Unosi za: Arhiva za 2009/12

Često me ljudi pitaju zašto toliko (previše) pišemo o nepoznatim i nevažnim aplikacijama. Zašto im dajemo toliko mjesta i pažnje? Zašto uopće mislimo da je je “indie” softverska scena toliko važna za Mac platformu? Probati ću objasniti. Prvo i možda najvažnije, svrha ovog sitea nije glorificiranje Applea, već prije glorificiranje trenutno najbolje (gledamo li s korisničkog [...]
Koordinate: kada puna penušave tople vode. Ne znam po kom rasporedu Nova godina stiže do moje tačke, ali neka ne žuri. Na radiju svira meditativna muzika. Slow jazz. Slow is a good word. Nema nikoga u ovom gradu sa kime bih radije bila večeras nego sa sobom. Radio voditelj je izjavio da mu je drago da mi, [...]
Ovaj članak nastavak je na članke Kratka povijest društvenih medija 1 i Kratka povijest društvenih medija 2. Servisi za dijeljenje multimedijskog sadržaja Servisi za dijeljenje multimedijskog sadržaja omogućuju korisnicima da kreiraju i postavljaju video, slike ili prezentacije ovisno o namjeni samoga servisa. Takav sadržaj danas je označen kao sadržaj koji generiraju sami korisnici ili tzv. user generated [...]
Stajao sam nepomičan i gledao taj okean vulkanske lave.Taj prizor je bio veličanstven ali i u isto vrijeme i strašan.Znao sam da je kraj blizu, a sve je počelo tako bezazleno. Nisam trebao izaći iz kola i pratiti stranca. Te noći sam se vraćao sa dalekog puta, kiša je dodatno otežavala moj put . Iako je [...]
U razgovoru sa mnogima poslednjih nedelja čuo sam želju da se što pre isprati u istoriju 2009. godina i dočeka 2010, uz nadu da će biti mnogo bolja nego prethodna (a zar nije tako svaki put?). Zato želimo svima srećnu, zdravu, uspešnu i bolju 2010. godinu. Onima koji su usporili tokom proteklih godinu dana poželimo ubrzanje, oni koji su držali dobar ritam i tokom krizne godine - neka tako nastave! Srećna vam 2010! Happy New Year!

Kaže Bahatnik, a tako je govorio i moj nastavnik srpskog jezika:

- Ja volim da jedem decu! Ali, ne brinite, svinjsku decu!

Pa čujemo Pekagruel i ja da je zaklano svinjsko dete i, uz Božju pomoć, ispečeno, hrskavo, spolja slano iznutra slatko, te se ostavimo posla kog se nismo ni latili, i udarimo dole, u sindikat, da se rakije nakitimo, i da se najedemo sve dok ne zagrokćemo.

Pa prvo drmnemo jednu, pa dve, pa tri rakijice. To mu dođe jedno 5-6, a rakija, što bi savremeno rekli, transparentna, jabuka, klizi k’o voda. Samo je to čista voda. A dole, na pladnju, raskomadana deca od prasta, sve voda ide na usta.

praseJa mirim tabarku špricerom a Pek pivom. Pa se mašim fotonskog aparata, da uslikam ovu divotu, a Pek veli:

- Ne oslikavaj krtinu, Gargante, neg osmeh!

Onda ti ja, kao moderan riporter, uslikam i osmeh:

osmehPosle pijemo kavu (42g espreso) i klikćemo, gledamo, ne bil’ videli šta novo ima na internetu, gdegod je kogod nešto na kojekakvi sajt metnuo.

I nešto vele negde da će bit’ nečeg značajnog. Al’ onda ode jedna faza, pa nestane struje, a s njom i neta.

Pa odosmo u obližnju kafanu, kod Mire, na grog, red je da se nešto popije.

Za ovu poslasticu su vam potrebne dve banane i mleko. Količina mleka zavisi da li vam više prija gust ili redak napitak (recimo da je otprilike pola litre ni tu ni tamo).
frape
Frape na slici pravljen je i sa mlevenom plazmom, koja količinski takođe zavisi od ličnog ukusa. Sasvim dobro idu i kakao te korporativni napici kao što su neskvik i milka drink. U principu može i sve zajedno – sruči se u multipraktik, najbrže istretira dva minuta i spremno je za konzumaciju u dvoje umereno ješnih. A ako baš cepidlačite, za kompletan ugođaj neka šolje malo odstoje u frižideru.

“Okej, ja sam za povratak u ona sjajna vremena, ali… ne mogu da se setim ko je smeo u to slavno vreme išta da kaže, da psuje koga god hoće, jer ima dve marke pre podne a ništa uveče, “ali bio je srećan”! Ajde, ajde, muka je živa, ali svi vi imate demokratiju koja vam dozvoljava da govorite kako hoćete, no ne za bednih 200 pfenniga – dve marke, već za nešto malo veće pare! Izvinite, dame i gospodo, preživeli ste Miloševića, sada bi ste preko noći Švajcarsku, koja se gradila da bude kao što je danas ohoho vremena! Biće izbora, ove zbacite i vratite se u dobra, stara vremena. Ne kažem, niti sam rekao da je meni dobro što je ovako kako jest, ali mi se čini da medju vama ima puno njih koji su zaboravili šta je zaista teško, jer ako je danas teže nego u ona vremena, dame i gospodo VI NE ZASLUŽUJETE DA BUDE BILO KAKO!” Stevo

Stevo tvoj komentar na predhodni post me je baš bacio na razmišljanje.

Devedesetih je neko brinuo o meni, a ja ni o kome (nisam imala decu, već sam bila nečije dete, nisam se brinula), studirala sam, ali sam imala i mogućnost da zaradim za sebe i to jako dobro. Nije bio posao “od države”, legalan, ali je bio jako zanimljiv, opasan i donosio je gomilu para. (čuvanje deviza, “teranje” benzina, mutljavina na razne poštene načine.)

Kažem poštene, jer nisam ni od koga ništa krala, sem malo od države i u ono vreme je svako ko je želeo mogao da se snađe na razne načine. Država je sama to omogućavala. Policija je bila korumpirana i za 20 maraka si mogao da sa 128-com natovarenom benzinom do krova prođeš kod svakog pandura. Da ne pričam mnogo, definitivno ko je hteo i smeo mogao je da zarađuje i živi.

Znam mnogi će reći da nam je sada ovako, zato što nam je onda bilo onako. E nije zbog toga, već zato što se ništa nije promenilo, tj. devedesetih su pustili i narod da se snalazi, a sada sve uzimaju samo za sebe.

Sada ne razmišljam samo o sebi već o troje-četvoro dece i ako hoću da zaradim neki dinar preko svoje plate, jedino mogu da se bacim na dilovanje kokaina i to u dogovoru sa vladajućima, oni su glavni i u tome. Istina je da su u zadnje vreme pohapsili veliki broj dilera, samo zato što je sitna riba, ugrozila krupnu, koja je takođe u politici.  Da se klupko ne bi razmotalo do kraja, morali su malo da umrse i namažu oči narodu.

Više ni krpice na pijaci ne mogu da se prodaju da bi se narod snašao, već velike tržne centre drže stranci, država i njihovi repovi, nema preprodaje ničega, nema snalaženja. Sve što je moglo prodali su, otpustili veliki broj radnika, zatvorili su bre mlekaru u Čačku, pa i u Kraljevu. Mlekare koje su “punile” mleko čak i za Beograd i za celu centralnu Srbiju. Nema više. Koji će nam đavo mleko. To je primer u koji sam lično upućena.

Oni koji su zadržali svoja radna mesta su možda i najugroženiji. Radi od jutra do sutra, platićemo te ako budemo hteli, ako ne budemo hteli odseci sebi malić, pa ćemo da vidimo, ako se usudiš da otfikariš kažiprst desne ruke, tvoju molbu ćemo ozbiljno da razmotrimo.

Sada je “sve” legalno. Plaćemo poreze, uvedene su fiskalne kase, nema mutljavine, demokratija na delu, je’l te. S tim što je narodu oduzeta svaka mogućnost da se snađe na bilo koji način, a oni koji vladaju i koji su u sprezi sa vlašću sve mogu. Narod ne može ništa. Policija više nije javno korumpirana, u stvari korupcija se uništava u korenu. Aha…kad bi se igrali ćorave bake.

Što se tiče slobode govora, posle Tita, u čije vreme sam bila dete, čudom nisam mogla da se načudim “kako to sad  protiv vlasti, predsednika i koga god hoćeš i pomisliš smeš da pričaš šta god hoćeš”, studentski protesti, radnički štrajkovi…sada da bi te neko primetio u najmanju ruku moraš sebi da odsečeš prst ili obaviješ se eksplozivom.

Sada je sloboda govora zagarntovana samo za budale. Smem da kažem šta god mislim zato što ne zavisim od države ili neke državne institucije, ali recimo znam za blogera kome je direktor zabranio da više piše blog, i ako na blogu nije pisao o bilo kakvim političkim temama, dok ga nisu naljutili. Onda je napisao jedan tekst o demokratiji u Srbiji i već sledećeg dana njegovog bloga više nije bilo, ni danas ga nema. Toliko o tome kako sada sve sme da se kaže. Ne sme.

Devedesetih se i ratovalo na sve strane, Srbi su bili patriote, a na kraju su ispali zlikovci. Svako ko je hteo da sačuva svoju kuću i uzeo pušku u ruku, danas se nalazi na nekom spisku ratnih zločinaca. Trebali su Srbi lepo da puste sve one koji su hteli da ih se reše, da ih potamane i sada bi bili žrtve, ne zločinci. Nisu samo obeleženi oni koji su učinili nešto loše, već je čitav narod žigosan kao zločinački.

“Demokratija je politička orijentacija koja favorizuje vladu naroda odn. izabranih predstavnika naroda.

Demokratija je politički sistem baziran na mogućnosti da narod (građani) može da bira svoje predstavnike. Ovo – pravo na biranje predstavnika – je osnovni i suštinski koncept demokratije, koji može da se primenjuje različitim metodama i da poprima različite oblike.

Demokratija može da se shvati i kao sistem vladavine većine. To znači da najjača organizovana grupa može da diktira (i nameće) svoju volju ostalima.” (izvor Wikipedia)

izvor http://ladjevic.com/nikola

E ovaj naš narod je sada u velikim govnima zato što je izabrao šta je izabrao i što više nema koga ni da izabere. Sve su to puleni komunizma, koji su negde čuli da je demokratija super fora. Možda stvarno ne zaslužujem da mi bude bolje.

Uzgred budi rečeno, materinski dodatak još uvek nije uplaćen, kada će biti ne zna se.

Evo nekoliko saveta kako da poboljšate adresnu liniju svog browsera: 1. Snimite sadrzaj ekrana browsera Ako vam je potrebno, da u određenom trenutku svog surfovanja usnimite stranicu na kojoj se trenutno nalazite ukucajte u adresnu liniju ispred http:// adrese aviary.com/ i bicete redirektovani na sajt na kome cete moci da obradite sliku strane koju se upravo [...]
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk