Unosi za: Arhiva za 2011/01

dunhill biometric wallet

Dugo na Gadgeteriji nismo predstavili jedan novčanik. Ovaj dunhillov nazvan Biometric Wallet doista je namijenjen pravim gadgetomanima.


Prema tvrdnjama kompanije novčanik s priložene slike gotovo je neuništiv. Ovu tvrdnju uzet ćemo s izuzetnim oprezom s obzirom da je apsolutno sve moguće uništiti ;) . Druge dvije ključne karakteristike ovog biometrijskog novčanika su činjenica da ga je moguće otvoriti isključivo otiskom prsta njegova vlasnika te podatak da sadrži ugrađeni Bluetooth prijemnik.

Bluetoothom povežete novčanik s recimo mobitelom, a nakon čega će se novčanik potruditi da se od mobitela ne udalji dalje od pet metara. Dogodi li se to ipak, novčanik će aktivirati alarm.

Ono što bi vas moglo odgovoriti od nabavke novčanika dunhill Biometric Wallet je cijena, a koja se zaustavila na granici od 825 dolara…

Izvor…

Koliko puta ste čuli izjave tipa imamo sve sto je potrebno jednoj uspjesnoj zemlji ali.... Istina imamo zemlju, more, ljude, infrastrukturu, znanje, volju, ali fali nam nesto, neka sitnica. Jednom je to novac, jednom je to vrijeme i tako u nedogled. Uvijek na kraju nedostaje ta jedna jedina stvar koja bi nas napravila uspjesnom zemljom.
Znanje i obrazovanje Znanje je najvažniji ljudski resurs i kapital, a s obzirom na neophodnost posedovanja informacija (znanja) da bi se opstalo u stalno promenljivom okruženju, današnje društvo nazivamo društvom znanja. U njemu je obrazovan čovek u središtu pažnje. Potrebno je definisati neke pojmove koji se koriste kao sinonimi za znanje: Učenje je proces sticanja [...]

Na predlog i inicijativu Internet zajednice u Srbiji, došlo se do ideje o realizaciji projekta o prvom Hub-u na ovim prostorima. Beogradski Hub, spontano nazvan “Čvorište 101“, predstavlja zajednički radni prostor u kome bi pojedinci, za neku simboličnu najamninu, mogli da iznajme sto i time obezbede radni prostor za svoje IT projekte. Celu ideju podržali su grad Beograd i Ministarstvo za telekomunikacije i informaciono društvo, a u narednih par meseci se očekuje i otpočinjanje radova na realizaciji ovog projekta.

radni sto HubBelgrade   Zajednički radni prostor #cvoriste101

Šta je Hub?

Hub je naziv za udruženi radni prostor iliti radni prostor koji deli veći broj individualaca. U svetu se ljudi najčešće okupljaju u hub-ove kako bi zajedno radili na nekim projektima, kako bi udružili svoje radne kapacitete ili uopšte zbog radne atmosfere koju ovakva mesta sa sobom nose. Pored manjih troškova (u odnosu na zakup samostalni kancelarija i poslovnog prostora) prednosti ovakvog deljenog prostora su mnogostruke, a timski rad, poslovni kontatki i pristup infrastrukturi samo su neke od njih.

Odakle ideja za hub u Beogradu?

Sama ideja o ovakvom prostoru u Beogradu postoji već duže vreme u nekim svojim oblicima se kroz ovdašnju Internet zajednicu lagano transformisala u neki konkretniji oblik, pa je kao takva dobila i zvaničnu podršku na osnovu koje se uskoro očekuje i njeno sprovođenje u delo. Kako u Centru Beograda postoji trenutno neiskorišćeni poslovni prostor, kockice su se složile skoro pa idealno i određena je lokacija, za koju slobodno mogu reći da je u klasi sa svetskim projektima sličnog tipa.

Pomenuh da se spontano na Twitteru rodio i naziv #cvoriste101, pa preporučujem da, ukoliko pišete nešto na ovu temu koristite ovaj hashtag, kao i da tekstove na blogovima iznačite tagom “cvoriste101” kako bi na blog agregatorima lakše izdvajali tekstove vezane za ovu temu. Crowdsourcing na delu: Viktor je pokrenuo ideju smišljanja srpskog prevoda za hub, Pedya je dao idejno rešenje, a Zira je na kraju umešao i malo simbolike i ponudio i objašnjenje:

Objašnjenje za 101 – to je visina Beograđanke u metrima, a binarno 101 = 5, adresa u Masarikovoj

Kakvi su planovi i šta se za sada zna?

palata beograd beogradjanka HubBelgrade   Zajednički radni prostor #cvoriste101Lokacija – nikad bolja: 5. sprat Beograđanke, u samom srcu Beograda, ne samo da je pristupačna iz svih delova grada već i sama po sebi predstavlja određenu dozu luksuza i ozbiljnosti.

Kapacitet – dovoljan: još uvek nije odrađen tačan plan uređenja novog prostora, ali po nekim grubim procenama, biće mesta za nekoliko desetina stolova, pri čemu je jedan sto rezervisan za jednu osobu.

Radni uslovi – jako cool: prva i osnovna stvar koja nas sve zanima – Internet veza. Kako je u istoj zgradi SOX (čitaj: optički link u samoj zgradi) ovo je idealno mesto za sve Internet orijentisane projekte jer će pristup mreži svih mreža biti višestruko veći od klasičnog ADSL-a dostupnog širokim narodnim masama. Dalje, prostor će se zakupljivati na nivou radnog stola po principu: jedan čovek – jedan sto. Uz sam sto u okviru silent zone (poput čitaonice na fakultetima/bibliotekama/studentskim domovima), biće dostupna i chillout zona sa konfornijim smeštajem za opuštanje i druženje, bife bar za kafenisanje i sl., ogromna terasa (treba li da napomenem Wi-Fi ili se to podrazumeva?), kao i posebno opremljene konferencijske sale.

Cena – prihvatljiva: iako nije definitivno odlučeno, cena jednog stola, na mesečnom nivou, trebala bi da iznosti 50€, što je niže nego inače u ovakvim prostorima. U cenu bi trebao da spada ekskluzivni 24/7 pristup radnom stolu, koji se koristi po principu clean desk-a (pre i posle korišćenja, sto treba da je prazan) tj. svako donosi svoj laptop računar i isti odnosi sa sobom po završetku rada, ormarić za lične stvari sa ključem, kao i popust na klopu/piće u okviru hub-a.

Šta fali?

beogradjanka 5 sprat 150x150 HubBelgrade   Zajednički radni prostor #cvoriste101Kako je u pitanju ideja ljudi iz community-ja koja je tek dobila podršku zvaničnih institucija, svaki konstruktivni predlog, savet, kao i pomoć bilo koje vrste, više su nego dobrodošli. Zamolio bih sve ljude koji su zainteresovani da, na bilo koji način, pomognu da tweetnu sa hashtagom #cvoriste101 ili (još bolje) da se učlane/lajkuju na stranicu na Fejsbuku, jer će se sva komunikacija odvijati preko pomenutih društvenih mreža.

Posebno bih pozvao sve koji se bavi dizajnom i ređenjem enterijera, arhitekturom, planiranjem prostora ili bilo čime sličnim, da se jave i pomognu oko dizajniranja samog rasporeda prostorija na spratu. Takođe, biće potrebno profesionalno dizajnirati i lokalnu računarsku mrežu (LAN) kako bi svi članovi, uključujući i goste (tzv. laptop nomade) za koje će takoće biti mesta.

Dakle, još jednom: ako imate bilo kakvu konstruktivnu ideju, predlog, savet ili ste u mogućnosti da pomognete na bilo koji način, oglasite se ovde u komentarima, na Fejsbuku, Twitteru… kako bi se povezali i sproveli ovaj fenomenalni projekat do kraja.

Prednosti i mane ukratko

Za pristalice TLDR ‘kulture’, koji čitaju samo prvi i poslednji pasus (da ne kažem uvod i zaključak) evo i ukratko glavnih prednosti i mana jednog ovakvog prostora:

Prednosti:

  • Mnogo manji troškovi od klasične rente poslovnog prostora
  • Prijatno okruženje u kome se možete fokusirati na posao
  • Pogodan prostor za sastanke uz pristup pratećoj infrastrukturi (konferecijsla sala, bez Internet…)
  • Sloboda rada u timu, ali samostalno bez poslodavca
  • Feedback od kolega koji se bave sličnim poslom
  • Lako nalazenje potencijalnih partnera
  • Klopa i piće po pristupačnim cenama

Mane:

  • Manji konfor od samostalne kancelarije
  • Nemogućnost rada na diksnim desktop radnim stanicama
  • Potencijalno manja privatnost u radu
  • Mogućnost da se previše opustite sa kolegama istomišljenicima icon smile HubBelgrade   Zajednički radni prostor #cvoriste101

Napomena: Ovaj tekst nastao je kao posledica praćenja domaće zajednice na temu deljenog poslovnog prostora, istraživanja sličnih organizacija u svetu, kao i lične želje za produbljivanje ove teme. Kao takav je otvoren za kasnije eventualne izmene, dopune i dodavanje linkova ka korisnim stranicama i sajtovima. Svi predlozi će biti razmotreni.

Više o ovoj i sličnim temema na:

Što je veća prepreka ili nesporazum, veća je i ljubavna priča. Na primer: on mora da ode, pa se ponaša hladno; ona pati i zatim počinje da mrzi.
Njegov cilj je veći od života, iako je ljubav život, a život mnogo lepši od cilja.
On odlazi ne osvrćući se i bira smrt, a ona, zatim, u svakoj prilici doziva njegovo ime.
Kada je završio ovu priču u svojoj knjizi, učitelj Kanami je bacio pogled na bitku koja se odvijala ispod litice na kojoj je sedeo. Zatim je video dim iz pravca kuće u kojoj je živela izvesna devojka, a onda je naslovio poglavlje u knjizi: "Svaka dobra ljubavna priča".

Veterani Domovinskog rata s vremenom postaju sve glasniji. Čini se kao da se svakog tjedna barem jedna udruga veterana oglasi povodom nekog događaja. Osjećaju se kao da ih je izdala vlast i izoliralo društvo i, nažalost, u pravu su.

Ali ima jedna stvar koju im nisu rekli kada su se dobrovoljno javljali da bi branili domovinu. Izdaja je dio paketa koji su dobili prvog dana rata, a domovini je najdraži vojnik koji ne preživi.

Pobjeda

Čija je pobjeda? (randomtruth/flickr)


Ali nisu samo naši veterani na marginama društva. Moj prvi susret s ratnim veteranom je, paradoksalno, bio u Americi. 2000. godine radio sam kao šljaker u tvornici plastike u Indiani i tamo sam upoznao tipa koji je radio na stroju do mene. Bio je u tridesetim godinama i imao je prosijedu kosu. Pažnju mi je privuklo što nije bio ujednačeno sijed, već je imao tamnu kosu sa sijedim “otocima”.

Pitao sam ga zašto tako izgleda pa mi je pričao o tome kako je bio 1991. godine u Zaljevskom ratu i tamo je osijedio od posljedica otrovnog oružja koje američka vojska, naravno, nije koristila. Naša tadašnja plaća bila je skromnih 7 dolara na sat, a već na prvom sljedećem poslu, kao socijalni radnik najnižeg ranga, zarađivao sam dvostruko više. Posljednjih nekoliko godina imao sam čast upoznati i niz hrvatskih ratnih veterana i od njih sam slušao slične priče.

Argentinski pisac Jose Narosky rekao je da u ratu nema vojnika koji nisu ranjeni. Tome mogu dodati i da u miru nema vojnika koji nisu izdani.

Odmah nakon rata oni su, naravno, heroji. Tapšu ih po ramenima i daju im prednost u zapošljavanju. Dobijaju i “nagrade” kao što su povoljni krediti za aute, ne shvaćajući da mogućnost trošenja para nije nagrada nego navlakuša. Ipak, sve se čini u redu, ali to je tek varka.

Taj period je vrijeme tranzicije u kojem je važno da se branitelji osjećaju dobro, kao da je njihova žrtva imala smisla. Kao da su cijenjeni građani. Kako bi to izgledalo da mnoštvu veterana tek izašlih iz užasa hladno kažete “hvala, dečki, a sada nestanite”? Bilo bi klanja! Zato treba ići oprezno, treba pričekati dok se malo smire i vrate oružje. Eventualno mogu zadržati jednu ručnu bombu, za vlastite potrebe kada im bude dosta svega.

Kada se stvari smire, kreće druga faza – poniženje. Beneficije su sve manje i postepeno u ljudima nastaje jedan uznemirujući osjećaj da je njihova žrtva drugima, u stvari, neugodna.

Što je sasvim normalno. Tko može razumijeti veterana? Civil? Oni koji su imali sreću izbjeći rat sigurno su sretni što je tako. Užasne priče bivših branitelja mogu kod civila samo stvarati grižnju savjesti, a oni nikako ne mogu shvatiti kako to izgleda kad granata raznese nekoga odmah do njih. Zato mnogi veterani osjećaju da ih malo tko može razumijeti.

Neki će reći kako su se borili za dobrobit novih generacija – svoje djece. Hrvatska djeca koja su se rodila u ratnim godinama sada su punoljetni ljudi. Ne pamte rat, ali dobro znaju što znači živjeti u siromaštvu, bijedi i socijalnoj nepravdi. Vide bogataše za koje se priča da su prije rata bili džeparoši, političare za koje se priča da su za vrijeme rata iz sporta ubijali civile i sivo, nepregledno more sirotinje. Ratniku koji im pokuša objasniti da se borio za njih oni mogu reći “za ovo? Bolje da si ostao kod kuće!”

Sada smo u trećoj fazi koja se zove doba manipulacije. Braniteljima se serviraju lažni skandali da bi ih se lakše kontroliralo. Tu su trenutno protesti protiv suđenja Merčepu, koncerta četničke nevjeste Cece, a po potrebi se povlači i prašnjavo strašilo komunizma. Tim manevrima veteranima se skreće pažnja sa socijalne nepravde i donekle ih se drži pod kontrolom.

Sve dok ne odluče iskoristiti onu jednu bombu koju nisu vratili. Američki SOS telefon za veterane je od 2007. godine primio 85,000 poziva i koordinirao 2,100 intervencija za sprečavanje samoubojstava.

Domovini nije stalo do bivših ratnika. To joj je u krvi. Kao psihički poremećeni roditelj, ona samo može vapiti “ne pitaj što domovina može učiniti za tebe, već ono što ti možeš za nju”. A je li ona ikada učinila nešto dobro za svoje građane?

Negdje u našim zakonima piše da kada se nalazite na nekoj poziciji, bila ona rukovodeća ili ne, dužni ste postupati s pažnjom “dobrog gospodara”. Zamislite recimo situaciju da ste jedan od tisuća malih poduzetnika ili obrtnika. Na preporuku ili kako već, odlučili ste izvršiti nekome neku uslugu ili isporučiti proizvod koji je u biti male vrijednosti. Recimo da ste isporučili uslugu (npr. elektroinstalacija) u vrijednosti od 7.000 kuna neto. Obzirom da je posao male vrijednosti, ugovor ne postoji, papirnate narudžbe također nema nego je posao ugovoren onako s nogu ili kroz nekoliko telefonskih razgovora i jedan izlazak na teren da vidite o čemu se radi. Uredno ste obavili posao i potom ga fakturirali no od vašeg kupca više ni traga ni glasa. Kupac je odlučio ne platiti vaš račun.

U času kada se to dogodilo vi ste već u minusu. Ne računajući na troškove koje ste imali da bi uopće obavili posao, na razliku morate platiti 20% poreza na dobit (1.400kn ako je riječ o usluzi), i morate platiti državi porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.610 kuna. Dakle, samom činjenicom da ste ispostavili račun 3.000 kuna u biti ide državi. Krenuli ste se naganjati kupca, pisati mu pisma, opomene, prolaziti njegovom ulicom kada ste u blizini u nadi da ćete ga pronaći u uredu ili kod kuće. U jednom trenutku ste odlučili odustati i jednostavno želite to otpisati i krenuti se dalje baviti svojim poslom. U tom trenutku će vam vaš knjigovođa reći kako to i nije baš tako jednostavno jer da bi mogli otpisati neko dugovanje i učinili taj otpis porezno priznatim (dakle da vratite barem dio od onih tri tisuće kuna koje ste već platili državi) morate učiniti sve pravne radnje koje vam stoje na raspolaganju, a to znači da morate napraviti prijedlog za ovrhu i u slučaju da se stranka žali (a žaliti će se jer mu je cilj ne platiti) prolongirate sve skupa za nekoliko godina koliko traje sudski spor.

Čini se kako je ovo logičan scenarij, no možda to i nije baš tako. Angažiranje odvjetnika za ovrhu košta novaca, javni bilježnik koji provodi ovrhu košta novaca, a ako se stranka žali, sve se skupa prebacuje na sud gdje će imalo motivirani dužnik iskoristiti svoja prava i tražiti koješta, od vještačenja pa do zvanja svjedoka; a cijelo to vrijeme vi kao dužnik morate plaćati sud i svojeg odvjetnika te dio svog vremena utrošiti na svu to papirologiju, svjedočenja i vještačenja. U postupak morate uložiti minimalno 4-5.000 kuna povrh ovih 7.000 koje ste već u biti izgubili i povrh 1.610kn PDVa koje ste već platili državi, a sve skupa kako bi za nekoliko godina možda došli do pravomoćne presude i to u trenutku kada će vaš dužnik možda biti u blokadi ili predmet stečaja ili likvidacije i nikada se nećete naplatiti. Sudska naplata potraživanja je rizik.

Imate li strpljenja i novaca da uložite u sudsku parnicu ili bi bilo bolje da tih 7.000kn otpišete odmah, a 5.000 uložite u business od kojega živite? Ne bi li to bilo mudrija odluka? Što bi dobri gospodar trebao učiniti? Nažalost, iako je logičnije da odmah otpišete tih 7.000kn i fokusirate se na svoju djelatnost, država kaže da morate utužiti prije nego ostvarite pravo na otpis potraživanja. Država kaže da bez gore opisane procedure smijete otpisati potraživanje do najviše 5.000 kuna bruto. Ne bi li bilo bolje tu letvicu podići, na 20 ili možda čak 30.000 kuna i na taj način omogućiti poduzetnicima da sami odrežu trošak i proglase gubitak prije nego što se on multiplicira, da na taj način smanjite pritisak na bilježnike i sudove koji onda to dobiveno vrijeme mogu potrošiti na kvalitetnija i brža suđenja ljudima poput onih koji se bave farbanjem tunela po cijeni pozlate? Eto anti recesijske mjere, samo kada bi je netko još usvojio!

p.s. ovo je moja trideseta i prva iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 29. siječnja 2011., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Misao dana:
The income tax created more criminals than any other single act of government.

Slični tekstovi

Podijeli/Snimi

Ukoliko studirate PR, edukujete i/ili istražujete, tj. implementirate social media u PR aktivnosti i o tome pišete blog predlažem da svoj rad nominujete na relevantnom Euroblog Social Media Awards konkursu. Naime, asocijacija EUPRERA – The Europian Public Relations Education & … Continue reading →

Mark Zuckerberg x 3

Sva trojica lijepo su prošetala do studija emisije Saturday Night Live. Pogledajte što se dogodi kada pravi Mark Zuckerberg upozna svog imitatora i glumca koji je utjelovio njegov lik u filmu Društvena mreža.


Izvor…

Aleksandar Parezanović * * * Legalizacija u Srbiji. Šta znači besplatna legalizacija za ovu državu i njene gradjane. Kakve su posledice besplatne legalizacije i odluka vlasti u Srbiji? Po „teoriji uzročnosti“ treptaj leptira deluje na celu vasionu, a na šta li tek deluje „besplatna legalizacija“, barem kada mislimo o našoj državi i sugradjanima. . Što [...]
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk

Duhovi iz Palmotićeve 37