Unosi za: Arhiva za 2009/06
Ispravite me ako griješim, ali broj 16 u našoj nogometnoj reprezentaciji nosi Jerko Leko. Barem kada igra. Ekipa online dućana www.e-good-s.com spomenutu šesnajsticu nakalemila je na plavokosog ljepotana.
Kako bilo, u susret Svjetskom nogometnom prvenstvu koje će se sljedećeg ljeta održati na tlu Afrike predstavljena je serija USB flash diskova u oblicima nogometnih reprezentativaca. Osim Portugalca, Nizozemca, Talijana i Nijemca jedan od likova nosi dres hrvatske nogometne reprezentacije. Tehnikalije nisu vrijedne spomena (1GB podatkovnog prostora), a cijena se kreće oko 30-tak dolara.
Via twitter.com/and1v.
Drastična razlika :)))
Pogledajte jučerašnji slučaj Hondurasa. Popularni predsednik je pokušao da za sebe, protivno ustavu, obezbedi još jedan mandat, jer je tako hteo narod. Ali ustavna ograničenja mandata postoje baš zbog toga što je neko popularan, da nije tako ona ne bi ni bila potrebna. Vrhovni sud je odlučio da predsednik Zelaja ne može raspisati referendum o novom mandatu (jer po ustavu to može samo kongres), ali je Zelaja odlučio da ignoriše odluku. Vojska je zapretila da će reagovati ako odluka suda ne bude poštovana, ali je Zelaja onda otpustio načelnika vojske. Sud je odlučio da je i taj otkaz neustavan. Na kraju su generali izvršili puč, uhapsili Zelaju, sproveli odluku vrhovnog suda i sprečili kršenje ustava od strane trenutno popularnog predsednika.
I kakve su svetske reakcije na ovaj slučaj? Svi, SAD, Evropska unija i Ujedinjene nacije su osudili vojni udar! To su naravno uradili i Fidel Kastro i Hugo Čavez, a svetski mejnstrim se u ovome slaže sa njima.
Niko ne voli vojne pučeve. Ali vladavina prava ili demokratija pod ustavom podrazumeva da volja naroda bude ograničena nekim opštim principima slobode i bude podvrgnuta dugoročno stabilnim pravilima igre. Anglosaksonskim i zapadnoevropskim zemljama je to danas lako. Politička kultura je takva da političari uglavnom poštuju pravila igre i bez da ih neko posebno prisiljava na to. Ali u drugim delovima sveta to ne ide glatko. Političari se ne osećaju vezani ni tradicijom, ni kulturom, ni pritiskom medija, civilnog društva i glasača. I zato što se ustavi tamo ne sprovode sami od sebe, iza njih mora da postoji realna pretnja. Tako turska vojska, s vremena na vreme, sasvim opravdano interveniše. Zloglasni Pinoče je uradio nešto slično, jer je Aljende tridesetak puta prekršio ustav pre nego što su generali odlučili da ga sklone. Ali Pinoče se danas jednoglasno osuđuje zbog udara na demokratiju, a Aljendeu se serijsko kršenje ustava oprašta, ako se uopšte ikada i pominje.
Na ovo se može gledati kao ideološki sukob levice i desnice, jer se levim autoritarnim populistima obično oprašta lakše nego konzervativcima. Ali važnija od toga je druga dimenzija i podela na demokratske romantičare i na pristalice vladavine prava. Demokratski romantičari, u koje danas spada ogromna većina političara i javnih intelektualaca, su skloni opravdavanju bilo čega što je po volji većine. Pristalice vladavine prava, kojih je u teoriji mnogo ali u praksi malo, hoće da demokratiju stvarno ograniče pravilima igre.
Pre nego što je, zajedno sa Hillary Clinton, osudio honduraški puč, Barack Obama je mogao da se seti da je 1950-ih predsednik Eisenhower poslao vojne trupe u Arkanzas, da sprovedu odluku Vrhovnog suda o prestanku rasne segregacije. Sud je tako odlučio, odluka se na tadašnjem jugu nije mogla sprovesti sama od sebe i Eisenhower (kojem se ta odluka tadašnjeg ultraliberalnog suda takođe nije sviđala), je shvatio da je ustav ponekad potrebno sprovesti. Da je tada bilo neograničene demokratije, rasna segregacija ne bi prestala. Sada u Hondurasu vojska postupa slično i, doduše mimo predsednika, sprovodi ustav i odluku Vrhovnog suda. Retko ko je spreman da to brani i to nam najbolje govori da ustavna demokratija polako postaje relikt prošlosti. Ostala je samo demokratija.
Preko vikenda sam boravio u Dubrovniku na jednom seminaru, a smješteni smo bili u Valamar Lacroma Resortu. To je hotel koji je otvoren prije nepunih mjesec dana a nalazi se na mjestu (a vjerujem da to i je) u stvari stari hotel koji se nalazio na istome mjestu, a koji je bio devastiran tijekom rata. Riječ je o vrlo velikom hotelu s nekih četiristotinjak soba i kako kažu najvećim kongresnim centrom u Dubrovniku (ako lažu mene i ja sam lagao vas). Hotel je kategoriziran s četiri zvjezdice. Room rate za sobu u kojoj sam boravio je (kaže folder koji sam našao u sobi) 1500kn noć. Dakle, čovjek bi rekao vrhunski hotel.
I načelno, ne bi bio daleko od pravog odgovora jer ovaj hotel doista ima apsolutno sve predispozicije da bude vrhunski hotel, no ovoga vikenda dok sam ja boravio u njemu to baš i nije bilo tako.
Nije da mi se nešto osobito ružno dogodilo ali ima brdo malih detalja koji su me doslovce izludili.
Primjerice, stigao sam u petak kasno popodne nakon što je avion kasnio nekih 30ak minuta zbog nevremena u Zagrebu. Kako sam ušao u zonu za odlaske na aerodromu kao štreberko po uputama (a jer sam se htio zavaliti na klupu i čitati) nisam ništa bio pojeo. Potom se odužilo čekanje na aerodromu, a u avionu nisu posluživali apsolutno ništa radi turbulencija (dobio sam doduše dva paprenjaka). Potom sam stigao u hotel, ostavio stvari i odlučio vrijeme do večere potrošiti u buffetu hotela gdje na meniju postoji nekolicina sendviča koji nažalost u ovome času nisu dostupni. Kiosk tiska je bio zatvoren a a la carte restoran također nije imao sendviča (iako, nisam totalno siguran da je a la carte restoran uopće radio, no tako su mi rekli).
Sam hotel je uređen sjajno, lijepo, puno svjetla, moderno uređeno s modernim namještajem. dojam pomalo kvare liftovi u kojima nije totalno jasno na koji kat putujete. Kao i u mnogim drugim Dubrovačkim hotelima, recepcija nije nužno u prizemlju i sobe i hotelski sadržaji se mogu nalaziti bilo gdje. Nekako ispada da je recepcija na drugome katu, no tipke u liftu ne prate tu logiku, pa ako želite u sobu na trećem katu morate stisnuti na gumbić s prelijepljenim brojem 3 dok se na displayu lifta pokazuju neke sasvim druge brojke (malo zbunjujuće i mislim da je to dobrim dijelom razlog zašto vas s recepcije prate do sobe). Iako se to može činiti minimalnom greškom, nekako si mislim da je nacrt tog hotela mjesecima i godinama visio po kojekakvim stolovima i ne vidim isprike da liftovi budu krivo označeni ili da uopće ne rade (panoramski liftove uopće ne rade).
Soba je također bila OK, no dojam su malo pokvarile nekakve sitne metalne pločice po tapisonu (ne njih previše, možda 4-5 komada), puno metalnih strugotina na balkonu a definitivno iznenađenje se desilo negdje u noći s subote na nedjelju kada sam odlučio nešto popiti i prvo mi je ručka od mini bara ostala u ruci (jer nije bila zašerafljena) a potom i činjenica da je mini bar bio prazan.
Kada smo već kod šerafa, vrijedi spomenuti i bazen, a koji je navodno otvoren tek dan ili dva ranije. Kao prvo, nigdje nije pisalo (ili barem ne na meni vidljivom mjestu) koja je temperatura vode – nije da me taj podatak osobito inače zanima no nekako je bio uočljiv nedostatak toga, a osobito nakon što sam zakoračio u vodu koja je po mom subjektivnom mišljenju bila vrlo hladna (tada sam naime postao motiviran da saznam na koliko se to točno stupnjeva očekuje da se okupam). U bazenima postoji nešto što donekle liči na mjesto na kojem bi se mogli ispružiti i na kojem bi vas mlaznice vode morale malo izmasirati. Osim očiglednog problema da to nije funkcioniralo (sorry ako to služi nečem drugom), problem je i u tome što bi ti mlazovi morali prolaziti kroz jednu traku prokroma na kojoj su rupice za vodu doista sićušne. Za razliku od toga rupe za vijke kojim je ta traka pričvršćena za dno bazena su neusporedivo veće. Problem je u tome što od primjerice 20ak šerafa koliko ih ima, rijetko koja traka ima zašerafljenih svih 20 pa to izgleda neuredno, osim toga šerafi nisu jednoliko zašerafljeni pa neki vire iz metalne trake – a daleko najveći problem je što je to očito šerafio netko tko ne zna kako se koristi odvijač pa su mnogi šerafi (a riječ je o phillips šerafima ravne-upuštne glave) “provrtani” što znači da se vjerojatno motorni odvijač vrtio u mjestu i oštetio vijke koji potom na sebi stvore male i vrlo oštre srhove. ti srhovi su me malo ogrebli ali je pitanje trenutka kada će nekome poderati kupaći kostim.
Ako mislite da je to sve, pa eto i nije. U sobama nema wireless interneta (probao), pitam se tko to u 2009 godini radi hotele koji nemaju wireless u svim sobama, u posljednje vrijeme sam proboravio u mnogim hotelima i wifi je definitivno standard. Interneta ima pak na recepciji tj. lobbyu i to putem vauchera. Vaucheri se mogu kupiti za pola sata ili sat (sat vremena je 25kn). To mi je malo nejasno, zašto se misli da je sat vremena interneta dovoljno? Zašto se ne može kupiti dnevni ili tjedni (length of stay) vaucher? A i tih 25 kuna je malo previše jer se veza rušila non stop a download koji sam dobio je bio razine 11-30kb/sec što je na razini ISDN veze (ili antiknog ADSLa). Za utjehu, taj cijeli sustav nije osobito inteligentan pa možete surfati koliko god hoćete uz minimum domišljatosti (no prvi vaucher morate kupiti).
U neko doba večeri na terasi smo odlučili popiti piće i na moje pitanje koje pivo imaju u hotelu, rečeno mi je “u boci i točeno”. Sjajan odgovor, no takav odgovor je ekvivalent mahanja crvenom krpom. Malo je nevjerojatno da hotel s četiri zvjezdice nema osoblje koje je u stanju zapamtiti listu imena pive koja se nudi (a koja je uzgred rečeno depresivno kratka).
Anyway, boravak u hotelu je bio ok i nije da ga neću preporučiti, no nije mi jasno kako se stotine takvih malih sitnih detalja prepušta slučaju. Boravio sam u drugim Valamarovim hotelima koji su bili doslovce besprijekorni (u okviru kategorizacije koju su nudili) no ovdje je jednostavno bilo zabavno promatrati što sve nije ok i koliko to duboko ide (recimo, na razini restorana su WCi bili zaključani pa ste morali na WC ili oprati ruke na drugi kat), ili da u doista bogatom izboru za doručak nema distikncije između meko i tvrdo kuhanih jaja, ili pak činjenica da je voćna salata na jednom kraju dvorane (pazite to je restoran za hotel od 400 soba) dok se zdjelice u koju bi tu salatu mogli pospremiti nalaze na sasvim drugom kraju (ok, drugoga dana su bile tamo gdje su trebale biti pa može biti da je bila riječ o privremenoj nestašici). Čak su im i palačinke koje peku u najmanju ruku neuobičajene.
Nekako mi se čini da je netko žurio kod otvaranja hotela i dok ima nekih sustavnih pogrešaka (recimo nema interneta po sobama) ove ostale su uglavnom lagano rješive i u stvari se nisu smjele dogoditi.
Ne znam, mene te stvari izluđuju, možda sam prekritičan.
p.s. ovo inače nije prvi puta da pišem o hrvatskom turizmu, pisao sam ja i ranije, počevši negdje od Smrti hrvatskog turizma još 2006 godine.
Slični tekstovi Podijeli/SnimiMisao dana:
Like all great travelers, I have seen more than I remember and remember more than I have seen.
croportal_url = "http://www.gadgeterija.net/2009/06/29/cetiri-boje-novog-vodootpornog-fotica-iz-radionice-pentaxa/";croportal_title = "Četiri boje novog vodootpornog fotića iz radionice Pentaxa";croportal_abstract = "";croportal_skin = "horizontal";Pošalji na Facebook, Twitter...Pentax Optio W80 je novi vodootporni kompaktni fotoaparat renomiranog japanskog proizvođača Pentax koji na svjetsko tržište izlazi u srpnju. Pentax Optio W80 je dizajniran za bezbrižno fotografiranje pod vodom, te za veliku otpornost na udarce, prašinu i niske temperature te tako osigurava pouzdano funkcioniranje u zahtjevnim uvjetima fotografiranja. Fotografiranje i snimanje HD filmova na plaži, u moru, pustinji, na planinarenju ili skijalištu može biti bezbrižno, a zabilježene snimke u skladu s dugogodišnjom tradicijom kvalitete Pentax marke.
Otporne brtve na kućištu osiguravaju besprijekorno funkcioniranje aparata Optio W80 na dubinama od 5 metara u kontinuitetu od dva sata (JIS klasa 8), zajedno s otpornošću na prašinu (JIS klasa 6) i naprednom izvedbom pri temperaturama do –10°C.
Iznimna otpornost na udarce
Poseban materijal za amortizaciju udaraca upotrijebljen je na svim važnim točkama na tijelu aparata, kako bi on mogao podnijeti pad s jednog metra* bez oštećenja. Time je povećana izdržljivost aparata i osigurano funkcioniranje u teškim uvjetima.
*mjereno prema PENTAX-original standardima testiranja (s visine od 1 metra na drvenu površinu debljine 5cm) prema MIL-STD 810F metodi 516.5-Shock.
5x optički zoom pokriva područje od širokog kuta do tele-foto područja
Unatoč svojim kompaktnim dimenzijama, objektiv aparata Optio W80 pokriva veliko područje od 28 mm do 140 mm (prema 35 mm formatu), te je stoga pogodan za snimanje širokog raspona subjekata i scena, od spektakularnih krajolika, arhitekture, do grupnih fotografija iz male udaljenosti.
HD snimanje visoke kvalitete
Pentax Optio W80 snima filmove 16:9 HDTV rezolucije (1280×720 piksela) sa 30 okvira u sekundi. Napredne i korisne funkcije koje olakšavaju snimanje su redukcija trešnje (Movie SR mod) i poseban mod za snimanje podvodnih filmova koji optimizira postavke aparata za kvalitetne snimke.
12 MP za visoku kvalitetu slike
Kombinacija 12.1 efektivnih megapiksela s Pentax procesorom i Pentax objektivom visoke kvalitete i posebnim premazima daje jasne snimke s finim detaljima čak i kada se one povećaju na dimenzije plakata.
Korisne funkcije
Od ostalih korisnih funkcija koje nudi Pentax Optio W80, ističemo trostruku stabilizaciju snimaka koja poništava trešnju aparata, Auto Picture mod za automatski odabir najboljeg od 8 scenskih modova, prepoznavanje do 32 lica odjednom brzinom od 0.03 sekunde, zajedno s Smile Capture i Blinking detection funkcijama koje osiguravaju da osobe na fotografijama budu snimljene sa smješkom i bez treptaja. Ljubitelji makro fotografije cijenit će mogućnost snimanja pri blizini od 1 cm od objekta, a funkcija proširenja dinamičkog raspona spriječava pojavu presvijetlih i pretamnih područja na snimkama. Aparat nudi izradu panorama iz više fotografija, a 20 digitalnih filtara može se pridodati snimku za atraktivne vizalne efekte.
Na hrvatsko tržište Pentax Optio W80 dolazi početkom kolovoza, a predviđena maloprodajna cijena je 2.199,00 kuna.
Nisam od onih koji bi se naljutio na bilo koju našu sportsku reprezentaciju ili pojedinca kada gubi i izgubi. Ma poštujem ja to, eheeeeeeeeeeeeeeej. Oni nas predstavljaju, pevaju našu himnu kada pevaju, gledaju kada gledaju u našu trobojku uzdignute glave, sa ocilima na belom orlu.
Upravo su se naši mladi reprezentativci u fudbalu vratili prilično neslavno sa Prvenstva Evope u fudbalu. Dve nerešene utakmice i jedan poraz nisu bili dovoljni da nastavimo takmičenje.
Kažu spikeri da naši ORLIĆI nisu imali sreće.
Ako ste pak voljni da budete informisani i sve znate i vidite, jer javni servis svih građana to nudi, a mi verujemo njihovim očima, prvo morate da vidite i tekuću reklamu.
Pivo naše mlade reprezentacije – Lav pivo.
Nisam znao da mladi reprezentativci imaju svoje pivo, još manje sam znao da je to Lav pivo.
Reklama se nekako završava sa – budi Lav.
Sad, da li su mladi i talentovani reprezentativci lavići ili orlići, ali je sigurno da su temeljno poraženi, ma kako da i sreće nisu imali.
Kako pak mnogi ribu vole u svim ponudama, mnogi preferiraju pecanje u svim varijantama, možda bi naše mlade reprezentativce trebalo nazvati crvići, bez kojih ni pecanja nema.
Ko zna, možda neko i zagrize, pa uz glasno podrigivanje i pobede.
aleandro minore
Blogodak?
Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.
Podrška
