

Prijavite se ili ako nemate nalog registrujte se.
Prikaži opcije

Kao jedno od vječnih pitanja među IT stručnjacima i svima ostalima koji imaju interes prema ovom području, nameće se ono oko kojeg su se oduvjek lomila koplja i vodile duge raspreve na forumima. Koji je operativni sustav bolji, Windows ili Linux? Odgovor na ovo pitanje nije nimalo jednostavan, jer svaki OS je u određenom zadatku bolji od onog drugog. U ovoj seriji članaka pokušat ću se osvrnuti na kvalitete koje svaki operativni sustav ima, tj. ono u čemu je bolji od svog najvećeg protivnika. Prvi članak posvećen je Linuxu, pa da vidimo u čemu je Linux bolji od Windowsa i zašto.
Linux je besplatanZa razliku od Windowsa, Linux je (u većini slučajeva) besplatan operativni sustav kojeg možete besplatno koristiti bez ikakvih pravnih posljedica ili ‘hakiranja’. Ovo je mnogima teško shvatiti, zašto bi netko svoj proizvod samo tako ponudio za besplatno korištenje? Razlog tome leži u činjenici da iza Windowsa stoji tvrtka koja od toga živi i normalno je očekivati da takav proizvod košta. S druge strane, na Linuxu radi mnogo dobrovoljaca iz cijelog svijeta koji za to odvajaju svoje slobodno vrijeme i vjeruju da software treba biti besplatan i dostupan svima. O ovome bi se moglo još raspravljati, no o tome više nekom drugom prilikom. No, činjenica da je Linux besplatan za sve je definitivno plus.
Linux je otporan na viruse
Savršeno, zar ne? Ne morate više brinuti imate li najnoviji antivirusni program i da li je web stranica kojom surfate sigurna. Linux je otporan na veliku većinu poznatih virusa što je po meni jedna od glavnih prednosti. No, zbog čega je to tako? Naime, većina današnjih virusa napravljena je kako bi naštetili Windows operativnim sustavima. Razlog tome je vrlo jednostavan, Windows je još uvjek najzastupljeniji operativni sustav i koristi ga najviše ljudi. Samim time, šteta će biti mnogo veća, a mogućnost širenja virusa brža i efikasnija. Linux je pak otporan na sve te napasti, što ga čini mnogo sigurnijim i pouzdanijim za korištenje. Nema antivirusa, čišćenja sustava i česte reinstalacije zbog nekog trojanca. Savršeno, zar ne?
Linux vam daje više slobodeOvo je također razlog zbog kojeg se netko može odlučiti za korištenje upravo Linuxa. Naime, većina Linux distribucija omogućava vam mnogo veće slobode u korištenju i uređenju sustava ‘po svom’. Ovo je vrlo važno naprednijim korisnicima koji mogu sustav u potpunosti prilagoditi sebi i svojim potrebama, od samog izgleda pa do načina reagiranja na određene upite. Također, većina distribucija je otvorenog koda pa ih možete u potpunosti izmjeniti i prilagoditi vlastitim željama.
Bolji vizualni efekti koji ostavljaju bez daha
Ako ste mislili da je Linux ‘ona crna podloga sa zelenim slovima’, grdno ste se prevarili. Linux ima najbolje grafičke efekte koje ste ikad vidjeli na računalima. Ono što može Windows 7 je ništa u usporedbi sa mogućnostima koje imate na Linuxu. Prednost je i u mogućnosti prilagodbe, pa od mnogo njih, koristite samo one efekte koji vam trebaju. Za one koji ne vjeruju, evo kako sve to izgleda. A sve ovo što ćete vidjeti, je samo dio mogućnosti koje imate u Linuxu.
Veća mogućnost izbora
Za razliku od Windowsa gdje birate između nekoliko verzija sa minimalnom razlikom, Linux ima na stotine distribucija od kojih je svaka prilagođena određenom zadatku ili ideji. Kod Linuxa imate veću mogućnost izbora, ovisno o vašim potrebama i željama. A ako niste zadovoljni, u svakom trenutku možete sustav potpuno prilagoditi sebi ili izabrati neku drugu distribuciju. Pa tako možete birati Linux s obzirom na vaše računalo (za mobitele, za netbook računala, za prijenosna računala, za stolna računala ili za servere) ili s obzirom na vaše potrebe (za rad sa multimedijalnim sadržajima, za rad većinom na internetu ili pak neku od klasičnih verzija).
U svakom slučaju, jedno je sigurno. Linux je operativni sustav koji korisniku omogućuje najviše sloboda, bilo da se radi o prosječnim korisnicima ili naprednim korisnicima. Mnogi će se složiti da je Linux najuzbudljiviji operativni sustav sa jakom zajednicom korisnika koja će riješiti sve moguće probleme. Također, vi isto tako možete utjecati na razvoj Linuxa, za razliku od Windowsa, gdje morate koristiti ono što ste kupili (ili kako god da ste nabavili svoju kopiju). I ako niste znali, više od 70% interneta radi na Linux serverima, a to valjda nešto znači. Za kraj pogledajte zanimljivu reklamu za Linux:
U sljedećem članku: Zašto je Windows bolji od Linuxa?


Kilometri redova potrošeni su da se objasni kako nam je novinarstvo loše, novinari jadni luzeri, a profesija degradirana. I ne može se reći da nisu u pravu. Deo, (ali samo deo) razloga za degradaciju profesije možda leži i u tome što su redakcije često bile svratište za propale studente, mamine i tatine sinove što bi „da se slikaju na televiziji“ ili samo vole da duže odspavaju ujutro. Skupljalo se s konca i konopca, namnožilo nas se raznih. Prosto mi dođe smešna sada moja naivna gimnazijalska logika da ako ću da se bavim novinarstvom, onda to treba i da studiram -Fakultet političkih nauka (FPN) mi kasnije jedte dao neka (površna) znanja o novinarstvu, a u stvari pripremao me je za nekog teoretičara politike ili u najboljem slučaju novinara koji se bavi političkim pitanjima.
„Popisivanje“ novinarskog kadra koje je NUNS počeo projektom novinari.rs, o čemu sam već pisala, takođe potvrđuje te silne konstatacije o novinarskoj (ne)kompetenotnosti – u ovom članku dnevnim novinama „Danas“, podaci o stepenu obrazovanja novinara su poražavajući.
Naime, posmatrajući samo novinare (bez fotoreportera, snimatelja i dr.), na uzorku od do sada popisanih 4.000 novinara, daleko manje od polovine ima završen (bilo koji) fakultet, a 27 procenata (ili skoro trećina) su samo s „maturom u džepu“.
Svaki prekaljeni „redakcijiski vuk“ reći će vam da nijedan fakultet nije napravio novinara, i da su od fakultetske diplome neki drugi kvaliteti mnogo važniji.

photo credit: Mr. Wright
Delimično mogu da se složim. Diploma bilo kog fakulteta vam ne vredi „pišljiva boba“ ako nemate:
1. Novinarski nerv – osećaj šta je bitno, šta je vest, sposobnost da reči slažete na smislen, neopterećujući i svima razumljiv način
2. Urođenu radoznalost i zanimanje za pojave koje nas okružuju – osobu koja prođe putem na kojem je teška saobraćajna nesreća a ne seti se da nazove i javi redakciji (bez obzira što to nije njegov „sektor“) teško da će ijedan urednik nazvati novinarom (barem ne dobrim ili potencijalno dobrim)
3. Elokvenciju – ne zovu nas džabe „univerzalnim neznalicama“. Retko ko ima priliku da ceo život radi u specijalizovanom časopisu baveći se usko jednom temom. Mnogo češće novinar je prinuđen da tokom novinarske karijere bude u situaciji da izveštava o samoubistvu, kao i da bude na glamuroznom prijemu, da pravi razgovor s poznatim političarem i skitnicom ispod mosta. Nužno je da ima široko opšte obrazovanje i osnovne informacije o mnogim pojavama. A ako ih nema, mora…
4… Da zna gde da nađe informacije i da zna ko zna. Posao novinara nije da pokaže kako je lep, pametan (dopunite sami) već da najbolji mogući način prenese određenu informaciju. Često je prinuđen da tu informaciju od izvora, do krajnjeg korisnika (čitaoca, gledaoca) preradi, simplifikuje, „udesi“. A da bi to uradio mora da je razume i shvati. Ali je vrlo bitno da se ne prati pametan, već da ono što ne zna proveri, i pita one koji znaju.
5. Pismenost – ovo bi moralo da bude možda i na drugom mestu, ali bi mi pokvarilo koncept, te pismenost ostaje ovde u nabrajanju, ali je SUŠTINSKI važna. Valjda ne moram posebno da obrazlažem da ono što novinari rade je dostupno u mnogo primeraka, dolazi do mnogo ljudi i često deluje ne samo informativno već i edukativno. Pismesnost, ali ne osnovnoškolska, već potpuna, je OBAVEZNA u novinarstvu (ovom prilikom ću preskočiti traktat koji opisuje kako to kod nas nije slučaj, jer to stvarno zaslužuju poseban članak).
6. Ljudski i profesionalni integritet – obrazovanje danas često shvatamo u uskom smislu – kao punjenje naših glava nizom informacija. Nedopustivo je da se loši, neprofesionalni ili nemoralni potezi novinara opravdavaju neobrazovanjem, malom platom, pritiscima, manjkom ovog ili onog… Izbor je uvek naš.
Sve ove možete (nekim čudom) da imate i ako niste završili fakultet i nemate formalno visoko obrazovanje. Ali, posle skoro decenije bavljenja novinarstvom, smem da tvrdim. Šanse da se to desi su jako, jako male.
Ili da probam da sažmem -faklutetko obrazovanje je nužan, ali ne i dovoljan uslov za dobrog novinara. Ali, takođe, fakultet vam često nije garancija da će neko s diplomom biti i N. od novinara…
Na kraju krajeva, nemojte da vas teši to što ni polovina urednika u medijima nema fakultet ( u jednom momentu u mojoj radnom iskustvu postojala je bizarna situacija gde od 17 glavnih urednika pojedinih izdanja samo jedan je imao diplomu! ). Jer jednom ćete se …
- Sigurno posramiti kad shvatite da cela redakcija klinaca ima mnogo više škole od vas.
- Dozvati pameti i shvatiti da se svet menja i da su neke stvari, poput kontinuiranog obrazovanja i učenja, nužne.
Zanima me, gledano sa strane, da li sam nešto propustila kada su nužne veštine za novinara u pitanju? I kakvo je vaše mišljenje o odnosu obrazovanja i kvalitetnog novinarstva? Želiš da podeliš? Samo napred!

Potreban materijal:
Testo:
300gr brašna
1/3 praška za pecivo
185ml mleka
50gr maslaca
Nadev:
8 kašika kečapa
100gr tanko sečene šunke
100gr tanko sečene gaude
origano
Priprema:
Od navedenih sastojaka umesiti testo. Na pobrašnjenu podlogu razviti oklagijom na veličinu 30×30cm. Šunku i gaudu iseckati. Premazati rastanjeno testo kečapom, posuti šunkom i prekriti sirom. Na kraju posuti origanom. Sve zajedno uviti u rolat i iseći na 12 delova. Složiti u tepsiju obloženu papirom za pečenje i ponovo posuti origanom. Peći u prethodno zagrejanoj rerni na 200-220C oko 20 minuta.
I od mene bi ovo bilo sve što se tiče isprobavanja Masaterinih recepata gde je ona ovog meseca bila naša domaćica u igrici za blogere kulinare pod nazivom “FBI Rukavice” koju je osmislila mamajac.
Podeli:



Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.