Ustreptali snovi nose misli
u krug
u građenje.
Misli igraju svoj ples ukrasa
stvaraju lavirint obale
u list se urezuju
postaju linije puta.
Slađana Josić
Share and Enjoy:
Unosi za: Arhiva za 2010/05
Nekako ispod radara je prošla informacija kako je Hrvatska vlada prodala INA-u mađarskom MOL-u. Naravno, akteri priče će zasigurno demantirati da se tako nešto dogodilo, cijela akcija je posložena tako da i ne bude primjećena, a lansiran je prigodni dimni zid koji je trebao odvratiti i ono malo ljudi koji bi se možda zakvačili na informaciju da se tako nešto uopće dogodilo.
Svi dakle znamo kako je MOL prvo ušao kao “strateški partner” uz dionički ugovor koji je njega postavio u strateški povoljni položaj u odnosu na vlasnike ostatka dionica (ne kažem da je ovo nužno loše, no činjenica je kako su drugi dioničari a koji bi možda mogli utjecati na sudbinu tvrtke bili i u biti jesu i danas zakinuti). Naravno, ova pozicije nije zadovoljila MOL, te je krajem 2008. godine objavljena javna ponuda u kojoj je MOL pokušao kupiti dionica a kako bi (u najgorem slučaju) osvojio 50% + jednu dionicu. Na kraju ponude što je bilo 3. listopada 2008. godine MOL u konačnici nije uspio te se broj dionica zaustavio na 44.3%.
Javna ponuda je dakle (u svojoj biti) propala, no MOL se približio polovici svih dionica i zahvaljujući malom podmazivanju naših vladajućih (o čemu ćemo tek pričati u mjesecima koji dolaze) konzumirao je prava kao da je većinski vlasnik, o čemu smo pak puno čitali tijekom veljače u aferi SPICE gdje je naš vrli potpredsjednik vlade Damir Polančec u nekom svom osobnom dealu odlučio pogodovati MOL-u, a sve skupa kako bi on sam dobio nešto jaču polugu u Podravci gdje on već godinama pokušava kroz management buyout preuzeti tu Koprivničku tvrtku (vjerovali ili ne, ali prvi puta sam o tome pisao još davne 2007. godine).
Ukratko, MOL je skoro pa većinski vlasnik, efektivno po pravima doista i je no radi “legitimiteta” fali im tih 6-7% dionica. Naravno, uvijek postoji mogućnost ponavljanja javne ponude (a znamo kako je to prvi puta završilo), postoji i mogućnost otkupa dionica od Vlade (gdje je pak vlada pod pritiskom javnosti pa ne može to tek tako napraviti) pa je sukladno tome došlo do nove ideje koja je prvi puta prezentirana još početkom godine kada je predstavnik MOLa doslovce rekao slijedeće:
There are some possible options under evaluation, like a direct capital increase, a convertible bond or selling a fixed asset as an alternative. This latter one seems, so far, the least probable option but there is no formal decision yet,” Hernadi told the news agency in an interview. (upstreamonline)
Obzirom na nevjerojatne gubitke INAe koji su se sakupili u proteklom razdoblju (inače, nije li barem malo čudno da u vremenima kada naftna industrija ubire rekordne profite INA ostvaruje rekordne gubitke? kako je to moguće i zašto?), te dugove koje INA ima što prema državi a što prema svojim dobavljačima, a i investicijski ciklus te famozne rekonstrukcije rafinerija kasni dramatično odlučeno je da se izda obveznica u vrijednosti od 1.5mlrd kuna. Ono što je zanimljivo je to da su dionice izdane samo velikim vlasnicima (dakle državi i MOLu) te se one u nekome času (tri godine) mogu pretvoriti u dionice jednom ili za oba partnera u ovom poslu.
Kako su stvari sada krenule, do kraja godine će obveznice biti izdane što bi značilo da će država dati kredit INA-i u iznosu od 750mil kuna, a isto će učiniti i MOL. Obzirom da u državnom proračunu nije primjećena stavka izdavanja obveznica (a država valjda ima i većih briga od INAe) vjerojatno će se manevar desiti zamjenom potraživanja države na ime PDVa i sličnih obveza za obveznice (usput, bilo bi interesantno vidjeti kako će se to papirnato riješiti sa strane Vlade), dok će MOL vjerojatno osigurati cash novce. Po isteku tri godine pod određenim uvjetima jedna ili druga strana može tražiti upis dionica umjesto povrata duga i to je trenutak u kojem će MOL (najvjerojatnije) postati većinski vlasnik INAe.
I sada dolazimo do zadnjeg detalja a to je kako je to sve skupa prošlo i odlučeno a bez da je to itko osobito primjetio? Skupština dioničare INAe a na kojoj se je desila gore navedena odluke bila je 18. svibnja 2010. godine, te je na naslovnicama novina za 19. svibnja (dakle dan poslije, isti onaj dan kada se trebalo izvještavati o toj skupštini) izašla informacija o tome kako je dosadašnji šef INAe Tomislav Dragičević dobio otpremninu od 6.8 milijuna kuna.
Ako kao novinar i urednik morate birati između priče u kojoj imate relativno poznatu osobu koja je dobila neke neshvatljivo velike novce (od firme gubitaša) u odnosu na administrativnu odluku skupštine u kojoj se odlučilo nešto što će se tek dogoditi, skupa sa efektima koji će na snagu stupiti tek za tri godine – što mislite koja će priča dobiti više prostora u novinama?
Ništa nije slučajno i ništa nije onako kako izgleda.
Slični tekstoviMisao dana:
Let us not be deceived we are today in the midst of a cold war.
- I Troja je propala zbog konja! (5)
- Gdje se informira naša vlada? (2)
- Verona II (INA-MOL-IMV) (0)
- Hrana, struja i brodogradnja (2)
- O trošarinama (12)
- Liburnia ide ipak Ostoji? (0)
- Nekoliko crtica o porezima (16)
- Dirty dozen (17)
"Napisali ste 'I'm attaching' u svom emailu, ali niste prikačili nikakav attachment. Cancel or send anyway?"
[fbshare]
Ekipa naziva Studio Psyho izradila je otvarač za boce koji utjelovljuje duh i tijelo legendarnog PacMana. Ovo je u stvari možda prvi puta da vidimo zube legendarnog lika kojima tamani horde izvanzemaljskih beštija…
Ljubavni problemi devojaka o kojima piše Zelena i parodija na njen post koju je napisao Stevo, mene su asocirali na genijalnu scenu iz filma “Čekaj me, ja sigurno neću doći” . Petar Božović “doktor za ljubav” ima rešenje. 
Nisam sigurna da recept koji on daje deluje, ali u trenucima očaja vredi pokušati. 
Aleš Babić
* * *
Najverovatnije ne očekujete, da vaš zdravi jutarnji light jogurt može biti vaš najveći neprijatelj. Ili da dijetalni napitak koji vas „štiti“ od kilograma i nije tako dijetalan, a ni sve light namirnice nisu uopšte bezopasne.
Naime, ozloglašena prehrambena industrija već neko vreme prikriva zabrinjavajuće rezultate ispitivanja uticaja aspartama na naše zdravlje. Aspartam naime [...]
U ovom broju:
- Track the Desktop Team and UNE in Maverick
- Ubuntu Server update for Maverick Meerkat
- Ubuntu Foundations and Maverick Meerkat 10.10
- Maverick Community Team Plans
- Welcome: New Ubuntu Members
- Winners of the 1st Annual Ubuntu Women World Play Announced
- Ubuntu Stats
- Ubuntu NC LoCo Team: Guitars to Goat Festivals: Ubuntu For All
- Ubuntu Massachusetts LoCo Team: Ubuntu @ Intel LAN Party
- Catalan LoCo Team: Ubuntu Lucid release party in Valencia
- Why Launchpad Rocks: Great Bug Tracking
- Ubuntu Forums News
- Full Circle Magazine: Interview with Penelope Stowe
- Matt Zimmerman: The behavioral economics of free software
- Thierry Carrez: Return of the Ubuntu Server papercuts
- Matt Zimmerman: Rethinking the Ubuntu Developer Summit
- Jono Bacon: Testing Indicator Application Menu Support
- In The Press
- In The Blogosphere
- Landscape 1.5 Released with new Enterprise Features
- Canonical Pushes Skype into Ubuntu Repository
- Linux Security Summit 2010
- Full Circle Magazine #37
- Ubuntu UK Poscast: Three Friends
- Upcoming Meetings and Events
- Updates and Security
- and much much more!
Neke stvari nikada ne bih znala. I možda to ne bi bilo tako strašno jer vidim kako mnoge koji ništa ne znaju ništa ne boli i kako jedu sve što im je posluženo. Mora da je takav život mnogo lep.
Da nema tog interneta ne bih nikada upoznala svog ljubimca, o tome sam već pisala. I ne bih juče imala onaj fenomenalan osećaj – kako god, gde god, šta god da mi padne na pamet, ti si Α i Ω, zbog načina na koji me trpiš, gledaš, učiš onome što nikad neću naučiti a ne smem da ti kažem. Ako vam je ovo glupo – kad od zaklete neudate – neću, bre, ne postoji taj za kog bi se udalo moje veličanstvo – napravite taj iskorak iz svog fenomenalnog života i usput zapušite nos za svaki slučaj iako ništa ne smrdi i vrlo uplašeno jednog trenutka rešite da udahnete pa ša bude, pa vidite da ste se samo dopunili onda taj neko jeste Α i Ω. Unutra. Spolja i nije važno.
Juče me ljubimac, dok sam vetreno zastupala svoj stav za jednim stolom lagano dodirnuo po ruci. Kao da mi je leptir sleteo na ruku. I u tom dodiru je stajalo – samo napred. Možda se onima okolo učinilo, ako su primetili, da taj dodir znači – uspori malo – ni to nije važno, ja znam i osećam. Neke stvari se vide i imaju onoliko lica koliko i očiju a neke se znaju tek kad se osete.
Da nije tog interneta neki ljude bih zauvek izgubila, pisala sam i o tome.
Ne bih znala kolika je temperatura danas u gradu moje duše i možda ne bih mogla da prizovem miris tog grada jer svi gradovi mirišu drugačije, ni ukus one kafe u ustima.
Da nema tog interneta neki putevi se nikad ne bi ukrstili. Definitivno. Koliko god pokušavala da izmaštam trenutak kad bi i kako bi ne uspeva mi.
Prošle godine ljubimčevi i moji gosti bili su S i A. Par koji se upoznao preko interneta i koje smo mi upoznali preko interneta. Delite ista interesovanja mesecima sa nekim nick-om. I upoznajete čoveka pre nego mu znate ime, poreklo, veroispovest, bilo šta što može da odredi vaš odnos. Meni ne može nikada – čovek je uvek iznad modernih ex Yu odrednica – geografija, vera, nacija. Šire – čovek je iznad boje. Neko sa druge strane to teško može da zna. S i A su druge vere, druge nacije, sa drugim iskustvima, sa drugim pričama, živeli u pravom ratu dok smo mi slušali da toga nema.
A je pričala sa kakvom je strepnjom pošla i kako je na granici, pre ulaska u Srbiju. htela da se vrati. Onda je izvadila poklon kupljen na Baščaršiji i posle moje reakcije rekla da se strašno plašila da me ne uvredi tim poklonom. U tome leži ono što su nam napravili ratovi. Onda se opustila i pričala… recimo ratne dogodovštine okruženih očajnika na šta sam se ja malo smejala a malo plakala.
Onda sam je slikala po Beogradu – da vide da me niko nije pojeo, smejala se A – i kupovala joj knjige. I obećavala da neću da je ubijem na spavanju.
S i A žive dve hiljade daleko od ludila koje neće zaobraviti, od nas, od uspomena, tu priču zašto su otišli, da bi sa sebe skinuli breme onoga što je bilo a što neko ne dozvoljava da ostane u prošlosti je teško prepričati iako je priča sasvim razumljiva.
Juče smo imali goste. Internet poznanike sa kojima smo išli u posetu drugim internet poznanicima.
Da nema tog interneta ne bismo svi juče imali onaj osećaj kao da se znamo sto godina, morali bismo da pitamo da predjemo na ‘’ti’’, ne bismo se onoliko smejali i pevali, sve ono što rade ljudi kad se sretnu a kad izmedju njih ne stoji nikakvo opterećenje. Juče mi je sevalo kroz glavu kako je fenomenalno kad sa nekim nemate koga da ‘’ogovarate’’ i razmišljate o nekome i kroz one sa kojima se druže. To oslobadja.
Juče sam se fenomenalno provela a nije bilo ništa posebno, malo vina, malo grickanja u jednoj rajskoj bašti, mnogo priče. Ništa specijalno a opet fascinantno na mnogo načina. Zbog ljudi.
Onih kao asocijalnih i frustriranih ljudi koji se kao leče na internetu i sebe predstavljaju onakvima kakvi nisu. Kakva glupost…
Faljen internet. To što je nominovan za Nobelovu nagradu za mir, iako mnogi misle da je to glupost jer internet nije čovek, je malo.
Kako rekoh, da ga nema mnogo ljudi bi promaklo.
I sve ostalo.
Blogodak?
Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.
Podrška
