Unosi za: Arhiva za 2010/10

Poslе gеj pаrаdе 2010. svе mаskе  Tаdićеvog mrаčnog rеžimа su pаlе, bаš jе jеziv, što sе i pokаzаlo nа sаmoj pаrаdi. Bilа jе to pаrаdа tirаnijе i mеntаlnog nаsiljа prеmа vеćini grаđаnа koji nisu podržаvаli pаrаdu. Izа svеgа ovogа stаo jе Boris Tаdić lično. Poglеdаjmo jеdnu drugu strаnu Borisа Tаdićа, psihologа, koji jе 2007-mе godinе [...]
Google je do sada na stjecanja u 2010 godini potrošio ukupno 1,6 milijardi dolara na 40 tvrtki. Bila je ovo veoma naporna godina za sve u Google timu koji je zadužen za spajanja i akvizicije, koji su u prosjeku sklapali 4,4 posla mjesečno, navodi se u Google-ovom tromjesečnom izvješću podnesenom US Securities and Exchange Commission [...]
Hajde jedna brza pitalica: Pariz ili Njujork? Bez razmišljanja! Macaron ili cupcake? Tik, tak. Tik, tak. Vreme vam ističe...
Odlučite se!
Ako nemate dobar odgovor na ovu pitalicu, utešiću vas, pa nemam ni ja. Niste usamljeni, i sama sam jedna od tih  tri dana Pariz, tri dana Njujork devojaka.
Oh shame on me, neverna sam.
Možda će vam u odluci pomoći sjajni blogić Paris VS New York, gde ilustrator Vahram Muratyan crtežima ukazuje na razlike između modne prestonice Amerike i modne prestonice Evrope. Ako malo bolje pregledate sličice videćete dve različite planete...
Vaš konačan odgovor je?
Postoji jedna stvar koja gotovo uvek određuje ishod kampanje čak i pre početka kampanje a to je istraživanje. Jedan od glavnih razloga zašto je istraživanje veoma važna tema za razmatranje bilo kakve marketinške kampanje jeste zato što je to poput ponude i tražnje. Glavni cilj istraživanja je da pokušate da pronađete tržište koje nema idealno [...]


Svojevremeno sam objavio da ću objasniti priču o rastu (padu) posećenosti ovog bloga, u kontekstu SEO optimizacije.

Pretrazivaci, DV Weblog

Na gornjoj slici se vide dva perioda u postojanju ovog bloga (pre ovog aktuelnog porasta posećenosti preko pretraživača – desna strana grafika) kada je broj poseta preko pretraživača počela značajnije da raste, ali je ubrzo pala ispod prosečnih vrednosti posećenosti koju su donosili pretraživači ovom blogu.

Prvi “Peak”

Prvi vidljivi rast posećenosti se desio tokom jeseni 2008. g. kada su počele da bivaju veoma vidljive sve meni bitne ključne reči sa ovog bloga na pretraživačima (Google).

Na žalost, u isto vreme se desilo da sam mesecima  imao na svom engleskom blogu servis za prodaju linkova “Text Link Ads – TLA” (ne bih da stavljam link). Baš negde u jesen 2008. g. Google je definitivno označio kao Spam ovaj servis i počeo je da “briše” PageRank (PR) na sajtovima koji ga koriste, pa se to desilo i sa mojim blogom na engleskom jeziku (dobio sam PR0 – blog mi nije bio vidljiv na Google-u). Veoma brzo nakon toga PR sa mog bloga na srpskom jeziku je pao sa PR4 na PR2 (ovi blogovi se nalaze na istom domenu, iako su potpuno nezavisni).

Veoma brzo sam skinuo taj TLA kod, ali je efekat skidanja PR-a sa srpskog bloga ostao bar godinu dana (to sada mogu sa sigurnošću da kažem). Na engleskom blogu ovaj efekat je ostao do pre nekoliko meseci!

Drugi “Peak”

Negde polovinom prošle godine (2009.) primetio sam da mi je PR na srpskom blogu ponovo došao na vrednost 4, ali ovaj put rast posećenosti preko pretraživača nije nastao zbog dobrog pozicioniranja za meni najvažnije ključne reči, već za one ključne reči koje su inače bile dobro pozicionirane zbog njihovog dobrog linkovanja (članci na ovom blogu koji su dosta linkovani na drugim mestima).

U to vreme nisam bio siguran da li još traje “kazna” zbog TLA servisa na srpskom blogu, a slučajno se baš u to vreme dešavalo da sam pustio i nov dizajn bloga (maj 2009.) – posećenost srpskog bloga je počela da raste u septembru 2009. Drugim rečima, zbog vremenskog razmaka – maj-septembar 2009., nisam mogao sa sigurnošću da tvrdim da porast posećenosti ima veze sa novim dizajnom, ili sa padom “kazne” od strane Google-a (zna se da Google veoma sporo povećava posećenost sajtovima kojima u jednom momentu smanji posećenost).

Treći “Peak”

Ispostavilo se da se u decembru 2009. g. nešto desilo što je uslovilo nagli pad poseta sa Google-a, što se do tada nije desilo na ovom blogu. U to vreme sam već počeo da razmatram mogućnost da taj poseta ima neke veze sa samim novim dizajnom bloga, ali nisam bio siguran, i sa druge strane nisam imao dovoljno vremena da se bavim ovim blogom zbog ostalih poslova koje sam radio u to vreme.

Na prvi pogled nisam primećivao šta bi to moglo da bude toliko loše urađeno u ovoj verziji izgleda bloga, kada je posećenost u jednom momentu toliko naglo opala, dok sa druge strane nisam previđao mogućnost da je to ipak nešto u vezi i sa onom prethodnom “kaznom” od strane Google-a.

Negde oko sredine ove godine počeo sam već da se nerviram što posećenost ovog bloga nikako da počne da raste na onaj način kako bi to trebalo da se polako dešava u odnosu na rast “reputacije” na Google-u, naročito zbog činjenice da sam istovremeno pratio upravo ovakav porast posećenosti za moj drugi (komecijalni) projekat PRobjave.com.

U julu sam pokušao da nešto uradim time što sam ukinuo footer bloga sa linkovima (što obično može biti jedan od razloga zašto Google smanji posećenost – trebalo bi imati ispod 100 linkova koji vode na neku drugu vašu stranicu po stranici, tzv. “over-oprimizacija” u suprotnom slučaju), ali se ništa nije desilo.

Ispostavilo se da sam to skidanje linkova uradio napamet, jer nisam u stvari proverio koliko uopšte imam linkova prema sopstvenom blogu (inbound links) na svojim stranicama. Dve nedelje kasnije sam za potrebe jednog predavanja na temu SEO predstavio servis SEO Browser koji nisam koristio bar godinu dana, a koji između ostalog pokazuje i broj internih linkova na stranici.

Kada sam analizirao ovaj blog na ovom servisu – sve je bilo jasno! Imao sam preko 400 linkova po stranici! To se desilo zato što sam u početku napravio sistem tagova koji se prikazuje na svakoj stranici, gde sam ostavio mogućnost da se prikažu svi tagovi. Kako je na blogu rastao broj tagova, tako je rastao i broj internih linkova na svakoj stranici – i eto problema.

Kada smo skinuli mogućnost prikazivanja neograničenog broja tagova, u roku od dva dana počela je da raste posećenost preko pretraživača!

Napomene:

  • Kao što se iz prikazanog grafika može videti, na ovom blogu posećenost sa pretraživača nije pala velikoj meri, i rezultati na Google-u za ovaj blog su se skoro sve vreme pojavljivali kao i u vreme pre “kazne”, ali kao i pre prvog značajnijeg rasta posećenosti. Posećenost preko pretraživača jednostavno nije rasla kako bi trebalo, već se sve vreme nalazila u sličnim granicama.
  • Ova “slična” posećenost je rezultat konstantnog linkovanja ovog bloga na raznorodnim mestima (godinama je ovakva situacija) koje ima veze sa “slikom” koju pretraživači vide o jednoj Web lokaciji. Iz tog razloga je ovaj blog bio mnogo vidljiviji na pretraživačima za vreme PR2, nego što bi trebalo da bude vidljiv za ovaj rejting.
  • Postoji još svari koje ću u narednom periodu poboljšavati sa aspekta poboljšanja pozicioniranosti ovog bloga na pretraživačima, ali većinu toga ću uraditi tek kada budem kreirao nov dizajn ovog bloga. To neću uraditi baš veoma skoro, zbog drugih komercijalnih poslova koji su mi ipak prioritet.

Rating: 10.0/10 (1 glas cast)

My name is Vera, on twitter and blog  I’ m Verkić. I am fifty years old. I live in Sombor. I am married.  I  have a daughter and two grandchildren.

I like twitter and  blogs.  The name of my blog is Pocket Venus. I study English. It is not easy because I don’t have enough time for studing. I miss the conversation, but I am very persistent. Persistence and work will win. Grammar is also my weakness.

Our group has  thirteen students. Most of them are very young, teacher also ) . I am one of the two oldest students. Professor teaches us on a very interesting way. Maybe a little too fast going, but only a few hours we have available.

What to tell you more about myself? It is not easy on my own native language let alone in English.

All visitors of this blog know that I recently changed the blog address. For this one I own my gratetude  to the outstanding man, twitter man, which allowed me a free domain and free host. I believe that you know of whom I speak. It is our torbica that allowed me a free domain – cridomains.rs for one year and AdriaHost – free host for one year – adriahost.com. They offered their help even to move a blog but I did not have the heart to burden them.

A good part of the article  was written by me, but, I must admit, part of me has helped and good old google:). I believe I can also learn  something on this way. At my disposal is a book I received from DejoGenije, my online professor amarilisonline and her website  How to never learn English! ) and now our young professor which forces a conversation that I miss. I would only like  to  have much more time to study.

In the end,  I want to show a photo from the last hours of English and asked her online professor for the correction of the text because I know there is a lots of mistakes.

A sad na srpskom, kako bi znali šta sam htela reći, jer ko zna kako je sve ispalo na engleskom ) .

Moje ime je Vera. Na twitteru i blogu Verkić. Imam pedeset godina. Živim u Somboru. Udata sam. Imam jednu kćerku i dvoje unučadi.

Volim Twitter i blogove. Moj blog se zove Džepna venera. Ja učim engleski. To nije lako, jer imam malo vremena za učenje. Nedostaje mi konverzacija, ali sam veoma uporna.  Istrajnost i rad će pobediti. Gramatika je moja slaba strana.

Naša grupa ima trinaest učenika. Svi su veoma mladi, profesor takodje )   Ja sam jedna od dvoje najstarijih učenika. Profesor nas uči na veoma interesantan način. Možda malo prebrzo ide, ali nekoliko časova samo imamo na raspolaganju.

Šta da vam kažem još o sebi. Nije lako na  maternjem jeziku a pogotovo na engleskom.

Svi posetioci ovog bloga znaju da sam nedavno promenila adresu bloga. Za to mogu biti zahvalna jednom izvanrednom čoveku, twitter-ašu koji mi je omogućio besplatan domen i besplatan host. Verujem da znate o kome govorim. U pitanju je naš  torbica koji mi je omogućio besplatan domen – cridomains.rs za jednu godinu  i AdriaHost – besplatan host za jednu godinu  – adriahost.com. Ponudili su čak i svoju pomoć  za preseljenje bloga ali  nisam imala srca opterećivati ih.

Dobar deo teksta sam pisala sama, medjutim, moram priznati,  deo mi je pomogao i stari dobri google ) .  Verujem da ću  na ovaj način moći takodje ponešto naučiti. Na raspolaganju mi je knjiga koju sam dobila od DejoGenije , moja online profesorka amarilisonline i njen sajt Kako da nikada ne naučiš engleski!  ) i sada naš mladi profesor koji forsira konverzaciju što meni nedostaje. Volela bih samo da imam mnogo više vremena za učenje.

Za kraj vam želim pokazati jednu  sliku  sa zadnjeg časa engleskog i zamolila svoju online profesoricu za ispravak ovog teksta jer znam da ima mnogo grešaka.

Ne mogu odoleti, moram jedan komentar na svoj tekst dati.  Svaka rečenica počinje sa JA )   Ne umem drugačije a to mi toliko upada u oči. amarilisonline MOLIM POMOĆ!!!!



Svojevremeno sam objavio da ću objasniti priču o rastu (padu) posećenosti ovog bloga, u kontekstu SEO optimizacije.

Pretrazivaci, DV Weblog

Na gornjoj slici se vide dva perioda u postojanju ovog bloga (pre ovog aktuelnog porasta posećenosti preko pretraživača – desna strana grafika) kada je broj poseta preko pretraživača počela značajnije da raste, ali je ubrzo pala ispod prosečnih vrednosti posećenosti koju su donosili pretraživači ovom blogu.

Prvi “Peak”

Prvi vidljivi rast posećenosti se desio tokom jeseni 2008. g. kada su počele da bivaju veoma vidljive sve meni bitne ključne reči sa ovog bloga na pretraživačima (Google).

Na žalost, u isto vreme se desilo da sam mesecima  imao na svom engleskom blogu servis za prodaju linkova “Text Link Ads – TLA” (ne bih da stavljam link). Baš negde u jesen 2008. g. Google je definitivno označio kao Spam ovaj servis i počeo je da “briše” PageRank (PR) na sajtovima koji ga koriste, pa se to desilo i sa mojim blogom na engleskom jeziku (dobio sam PR0). Veoma brzo nakon toga PR sa mog bloga na srpskom jeziku je pao sa PR4 na PR2 (ovi blogovi se nalaze na istom domenu, iako su potpuno nezavisni).

Veoma brzo sam skinuo taj TLA kod, ali je efekat skidanja PR-a sa srpskog bloga ostao bar godinu dana (to sada mogu sa sigurnošću da kažem). Na engleskom blogu ovaj efekat je ostao do pre nekoliko meseci!

Drugi “Peak”

Negde polovinom prošle godine (2009.) primetio sam da mi je PR na srpskom blogu ponovo došao na vrednost 4, ali ovaj put rast posećenosti preko pretraživača nije nastao zbog dobrog pozicioniranja za meni najvažnije ključne reči, već za one ključne reči koje su inače bile dobro pozicionirane zbog njihovog dobrog linkovanja (članci na ovom blogu koji su dosta linkovani na drugim mestima).

U to vreme nisam bio siguran da li još traje “kazna” zbog TLA servisa na srpskom blogu, a slučajno se baš u to vreme dešavalo da sam pustio i nov dizajn bloga (maj 2009.) – posećenost srpskog bloga je počela da raste u septembru 2009. Drugim rečima, zbog vremenskog razmaka – maj-septembar 2009., nisam mogao sa sigurnošću da tvrdim da porast posećenosti ima veze sa novim dizajnom, ili sa padom “kazne” od strane Google-a (zna se da Google veoma sporo povećava posećenost sajtovima kojima u jednom momentu smanji posećenost).

Treći “Peak”


Rating: 0.0/10 (0 glasova cast)
Priča o studentskim kreditima i rastu zaduženosti u obrazovanju (o kojoj sam pisala nedavno) postala je predmet interesovanja “levih” pristupa obrazovanju. Izgleda da je došlo do preokreta u krugovima društvenih teoretičara o obrazovanju koji se još uvek drže “klasne paradigme”. Pre trideset godina, dominirala je Burdijeova teorija društvene reprodukcije koja glasi: obrazovanje služi tome da omogući generacijsko obnavljanje postojeće klasne podele društva. Sistem je tako podešen da privileguje buržuje, pošto vrednuje njihove klasno odgajene predispozicije, sve što čini prednost u školi - od estetskog ukusa do društvenih veza. Masovni porast broja studenata nije bilo lako objasniti ovom paradigmom. Masovnost studiranja je shvaćena kao nova forma klasne reprodukcije (dobri i loši univerziteti) ili kao sistemska maska za problem nezaposlenosti (obdaništa za veliku decu).
Današnja priča o rastućem obrazovno-kreditnom balonu nužno okreće levo orijentisanu teoriju naglavačke. Novi diskurs obrazovne proletarizacije  (Edufactory) bazira se na ideji da su univerziteti nove fabrike,odnosno da se nekadašnja borba radnika i kapitalista premešta na novo polje obrazovanja. Novi način porobljavanja koristi suptilni mehanizam kreditnog zaduživanja. Nekada radnici nisu smeli ući u univerzitetske hramove, a danas ih mame šargarepom.
Obe pozicije zanemaruju istu stvar - racionalnost samih đaka/studenta. Ideja da nije reč o prinudi učenika da odaberu škole koje donose brzo zaposlenje, pojavila se 1973. Na osnovu podataka o školovanju francuskih đaka, Rejmon Budon je pokazao da nema tako direktnog preslikavanja društvene pozicije na obrazovnu putanju. Njegova teza je da obrazovne odluke nisu ni rezultat tvrdog materijalističkog determinizma, ali ni maksimizacijskog principa procene koristi i štete. Kalkulacije su sasvim specifične, gradualne, kontekstualne, određene preferencijama nečije “referentne grupe”. Šta to znači? Kada neko procenuje da li da uđe u tu avanturu studiranja on procenuje koliko se to isplati i da li donosi socijalnu, novčanu i drugu korist u odnosu na njegovo konkretni socijalni kontekst - porodične želje, lične sposobnosti i ambicije. To se čini u svakoj fazi obrazovnog puta iznova, u svakoj tački, u skladu sa trenutnim stanjem stvari. Vrlo zdravorazumski zvuči, ali trebalo je vremena da se ovaj model prihvati.
Osnova procene pojedinca kako će trasirati svoju obrazovnu putanju uvek se zasniva na određenim pretpostavkama o stvarnosti. I tu je ključni previd Edufactory-ja i Burdijea. Oni posmatraju masovne mekdonalds diplome samo kao odraz sistematskog uvlačenja proletarijata u obrazovno i kreditno ropstvo. Novi proleteri su prinuđeni da idu u školu ceo život da bi imali posao, jer treba održavati u pogonu “mašinu” novog edukacijskog kapitalizma. Neka je sve ovo i istina, ali novi revolucionari zaboravljaju da u osnovi ovog procesa stoji jedna opšteprihvaćena pretpostavka: veći obrazovni nivo, direktno vodi većem blagostanju. Nisu samo proleteri bili upecani na ovu ideju, već i državni darodavci koji su sipali miljarde zarad “ulaganja u obrazovanje”. Deo tog ulaganja su i krediti. Trojkaš je dobio od države signal da ovakvo zaduživanje donosi potencijalno dugoročno blagostanje uz mali rizik. Zato je spustio svoju lestvicu za procenu rizika što ne bi inače uradio. Isti efekat ima direktno finansiranje univerziteta. Uvek se indukuje instant-konkurencija za državne resurse onih koji proizvode/prodaju diplome. U Britaniji je visokoobrazovna industrija veća od farmaceutske (s tim što 60% prihoda čine javni izvori, kako se navodi u Browne reportu).  Konačan efekat trke britanskih univerziteta jeste, između ostalog, ono što je već srpskim studentima poznato: nearly all parents with children at university hear disturbing reports of overcrowded ‘seminars’ and minimal contact hours or attention to written work.
Bada Developers ZagrebSamsung 2. novembra 2010. godine u Zagrebu organizuje Bada Developers Day, koji je namenjen developerima zainteresovanim da razvijaju aplikacije za ovu mobilnu platformu. Na ovoj radionici će biti prezentovano Bada razvojno okruženje i alati za razvoj aplikacija, a prisustvovanje je besplatno uz obaveznu prijavu.

Detaljnije »

Dodaj komentar »

Nisam već godinama valjda iskoristio priliku da pišem o knjigama i zbilja mi je žao zbog toga, s jedne strane nešto manje čitam nego ranije i više toga su neke stručne knjige o vrlo specifičnim temama za koje i nema previše publike (a da budem iskren, nemam baš namjeru podijeliti sa svim zainteresiranim koje točno knjige čitam i zašto :).

Prije nekoliko mjeseci na Nenadovu sugestiju počeo sam čitati dvije knjige Rusko-Američke spisateljice Ayn Rand. Ayn je 1926. emigrirala u Ameriku i bavila se kao scenarist i pisac djela koja su se izvodila i na Broadwayu, no njezina dva najznačajnija djela su svakako Fountainhead i Atlas Shrugged. Te dvije knjige su u biti baza za njezinu filozofsku ili možda čak ideološku doktrinu koja je nazvana Objektivizam.

Fountainhead je objavljen 1943. godine i bavi se talentiranim New yorškim arhitektom Howard Roarkom i njegovim usponima i padovima i problemima koje talentirani ljudi imaju u svijetu kojime upravljaju mediokriteti.

Atlas Shrugged je objavljen četrnaest godina kasnije 1957. i govori o društvu kojem upravlja birokracija u sustavu koji dobrim dijelom počiva na konceptima komunizma/socijalizma i koje kroz svoj sustav redistribucije dobara uništava zdravo tkivo zemlje.

Ne bih vam prepričavao knjige jer su knjige sjajne i vrijede svake sekunde koje su utrošenje u njihovo čitanje. Mogu slobodno reći da se već godinama nisam toliko zapalio za neku knjigu kao za ove dvije i makar su ogromne (čitam na Kindleu pa ne znam koliko bi imale stranica u paperbacku ali vjerujem da zajedno imaju oko dvije tisuće stranica paperbacka). Fountainhead u svom centru ima pojedinca Howarda Roarka, dok je u centru Atlasa cijelo društvo – no obje knjige se u svojoj osnovi bave istom tematikom i kroz beletristiku u biti dobijate uvid u filozofiju objektivizma koju pokušava (i velikimd ijelom uspješno brani) Ayn Rand.

Objektivizam kako sam ga ja doživio se u biti može nazvati i radikalnim neoliberalizmom, jer Ayn Rand polazi od premise kako se država mora brinuti za svoje manjine, a najmanja pojedinačna manjina je pojedinac, a pojedincu je sve dopušteno dok time ne ugrožava drugog pojedinca. Ona s gađenjem odbacuje ideju altruizma i u biti smatra da pojedinac najveću dobrobit društvu pruža samo ako doživi svoj puni potencijal a do kojeg dolazi slobodnom trgovinom s drugim pojedincima (dakle odnosom između pojedinaca koji se bazira na zajedničkoj koristi).

Istovremeno, u knjigama govori o problemima koje nadareni pojedinci imaju da bi ostvarili svoje potencijale, a koji su zapriječeni ili različitim društvenim skupinama (gatekeeperima) koji ograničavaju ili se aktivno bore protiv napretka, promjena ili unošenja nove kvalitete; dok u Atlasu promatramo to isto s pozicije društva i parazitske strukture mediokriteta koji su našli za shodno da reguliraju i preusmjeravaju društvene i ekonomske tokove po načelima koji nisu bazirani na ekonomiji uspjeha ili zajedničkoj koristi svih strana koje su uključene u transakciju. Priča je u pojedinim elementima dovedena do totalnih ekstrema i u biti karikature tako da u dijelovima morate napeti maštu da dopustite da pojedini zapleti ili iznesene ideje ostanu u domeni realnog.

Kako god bilo, ove dvije knjige morate pročitati jer makar se ne složili sa svime iznesenime te dvije knjige su kao prvo sjajna beletristika i sama ta činjenice su više nego dobra isprika za čitanje. Mimo toga, pogled na pojedinca i društvo je po meni sjajan i primjerice razina identifikacije s nekim mojim stavovima je bila nevjerojatno visoka, a istovremeno promatrajući njezine opise društva i odluka se donose i na kakav način daju dodatno paralelu vremenu (ali i lokaciji) u kojem živimo iako je od objave te dvije knjige prošlo više od pedeset godina.

Teme kojima se bave ove dvije knjige možda jesu dobrim dijelom apstraktne i dugo sam se vremena i sam opirao razmišljanju o tim stvarima jer se smatram više praktičnom osobom kojoj treba nabaciti problem ne bi li ga krenuo rješavati. Ayn Rand se bavi time što je to pojedinac, što je uloga države, puno vremena provodi govoreći i argumentirajući individualizam, slobodu mišljenja, slobodu i zaštitu privatne imovine i naravno o slobodi poduzetništva. Ako to prebacite na ovu našu situaciju (a paralela ima koliko god hoćete) onda na ovaj ili onaj način morate doći do toga da za konstrukciju vrijednosnog sustava na kojem funkcionirate kao osoba morate odabrati neke temelje, koji god oni bili – i to je trenutak u kojem morate prijeći u domenu filozofije; morate odrediti sebe i načela na kojem funkcionirate ali morate definirati i odnos sebe kao pojedinca u odnosu na društvo (i posljedični državu) i tu Ayn Rand i njezine dvije knjige mogu puno pomoći pa makar se i ne složili s nekim idejama, vrijednosnim sudovima ili konceptima za koje se ona zalaže.

Dakle; žestoka preporuka i za domaću zadaću svakako pročitati Fountainhead i Atlas Shrugged.

Evo i nekoliko sjajnih citata:

  • I swear by my life, and my love of it, that I will never live for the sake of another man, nor ask another man to live for mine.
  • In any compromise between food and poison, it is only death that can win. In any compromise between good and evil, it is only evil that can profit.
  • Money demands that you sell, not your weakness to men’s stupidity, but your talent to their reason.
  • I refuse to accept as guilt the fact of my own existence.
  • “If you saw Atlas, the giant who holds the world on his shoulders, if you saw that he stood, blood running down his chest, his knees buckling, his arms trembling but still trying to hold the world aloft with the last of his strength, and the greater his effort the heavier the world bore down on his shoulders—what would you tell him to do?” ” To Shrug.”
  • “Parties are intended to be celebrations, and celebrations should be only for those who have something to celebrate”.
  • One can’t love man without hating most of the creatures who pretend to bear his name.
  • I am a man who does not exist for others.
  • I have come here to say that I do not recognize anyone’s right to one minute of my life…. It had to be said. The world is perishing from an orgy of self-sacrificing.
  • I can accept anything, except what seems to be the easiest for most people: the half-way, the almost, the just-about, the in-between.
  • There is no such thing as duty. If you know that a thing is right, you want to do it. If you don’t want to do it—it isn’t right. If it’s right and you don’t want to do it—you don’t know what right is and you’re not a man.
  • A gun is not an argument.
  • Every government interference in the economy consists of giving an unearned benefit, extorted by force, to some men at the expense of others.
  • Remember also that the smallest minority on earth is the individual. Those who deny individual rights, cannot claim to be defenders of minorities.
  • When a man declares: “There are no blacks and whites [in morality]” he is making a psychological confession, and what he means is: “I am unwilling to be wholly good—and please don’t regard me as wholly evil!”
  • A genius is a genius, regardless of the number of morons who belong to the same race—and a moron is a moron, regardless of the number of geniuses who share his racial origin.
  • Pity for the guilty is treason to the innocent.
  • Slučajni tekstovi

      Podijeli/Snimi

      blogodak blog

      Blogodak?

      Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

      O projektu

      Podrška

      MyCity.rs

      DevProTalk

      Duhovi iz Palmotićeve 37