Na javnom državnom servisu koji je naše vlasništvo, su nas obavestili da su prvi uveli praćenje televizijskog programa digitalnim putem na Balkanu. Pravi smo prvaci i u ovim kriznim vremenima. Za sada se digitalnim putem mogu pratiti samo emisije iz kulture.
Pa naravno! Potvrđuje se po ko zna koji put, kako nam je kultura najvažnija, mada se ne zna ko je zapravo uopšte gledao emisije iz kulture, kada ih gotovo i nema.
Ma, da nije?

Biće da su emisije iz kulture zbilja najvrednije, ali u ovom trenutku i najjeftinije, pa je to pravi razlog trenutnog eksperimentalnog digitalnog programa.
Radost javnog državnog servisa koji je u našem vlasništvu, naravno, nije zbog kulture, vec zbog budućih zarada koje im se smeše. Zaradiće svi, osim gledalaca.
Zaradiće proizvođači digitalnih tv aparata kojih mi u zemljici Srbiji nemamo, mada zapravo i neće oni nešto posebno zaradit, već ovi koji će ih uvoziti u pomenutoj zemljici Srbiji i potom ih uz pristojno ali nekontrolisano “ugrađivanje” i “blagoslov” nekih ministrastava nama prodavali, kako bi i mi u našim domovima imali pogled kroz prozor u svet.
Oni koji pak, neće imati toliko novca da odmah kupe te nove, digitalne televizijske aparate, moraće da kupe neka dodatna digitalna pomagala koja će nam ugradnjom omogućiti da i na ostarelim aparatima pratimo novu, veliku, sjajnu, jednom rečju britku digitalnu televiziju oštrog pogleda, na kojoj se poseći možemo.
Šta će se sve uz tu revolucionarnu digitalnu promenu još morati platiti, otkrićemo vrlo brzo, jer nam javni državni servis koji je u našem vlasništvu obećava definitivni prelazak na novo već do 2012.godine.
Ako pak budemo i nadalje na novoj digitalnoj televiziji gledali reprize bajatih serija po 27. put, domaće filmove sa veličanjem onog što smo svi zajedno krvavo izgazili po 202. put, podsećanja na velike sportske pobede nekadašnje nam zajedničke zemlje od koje se sada sa gađenjem, zapravo svi odriču po 1.000. put, cenzurisane informativne emisije 712. puta za 24 sata, naivno izrežirana politička suočavanja bar tri puta pre i tri puta posle jela svakoga dana dok nas ne ubede u delotvornost njihovih medikamenata, bezbrojnih uvezenih filmova u kojima uvek pravda pobeđuje, zna se čija i zna se koja pravda, i sve tako redom, ali isključivo bez školskog programa.
A, i šta će nam obrazovana nacija kada imamao digitalnu televiziju javnog državnog servisa koji je vlasništvo svih nas, koji nam nudi da znamo sve.
aleandro minore