Remix kultura u epizodi “Gde su bliznakinje?!”
Area51. Web dizajn, web razvoj, programiranje - 25.04.2008, 18:42:20

Kao društvo obožavamo da uzmemo nešto što već postoji, promućkamo, kombinujemo, povežemo i zakrpimo da bismo na kraju dobili nešto potpuno novo. To smo oduvek radili, a sada je cela stvar postala još dostupnija i zanimljivija zahvaljujući jednostavnosti baratanja digitalnim sadržajem i mogućnostima objavljivanja naših kreacija.
Okruženi smo remiksima i oni nam omogućavaju da neke dobro znane stvari doživimo na novi način. Evo samo par primera:
- Naše lokalne zafrkancije - Sinan of a Down i Bobo Smrade
- Refresh nekih dragih nam stvari - Pink Floyd Vs. Eric Prydz - The Wall
- Bush i Blair u duetu - Gay Bar i Endless Love
Problem je što zakon ne prati način na koji ljudi koriste sadržaj i uvek drži stranu autoru originalnog dela, čak toliko da sputava kreativnost i razvoj novog sadržaja. Od gore navedenih klipova samo remix Pink Floyd stvari je legalan jer je konsultovan autor originalnog dela i dobijeno odobrenje za kreiranje izvedenog dela.
Tehnički, ja mogu da popasem tužbu zbog ove moje kreacije (interna šala):
Niti sam konsultovao autora niti imam odobrenje ljudi na slikama da mogu da uradim šta sam uradio. Mislim da neće biti problema pošto su ljudi i s jedne i s druge strane objektiva moji prijatelji i poznanici, ali opet - kreirajući novi sadržaj od postojećeg bez dozvole i učinivši ga dostupnim na netu ja sam prekršio zakon.
Ukoliko kreirate sadržaj, u bilo kojoj formi i nemate problem da neko ko poželi može da ga iskoristi u nekom izvedenom delu koristite Creative Commons licence. Pomoću njih jasno možete naznačiti vaša prava i uslove pod kojima sadržaj može biti korišćen (attribution, non-commercial use only, share alike).
Ljudima može svašta pasti na pamet, a u budućnosti će još lakše biti naći sadržaj koji se može slobodno miksovati. Zašto ih sputavati ako imaju nešto da (po)kažu?
Možda uskoro vidite neku vašu fotku u stripu, muziku koju ste kreirali kao podlogu klipa koji promoviše probleme globalnog zagrevanja, vašu pesmu kao podlugo za odjavnu špicu serije… Pustite ljude da miksuju i uživajte u stvarima koje naprave.
PS: Ovo ne znači da apsolutno sve što napravite mora biti dostupno za remiks, ali neke stvari su ipak bolje kada su slobodne.



















Gledamo se moja zebica Pipi i ja oči u oči. Ona nervozna, čupava, namrštena. Češe se jednom nožicom koju ja, posebno ovako dalekovida, jedva i da vidim ako nemam naočare. Trese perje. A ja nisam ništa bolja. Ne tresem perje, ali sam džangrizava. U glavi hiljadu misli. Pundravci mi ne daju mira. Ne mogu da sedim na jednom mestu. Posle kraće rasprave, Pipi i ja smo zaključile da je caka u - proleću.
Ako neke simptome mogu da prepoznam, to su oni prolećni. Ništa mi nije potaman. Zimske stvari mi smrde. Mnogo su tamne. Iznošene su. Lagane prošlogodišnje stvari mi ne stoje lepo, boje su neodgovarajuće (ne znam zašto me drugi ubeđuju da su to prave moje boje), sada sam porasla, pa mi trebaju nove… Džepovi me svrbe da potrošim i ono malo novca koji imam. Nezavršene knjige u računaru vape za lekturom. Žare me dlanovi da započnem veliko sređivanje stana, sa svim onim šarenim i veselim detaljima koji život znače. I dok me roleri jure po kući da ih stavim na noge i odvozam se negde daleko, gde mogu da ležim u travi i pevam na sav glas, glava traži jastuk zbog nespavanja da bi gledala buđenje novog dana…
Naravno, proleće je pravo vreme da se zaljubimo. Sa kim bismo inače podelili svoje nabujale emocije i maštu? Proleće će sa ljubavlju zaista bogato procvetati.

