U srpnju ove godine Ministarstvo gospodarstva bi trebalo predstaviti novu energetsku strategiju u kojoj bi jedna od opcija trebala biti nuklearka. Prvi je javno progovorio gospodin Polančec, koji se do sada od svih političara najglasnije i izjašnjavao za tu opciju, ovaj put kaže, a sada mu se pridružio gro drugih političara. Tako, recimo, naš predsjednik, gospodin Mesić sada kaže:
“Stručnjaci govore da bi iskorak za Hrvatsku bio da slijedimo primjer zemalja koje dugoročno vode brigu o energetici i ulažu u nuklearne elektrane. Možda je došlo vrijeme da eventualna gradnja nuklearne elektrane u Hrvatskoj ne postane bauk.”
Protiv nuklearke nije niti najveći oporbeni SDP, no Zoran Milanović kaže:
“Hrvatski je prioritet osigurati maksimalnu moguću energetsku neovisnost. Zato treba otvoriti i ozbiljnu javnu i političku raspravu o mogućoj gradnji nuklearne elektrane”
Za gradnju nuklearke je sada već polako marginalni HNS. Dobivamo li konačno politički unisono? :-)
Prema posljednim informacijama ispada na kraju da bi uz godišnji rast potrošnje od 3,2% do 2020. u Hr moglo nedostajati oko 3.2 TWh godišnje uz sve termoelektrane koje su u planuno budimo realni, ona neće biti izgrađena prije 2020., ako ne i kasnije, jer je za gradnju potrebno 10 do 15 godina. Naravno, zamka je u tome što je ovo linearna procjena, a rezultat može biti i iznad i ispod, pa se ti brate bolje osiguraj… :-)
Samo za informaciju za one koji su se kasnije uključili u članak, radi se o investiciji od 2 do 2,5 milijarde eura, a moguća lokacija i dalje jest ili Prevlaka (u okolici Zagreba, lokacija koja se razmatra od 80-ih) ili Dalj (uz Dunav) Slavoniji. No, iako je relevantnost ankete na portalu nikakva, anketa naslućuje da se posljednjih nekoliko godina razmišljanje javnosti moglo promijeniti.
Ipak, naravno iz političarskih usta i dalje ništa od hrabrijih izjava tipa: “Ukinut ćemo moratorij…” ili “Izgradnja nuklearke predviđa se…”, stoga polako dižem ruke od rasprava o (ne)opravdanosti gradnje nuklearnih elektrana, jer one polako postaju deplasirane…
Nego, kad smo već kod sumarnih podataka iz članka:
Snaga: za Hrvatsku je potrebna nuklearka snage 1000 MW
Proizvodnja: elektrane od 1000 MW proizvede 8000 KW sati struje godišnje
Cijena: investicija od 2000 do 2200 eura po kilovatu. Cijena NK od 1000 MW je od 2 do 2,5 milijardi eura
Potrošnja: Hrvatska sada troši 20-ak teravata sati godišnje
Ekologija: nuklearna elektrana ne emitira stakleničke plinove. Štetnost za okoliš gotovo je na nultoj stopi
Vrijeme: gradnja jedne nuklearke traje od 10 do 15 godina
Početak rada: prva elektrana u Hrvatskoj mogla bi proraditi 2020.
Ono što se ne spominje jest tko će opskrbljivati električnom energijom Hrvatsku za vrijeme godišnjeg remonta i zamjene goriva (svakih 12 ili 18 mjeseci, traje mjesec dana -> dva tjedna) ili koja elektrana može uskočiti za slučaj ispada nuklearke (najveća jedinica u našem sustavu je HE Zakučac od 400 MW, većina većih jedinica je u stalnom pogonu), tako da gradnja nuklearke od povlači gradnju još mnogo MW u stabilnim izvorima energije kao pričuvi (termoelektrane, hidroelektrane, druge nuklearke…)
Isto tako, nigdje ne piše uključuje li ta cijena i cijenu razgradnje i zbrinjavanja nuklearke nakon kraja životnog vijeka. Obično uključuje…
© Bez!Komentara - sadržaj je originalno objavljen na autorovim stranicama.
Povezani članci na Bez ! Komentara:
Nije neophodno biti preterano pametan pa zaključiti da broj poljoprivrednika nema veze sa razvojem poljoprivrede. U Americi je početkom 20 veka preko 45% stanovništva radilo poslove vezane za poljoprivredu dok se danas ovim poslom bavi svega par procenata stanovništva (vidi grafik). Od toga je veliki broj imigranata (70%). I pored toga što se mnogo manji broj ljudi bavi poljoprivredom oni proizvode mnogo više hrane nego što je to radio daleko veći broj ljudi pre samo stotinak godina. Zbog razvoja tehnologije su toliko efektniji da se u Americi danas farmeri plaćaju da ne rade.
