
Sorry for this post, I have to make it so there’s a public record that following photos are distributed under Creative Commons license:


PS: It was a really nice game
Prijavite se ili ako nemate nalog registrujte se.
Prikaži opcije
Sorry for this post, I have to make it so there’s a public record that following photos are distributed under Creative Commons license:


PS: It was a really nice game




Kao što možda znate, Vanja pije omega 3 preparat. Do sad je pila ProEFA. Kad su se zalihe privele kraju, spremim se ja u akciju naručivanja novih količina.
Neko vreme unazad razmišljam da umesto ProEFA, čija je dostava prilično komplikovana, naručim EyeQ koji se bez problema preko neta naručuje i isporučuje za Srbiju, pa se dam u malo istraživanje.
Prvo oko količina. Vanjina doza ProEFA je dve kapsule dnevno, pa ako bih joj davala EyeQ chews, to bi onda bilo popriličan broj kapsulica dnevno. Druga opcija su EyeQ caps, ali njihov nedostatak je ukus. Ne prave se sa dodatnim ukusom.
Ništa, vratim se ja na ProEFA. Najpovoljnije naručivanje je i dalje na Shop in service, ali novitet je da sad u opcijama online naručivanja, postoji i Serbia and Montenegro.
Poželim ja da isprobam to da proverim koliko je koja opcija sigurna i brza. Dogovorim se sa bratom da naruči tri tegle da stignu kod njega, i da ih on pošalje poštom, a tri da naruči da stignu kod mene. Ali, ne može. Ne prolazi nešto oko poštanskog broja. Prošli put je bio neki problem oko FedEx-a. Niko nama nije kriv kad svakih par godina menjamo naziv države…
I tako, svih šest tegli stiglo snail mail-om, samo ovi američki puževi su ovog puta bili baš brzi. Sedam dana. Svaka čast.
Carinu nisam platila. Na pošiljke čija ukupna vrednost ne prelazi 30€ (sa poštarinom) ne plaća se carina. Pa… snađite se.
A što se tiče pionirskih poduhvata, probaću naredni put ponovo.

Jedan broj u imeniku manje
Prvo, ne podnosim kad me neko prekida i nikako ne dozvoljava da kažem šta mislim pa moju rečenicu završi sa – Znam šta hoćeš da kažeš. Ma nemaš pojma! Ne podnosim ni kad me odsluša pa me na kraju pita – Šta si htela da kažeš. Odma’ bi da ubijam! Rekoh, bre! Šta sad treba, da analiziram samu sebe???
Drugo, ne podnosim kad neko misli da je samo on u pravu i ne ne prihvata da drugačije mišljenje uopšte postoji. Kad mi ne dozvoljava da mislim ono što mislim nego me lepo davi s tendencijom da me usmrti il’ da mislim k’o on. To obično potkrepljuje sa – Slušaj JA da ti objasnim; Čekaj, MENI se desilo – nekako moram da mislim na osnovu njegovih dešavanja, poraza i životnih iskustava. Moje ko šiša.
Treće, ne podnosim rasprave telefonom, nikoga ne možeš da u’vatiš za gušu kad kulminiraju prvo i drugo.
Četvrto, kad me pitaju šta bih uradila kad bi mi se nešto desilo ja izdeklamujem svoju teoriju – uradila bih to i to. I naglasim da opet nisam sigurna da bih to uradila, samo tako mislim, gde znam u kakvom bih stanju bila u nekom trenutku, da l’ bih se setila svoje teorije iz trenutaka pametnog rasudjivanja il’ bih u sekundi postala ludak koji ne vlada sobom. Zavisi. Uvek od druge strane, dogadjaja, trenutka, mogu da budem umiljato jagnje a mogu i da se pretvorim u lava koji seksualno zlostavlja gazelu pa je posle onako iscrpljenu pojede. Otkud, bre, znam koja životinja čuči u meni i koju će neko preko puta da izazove.
Situacija od juče:
Nisam baš ukapirala da l’ mi se žalila il’ mi se hvalila al’ priča mi prijateljica kako joj se udvara tamo neki. Nemam pojma koji al’ imam ulogu tumača njegovih udvaračkih dela i reči. Ona u dilemi. Šta ako se ispostavi da je isti kao njen bivši muž? Šta ako samo hoće ono? Šta ako im ono bude bez veze? Šta ako se zaljubi. Šta ako je ostavi? Šta ako opet bude patila? Umorih se u sekundi.
Pokušah da joj objasnim da ima samo dve mogućnosti – da se odmah udavi u tome šta će biti ako bude ili da sedi kući i misli kako joj je jedna patnja u životu bila dovoljno. Da nema ništa od toga – šta bi bilo kad bi bilo a ne mora da znači.
Traži preciznije objašnjenje.
Ja sve ono što sam rekla okrenem naglavačke i zajebem se.
Kažem otprilike – Pa dobro, bre, je l’ znaš ti koliko godina sam ja bila devojka? Znaš li koliko puta nisam mrdnula od one prve kafe, odma sam imala želju da ubijem onog preko puta. Znaš li koliko sam priča odslušala, i onih koje sam htela i onih koje nisam.
Ne vredi. Neće za džabe da pije kafu, šta ako se razočara.
Ja opet progovorim i opet se zajebem, to jest, kažem – Šta misliš, da mene niko, nikada, nije razočarao. Slagah doduše, malo me njih razočaralo, uglavnom oni koji su me prethodno očarali al’, eto, vidim kako postajem sve gluplja i gluplja, baš onako kako razgovor nalaže.
Na sve to, moja draga prijateljica meni kaže – Lako je tebi, ti si navikla.
Počeh ja, k’o džekpot, da obrćem ne bih li složila tri iste sličice da ovo razumem al’ ne ide, vidim samo imam želju da kažem – Aj’ majke ti nemoj više da me zoveš. Ni zbog čega.
Umesto toga je priupitam – ‘Leba, ti kako sam ja to navikla.
Objasni ona meni. Dok je ona 17 godina bila u braku ja sam bila devojka. Po njenoj slobodoj proceni ja sam sretala najmanje jednog muškarca godišnje ako ne i više koji su pretendovali na mesto mog muškarca, ljubavnika, dečka, nešto tako. S obzirom da svih tih godina ja nisam uspela da se udam znači da su me svi oni ostavljali, svih sedamnaestoro ako ne i više, a sve uzevši u obzir najnormalnija stvar na svetu je da sam ja navikla da u moj život ulaze kandidati i iz njega izlaze a da to na mene ne ostavlja traga. Lako je meni bilo da ja sa nekim pijem kafu kad sam znala da od ta posla nema ništa, naviknuta sam, ona ipak ne želi da pije kafu a ni da sluša potencijalnog muškog ostavljača.
Nekako dodjoh do daha al’ nikako do reči. Ne znam šta da kažem.
Na kraju nekako uobličim da ne mogu da verujem da je ona još jedna od onih koja se godinama družila sa mnom ne napuštajući svoju predrasudu da ja kao sama, neudata i neostvarena lakše podnosim život od njih udatih, razvedenih, po meri nepisanih pravila, da ima taj stav – ko je meni doš’o-dobrodo’šo, ko otiš’o-opet dobro. Navikla sam. Osećam kako mi se uvređenost penje uz kičmu, izgubih i volju i želju da pričam.
I kažem – ti si samo jedna ovca u mom životu na koju sam ja trošila vreme. Nažalost, nisam kad je trebalo analizirala tako kao ti. Pola sata me mučiš šta će biti ako to ne uspe, ni sekundu nisi razmislila šta će biti ako me uvrediš i pročeprkaš moju ranu. Računaš – navikla sam da neko malo, malo, pa na tu moju ranu sipa so. Ii nemoj da piješ sa njim tu kafu. Boga pitaj gde to može da odvede. A možda će čovek da se razočara. Ovako k’o ja… i ne zovi me više. Nikada, ni zbog čega…
Moja dugogodišnja, verna, nerazočarana, nenaviknuta, ranjivijeg srca od mog, šta bi bilo kad bi bilo, lako je tebi drugarica reče:
Mnogo se ti praviš pametna – i tresnu slušalicu.
Ostadoh tako napravljeno pametna da se čudim.
Posle svega, umesto da dodjemo do zaključka- pij kafu, živi život, nek ide život, dodjosmo do toga da se ja pravim pametna.
Ostavi me bez mogućnosti da joj kažem da je nemoguće praviti se pametan.
Nemoguće je praviti se i glup.
Al’ meni je uspelo.
I nisam razočarana.
Naviknuta sam.
Mislim, da brišem te brojeve iz imenika.
I nisam pametnija. Samo sam mirnija.



Mislim da će biti najbolje ako počnem od sebe: Ja ostajem kući, dakle ne idem nigde na letovanje; ja plaćam samoga sebe, dakle sam sebi sam šef, pretpostavljeni, gazda, onaj koji naređuje, ma onaj koji je iznad samoga sebe! Nema šanse ni za Palić, osim da se dobiciglujem do jezera i napravim nekolike fotografije o njegovim vodama za koje smatram da neće preživeti ma šta mi radili a Oni govorili uz vetar. Ako je nešto nemarnošću ljudi osuđeno na propast, sumnjam da drugi ljudi to mogu spasiti, premda se čuda događaju ja u čuda ne verujem.

Dakle, trebalo bi da se ide na godišnji odmor, na letovanje. Turska, Grčka i na ovo naše negdašnje more, ako se ima para. U neka druga mesta valjda treba više para. Na gornjoj fotografiji vidite pijacu ili Bazar u Egiptu. I na donjoj fotografiji je tema Egipatska.
Do ovih fotki sam došao posredstvom rođakinje koja je ove godine (zimus) bila u Egiptu i koja živi u inostranstvu, što ne znači da mi, ovde u Subotici, nemamo sugrađane koji posećuju beli svet. Od ove moje rođakinje stiže i priča o reklami za Palićko jezero sa interneta. Kaže ona da je pokazala net prezentaciju Palića gde sve blješti kao u Las Vegasu. Rekoh joj da bi trebala pokazati na Jutjubu „Palić Upomoć!“, dakle da se vidi i treća strana na Subotičkom medaljonu. Ako se desi da neka od njenih prijateljica, bez njenog znanja, stigne na Palić – čini mi se će da bude belaja.

Za Vas dobri ljudi, kao i uvek tako i sada, lepa šetnjica od ove do one tačke, a tačke odredite Vi sami, naravno kuglica il’ više sladoleda usput… nemojte propustiti.
JASIKEVIČEUS GRANDE

Popularna i pretežno tekstualna enciklopedija Wikipedia uskoro će dobiti unapređenje – video sadržaje koji se mogu uređivati kao i tekstualni. Organizacija koja je odgovorna za njen rad nada se da će ovim potezom revolucionisati svoju referentnu lokaciju i podstaknuti davaoce sadržaja – od televizija do muzičke industrije – da omoguće ulazak više video materijala u javni domen.
Osoba koja uređuje članak za Wikipediju naići će kroz dva-tri meseca na novo dugme sa oznakom „Add Media“. Kad ga pritisne pojaviće se interfejs pomoću kojeg će tražiti video – u početku iz tri spremišta s materijalom koji nije zaštićen autorskim pravima – i prevući odgovarajuće delove u članak, a da ne mora da instalira nikakav softver za uređivanje ili konvertovanje videa. Rezultat će se pojaviti kao video odlomak ugrađen u članak.
Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.