

Prijavite se ili ako nemate nalog registrujte se.
Prikaži opcije

Sličica/bojanka http://www.edupics.com
- Znak da dete ima previše igračaka je kada prestane da se raduje novoj, kada pita da li je za poklon dobilo samo to (a, na primer, dobilo je 7 različitih igračaka za rođendan), kada se novom igračkom poigra jedan dan, pa je zatim ostavi i traži drugu.
Razvijaju maštu, kreativnost i motoriku (Novosti, 30.11.2009.)
Nasumično [...]



Još jednom hvala svima na podršci i sudjelovanju na BlogMaratonu. Vrijeme da pogledamo i statističku stranu ovog regionalnog performansa, događanja, projekta ili kako god već da ga želite nazvati.
Idemo prvo s live prijenosom. Omogućio ga je besplatni servis ustream.tv i s obzirom na okolnosti mislim da je odlično prošao. Ukupno je prijenosu BlogMaratona prisustvovalo 1,349 jedinstvenih posjetitelja, a prosječno ga je u svakom trenutku pratilo 30,5 korisnika. Ovo mi se čini prilično impresivnom brojkom s obzirom da iskreno ja osobno nisam očekivao takvo zanimanje blogosfere…
Što se statistike na Twitteru tiče, sasvim je jasno da je ona tijekom subote skočila u nebesa. Kako to izgleda na grafikonu pogledajte posjetom Twitter Analyzeru. Ovaj vrh koji vidite dogodio se upravo na dan održavanja BlogMaratona – 28. 11. Što se hashtaga #BlogMaraton tiče on je u ukupnom udjelu zastupljen sa značajnih 78,68 posto udjela, što je također sasvim očekivano.


Idemo sad sa statistikom na samoj stranici. Tijekom dana BlogMaratona Gadgeteriji je ukupno pristupilo 1,729 jedinstvenih posjetitelja s pozamašnih 7,208 Pageviewa. Što se web preglednika tiče 55,66% korisnika došlo je s Firefoxom, 17,21% s Chromeom, 13,12% s nekim od Internet Explorera, 5,37% s Operom, 5,34% sa Safarijem itd. Zanimljivo, 0,11 posto posjetitelja tog dana do Gadgeterije je dosurfalo preko PlayStationa 3.
Sasvim očekivano najpopularniji materijali na Gadgeteriji tijekom BlogMaratona bili su oni vezani uz ovaj moj poduhvat. Evo skrinšota:

Što se pak refferala tiče, tj. stranica koje su tijekom BlogMaratona donosile promet stvar izgleda ovako.

Naravno, Twitter s 459 posjeta predvodi ovu listu; slijedi monitor.hr s 200 na drugom, tportal.hr na trećem sa 166 posjeta. Facebook je donio 106 posjetitelja, Croportal 96 i tako dalje…
To vam je ukratko to. Ako vas još što zanima što propustih spomenuti slobodno pitajte u komentarima.
Još jedanput hvala svima na sudjelovanju na BlogMaratonu.



Šta je najvažniji faktor vašeg uspeha - To su drugi ljudi.
Komunikacija među ljudima se ne odvija samo na nivou razumne informacije i sadržaja, već se veći deo odvija na nivou odnosa i veza između sagovornika. To je vrlo kompleksna veština koja se uči i stalno usavršava. Istraživanja su pokazala da je ključna za postizanje uspeha i sreće u životu.


Slika preuzeta sa: http://www.oscarpistorius.co.za
Blejd Raner (Mladić) poreklom iz Južne Afrike, iako je rođen sa hendikepom (bez fibula na obe noge) zbog čega su mu kao 11-to mesečnoj bebi amputirane obe noge ispod kolena ni u jednom trenutku nije želeo da se odrekne svoje ljubavi prema sportu… čak naprotiv! Spisak sportova kojima se ovaj mladić bavio je i više nego impresivan: ragbi, rvanje, vaterpolo, tenis. U ranoj mladosti Blejd Raner trenirao je vaterpolo, a sa ortopedskim produžecima nogu tenis, pa čak i ragbi u srednjoškolskom timu, ali česte povrede kolena odvojile su ga od ovog sporta i lekari su mu kao terapiju odredili da se bavi atletikom (trčanje)… gde je i pronašao sebe.
Oskar Leonard Karl Pistorijus (Oscar Leonard Carl Pistorius) južnoafrički Paraolimpijski trkač rođen 22. novembra. 1986. godine danas je poznat kao “Blejd raner” (Blade Runner) ili kao najbrži čovek na svetu bez nogu! Kompanija OSSUR (svetski lider u proizvodnji najmodernijih ortopedskih pomagala) kreirala je posebno za Oskara savitljive proteze od karbonskih vlakana, koje su mu omogućile da svoju brzinu razvije do takmičarskih standarda.
Prvi put u žižu svetske javnosti Oskar Pistorijus je došao 2007. godine u predolimpijskoj godini zahvaljujući svojoj ambiciji da postane prva osoba sa posebnim potrebama koja će učestvovati na Olimpijadi. Sportska javnost počela je da pruža podršku Oskaru da uspe u svom cilju i ispuni olimpijsku normu kako bi učestvovao na Olipijskim igrama u Pekingu 2008. godine.
Oskar je na nekoliko atletskih mitinga koji su usledeli odmerio snagu sa atletičarima bez telesnih nedostataka i tada su se prvi put javile glasine da mu fleksibilne proteze daju prednost nad ostalim trkačima. Povodom ovih glasina oglasila se i Međunarodna asocijacija atletskih federacija (IAAF) koja je zabranila Oskaru da se takmiči sa atletičarima bez telesnih nedostataka, jer “pravila IAAF zabranjuju bilo kakvu tehničku pomoć koja jednom sportisti daje prednost nad drugim”.
Usledila je žalba Sudu za arbitražu u sportu koji se nalazi u Lozani i 16. maja. 2008. godine presuđeno je u korist Oskara Pistorijusa, jer kako je navedeno „IAAF nije pružio nikakve konkretne dokaze da mu proteze daju prednost nad ostalim atletičarima”.
Ipak Oskar Pistorijus nije video Peking kao olimpijac, pošto su i „B” kvalifikacione norme bile daleko iznad njegovih mogućnosti, a selektori južnoafričkog atletskog saveza nisu ga uvrstili u ekipu za štafetno trčanje (jedine discipline u kojima nije potrebna individualna norma). Pistorijus je s tim morao da se pomiri pa je u Peking otišao kao paraolimpijac i u „Ptičijem gnezdu” osvojio tri zlatne medalje (100m T44, 200m T44 i 400m T44).
Pored tri olimpijska zlata koja je osvojio na Paraolimpijskim igrama u Pegingu 2008. godine ovaj sportista sa hendikepom osvojio je i bronzanu medalju na 100 metara, zlato na 200m uz postavljanje svetskog rekorda na Paraolimpijskim igrama u Atini 2004. godine; zlato na 100 i 200m na Svetskom paraolimpijskom kupu 2005. godine; na južnoafričkom atletskom šampionatu (u konkurenciji sa takmičarima bez invaliditeta) osvojio je šesto mesto u trci na 400 metara; na Svetskom paraolimpijskom prvenstvu 2006.godine osvojio je zlatne medalje na 100, 200 i 400m uz postavljanje svetskog rekorda na 200 metara…
Ovaj već sada veliki sportista svojim ličnim primerom nam je pokazao da nikako ne treba da budemo ograničeni svojim nedostatcima, već da se okrenemo svojim mogućnostima.
Uz volju, želju, upornost i malo sportske sreće uspeh će svakako doći!!!
U nastavku životni-sportski moto Oskar Pistorijusa:
„You’re not disabled by the disabilities you have, you are able by the abilities you have.“
‘ ‘

Pomalo sam i neodgovoran prema ljudima koji se sećaju da sam nekada dosta pisao o trčanju i o tom aspeku borbe sa astmom.
Pa i dalje to sve ide jednim lepim tokom, u trčanju napredujem pokako ali konstantno. Ovih dana bih trebao da krenem da radim sa Mićom, altetksim trenerom iz Rume. Za sledeću godinu planiram i Lisabonski polumaraton koji se održava 21. marta, pa posle toga i 18.4 Beogradski. Veoma sam motivisan i želim da oborim lični rekord za nekih desetak minuta. No videćemo, na prvom mestu je pre svega zdravlje pa rezultati.

Trkačko društvance u nedelju na Adi Ciganliji
U nedelju je bio divan novembarski dan i ja sam trčao na Adi trku koja je imala za cilj da obeleži datum rođenja Duška Radovića. Bilo je stvarno mnogo lepo, jer se okupilo brojno društvo sa sajta Trčanje.rs koji sam pokrenuo zejedno sa Vujom pre par meseci.
Voleo bih da se i vi pokrenete jer mislim da je trčanje najbitnija stvar koju sam uradio za sebe (što se tiče bolesti) u mom životu. Pored izvanrednog hobija, na trčanju sam upoznao i mnoštvo super ljudi, poput Maje i doktorke Dušice na ovom sajtu.
U toku praznika, planiram da se angažujem oko osnivanja udruženja, pa ćemo se, napokon i mi sa sajta Astma.rs upoznati :))
Slični tekstovi:

U Novom Sadu se 2. decembra na Fakultetu tehničkih nauka organizuje Google Map Maker Mapping Party. Ideja je da se promoviše mapiranje regiona, a biće obezbeđen pristup Internetu kako bi svi zainteresovani mogli da se upoznaju sa konceptom.


Nastavljamo u istom tonu. Nakon vijesti da eIntel testira čipov koje će nam ugrađivati direktno u mozak dolazi još jedna slična. Znanstvenici tajvanskog sveučilišta National Taiwan University izvještavaju da su završili testiranje čipa koji se ugrađuje u leđa pacijenta s bolovima, a napaja se direktno mobitelom.
Kako navodi Lin Chi-wan, jedan od bioinžinjera uključenih u razvoj ovog projekta, ‘dosadašnje čipove koji su se ugrađivali u leđa pacijenata napajale su baterije, no ovim potezom planiramo njihovo napajanje putem mobitela’.
Spomenutoj ekipi trebalo je šest godina da realiziraju ovu tehnologiju, a sada su u potrazi za pokusnim kunićima u obliku ljudi. Mene nećete vrbovati…
Izvor…
Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.