Unosi za: Arhiva za 2011/06

Sto se vise približavamo pristupanju EU to su glasniji protivnici toga sporazuma. Logično je pitanje radi li se doista o iskrenom misljenju ili lovu u mutnom. Pričaju se razne nebulozne priče o tome sto tim činom gubimo. Počelo je to jos prije nekoliko godina, a nastavilo se za vrijeme onih nedavnih prosvjeda protiv Vlade kada su pojedinci počeli harangu protiv EU...

Još sredinom 2009. godine ekipa Facebooka napokon se odlučila korisnicima ponuditi mogućnost odabira izgleda web adrese osobnog profila, fan stranice ili grupe na Facebooku. Od tada smo u mogućnosti birati želimo li da nam URL izgleda ‘tvornički’ www.facebook.com/123445587/nestobezveze ili ugodno i elegantno poput recimo najljepšeg od svih FB URL-ova www.facebook.com/gadgeterija.net.

Ipak, kod odabira željenog URL-a, korisničkog naziva stranice budite oprezni jer kada ga jednom promijenite to vam je to, nema natrag. Jednom promijenjen naziv ostaje u vašem vlasništvu za sve vijeke vjekova.

Jako dobro to znaju dministratori Facebook stranice našeg predsjednika Ive Josipovića koji eto, nikako da izađe iz redova SDP-a. Naime, njegova fan stranica uobličena je u adresu www.facebook.com/ivojosipovicsdp. ;)

Takva će i ostati ne odluči li se predsjednik ugasiti postojeću i potencijalno otvoriti neku novu što čisto sumnjam s obzirom da ima zavidnu bazu od gotovo 60.000 fanova. Bit će zanimljivo odluči li Josipović nakon isteka mandata preći u tabor neke druge stranke…

Bilo kako bilo, oprezno s odabirom korisničkog imena, prilagođenog URL-a stranice.

Znate li priču o vrednom radniku?

Kako ne znate?

Šta, ne verujete da ima vrednih radnika?

E, pa evo vam onda jedne, a vi porazmislite malo.

Elem, bio radnik vredan i marljiv, dolazio prvi na posao, odlazio poslednji, prebacivao normu uvek malo više no što je potrebno, nikada se nije ni sa kim svađao, nkada zakukao što malo zarađuje, nikada slobodne dane tražio, nikada na bolovanju bio, nikada ostajao duže od pola sata na pauzi za doručak, nikada dangubio i bogame, donosio poslodavcu poveći profit.

Smisli tako poslodavac da bi isti radnik mogao da donosi joiš veći profit ako bi radnika na neki naččin na to naterao.

Zaposlio je predradnika koji je sedeći u kancelariji, nadgledajući radnika, izračunao da radniku može da podigne normu, te da ga natera da brže i efikasnije radi, jer je još uvek u dobroj snazi.


Profit se zbilja povećao, ali nezastit poslodavac pomisli da u radniku još ima prostora za eksploataciju, pa zaposli i poslovođu, koji je u svojoj kancelariji pedantno izračunao da će radnik ako bude tako i tako radio, ako se traka na kojoj radi brže kreće i ako se norma još malo poveća, donositi još veći profit.

Profit se zbilja i ovog puta uvećao, a nezasiti poslodavac poželi još veću zaradu, pa zaposli i šefa koji je u svom kabinetu po svim ekonomskim pokazateljima izračunao da jošuvek ima prostora da se radnik dodatno optereti, eksploatiše kako bi donosio uvećani profit.

Radniku je nakon svega, što je sasvim normalno, opala motivacija, počeo je da zakašnjava na posao, da slabije radi, pauzu odugovlači, ranije odlazi sa posla. Čak je i na bolovanju bio, što je sve zajedno rezultiralo da je profit naglo pao, da je predradnik primio manju zaradu, poslovođa još manju, šef takođe, a da je poslodavac ostajao sa vrlo malo profita.

Na brzo zakazanoj sednici poslodavac, šef, poslovođa i predradnik jednoglasno su zaključili da je radnik kriv za loše rezultate rada, te da ga, kao neproduktivni elemenat treba otpustiti, kako bi sačuvali nekada vrlo uspešnu fiormu.

Sada vam je jasno zašto je u našoj zemlji preostao tek po koji radnik.

 

aleandro minore

It is fashionable to suggest that cyberspace is some island of the blessed where people are free to indulge and express their individuality. This is not true. I have seen many people spill out their emotions – their guts – online and I did so myself until I began to see that I had commodified myself.

Commodification means that you turn something into a product which has a money value. In the 19th century commodities were made in factories by workers who were mostly exploited. But I created my interior thoughts as commodities for the corporations who owned the board I was posting to, like compuserv or aol. And that commodity was then sold on to other consumer entities as entertainment.

Cyberspace is a black hole. It absorbs energy and personality and then represents it as an emotional spectacle. It is is done by businesses that commodify human interaction and emotion and we are getting lost in the spectacle.

Carmen Hermosillo

Ovu sjajnu fotografiju za objavljivanje na blogu ustupila je Katarina Batuta – studio hiishii Projekat iternet zajednice pomoći Japanu koji se na inicijativu Nebojše Radovića Enijaca sprovodio kroz dizajn i prodaju majica “Arigato” pokazao je crowdsourcing (mobilizacija oko neke ideje kroz društvene medije) na delu. O projektu ali prvenstveno o snazi društvenih medija i načinu [...]
4A Games i THQ najavljuju nastavak sjajne akcione igre Metro 2033, pod imenom Metro Last Light. Igrač će se ponovo naći u ulozi Artyoma, jedinog čoveka koji može da spreči ostatke ljudskog roda u ruševinama moskovskog metroa da se istrebe međusobno. Autori obećavaju sjajnu priču ispletenu oko "uređaja sudnjeg dana" iz tajnog skladišta D6, odlične grafičke i svetlosne efekte koji će izgraditi neslućenu atmosferu strave i klaustofobije, te dinamičnu akciju i detaljan svet za istraživanje. [Pročitaj ceo članak...]
Ovo je post koji sam napisala za projekat 365 lepih dana u Srbiji. Za one koji nisu procitali i za one koje zele da napisu tekst, neka prate link i posalju tekst. Moja kuma, doktor nauka hemije. Radi kao docent na Beogradskom univerzitetu. Upućen joj je poziv iz Brazila od tamošnjeg dekana fakulteta da dođe [...]
010203040506
070809101112
131415161718
192021222324

Gumball 3000 - 2011, a set on Flickr.

Miroslav Janković * * * Rešio sam da uspem u životu. U potpunosti. Bez dvoumljenja. U dosadašnjem životu sam uglavnom čekao da mi se uspeh desi. Medjutim, čekanje se odužilo, pa da ne bih postao „onaj koji čeka ono što nikada neće doći“ rešio sam da preuzmem stvari u svoje ruke. Shvatio sam da je uspeh mera rizika i cene koju je čovek spreman da plati. I ta cena, ona je mera i granica koju obično ne plaćamo, i zato ne prelazimo preko, na sunčanu stranu ulice. Priznajem, trebalo mi je dosta vremena da dodjem do današnje odluke da ću uspeti u životu, jer nije bilo lako. Bio sam jako vredan i marljiv, vredno sam učio i završio fakultete i postdiplomske studije. Zaposlio sam se na osnovu kvaliteta u jednom javnom preduzeću i mislio sam da će mi kvalitet pomoći da napredujem u karijeri. Radio sam još više i bio još vredniji, nikada ne zaboravljajući da učim i dalje, kako bih ostao u korak sa vremenom. Posle par godina rada u firmi, počeo sam da shvatam da od tapšanja po ramenu mojih kolega za moj trud, u smislu prosperiteta na poslu nema ništa. Samo su mi rasle magareće uši i mentalitet gubitnika, jer dok sam ja radio drugi su napredovali u hijerarhiji firme i imali uzlaznu karijeru. Čekaj malo, rekoh sebi. To nekako nije izgledalo pošteno, imao sam utisak, jer selekcija tih rukovodećih kadrova nije bila po kvalitetu rada, stručnosti i znanja, već po svemu drugom. To drugo su bili članstvo u ekipi, kumstvo, lojalnost i poslušnost, spremnost na sve, manipulacije, političke i bezbednosne pripadnosti, rodjački i porodični uticaji. Zainteresovao sam se za taj problem napredovanja, jer je mene direktno pogadjao. I kako sam uvek bio dobar djak koji gradivo i domaće zadatke savlada kako treba, rešio sam da i
Dalje
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk

Duhovi iz Palmotićeve 37