Unosi za: Arhiva za 2008/07

Da, verovatno ste u pravu – naslov je glup! Međutim, to je moj odgovor na hiperglupavi naslov iz dnevnog lista Timok od pre par dana, a koji glasi: DROGA STIGLA I U BOLJEVAC. Nemam ništa protiv našeg dragog novinara Rajčeta, čovek je simpatičan, svi njegovi tekstovi su brdo floskula i hrpe opštih mesta, Boljevac je kod njega UVEK gradić pod Rtnjem, seljaci iz okoline su UVEK kučajski stočari, a Šou je NI MANJE NI VIŠE nego ufolog, ali tvrdnja da je droga stigla i u Boljevac je jedna jako ozbiljna stvar koja se mora raspraviti.

Ne, ozbiljno, poenta teksta u Timoku je u tome da su Boljevčani decenijama odolevali naletu narkotika, ali eto, breše su probijene, pa je došlo do pojave narkomanije u Boljevcu pa stanje postaje neredovno. Tekst je pisan 26. juna 2008 (sic!), dvesta i kusur godina kako je Hajduk Veljko pušio rtanjski čaj direktno iz nargile i onda orgijao sa Čučuk Stanom i 619 godina kako se Marko Kraljević uroljao horsa koji mu je doneo unuk Marka Pola sa proputovanja po Karakorumu i zaboravio da ima zakazan fajt sa Saracenima na Kosovu Polju!

Šalu na stranu, 26. jun je kao datum vrlo bitan na četiri nivoa: (1) za Ujedinjene nacije i njihove birokratske i parazitske agencije to je Dan borbe protiv zloupotrebe droga, (2) za srpske pravoslavce se tad padaju Sveti Visarion i Ilarion, (3) to je Dan nezavisnosti Madagaskara, a (4) za Boljevac je to četvrtak – pijačan dan.

No, kako je Boljevac jedinstvena pojava u kosmosu, došlo je do spoja ružnog i beskorisnog te je naš Crveni krst u okviru kampanje za davanje krvi organizovao skup čiji je lajtmotiv bio borba protiv droge. Jako subverzivno i jako originalno nema šta... Da su organizovali Svetski dan borbe protiv fanova igre Diablo, Svetski dan borbe protiv glasača Radikala, Svetski dan borbe protiv Zdravka Čolića ili Svetski dan borbe protiv Facebooka pa da ih podržim, ovako sam ih ishejtovao sa bezbedne udaljenosti bez da me se te stvari (droga i krv) i najmanje tiču...

Glavna stvar zbog koje je gorespomenuti novinar upotrebio navedenu konstrukciju u naslovu je “istraživanje” koje je sproveo Crveni krst. Ljudi koji me poznaju znaju moju privrženost ultrapreciznoj metodologiji koja treba da se primenjuje u svim istraživanjima na određenom uzorku i zato mogu prilično kompetentno da kažem da ovde nema ni K od istraživanja. Naime, premisa je otprilike bila ta da u Boljevcu do sad nije bilo puno uživalaca narkotika, a onda je anketom utvrđeno da je otprilike trećina osnovaca i srednjoškolaca probala neko opojno sredstvo. Ju, komšinice! Pa to je ogroman talas svežih narkomana! Ne znam, ali podaci su verovatno tačni ako se pod narkotike ubrajaju i Coca-Cola i šapice sa makom iz lokalne pekare...

Beograd ima “samo” 1,2% registrovanih narkomana od ukupnog broja stanovnika, ali ove tendencije u Boljevcu su jako opasne, prejebaćemo mi i Amsterdam i Kopenhagen sa ovako naprednom omladinom... Avganistan i Kolumbija ima da otvore konzulate odmah pored Galićevog lokala! Emisija Znanje imanje će ponovo da dođe u Valakonje da obiđe plantaže patuljaste konoplje, IMT Agromehanika će da prosperira proizvodeći kombajne za mak, a Biznis inkubator centar ima da preplave mali preduzetnici koji proizvode kondome, toalet-papire i papirne maramice sa ukusima i mirisima avganistanske, turske, albanske i trave domaćice...

Ne znam, meni sve to smešno imajući u vidu krajnji individualizam koji zastupam. Prilično je potcenjivanje dece srednjoškolskog uzrasta putem ovog i ovakvog popovanja i proseravanja. Zašto npr. ja nikad nisam ništa od toga probao iako sam imao milion prilika (lažem, pućkao sam jednom travu u nekom coffee shopu, ali on je bio pun nametljivih holandskih rastafarijanaca) i zašto toliki ljudi to nisu probali? Verovatno zato što nisam hteo, a ne zato što su mi popovali roditelji, profesori, Crveni krst, panduri... Zašto svi mi nismo serijske ubice iako podsvesno želimo tolike ljude da vidimo na čitulji? Zašto toliki muškarci nisu serijski silovatelji? Zašto ljudi malo ne prestanu da seru okolo? Neka se Crveni krst bavi vampirizmom i humanitarnim radom, a neka policajci krenu prvo od narko-dilera u Dragiše Petrovića/Kralja Aleksandra!

Toliko, iskuliraću sad priču o nebuloznosti izjednačavanja lakih i teških droga u Srbiji, a sve pod firmom “nema lakih droga”, ali neke stvari su takve kakve su – Srbija je lider na Balkanu... Za kraj, za sve iskrene strejtere i sve neiskrene narkomane preporučujem i dva drogiraška filma: Trainspotting i Requiem for A Dream. Skinite ih i pogledajte ili ću vam ih narezati direktno na jetru svojim ultramoćnim čekićem za doznaku koji ima +3 magical attack! E da, svim pravoslavnim vernicima želim srećne Svetog Visariona i Ilariona...
Pustila je da joj šlape skliznu, pa je noge podigla na krevet. Skupila ih je uz tijelo i obgrlila rukama. Pogledom je pomilovala stvari u sobi u kojoj je provela mnogo vremena. Dvadesetog svibnja, sa svojom Jelenom, proslavila je tiho, u jeftinom restoranu, četrdeset i osmi rođendan. I toga dana odlučila provozati se do zračne luke [...]
Tisina Get this widget | Track details | eSnips Social DNA Cuti , jer zelim da cujem sebe zelim da cujem svoje misli jer cutnjom ces mi  reci sve Cuti , jer ces cuti sve sto smo zeleli reci jer je izgovorena srebrna jer je precutana zlatna Cuti, jer [...]

USSR 1996 - 40th Anniversary of the October RevolutionOd Oktobarske revolucije sa početka XX veka pa sve do pred kraj, žena je dobijala sve više i više prava na svim poljima, i ravnopravnost je dosegla vrhunac.

Na stranu komunizam, koji je zamenjen čudnom formom kapitalizma, koji je partiju veličao kao jedino telo svesno i sposobno da razmišlja, po pitanju emancipacije pretekao je zapadni svet i demokratiju.

Brojne delegacije i trgovinski predstavnici koji su dolazili u SSSR, kako sa Zapada tako i iz tadašnje Jugoslavije, imali su šta da vide i komentarišu.

Primeri iz životaMаmаеv kurgаn

  • U kapitalizmu proizvod juri novac, dok u SSSR-u novac juri proizvod.
    (prevod: Na zapadu roba cirkuliše i prodaje se ergo novac se kreće, dok u Rusiji moraš platiti trgovce i ostale (mito) kako bi prodavali.)
  • Kako bi impresionirali stranu delegaciju, ruska trgovinska komora je postavila desetine ako ne i stotine aviona na aerodrom Šeremetovo. Prva rečenica biznismena na platformi za silazak na pistu je bila: „Šta će ovi avioni na zemlji?“
    (prevod: Avioni su tu da bi prevozili i pravili pare i mesto im nije na zemlji.)
  • Ne dorečeni čudan osećaj strane delegacije, tokom prvih par dana boravka u Moskvi i drugim većim gradovima SSSR-a, ukazao se jednog popodneva u metrou. „Pa ovi ljudi se ne smeju!“
    (prevod: Nema kreativnosti široke populacije kao ni javne šale. Partija određuje sve i misli umesto drugih.)

Žene, muškarci i međuljudski odnosi

Neverovatna lepota ruskih žena je mnoge ostavila u njihovim naručjima, a nekada je i rasturala brakove. Ali uglavnom je nakon nekog vremena ostavljaka gorak ukus u ustima muževa.

Čest odgovor ruskih muškaraca, na pitanje kakvu bi ženu želeli, bio je:Mother Russia

Ona koja ne pije

Čest prizor koji biste videli u metrou, bio bi prelepa devojka koja u rukama drži otvorenu knjigu ruskih klasika, fiziku ili matematiku višeg reda. Neko bi rekao da je to zbog izbegavanja komunikacije sa KGB-om ili provokatorima, ali je činjenica da je velika većina žena visoko obrazovana.

Promiskuitet je bio prisutan i vidljiv, ali ne i toliko shvatljiv van SSSR-a.

Sve u svemu, sa stanovišta zapada, ruske žene su bile ili jesu lake.

Vraćam se na emancipaciju i ravnopravnost, koja ima veze sa lakoćom.

Najgori zločin pored ubistva i krađe je udaranje supruge. U tom slučaju, osoba bi bila izvedena pred kolektiv pre svih sudova, koji je osuđivao ovakvo ponašanje, primenjivao društvene kazne, verbalno ili pasivno maltretiranje, omalovažavanje, šikaniranje…

Sve u svemu, muškarcu se nije pisala lepa sudbina.

Sumiranje mišljenja muškaraca je sledeće:

Mogu me raditi šta god žele i koliko žele, mogu me razvlačiti po sudovima i odvojiti od dece tokom razvoda, ali me ne mogu naterati da spavam sa tom ženom.

Takođe, zajedničke večere bračnih parova koji bi započele mešanim zajedničkim sedeljkama bi se završavale klonulim glavama muškaraca, proistekle kombinacijom hrane i pića. Preostala muška populacija koja ne bi bila onesposobljena imala bi pune ruke posla ako ne i veliku društvenu odgovornost.

Iz ovog ugla gledanja, promiskuitet i neverstva, nisu strašna. I muškarci i žene su u istom stanju (moderno: u fazonu), gde se nesporazumi i problemi rešavaju na jednostavan način: izbegavanjem seksa.

Toliko o spominjanju seksa.

Generalni zaključak je ta, da je pasivnost građana i izbegavanje odgovornosti imala veliki uticaj na pad SSSR-a. Preusmeravanje i prepuštanje odgovornosti partiji i državi, i gledanje samo sopstvene stražnjice, je dovelo do gubljenja tzv „moralnih“ vrednosti.

Ali je doprinela emancipaciji.

Da li smo na već na tom nivou?

Paradoks glasanja je termin koji se koristi u teoriji javnog izbora. Otprilike, pošto je logično da ljudi budu nezainteresovani za glasanje jer je pojedinačan glas irelevantan (jer glasaju milioni) i što su troškovi informisanja o programima političkih partija relativno visoki (utrošeno vreme), onda je relativno nelogično zašto ljudi uopšte izlaze na izbore.

Veliki broj ljudi izlazi na glasanje ali je mnogo i onih koji su nezainteresovani za politiku. Kako je politika često tema, pogotovu oko izbora, nezainteresovani ponekad dolaze u neprijatnu situaciju da ne mogu da ravnopravno učestvuju u političkim diskusijama sa prijateljima što može da ima razne posledice po njihov društveni život. Kao deca koja u školi budu zapostavljena jer ih roditelji kažnjavaju ukidajući im TV privilegije pa ne mogu da prepričavaju avanture snorkijevaca. Ako ste nezainteresovani za politiku ne očajavajte. The Onion nudi kratak kurs koji će vam pomoći da se pretvarate da vas politika zanima.
I On stoji na obali. Reka pred njim je velika i mutna, valja se u tromim zamasima. On stoji, nepomičan. Cigareta mu nervozno dogoreva medju prstima, zaboravljena. Njegov pogled jedva doseže do druge, predaleke, obale. Nazire samo tamu, magličasto zelenu. Lagano podiže ruku i ublači dim. Duša mu se napaja mirisima trava. Zadržava dah, dok mu [...]

Mačja večera pod vedrim nebomMirna je, prava letnja noć. Leti noći i nisu zapravo one prave, mračne, puste i nekako depresivne. Leti su noći samo jedna mirnija, prijatnija strana dana, onaj deo dana kada odmaramo od svih onih vrelih letnjih utisaka. Zato mi se u to vreme često ne spava. Nije to nesanica, jer ona sa sobom nosi jedan problematičan prizvuk. To je želja da se ostane budan, jer noć ima toliko toga da pruži.

Mjauuuu… Mauu… Auauuu… Mjuu… Otegao se jedan tužan, usamljen mjauk, koji je iznenada probio tišinu i skrenuo pažnju na sebe, odjekujući među usnulim zgradama. MjauuuuuUuuUuu… kao umiljavanje. MiijuuUuu… kao molba. Mauuuaa… pretnja. Ova mačka je uhvatila svoj ritam, a njena pesma je za mene bila uspavanka. Najzad se smirila. U daljini se čuo samo neki veseli slavuj, u jeku svog malog noćnog koncerta. Sirota maca. Znam da je žensko. Znam. Jer se umiljava. I jer se ne stidi da traži, da zove. Mačke ništa nije sramota, one uvek dođu po svoje. Divim joj se. Meni je i suviše vruće da bi mi bilo do mačora.

Zaljubljene maceI nekako mi je bilo krivo da spokojno ležim u krevetu, već sam izašla na terasu da čujem njenu nevolju, da popričamo kao žena sa ženom. Maca je sedela ispod drveta i mjaukala onako, više za sebe. Gunđala. Frktala. Pa bi opet umilno mjauknula. Već čujem otvaranje prozora, jer neko nije imao razumevanja za njenu priču. Verovatno taj neko misli da mačka preteruje. Ali ona je i dalje mirno sedela i pomislila bih da spava, da se nisu čuli svi oni njeni glasovi. Da, znam, čekaš svog princa. Dozivaš ga. Hej, ne sedi tu pod drvetom, jedino možeš dobiti kofu hladne vode preko svog mekog krzna.

Noćna svetla su se pogasila. I dalje je mrak, ali nebo se polako šara svetloplavim prugama. Jedna po jedna, ptice se javljaju na svoje dnevne dužnosti. Sviće. Dok je još tamno, mačka se nečujno iskrada. Primetila sam samo dva oka kako su blesnula u mraku. Prvi tramvaj je upravo prošao. A mačka je negde nestala. Gde, čućemo sledeće večeri.

blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk