Unosi za: Arhiva za 2009/11

Photobucket 

Autor: Tanjug, Beta

Književnik Milorad Pavić preminuo je danas u 13.10 časova od posledica infarkta u 81. godini, potvrdila je Tanjugu Pavićeva porodica.

Pavić je važio za jednog od najprevođenijih savremenih srpskih pisaca zahvaljujući romanu "Hazarski rečnik", objavljenom pre 25 godina.


Akademik, visoko cenjeni pozavalac srpske književnosti, Pavić je do penzije bio profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.
Pavić će ostati zapamćen kao jedan od najboljih prevodilaca ruskih klasika i kao autor izuzetno lepih priča, desetak romana, drama, eseja...
Milorad Pavić bio je pripovedač, pesnik, dramski pisac i član
Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU). Njegova dela imaju preko 80
prevoda u zasebnim knjigama na različite jezike širom sveta.
Pavić je od strane stručnjaka iz Evrope, SAD i Brazila, bio nominovan za Nobelovu nagradu za književnost. Slavu u Srbiji i inostranstvu stekao je romanom "Hazarski rečnik", koji je objavio 1984. godine.
Medju njegovim najpoznatijim delima su i "Istorija srpske književnosti baroknog doba" 1970. godine, "Vojislav Ilić i evropsko pesništvo" 1971. godine, zbirke priča "Gvozdena zavesa" (1973), "Konji svetoga Marka" (1976), "Ruski hrt" (1979), "Nove beogradske priče" (1981), "Duše se kupaju poslednji put" (1982).
Njegov drugi roman, "Predeo slikan čajem", koji je takođe doživeo uspeh, objavljen je 1988. godine, 1991. godine objavio je roman "Unutrašnja strana vetra", a nakon toga i "Poslednja ljubav u Carigradu", 1994. godine.
Datum i mesto sahrane književnika Milorada Pavića biće naknadno saopšteni.

 
objavljeno: 30. 11. 2009.
 

 

posna-torta-od-zita3

Potreban materijal:

150gr suvanog i ohlađenog žita
350gr mlevenih oraha
500gr šećera
375gr brašna
250gr meda
250ml piva
200ml vode
2 kesice vanilin šećera
1 kesica sode bikarbone
1 kašičica muskatnog oraščića
Malo posne čokolade i ratluka za ukrašavanje

posna-torta-od-zita

Priprema:

Izmešati med sa pivom, dodati 200gr šećera, sodu i brašno, izmešati dobro mikserom. Masu podeliti na tri dela. U manji četvrtasti pleh dimenzija približno 15×25 staviti papir za pečenje i sipati prve deo smese. U predhodno zagrejanoj rerni na 200C, peći koru 15 minuta. Ponoviti i sa ostalom smesom za kore.
Fil: Kratko prokuvati 300gr šećera sa 200ml vode. Sirup skloniti sa vatre i dodati mlevene orahe, žito, vanilin šećer i muskatni oraščić. Sve dobro sjediniti drvenom kašikom. Pripremljeni fil podeliti na tri dela.
Toplim filom premazati kore. Ukrasiti rendanom čokoladom i ratlukom.
Napomena: Ovu tortu treba praviti dan-dva pre upotrebe.

posna-torta-od-žita1

posna-torta-od-žita2

Ovaj recept je objavljen u novembarskom specijalnom posnom izdanju časopisa “Hrana i Vino”.

Podeli: Print this article! del.icio.us Facebook Google Bookmarks E-mail this story to a friend! Netvibes RSS StumbleUpon Technorati Twitter



„Građanima Srbije ukinute vize“, javlja Beta. Bota uskliknu da je to „znak ohrabrenja“. I to je super. Ne, stvarno, ja jesam notorni hejter, ali ovo jeste dobra vest. Gotovo je sa ponižavajućim čekanjima ispred ambasada. Dobro, ne svih. Drkaće nas još Ameri, Britanci i još poneki. Prosta sam. Jbg, ponele me emocije.

Divno je znati da će svi oni koji su i ranije mogli da putuju, moći to da rade i dalje, ali bez čekanja za vizu. Hip hip hooray, 15% Srbije će biti prezadovoljno. Kako mi izvori javljaju, ukidanju viza su se naročito obradovali radnici „Prvog maja“ iz Lapova koji još zaludno čekaju na isplatu 10 crkavica kojima bi trebalo da prehrane porodice i sebe. Takođe, ukidanjima viza su se obradovale i hiljade redovnih korisnika narodnjih kuhinja i mušterija „SOS“ marketa diljem Srbije. Sve njih, ali i desetine hiljada radnika privatizovanih preduzeća neizmerno je usrećila vest da će oni, koji su i pre imali sredstava da putuju u zemlje „Zapada“, sada to isto moći da rade bez ponižavanja pred službenicima stranih ambasada.

Obožavam kada se stvari ovako suštinski menjaju. A vi?

PS Verzija čuvene „Ode radosti“ nije greškom ovakva kakvom je čujete. ’Ajmo svi da maučemo. Brisel nas voli. Puno.

Post to Twitter Tweet This Post

Autor: Tanjug | Foto:Reuters | Vlada islamističkog Hamasa, koji kontroliše pojas Gaze, zabranila je vozačima motora da se žene voze na zadnjem sedištu, objavljeno je na veb-sajtu Hamasovog Ministarstva unutrašnjih poslova. Na veb-sajtu se precizira da zabrana ima za cilj da se očuva bezbednost građana, kao i običaji i tradicija palestinskog društva, prenose izraelski mediji izveštaje svetskih [...]
Imamo li kućne ljubimce (i ako to nisu galapagoske kornjače) prije ili kasnije dođe vrijeme da se od njih oprostimo ma koliko nam dragi bili. E isto je izgleda i sa softverom. QuickSilver je jedan sjajan i mnogima nezamjenjiv alat kojeg smo ovdje ne jednom hvalili. No zadnjih je par jednostavno mjeseci na umoru, a [...]

Ko još nije zauzeo niski start neka zauzima poziciju, biće gužva. Dobro neka se opremi, neka se umije i lepo obuče da nas ne bruka tamo. Neka nauči da kaže – dobar dan, ja sam iz Srbije, ima neki pos’o za mene, dovidjenja -  na svim europskim jezicima i neka se nada.

Ko nije spreman da se odrekne blagostanja nerada neka ne žuri u Evropu. Ko, nije spreman da poštuje zakone, koliko god da su mu glupi i koliko god da se kose sa onim ’’ko, bre, meni može da zabrani’’ takodje neka ne žuri , mnogo lakše će dobiti nogu u dupe nego što se dokopao željno očekivane i dugo sanjane Evrope.

Ko je bre rek’o da Deda Mraz ne postoji?

To za one što misle da će sad nešto da bude.

Ko ne može sam da putuje  neka zamoli komšiju da ga prijavi na prvu ekskurziju koju organizuje vlada samo neka prethodno razmisli čime je zadužio ovu malu i srećnu zajednicu. Prijave ovde, jes’ da je konkurs zatvoren ali mož’ biti da ga produže.  Ne naginjite se kroz prozor i pazite tamo da vam se Djelić ne zagubi pa da ne umete da se vratite.

Ako nikoga niste vadili iz Dunava ne pokušavajte, na ekskurziju mogu da idu samo oni koje će tamo prikazivati kao heroje. Mi to tako volimo.

Ostali, koji se ne pale na ono što je normalno,  na svoje redovne radne zadatke.

Ja odo’ da radim što sam i do sad radila.

Taman sam se poradovao kako cu iznenaditi svoju ljubav kad joj budem doneo buketic prelepih ruza …kad me kuci sacekalo iznenadjenje u vidu ..princis krofni Ljubav je …. addthis_url = 'http%3A%2F%2Fwww.dedabor.com%2Fljubav%2Fmale-stvari-ljubav-znace%2F'; addthis_title = 'Male+stvari+ljubav+znace'; addthis_pub = '';
(San i java mladog čoveka) Stajao sam ispred stop rampe koja je bila u visini mojih očiju.Na rampi je radio proćelavi,bubuljičavi čovek sa osmehom pokvarenih zuba koji je na momente izgledao ne kao osmeh,već kao izraz besnog psa spremnog da ugrize.Gospodin u fraku,koga sam mogao videti tek ako ispružim svoj vrat čitavom duzinom u pravcu bezbojnog [...]
Nikad nisam išao detaljno tražiti kako izgledaju “uredi” raznih poznatih giganata današnjeg weba. Naletio sam frendovom blogu, koji piše o dizajnu interijera, na post Facebook sjedište i moram priznati da dečki imaju mrvicu veći i moderniji ured od mog. Više fotki na http://dizajn-interijera.com/2009/11/30/facebook-sjediste/ croportal_url = "http://tomislavbuza.com/2009/11/kako-izgleda-facebook-headquarters/";croportal_title = "Kako izgleda "Facebook Headquarters"";croportal_abstract = "";croportal_skin = "horizontal";croportal_category = "";croportal_target = "new";
 Klinička smrt srpskih knjižara

desert 300x222 Klinička smrt srpskih knjižara

Slika by poetry

Da li znate šta je zajedničko Gornjem Milanovcu, Boru, Aleksincu i Vranju? Ako stanovnici ovih mesta u Srbiji požele da – kupe knjigu, moraće do prve knjižare  da skoknu do drugog grada!Neki čak i da naprave krug od stotinak kilometara, jer, na primer, u čitavoj Timočkoj krajini, gde živi oko 100.000 stanovnika nema mesta za knjigoljupce.

Dok Vranje ima dva fakulteta i nijednu knjižaru! Valjda će budući akademski građani da niču ko pečurke posle kiše i umesto umnim rečima zalivaće ih nekim instant konglomeratom sažvakanog i prerađenog znanja i iskustva, koji će im davati intravenozno, pa ne moraju uopšte da čitaju, ni da takvu budalastu naviku stiču?

Ova me je vest moram priznati uzdramala mnogo više od nekih dnevno političkih igrarija i zajebancija preko naših pleća. Nisam ja ni do sada tripovala sa su stanovnici Srbije načitani, prosvećeni i da na spavanje obavezno idu s knjigom pod miškom. Ni da se u lokalnim birtijama umesto merenja silikona neke pevaljke i pretresanja lažnih obećanja političara, raspravlja o pesničkom izrazu Vaska Pope ili aktuelnosti Pekićevog Besnila. Nije ni u „prestonici“ mnogo bolje.  Nemam ja iluzija da knjige menjaju stvarnost. Ali sam, moram priznati bila uljuljkana u krugu.  Svom krugu, poznanika, prijatelja, kolega i drugara, koji, uprkos svemu čitaju – dnevnu štampu, periodiku, beletristiku, stručne knjige, e books, blogove, bilo šta, ali – Č I T A J U. Možda ne koliko u studentkim danima (iskusila sam više puta kako je teško uneti se u najpitkiju knjižicu ako si spavao četiri sata ili te čeka važan dan na poslu). Kupuju knjige (ne samo na kiosku) i o pročitanom čak i pričaju.

Pitanje da li je knjiga roba, mnogo puta je prežvakano i online i offline.  Zagovornici oba stanovišta mogu, ali ne moraju da imaju pravo. Ali sam sigurna da je dobar puta ka totalnom (samo) uništenju i ono malo pismenosti, zdravog razuma i kritičkog mišljenja popločan stavljanjem zlatnog ključa na slobodu izbora i mogućnost, mandaljenjem ono malo preostalih knjižara u našim, srpskim gradićima. Jer, knjiga je jedan od retkih medija koji ne daje za pravo našoj lenjosti. Za razliku od sitno sažvakanog sadržaja na televiziji, u novinama, tuđemislećih, gotovih gromada misli i stavova koje možemo tako uglancane da preuzmemo, knjiga tera (bez obzira na težinu sadržaja) da uključiš sive ćelije, da zamišljaš, maštaš, da mućneš glavom. Kombinacije slova deluju nekada na nas jače od omamljujućih sredstava, guraju nas da onu treću, neizrećenu dimenziju izmaštamo.

A opet, nisu li biblioteke tu? Nema li čari ono polagano šećkanje između “rafova” na kojima su poređani najslasniji komadi duševne hrane, od onih bajatih, ali savršeno očuvanih i jestivih, pa do novijih (može biti malo bezukusnih i tvrdih, ali opet, nekom značajnih) komada? Da, tu su biblioteke, lepo je biti “drug član”, ali ne može ništa da nadomesti miris sveže štampe i fine prašine uokviren u korice koje se sijaju. Ni iščekivanje da čaj ili kafa budu gotovi, pa da se krene u avanturu čitanja.

Pitaće se neko, šta će knjige narodu koji je prema istraživanjima većinski funkionalno nepismen, gde je palac još uvek deo pismene korespodencije a sricanje čitalački “stil”?

Dok ima izbora, ima i slobode, a i nade da će neko po slobodnom izbodu svojevoljno čak da se odpupre sopstvenom krugu. I izađe iz njega. Zatvaranje knjižara, ma koliko bilo vođeno čisto ekonomskim (jer uništeni vlasnici ne mogu da reše jednačinu zakup, plus knjige, plus porez, plus zaposleni) a ne totalitarnim razlozima, u meni izaziva sličnu reakciju – kao da mi je neko zabranio da čitam i vaskoliko književno blago spalio na lokalnom trgu. Jer knjige koje niko ne čita, vaistinu, ne postoje.

p.s. Momenat ohrabrenja, koji mi govori, da je ona (knjiga) žilava stara dama, došao mi je u subotu. U porodičnoj poseti Čačku, na kafi kod brata, zatekla sam bratanca(9) i bratanicu(10) kako srećni pokazuju “ulov” od tog dana – dečje knjige. Kažu, “navadila” ih tetka )

p.s. 2 Ako imate prijatelje u gradovima sa ovog spiska, učinite dobro delo. Pitajte šta bi čitali i pošaljite im.

Želiš da podeliš? Samo napred! Digg del.icio.us Facebook Google Bookmarks email link Klinička smrt srpskih knjižara RSS StumbleUpon Technorati Twitter Print

No related posts.

blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk