Unosi za: Arhiva za 2010/01

Oduvek sam volela da se igram rečima. Uživam u tome da ih slažem, ređam, prevrćem, izvrćem i izmišljam.Tako mi je danas, dok sam se kupkala, pala na pamet jedna fora.
Dakle, bioenergetičar.Bioenergetičar je zapravo neko ko je u penziji, a ceo radni vek je proveo radeći kao energetičar. I tako u penziji, kada upozna nekoga, može da kaže "Znate, ja sam bioenergetičar" i da ispadne teška facetina, a ustvari je bio energetičar, a sada je penzus :).
Inače, ja poznajem jednog pravog bioenergetičara Stefu. Ne znam kako će on reći kada ode u penziju. Smisliću i za to neku caku. :)
E pa da. Neki hemičar će reći da je biohemičar.
Super, svašta može još da se smisli. Ovo mi je prvo palo na pamet.

Ranije, dok je Konfučije mudrovao sve je bilo drugačije. Sve što nam je danas od njega ostalo može se iskoristiti u korisne svrhe. Danas, medjutim, situacija je drugačija. Danas nema nikakvih mudrolija, sve se svelo na svaki mogući način zarade para! Eeee kinezi, kinezi, vadite se na to da vas ima mnogo pa vam svi gledaju kroz prste...

Naravno da ovo nije poenta moje priče. Poenta moje današnje priče je neka vrsta analize njihovog razmišljanja u vezi sa kopijama proizvoda (i malo šire). Nemojte pogrešno da me shvatite, nisam ja neki analitičar koji će sada da se rasipa brojkama i poziva se na zakone, ovo radim na nivou prosečnog potrošača. Uglavnom, pogledajte sledeću sliku:

Šta vam ova slika govori? Što se mene tiče njena poruka je: "Ne kupuj".  Zašto? Zato što je jeftina kopija Panasonic-a. I ništa drugo mi ne treba! Ne moram da imam još 3 razloga, neću zbog toga i gotovo!

U odnosu na ovu sliku, pogledajte sledeću:

Kakva je situacija kod nje? Moje iskreno mišljenje je da bi ljudi pre ovo kupili kada bi bili malo "tanji" sa novcem nego prethodnu kopiju. Ovo se "zna" šta je. Pod time mislim na to da se zna da je ovo kineska marka baterije, od nje se ne očekuje da traje kao Sony niti da daje istu snagu. To je prokleti Hongwang i neka traje koliko traje, i ovako je koštala 11 dinara!

E sad, da je situacija samo sa baterijama takva bilo bi super, nije velika razlika izmedju 11 i 60 dinara, ali izmedju 5000 i 25000 evra?? Video sam da su napravili kopiju kola, i iskreno, nisam mogao da verujem. Napred izgleda kao BMW, nazad kao Mercedes.

Šta kažete? Sad potpuno zaboravite baterije, da li bi kupili nešto ovakvo koliko god ono bilo jeftino???

Zaklučak je da meni nije jasna poenta. Da li se oni oslanjaju na ljudsku psihologiju, gde važi strah od nepoznatog? Pa zbog toga kopiraju poznate marke koje su svima znane? Ili možda većinu proizvoda prave za njihovo tržište pošto ih i ovako ima dovoljno? I zašto ne naprave svoj brend, proguraju ga na svetski nivo i mlate mnogo veće pare nego na ovim jeftinim kopijama? Složićete se da bi to mogli da urade? Nakon svega ostaje još mnogo "zašto", možda zbog toga što ja nemam blage veze sa ekonomijom i proizvodnjom, a možda je to ipak samo kineska filozofija...


Torba je gotova, a imam jedan i na majici. Na majici je transfer folija koja je se pokazala kao savršena! Motiv sa majice - jedna vintage Ciganka, je prosto čaroban, zar ne?
Thanks Suzee Que! Od koje sam uzela motive!
…reče meni moj bata juče dok malo razgovarasmo o mogućnosti moje udaje ili nalaženja moje srodne duše. Kako dođosmo dotle? Na osnovu mog dosadašnjeg staža u momcima, a mislim da sam vam već jednom rekla da od 14 godine uvek imam momka (ovo sad mi je najduži period da sam sama, ikada), ja došla do nekih zaključaka. [...]
Polako se arhiva na mom blogu popunjava fenomenalnim muzickim numerama koje Bojan Cukic izvodi na klaviru ili klavijaturama. Prvi snimak: Samo dzez, numera Over the Rainbow Drugi snimak: The most beautiful music, numera Black Orpheus Treci snimak: Klavirom do… , numera Blue in green Poslusajte: Zahvaljujem se Bojanovoj zeni Snezani na ovim predivnim video prilozima. Muzika, muzika, muzika i [...]

Oooooo dadadada, ovo je jedan od mojih naaajomiljenijih filmova :)

Trećina Srba su pušači ja sam medju njima.

Danas je dan bez duvanskog dima, ne planiram ni na kakav parti, jelte, pa mi nije frka da će me izbaciti neki dok ja mislim da će da mi uradi nešto drugo.

Samo na korak od željene i nedostižne nam Evrope kad smo pomislili da smo sve ultimatume ispunili ponovo smo stavljeni pred nerešiv problem. Sa ovoliko rasprostranjenim pušenjem Srbija nikad nece ući u Evropu! Ne bi da budem bezobrazna i elaborairam ovo o pušenju mada mislim da smo mi odavno ispušili.

Našli oni nama Srbima da govore o zdravlju! Ništa smešnije nisam čula u skorije vreme. Strašno sam pogodjena ovim zakonom zato što sam ja jedna od onih osoba koja živi da bi pušila. Imam dvodecenijski pušacki staž i nikad nisam pokušala da prekinem, što bi naš narod rekao – da ostavim pušenje. E , sad su mi saopštli da sam nevidjen zlotvor s obzirom da ugrožavam zdravlje nepušača kao da naši nepušači nisu imali većeg zlotvora od mene, to jest nas pušača. Tako je to sa nama, davno su nas ubedili da mi većeg neprijatelja od nas samih nemamo,šta god da je u pitanju.

Kad je pre neku godinu kao donet zakon o zabrani pušenja na javnom mestu  i nije mi nešto teško pao, jedino mi frka bila što nisam znala gde smem da pušim. Jedino sam znala koliko će me koštati ako me uhvate. Problem je samo što je svako mesto javno. Kad ulazim u kafanu, ulazim kao špijun, zveram levo-desno i pitam: Puši li se ovde? Negde mi odgovore – Ma, puši sestro! – negde – Ovde se ne puši ali možemo da vas smestimo u ćoše za pušače. Jedino me još nisu pitali koliko naplaćujem. Strašno.

Ne mogu da zamislim kafanu bez duvanskog dima i ovaj zakon je trebao da ih izuzme jer oni koji ne puše garantovano ne idu u kafane. Mislim, nepušaci su vrlo neporočni ljudi, čudo jedno! Napravi ih ovaj zakon svecima.

A što se zakona tice ima on falinku kao i svaki drugi. Uz njega uopšte ne ide uputstvo za obuku duvanskog dima. Na zapadu lepo podele kafanu žardinjerama na deo za pušace i deo za nepušače. Uvek sam se pitala kako su naučili taj dim da ne prelazi iz dela za pušace u onaj drugi i koliku mu kaznu naplaćuju ako pogreši. Naš, srpski dim to ne zna, vije se, brate, na sve strane.

Definitivno je ovaj zakon trebao da nas zaobidje jer mi nismo krivi, to pušenje nam je ostalo od Turaka kao što nam je ostalo i ispijanje kafe. I to sa kafom poslednjih godina ne ide kako treba. Prvo, mi smo jedina zemlja na svetu čije se nacionalno piće ne zove Srpska kafa nego Turska kafa, a drugo, više naručivanje kafe ne podrazumeva običnu tursku kafu. Sad kad naručite kafu prisustvujete nevidjenom konobarskom monologu koji izgleda ovako: Turska, espreso, kraća, produžena, sa mlekom, bez mleka, hladna nes, topla nes, šlagirana… Ranije mi nije smetalo, jedva sam čekala da zapalim cigaretu ali sad potpuno gubim volju. Ma, ovaj zakon mi je potpuno izremetio život. Zna se kad je cigareta najsladja, uz kafu, posle jela i posle seksa.

I tako… sad imamo mnogo nervoznih ljudi, pušačka kriza je ozbiljna kao i bilo koja druga kriza, a ovu nervozu nam pojačava to što nam za sve što hoćemo treba duplo više vremena nego pre. U koju god službu da odete nigde nikoga nema, kancelarije su potpuno prazne. Svi su na nekim mestima obezbedjenim za pušenje koja zvanično ne postoje. Ako ih slučajno uhvatite na radnom mestu, gledaju kroz vas, niti vas cuju niti vide, opsednuti su planiranjem kako da doskoče zakonu, to jest da puše, a da se ne vidi. Ako želite nešto da kupite moraćete strpljivo da sacekate da prodavacica na vratima popuši svoju cigaretu pa da vas usluži. Sve u svemu kompletan pušacko-radni narod Srbije je u toku radnog vremena na ulici koja je, u stvari, najjavnije mesto koje postoji.

Ko može neka se danas uzdrži, kako videh može da ostane bez seksa.



Ne tako davno, opstanak knjižare „Geca Kon“ obezbeđen je okupljanjem „javnih ličnosti“ pod barjakom „očuvanja kulturne baštine“. Sa jedne strane – to beše ne mala pobeda iako je, zapravo donela malo upotrebljivog i korisnog: zaposlene i zaposleni u navedenoj knjižari i dalje mogu nesmetano nemati pojma šta u knjižari imaju ili ne, krišom zapaliti poneku cigaretu i spopadati posetioce muzikom sumnjivog subkulturnog porekla, te često prećutati da u podrumu kriju jedan od najboljih antikvarijata u gradu. Sve ovo navodim razočaran u ponašanje onih kojima je pružena šansa da se bave plemenitim poslom, ali je ne koriste.

No, svi ti detalji nisu interesantni široj javnosti - u knjižari ionako nema gužve – a javnost zna da je knjižara „Geca Kon“ sačuvana od prenamene i sama ta činjenica - da je knjižara i dalje tu - je sasvim dovoljna, još jedan dokaz da živimo u „You CAN judge the book by it’s cover“ vremenu.

„Beopolis“, po svemu sudeći, ne očekuje slična sudbina.

Možda baš zato što je filozofija „Beopolisa“ drugačija: petnaest godina teškog rada, stvarna posvećenost poslu, razumevanje delatnosti kojom se baviš, pokušaj da napraviš korak napred, trud da nešto i objaviš - u Srbiji izgleda donosi ili osude ili nestanak sa scene.

Nestanak, i to uz zdušnu - ravnodušnost!

Peticiju namenjenu Skupštini grada, a kojom se apeluje na neophodnost pronalaženja (upotrebljivog) prostora u kojem bi knjižara mogla da nastavi sa radom do sada je potpisalo 627 (slovima: šeststotina dvadeset i sedam) osoba.

http://www.petitiononline.com/mod_perl/signed.cgi?beopolis

Tolika sila može gradske i ostale vlasti samo učvrstiti u stavu „nek propadne, nije šteta“.

Nije ovo samo pitanje da li će baš ta i takva peticija promeniti nešto u budućnosti „Beopolisa“. Ova peticija je, ne zaboravite – i ogledalo i dokaz zainteresovanosti građana za postojanje knjižara u kojoj dominantni naslovi nisu oni koji se mogu kupiti i na kiosku ili u hipermarketu.

U „Beopolisu“ je trenutno dostupno oko 16.000 naslova.

Ukoliko ne pokažemo da nam je stalo, ponoviće se poraz koji smo već doživeli pre nekoliko godina: knjižaru u Knez Mihajlovoj ulici odmenila je prodavnica odeće, u kojoj je nešto knjiga zadržano kao deo enterijera, one malo sofisticiranijih naslova, poneka namerno raskupusanih korica, postavljene tako da izgleda kao da su čitane.

„Na metar.“

UPDATE: Do 02.02 - 1110 potpisa!

UPDATE II: Beopolis nastavlja sa radom u TC Eurocentar (Makedonska ulica)

Ili možda bolji naslov – Slika Doriana Graya na iPhoneu. U svakom slučaju aplikacija naziva Hourface navodno je jedna od najprodavanijih u Japanu jer su ovi naši dalekoistočni susjedi, opet navodno, naprosto opsjednuti sa starenjem.

HourFace vam omogućuje da učitate fotografiju te pričekate da vam izračuna i prikaže kako ćete izgledati kada budete stari i onemoćali. Okrenete li iPhone prilikom korištenja aplikacije naopako, proces će se obrnuti i fotografija njuške vratit će vam se u prvobitno stanje.

Aplikaciju HourFace možete ugrabiti izdvojite li za nju 0,99 dolara. (iTunes link)

Izvor…

croportal_url = "http://www.gadgeterija.net/2010/01/31/aplikacija-hourface-zna-kako-cete-izgledati-kada-budete-stari-i-onemocali/";croportal_title = "Aplikacija HourFace zna kako ćete izgledati kada budete stari i onemoćali";croportal_abstract = "";croportal_skin = "horizontal";
Ministarstvo za telekomunikacije i informaciono društvoMinistarstvo za telekomunikacije i informaciono društvo Republike Srbije u saradnji sa Privrednom komorom Srbije organizuje Info dan posvećen Programu za podršku sprovođenja zakona i strategija u oblasti informaciono-komunikacionih tehnologija (ICT PSP). Info dan će se održati 5. februara 2010. godine, u Privrednoj komori Srbije, Resavska 13-15, sa početkom u 10 časova, a skup će otvoriti resorna ministarka Jasna Matić.

Detaljnije »

Dodaj komentar »

blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk