo više poreskih obveznika. Znam da zvuči glupo, ali glupo je i graditi pozorište. Uostalom pogledajte tekst u Kuriru prilično je zabavan.

PS
Danas je verovatno moguće sazidati i piramide na Kosovu pod izgovorom da su bitne za očuvanje državnosti.

Eye-Fi

Iako je inicijalno predstavljena na CES 2008 sajmu potrošačke elektronike Eye-Fi memorijska kartica s ugrađenim bežičnim odašiljačem javnosti je pokazana i na Photo Marketing Association 2008 sajmu proizvođača fotografske opreme i svega vezanog uz fotografiju, a koji se upravo održava u Las Vegasu.
Eye-Fi radi na dva, odnosno tri načina - piknete ju u kompatibilni fotić; s utorom za SD memorijsku karticu; te snimite fotografiju koja se automatski prebacuje na obližnje računalu, neki od internetskih servisa poput Flickr-a ili na obje lokacije. Sasvim logično računalo prijemnik mora biti opremljeno pripadajućim softverom, a poželite li slike automatski objaviti na webu bitno je da se u blizini nalazi dostupna bežična mreža. E sad, brojni korisnici navode da se prebacivanje fotografija za sada još uvijek prilično usporeno te da cijela stvar ne klapa kako treba, no nekako mi se ovaj dodatak fotografima čini prilično koristan. 99,99 dolara.
Izvor… Vezani članci

Devet lakih komada iz Olympusa by Groovyrider on January 23rd, 2008

Trokraka digitalna kamera iz Nikona by Groovyrider on June 9th, 2007

Pregača za foto manijake by Groovyrider on October 22nd, 2007

Seksi Stormtroper by Groovyrider on August 12th, 2007

Za nostalgične – foto sat za 60,000 dolara by Groovyrider on December 17th, 2007

Razumem da postoji niz razloga zašto autor bloga ne bi želeo da uključi ceo post u RSS feed. Živ saobraćaj na sajtu je ipak bitna stvar za mnoge zbog reklama, statistika, veza ka ostalom sadržaju, proizvodima i uslugama itd. Sve ja to razumem i apsolutno mi je svejedno da li je tekst čitam u RSS readeru ili na samom sajtu, dokle god sam za računarom!

Međutim, kada sam na mobilnoj spravi (za RSS koristim i telefon i iPod) retko kad posećujem članke van RSS readera (mobilni NewsGator). Prečesto je pravo mučenje čitati tekst na mobilnom telefonu bez obzira koliko se Nokia trudila da popegla svoj browser. iPod je malo drugačija priča jer se mobilni Safari ponaša kao pravi desktop browser sa par tweakova za mali ekran i touch interfejs, ali opet - i tu je zbog ograničenog prostora ponekad nezgodno čitati. Plus prečesto nemam wireless pristup pa moram da koristim telefon.

Kako god da okreneš, opet je najugodnije u RSS readeru - čist i pregledan tekst, pokoja grafika i bez okolne “buke”. Mislim da bi domaći autori trebalo malo da razmisle o tome. Mi (čitaoci) nismo ovde da vam krademo sadržaj i umemo da cenimo ako napravite da nam bude pristupačniji.

Čitam jutros Mooshemin post i sad moram da pišem i ja ) Nije da moram, ali hoću. Sve sam nešto izbegavala da se dohvatim te teme, jer mnogo padam u vatru, ali ajde, pokušaću da dišem duboko i pišem lagano.

Boris Tadić, tako lepo opisan ovde, izgubio je i ono malo poena koje je imao kod mene prošle godine kada nije uradio ono što bih ja i kada je pristao na sve uslove DSS-a i oformio vladu. A za ovih nekoliko godina njegovog predsednikovanja nisam primetila neki njegov bitan učinak u poboljšanju/pogoršanju života. Ali opet, nije radikal.

Što se Tomislava Nikolića tiče, i da nije radikal, za njega ne bih glasala zbog toga što teško podnosi trudnoću i materinstvo uopšte ;-)

Sporazum sa Rusijom, neću uopšte da komentarišem već samo da kažem da je najbolje da svi naši političari pročitaju knjigu Čedomira Antića “Kratka istorija Srbije od 1804. do 2004.” i da se tamo podsete (ili nauče ako nisu) koliko su nam i kada “pomogli” Rusi.

Da ne živimo sjajno, ne živimo. Da je 100g švajcarske mlečne čokolade jeftinije u Švajcarskoj nego naše “Najlepše želje” kod nas i to prilično, jeftinije je. Mleko, kifle i ostalo da ne pominjem, ali… Ipak se nešto nadam, dogodiće se neko ili nešto što će osvestiti ovaj napaćeni narod, da shvati da je ta vlada naša i da MI možemo i moramo da je menjamo kad NAMA ne odgovara a ne njima. Nigde ne piše da 5. oktobar može da se dogodi samo jednom u istoriji.

Eto, sad bih mogla ovako do sutra, ali neću, čeka me sedmi deo Hari Potera da pročitam i završim i to i onda samo kažem, izađite na izbore, biće boljih kandidata sledeći put.

Valjda.

Imam nekoliko bisera koji su se događali u posljednjih nekoliko dana. Uvjerljivo najveći (iako je konkurencija velika) je “Petar Croarmy” grafit. Ako bacite pogled na google i vidite tko je sve prenio vijest sasvim je jasno da je jedna glupost hrvatskog časnika i to niti manje niti više nego bojnika Petra Kažimira (po svoj prilici, sumnjam da je bio još koji Petar u Zapadnoj Sahari u to vrijeme) zaokupila svjetske medije. Uopće nemam što za reći na ovu temu, osim očigledne ironije uvaženom mišljenju pa ispada da smo mi (europljani, hrvati, balkanci) uspjeli napraviti nereda usred afrike. Impresivno postignuće.

No da se Petar Kažimir ne bi osjetio usamljenim pobrinuo se Andrija Hebrang koji je izgovorio (i pritom ostao živ) slijedeće:

Ponosan sam što naša Vlada ima problema u pregovorima, jer to znači da ona brani nacionalne interese. Račanova vlada nije mogla imati ovakve probleme jer nije štitila nacionalne interese. Zato je dobro da je došlo do problema u pregovorima i otvorenih razgovora.

Naravno, Andrija kada krene onda to sasvim sigurno nije radi samo jedne rečenice, pa je tako nastavio (ne znam da li u istom slijedu ili nekom drugom, no u Feralu se nalazi na istoj stranici) i nadodao:

Nismo mi govorili da treba donijeti zakon o ZERP-u niti nas je itko pitao. HDZ je dobio od SDP-a vrući krumpir, u prvoj godini našeg mandata trebala je započeti primjena ZERP-a. Taman kad smo morali dobiti status kandidata i otvoriti pregovore s EU. Tu situaciju sebi nismo napravili mi nego oni iz SDP-a. Oni su donijeli ZERP.

I ovo je u stvari srž problema, ZERP je tvorevina prošle vlade, HDZ je tada glasao protiv njega i on je i danas u osnovi protiv njega ali ga eto valjda radi političkog kontinuiteta pretposljednje vlasti održava na životu. ZERP je sjajan jer nam je on kreirao probleme s EU i u ovome času koristi se kao objašnjenje zašto je pristupanje EU zaštekalo. Naravno, svi se slažu da nigdje ništa nije stalo, dapače, radi se kao nikada prije no iz nekog čudnog razloga se ne pomičemo s mjesta. A to nas pak dovodi do jedne od mojih omiljenih ministrica Ane gogo Lovrin. Naime, Ivo Sanader je na sjednici vlade rekao (kaže jutarnji):

Premijer Ivo Sanader prije desetak se dana, na sastanku vodstva HDZ-a, obratio ministrici pravosuđa Ani Lovrin i nedvosmisleno joj objavio da ima rok od šest mjeseci u kojem mora provesti sve najnepopularnije i najbolnije poteze nužne za reformu pravosuđa. Pritom joj je rekao da će joj kao pomoć za državnog tajnika doći Dražen Bošnjaković i time zaključio tu temu.

Naslov članka je “Ana Lovrin dobila 6 mjeseci popravnog“, naravno, u svjetlu svih događanja oko pristupanja EU posljednjih dana očekivani razvoj događaja bi bio zamjena nesposobnih kadrova, no promjena ministra petnaest dana nakon što je odabran ne vodi baš nekom povjerenju prema takvoj vladi pa je stoga Ana dobila popravni (nadam se da će joj netko objasniti što to točno znači). Nino Đula je mudro zaključio slijedeće:

Tu je izvor problema s blokadom pregovora, a ne u kancelariji slovenskog političkog luzera Dimitrija Rupela. Nije Rupel odabrao Anu Lovrin, premda bi to vjerojatno bio učinio da je mogao osobno sastaviti tim koji bi Hrvatsku pretvorio u puža na putu prema EU. Izabrao ju je Ivo Sanader. Njeni su promašaji stoga prvenstveno Sanaderovi neuspjesi. Nitko u Hrvatskoj, ni u Sloveniji, niti u Bruxellesu, nije kriv što Sanader nije našao bolju osobu za provođenje teških i važnih reformi.

Na stranu sad je li pitanje ulaska u EU više politička odluka ili datum ulaska u većoj mjeri ovisi o tome kad ćemo i koliko napredovati u promjenama. Da smo od sveg tog posla koji ćemo na koncu ionako morati završiti, da smo, dakle, napravili barem pola, sada bismo mogli svi naricati kako nas zla Slovenija muči i zaustavlja, kao što to čini novi šef diplomacije Gordan Jandroković, još jedan od kadrova probranih više da slušaju nego da misle.

Slušam baš Poligraf na HR1 i Jandroković je onako lijepo i pristojno (i ne osobito uvjerljivo) ponovio niz propagandnih poruka koje naša kvazidiplomacija koristi kako bi uvjerila što nas same a potom i svijet koji nas okružuje kako je pristupanje NATOu kritična stvar za Hrvatsku. Zanimljivo da je upravo Srbija (koja je također članica partnerstva za mir) jedan od argumenata zašto bi mi morali u NATO.

HDZova vlada je u posljednje četiri godine napravila puno (ili malo - ovisno o perspektivi) i zahvaljujući/unatoč svemu uspjela je dobiti drugi mandat. Sanaderov brod nezaustavljivo plovi dalje i doista je pitanje da li su ovi problemi koji su nas snašli u proteklih nekoliko dana samo minijaturna stanka ili su oni naznaka problema koji slijede. No, “appearance is everything” pa uživajte u tome, može biti da nam je domet crtanje grafita po šest tisuća godina starim spomenicima - ali barem na tome rade najbolji ljudi koje imamo.

Od danas je (nakon dogovora u vladi) pojeftinio kruh, mlijeko i ulje; koja li je ono definicija planske privrede?

Misao dana:
We are never deceived; we deceive ourselves.

Imam jednog prijatelja koji se u potpunosti slaže sa svim libertarijanskim predlozima osim jednog. On smatra da je okrutno ženama ne plaćati pune plate dok su na jednogodišnjem porodiljskom odsustvu. Da ne bude da je zbog predsedničke kampanje, tek i Đelić je danas objavio da je vlada povećala isplatu naknada trudnicama sa 65% na 100% plate za vreme porodiljskog odsustva koje traje oko godinu dana.

Nije lako kritikovati odluke koje bi trebalo da pomažu trudnicama. To jednostavno nikada nije popularno kao što primer mog prijatelja pokazuje. Međutim ovo nije kontekst popularosti pa ću pokušati da nađem neki argument. Činjenica da će poslodavci (a pretpostavljam da će ova uredba zakačiti i poslodavce) morati da izdvajaju više novca za zaposlene na trudničkom bolovanju može da utiče na njih da zapošljavaju manje žena. Tako umesto da im pomaže, ova vladina uredba će imati negativan efekat na zaposlenost žena. Svako razuman će pre zaposliti muškarca jer će mu potencijalni troškovi biti manji.

Neželjena posledica ove uredbe će između ostalog biti i rast panike u Savetu za ravnopravnost polova. Kada nova mera vlade bude pokazala prve efekte i kada se zaključi da je procenat zaposlenih žena u odnosu na muškarce još manji, Savet će verovatno predložiti uvođenje kvota za zapošljavanje žena kao rešenje. Naravno ni tada posledice neće biti više zaposlenih žena već sveukupno manje zaposlenih žena i muškaraca, bez diskriminacije. To je valjda i najvažnije.
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk

Duhovi iz Palmotićeve 37