

Prijavite se ili ako nemate nalog registrujte se.
Prikaži opcije


Šta se desilo sa starim”.co.yu” adresama? Zar nisu davno ukinute? Ja i dalje na svom sajtu imam stotine linkova (sa statičnih web strana) na staru web adresu Emagazina
Ukucajte ovu adresu pod znacima navoda u Google i videćete da ih i dalje ima indeksiranih 27800 linkova (i ko zna koliko jos neindeksiranih).
Ako kliknete na bilo koji od ovih mnogobrojnih linkova pojaviće vam se sledeća stranica: “http://www.eunet.rs/hosting“
Otkud sad “ne postrojeća” adresa da usmerava na komercijalnu stranu provajdera (u ovom slučaju Euneta)?
Ko je to dozvolio? Kako je RNIDS (Registar Nacionalnog Internet Domena Srbije) to dozvolio? I šta to znači? Da li je priča o RS domenima bila prevara od samog početka (da se pojedinci okoriste)? Zašto ovo preusmeravanje nije moglo da se izvrši sa starih “.co.yu” na nove “.co.rs” domene, nego da nekolicina (kao Eunet) profitira?
Na kraju pitanje. Da li su posetioci koji sa stotina hiljada starih “.co.yu” linkova stižu na prodajne strane kompanije Eunet Srbija hoštapleraj ili uspešan gerila marketing?

Kad kliknete na http://www.emagazin.co.yu/ evo šta dobijete!



IZVOR "NA VIDIKU"
315 novih postova u google readeru, 215 regularnih mailova… celih 16 dana ni glasa od mene. Da, većina nas su zavisnici od interneta. Samo sam dva puta za to vreme, uključila komp da pregledam neke diskove, sve ostalo vreme je bilo posvećeno životu. Verujte mi, internet je zlo ako se ne koristi umereno, a vrlo mali broj ljudi zaista ima granicu u tome.
Pored toga što sam ranije postizala da pročitam sve nove postove, da svima odgovorim na poruke, komentare, da na twitteru napišem po neku “pametnu” rečenicu, da napišem novi post, da pregledam gomilu nekih snimaka i da pri tom niko ne ostane gladan u kući, prljav ili upišken, ukakan, ne ispeglan ili već šta, da svi budu zadovoljni i da kuća bude čista i uredna, a da ja stignem sve, verujte mi sve je to zaista gubljenje vremena.
Ovih dana uveče sednemo, pa gledamo neki film, ako nam se ne sviđa bacimo partiju jamba, tablića, mau-mau… Ako nam se i karte ne igraju sedimo i razgovaramo. Alo bre, razgovaramo, ne dopisujemo se iz dve različite sobe preko g-talk-a što je ranije bilo uobičajeno. “E molim te, ‘ajde trkni do prodavnice.” i slično.
Znala sam kada je neko od vas bio negde, a nisam znala neke stvari koje su se dešavale tu oko mene, “jer sam imala važna posla.”, katastrofa. Bežanje u svet nerealnog je znak da nešto u realnom životu ne funkcioniše kako treba. Definitivno je tako. Šta je to što nije funkcionisalo? Otuđili smo se zarad nekih drugih nevažnih stvari.
Shvatila sam da imam punu kuću knjiga koje volim i da zaista imam vremena da ih čitam. Shvatila sam da pored googla postoji i naša mala biblioteka enciklopedija koje je zaista zanimljivo prelistavati… kao nekada. Da mi je kuća bila i ako na oko idealno čista bila, nezadovoljavajuće uredna za neke moje standarde. Sada je baš lepo i onako kako želim da bude. I ako nisam zanemarivala decu, moram da priznam da ipak jesam. Oni sada znaju po dve pesmice više. Vidim, čujem, umem, znam, razmišljam, imam vremena za sve.
Jesmo li svi mi koji svakodnevno razmenjujemo gomilu misli i poruka malo uvrnuti i švrć? Jesmo! Ne svi naravno, ali većina da! Kako to, da kada god svratim na facebook tamo budu isti ljudi? Kako to, da na twitteru gomila istih ljudi svakoga dana ima šta da kaže, uvek? Kako to, da kada god odem na preferans, sa istom ekipom mogu da igram? Kako to, da svakoga dana, svakog drugog, isti ljudi pišu po post, dva, tri? ZAVISNICI!!!
Oni koji su pravi zavisnici će reći, “ma neeee…ja to samo u slobodno vreme.” Izgovori…gomila izgovora. Oni totalno zavisni će umeti da opravdaju sebe i svoje delovanje na internetu na milion načina: “Posao mi je vezan za internet.”, “Prvo završim sve, pa imam vremena.”, “Ja sve to na netu, na brzinu odradim.” i slično. Nije istina. Net vam oduzima dragoceno vreme. Priznajte to sebi i pokušajte da … ne mora 16 dana, za početak probajte 2 dana da se ne konektujete, da iskulirate, da pogledate oko sebe i da se vratite pravom životu. Verujte mi, prijaće vam.
Skoknem sada do google readera da vidim ko je bio najaktivniji. Nije bitno ko je to, ni šta je ta osoba pisala, ali meni to samo govori da je to neko ko je u suštini jako usamljena osoba, nezadovoljna svojim životom, poslom ili načinom na koji može da se oglasi i pokaže u javnosti. Nije to merilo naravno, ali mora da ima neke veze sa usamljenošću. Nekome treba 5 minuta da napiše post, nekome pola sata, ali u svakom slučaju za toliki broj postova je potrebno vreme.
Nemojte očekivati sada da neću čitati sve vaše postove koje napišete i da ću prestati da pišem i odgovaram na komentare, ali sigurno je da će to biti određeno vreme i ni za dlaku više od toga. Kada nešto stavim na papir, pravi papir, tako i uradim. Stavljeno je na papir. Život je i suviše vredan da bih ga živela u nerealnom, virtualnom svetu.

Od danas, dragi čitaoci, imate mogućnost da se pretplatite (besplatno!:) na PROCEDURA blog i da u vaš inbox stižu obaveštenja o novim postovima.
Pogledajte dole levo ispod komentara, unesite email adresu i kliknite na subscribe!

Kao što najavih otvoren je 15. po redu Zagreb Audio Video Show. Prošetate li danas i sutra do Sheraton Zagreb hotela dočekat će vas sva sila izlagača i gadgeta u raznim oblicima i varijantama. Donosim vam maleni pogled na neke od izlagača…


During World War II he helped U.S. naval intelligence "end" waterfront sabotage in New York. The suspicious destruction of the Normandie, a luxury cruise ship being renovated as a troop carrier in New York City, and sabotage on the New York docks prompted Navy intelligence to request assistance from Luciano. Keeping the waterfront free of sabotage was necessary to the war effort since supplies needed by the Allied forces flowed through New York. In fact "Lucky" ordered the sabotage of the docks from his prison cell. U.S. government struck a secret deal with the imprisoned Luciano. U.S. Army Military Intelligence knew that Luciano maintained good connections in the Sicilian and Italian Mafia, which had been severely persecuted by Benito Mussolini. His help was essential in providing Mafia assistance during Operation Avalanche (allied invasion of Italy), and his connections in Italy and Sicily were tapped to ensure an easy passage for U.S. forces involved in the Italian Campaign. Assistant District Attorney from the State of New York, Murray Gurfein, also with the Office of Naval Intelligence, negotiated a deal with Luciano. In exchange for his release, Luciano would convince the Sicilian Mafia to join with the Allied forces during the invasion of Sicily. Luciano dropped a yellow flag from a plane flying over Sicily with his crest and letter "L" to signal friendly faces were approaching. This allowed for the Sicilian Mafia to arise from underground and participate in the liberation of Sicily. Both during and after the war, the U.S. military and intelligence agencies also used Luciano's Mafia connections to root out communist influence in resistance groups and local governments. In return for his cooperation, Luciano was permitted to run his crime empire from his jail cell.
In 1946, as a reward for his wartime cooperation, Luciano was paroled on the condition that he depart the United States and return to Sicily. During his exile, Luciano used to meet US military men during train trips throughout Italy, and he enjoyed being recognized by his countrymen, several times taking photos and even signing autographs for them. Luciano's confederates saw him off at the docks with envelopes stuffed with cash, reportedly as much as $100,000 or $150,000. Although Luciano was paroled from prison on the condition that he permanently return to Sicily, he secretly moved to Cuba, where he worked to resume control over American mafia operations. Luciano also ran a number of casinos in Cuba with the sanction of Cuban president General Batista. Batista naturally received a percentage of the profits...
Ženski kutak - 30.10.2009, 13:27:00
Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.