Unosi za: Arhiva za 2008/05

WebConfs website prikazuje veoma interesantnu listu “Best and Worst practices for designing a high traffic website na koju sam danas naletela.” Lista iako “stara” odličan je vodič, sadrži sve one činioce i rezultate koji mogu uticati na pretraživanje, optimizaciju, itd. Rezultat varira od -3, što je vrlo loše za stranice, do +3, što je vrlo dobro. Ispod prikazujem najvažniju listu po meni:
Keywords
Keyword in title tag (+3)
Keyword in URL (+3)
Keyword density in document (+3)
Keyword in H1 and H2 headings (+3)
Keyword in the beginning of document (+2)
Keyword in ALT tags (+2)
Keyword in Meta tags (+1)
Keyword stuffing (-3)
Links
Anchor text of inbound links (+3)
Origin of inbound links (+3)
Links from similar sites (+3)
Links from .edu and .gov sites (+3)
Anchor text of internal links (+2)
Many outgoing links (-1)
Outbound links to bad neighbors (-3)
Cross-linking (-3)
Meta Tags
Description Meta Tag (+1)
Keywords Meta Tag (+1)
Refresh Meta Tag (-1)
Content
Unique content (+3)
Frequent updates (+3)
Age of content (+2)
Poor coding or design (-2)
Invisible text (-3)
Doorway pages (-3)
Duplicate content (-3)
Other factors
Site accessibility (+3)
Sitemap (+2)
Site size (+2)
Site age (+2)
Top-level domain (+1)
URL length (0)
Hosting downtime (-1)
Flash (-2)
Misused Redirects (-3)

I na kraju pozabavite se napred pomenutim sajtom ima i ovakvih stvarčica za osmeh )
comic21.gif

Share This

Slušao sam juče Petra Lukovića u “Peščaniku” baš kao i uvek bez daha, pokušavajući da pohvatam i povežem sve sitnice koje kaže u svojevrsnom jurišu na mikrofon i publiku pred sobom. Današnju reprizu sam kao i obično i po ko zna koji put “promašio”. Njegove reči i delovi beseda, govora ili kako god oćete to da nazovete, nagone čoveka da se poput jadnog i naivnog MIrka iz “Maratonaca” osokoljenog Bilijevim savetima oko imanja i nasledstva posle Pantelijine smrti, uzjoguni, uspravi, lupi šakom o sto i krene negde a da ni sam ne zna gde bi trebalo krenuti. One odmerenije Luković provocira na razmišljanje uz malo umereniju reakciju.

Kao i uvek (meni svakako ne smeta) je bilo puno kratkih i jasnih zaključaka oslobodjenih svakog oblika nejasnoće uz gomilu njemu svojstvenih izvornih i ipak nezamenljivih narodskih reči i izraza.

Ipak ovde se neću baviti komentarisanjem svega što je pričao- ne bi ni umeo, već samo malim segmentom u kome komentariše nedavnu izjavu gospodina Dinkića o kojoj sam pre izvesnog vremena napisao tekst . Luković kaže:

… onda čujem na televiziji da kad dodje TV ekipa kod Mladjana Dinkića u kuću on ima devet šoljca u kući … pizda ti materina. Pa ja kod kuće sam broj’o nije me mrzelo posle tog priloga da borijim i imam pedeset šoljica -jebo te, a još četri servisa nisam ni otvorio. On ima devet šoljica - serem se u čoveka koji ima devet šoljica …

Sada sam još sigurniji da tekst koji napisah pre dva meseca i nešto malo više, nije bio greška i da gospodin Dinkić ipak ne mora u svakoj vladi biti ministar kao i da se njegovom ministrovanju i “dobročinstvima” ipak nazire kraj. Gospodine Dinkiću izgleda da je vreme da se neke stvari definitivno obelodane i vaš “resorno-ministarski hedonizam” na sreću svih koji imaju više šoljica za kafu od Vas - pripadne prošlosti.

Gospodinu Lukoviću čestitke na uredničkom mestu u @ Novinama.

Borsky

San:
Nešto zeleno. Bor. I voda.

Doručak:
Feta sir i paradajz.

Outfit:
Cvetna tunika koja ladi. I lanene bele.

Zvuk na telefonu:
Silent.

Sms:
Stigla sam.

Piće:
Voda.

Ručak:

Jagnjetina sa barenom šargarepom.

Song:
Sidsel Andersen/Blessed Instant

Knjiga:
Sergej Dovlatov/Kofer

Misao drugih:
Tako jednom pošao neki čovek na posao, pa usput sreo drugog čoveka koji se, pošto je kupio veknu poljskog hleba, vraćao svojoj kući.
To bi, u stvari, bilo sve.
Harms

Sopstvena:

Nalakiraću nokte kasnije.

Tipkovnica je obično ono što na računalu odrađuje većinu posla, da tipkovnica može biti i vrhunski “acessory” računalu smo počeli shvaćati izlaskom Apple White tipkovnice koja je dolazila uz bijeli iMac, malo više nam je sjelo kada smo prvi put ugledali nove aluminijske Apple tipkovnice, a potpuno smo se zaljubili u Art Lebedev-u Optimus [...]
Intervju sa Milosavljevićem koji je Marko linkovao je pravi dragulj. Ne mogu da se odlučim šta mi je interesantnije da li državno ulaganje u vrtiće i jaslice na selu da bi ljudi mogli na miru da rade na njivi ili subvencionisanje proizvođača junetine da bi se dostigla maksimalna kvota za izvoz u EU, kao da ispunjavanje te kvote predstavlja cilj sam po sebi.

Ipak ministar Milosavljević ovoga puta nije tema, već novinar Zoran Majdin koji je uradio povlađujući intervju. Između ostalog on pita ministra i sledeće: Migracija iz sela u grad je priča s bradom: selo napuštaju mladi, a broj staračkih domaćinstava se uvećava. Kako da napreduje poljoprivreda kad je sve manje poljoprivrednika?

Nije neophodno biti preterano pametan pa zaključiti da broj poljoprivrednika nema veze sa razvojem poljoprivrede. U Americi je početkom 20 veka preko 45% stanovništva radilo poslove vezane za poljoprivredu dok se danas ovim poslom bavi svega par procenata stanovništva (vidi grafik). Od toga je veliki broj imigranata (70%). I pored toga što se mnogo manji broj ljudi bavi poljoprivredom oni proizvode mnogo više hrane nego što je to radio daleko veći broj ljudi pre samo stotinak godina. Zbog razvoja tehnologije su toliko efektniji da se u Americi danas farmeri plaćaju da ne rade.

Ne mogu previše da se ljutim na ministre kada vidim kakvi su nam novinari.
Bor je divan lep grad,otvoren grad.Dođite,posetite ga, otvorite biznis ovde,razgledajte grad i predivnu okolinu,odmorite se. Brestovačka banja Borsko jezero Savača Zlotske pećine Dubašnica U Boru je u zamahu turizam,kao i povratak prirodi putem seoskog turizma. Promociju Bora i okoline prati predivna muzika… Bor Opstina Bor Promo Dubašnica Opština Bor Borsko Jezero Opstina Bor Promo Priroda druženje izleti omladina Promo Bor - Saga o Kiperu [...]
    Nesumnjivo da je za Tanju Debeljački pesma najbolji način za razumevanje i opisivanje sveta ali ne bilo kakvog sveta, odnosno ne samo onog što je “darovano pogledu”. Pomalo neobičan naslov zbirke nema nameru da stvori neku novu vrstu eksplicitnosti i tumačenja, on upravo ima cilj da se ograniči na tih nekoliko slova uzdaha, posledičnih manifestacijama [...]
Danas je dan borbe protiv duvana, ili tako nešto. Ministar zdravlja kaže da "propisi moraju da budu još strožiji".

Za početak bi bilo dovoljno da ubedi svog prezimenjaka da Ministarstvo poljoprivrede prestane da subvencioniše gajenje duvana. Ministar je pre izvesnog vremena rekao:

"Proizvođači duvana dobiće direktne subvencije iz budžeta od blizu 1000 evra po zasađenom hektaru."

Uopšte mi nije jasno - jel je našoj vladi cilj da se što manje puši, ili da se što više puši?

/Posle kapućina u ”Dorijanu Greju”, Beograd/

mikroskopski detalji
svakodnevnice
razarajuće dejstvo
filantropizma
svakako
odglumljenog

To se očekuje od mene, zar ne?!

bila sam veličanstvena
(i) večeras
smejala sam se
odozgo
aplaudirala
odozdo
nad vama i sobom
nakon svakog uspelog čina

Ali, to se traži od mene, zar ne?!

Sada je bolje da odmorim
sutra
me čeka
nešto
teža uloga
voajera.

Ah, kad bi mi makar jednom dopustili da plačem.
Direktno u kadar.

Gordana Vlajić 

Prošle nedelje sam kritikovao Izvršno veće Vojvodine što planira da potroši 430.000 evra na obnovu Tekelijanuma, objekta SPC u Budimpešti, jer smatram da novac poreskih obveznika ne treba da se troši na renoviranje imovine u privatnom vlasništvu. Jedan komentator mi je ukazao da je Tekelijanum važan spomenik kulture i da država ima obavezu da ga održava. Tada se nisam složio sa argumentacijom jer smatram da vlasnik objekta treba da snosi trošak održavanja. Ipak, nije mi bilo baš najjasnije zašto se novac daje Tekelijanumu? Zar nema još sličnih objekata kojima je potrebno održavanje a koji možda imaju i veću kulturnu vrednost? Šta to Tekelijanum čini toliko važnim?

Prelistavajući biografiju kandidata za predsednika vlade Bojana Pajtića konačno sam našao odgovor. Naime, predsednik Izvršnog veća Vojvodine, institucije koja je odrešila kesu, ujedno je i sin protojereja SPC Lazara Pajtića inače zaduženog za obnovu, pogađate, Tekelijanuma. Januara 2006. godine, Radio 021 je čak pohvalio Pajtića mlađeg za svoj doprinos u obnovi. Sigurno da uz angažovanje Lazara Pajtića zasluge za to ima i njegov sin Bojan, jer se za obnovu "Tekelijanuma" zalagao još dok je bio potpredsednik Novog Sada. Drugim rečima, postavlja se pitanje koliko je za proteklih 8 godina, koliko upravlja raznim državnim budžetima, Bojan Pajtić ukupno usmerio na završavanje projekta svog oca? U svakom slučaju previše.

Pitanje je koliko li će novca poreskih obveznika potrošiti na porodične projekte ukoliko zaista postane premijer? Možda popularno poveća cene poštanskih maraka za jedan dinar kao svojevrsni Pajtićev dodatak? U stvari, jedino što me sada zanima je gde mu radi mama, mada izgleda da je i to pitanje već rešio.

Priča oko Tekelijanuma je sigurno jedan od najružnijih primera zloupotrebe od 2000. godine. Ne po količini zloupotrebljenog novca već po podrumskoj visini moralnih standarda predstavnika vlasti. Podvizi mladog lava su dokaz da suštinski problem nije u kadrovima, kako rukovodstvo DS već godinma pokušava da objasni, već u sistemu koji državi (političarima) daje prevelika ovlašćenja. Ograničena država koja se fokusira na par najvažnijih funkcija jedina može efikasno da preseče ovaj gordijev čvor.
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk