Unosi za: Arhiva za 2011/11

Slijedeće nedjelje većina nas će se uputiti na birališta, istraživanja kažu da su otprilike tri četvrtine nas koji smo odlučili otići na birališta već odabrali političku opciju koju ćemo zaokružiti, dok nas je četvrtina još uvijek nesigurna. Nemam vas namjeru danas uvjeravati zašto treba glasati za jedne ili druge, no htio bih skrenuti pozornost na načine na koji odlučujemo o tome koga ćemo zaokružiti. Moderna znanost prepoznaje dva temeljna načina na koji donosimo odluke, jedan bi mogli nazvati racionalni, dok je drugi moralni.

Racionalna metoda pretpostavlja da ćemo u času kada smo izloženi nekom sudu odvagnuti sve opcije koje nam stoje na raspolaganju, izračunati koje su prednosti i mane svake od ponuđenih opcija te izabrati onu koja je za nas najpovoljnija. Ovo se čini vrlo jednostavnom i općeprihvaćenom definicijom, a vjerujem da ako preispitate sebe ili svoje bližnje većina njih će reći kako je ovo dominantni način na koji donose odluke.

Moralna metoda donošenja odluka je ona koja se umjesto kalkulacije oslanja na moral, koji pak definiramo kao skup vrijednosti koje dijelimo s zajednicom i koje opravdavaju određenu odluku. Iako mnogi tvrde kako odluke donose racionalno, činjenica je kako ipak, većina nas većinu naših odluka donosi koristeći moral, štogod on bio, temeljem vrijednosti zajednice kojoj pripadamo.

Evo i konkretnog primjera. Zamislite situaciju u kojoj imate vlak koji nekontrolirano juri prema pružnom prijelazu na kojem se nalazi autobus s djecom. Vlakovođa je osoba koja u tome času može spasiti vlak, no po cijenu vlastitog života. Iz ovog primjera sasvim je jasno kako će svatko od nas odabrati opciju u kojoj gine vlakovođa i time spašava hipotetski autbus pun djece. Istovremeno, ako pretpostavimo da je vlakovođa vaš supružnik ili dijete; odluka više nije tako jednostavna i sva je šansa da će poginuti puno djece.

Pokušajmo sada ove dvije metode preslikati na politiku i ako uzmemo primjer prizivanja MMF-a, pitanje možemo definirati na način da imamo situaciju u kojoj ako pozovemo MMF možemo spasiti 100.000 radnih mjesta, ali po cijenu 20-30.000 javnih službenika. Racionalna odluka bi bila pozvati MMF, nema neke pretjerane dvojbe oko toga. Istovremeno, ako postavimo pitanje kako se odnosimo prema homoseksualnim brakovima, ili rada nedjeljom, tada je situacija bitno nejasnija i neki od nas će racionalno izračunati da nemaju ništa protiv toga, dok će nekima to postati apsolutno neprihvatljivo jer njihove zajedničke vrijednosti propisuju da je brak moguć samo između muškarca i žene, da su crveni vragovi svima nama za petama i da između nas i nove Jugoslavije stoji samo glasački listić. Na temelju ovih primjera nekako se čini da su ovi s lijeve strane političkog spektra nešto racionalniji od ovih s desne strane (što ne znači nužno da su i bolji).

Priča je naravno dvostrana, i ako je primjenjujemo na biračko tijelo, na jednaki način je možemo primjenjivati i na političare, pa stoga treba istaknuti kako postoje političari koji će odluke donositi na temelju racionalnog rasuđivanja ili moralnih vrijednosti (neovisno o tome što to “moralno značilo”). Primjerice, može se dogoditi da neki od članova političke grupacije pijan napravi prometnu nesreću tijekom izbornog procesa i racionalni politički vođa će odlučiti da izolira ili ukloni problematičnog člana. No, on to ne radi zbog vrijednosti koje politička grupacija predstavlja, nego zato što kalkulacija pokazuje kako će on sam bolje proći ako ukloni nepoćudne ili neprihvatljive. Racionalni politički vođa iskoristiti će osobu ili događaj (zariti mu stereotipni nož u leđa) ako mu to donosi neku prednost. Politički lider koji svoje odluke bazira na moralu, vjerojatnije je da će zadržati u svojoj blizini primjerice ministra za kojeg se sumnja da je ogrezao u kriminal, ili zastupnika koji je potencijalni osumnjičenik za ratni zločin iz jednostavnog razloga što je on član istoga plemena a eventualne optužbe koje stižu ionako nisu relevantne jer se ne uklapaju u set moralnih vrijednosti koje se zastupa. U oba slučaja, politički lideri će donijeti odluku koja ne mora biti optimalna za biračko tijelo koje zastupaju, ali je u okviru njihovih sustava odlučivanja logična i prihvatljiva.

Odluka je dakle na vama, morate odlučiti hoćete li odabrati racionalno; a ako to radite hoćete li odabrati političku opciju koja je najbolja za društvo ili vas osobno? Ako birate pak na temelju moralnih vrijednosti, postavlja se pitanje da li ih doista dijeli i vaša politička opcija ili je riječ samo o deklarativnoj izjavi onih koji će prvom prilikom napustiti ideju ili suradnike samo zato što takva odluka osigurava njihovo političko preživljavanje ili napredovanje? Kako god bilo, ova kolumna vam sigurno nije pomogla u odluci.

p.s. ovo je moja šezdeset i sedma kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 26. studenog 2011., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture). Ovo je ujedno i posljednja kolumna koju sam napisao za Obzor (the end), no stay tuned.

Misao dana:
Reader, suppose you were an idiot. And suppose you were a member of Parliament. But I repeat myself.

Slični tekstovi

Podijeli/Snimi

Juče je predstavljena knjiga Žarka Lauševića, autobiografska ispovest o životu koji to nije. To je potresna epizoda sveta oko nas koja pokazuje koliko smo nezreli.

A sve ostalo neka kaže on.

Koja bi to kazna bila veća od one koju je taj tužni čovek sam sebi odredio?

Blic online je danas premijerno prikazao fotografije novog modela Fiatove fabrike u Kragujevcu. Izgled modela "El zero" je do danas bila strogo čuvana tajna, dostupna samo pojedincima.

Ukoliko vas nervira ona opcija Guest Session u prijavnom ekranu evo leka:

Potrebno je da otvorite (sa root privilegijama) lightdm konfiguracioni fajl i tamo unesete sledeću liniju i, naravno, sve to sačuvate…

Znači:

gksu gedit /etc/lightdm/lightdm.conf

I onda dodate allow-guest=false

To je to…

Restartujte računar i u prijavnom ekranu neće više biti Guest sesije.


Rodi se čovjek mnogo puta a da to i ne zna. Samo jednom u životu je čovjek. Sve ostalo prije i poslije toga rijetko ko bilježi. I nije to uopšte najveći problem. Najveći problem je što mnoge stvari nauči kasnije kad već bude kasno.U jednom od mojih života bio sam samo trn. Ništa važna uloga u životu osim u onoga što me proklinje dok me s bijesom i bolnom grimasom odstranjuje. Trenutak tek da se zakačim, šta košta da košta.
Onoga dana baš kad kruške crnice zamirišu da se čini da si je pod nos turio i gdje god da pogled pružiš i nos podigneš samo za nju znadeš i ne postoji ništa do nje i osim nje. A tih dana sve oko nje se umiri i uživa u tim trenutcima za koju se čitave godine spremala i dotjerivala i kao kraljica plesne večeri šepuri se kruška kao kakva maturantkinja ponosna na svoje haljinu slađu od brda bombona i karamela. E upravo toga dana kum Đorđo sa svom svojom svitom banu pod njenu krošnju s jedinom i iskrenom namjerom da prikupi njene najslađe plodove pa se s njom raspriča kao sa kakvim najrođenijim.
„Neka tebe.“
Dade se svita na prikupljanje slatka ploda. Žagor riječi kao da se topio pod velikom kruškom. Podsao je dobro išao, a kum Đorđo gotovo bogobojažljivo pazi dok otresa i poslednje zrele plodove okačene kao ordenje sa grudiju kakva neznana junaka da ne bi kakva kvara  štete napravio. 
„Mlatni jače Đorđine, nije ti je mati rodila. Ne boli to nju.“-savjetom se ponudi Markić Obrenov seoska ispičutura i enciklopedija svih nebitnih znanja i tuđih problema.„Neka , neka Markane. Neće pobjeći sad kad me je čekala i dočekala.“-ne dade se Đorđo smesti.
Gunđao je Markić gledajući uposlen svijet oko kruške.
„Vidim zasadio si još krušaka.“„Zasadio moj Markane.“-Đorđo odgovori ne prekidajući posla.„O’ćel biti skoro ploda?“„Hoće za jedno dvadesetak godina.“„Do tada ko živ ko mrtav. Ko će je tresti moj Đokine?“„Uvijek će biti neko. Ko zna čiju ja sad tresem. Neka ona samo rodi, uvijek će nekome služiti. Za rođenja i krštenja, za obloge i uboge. Za poslednje ispraćaje. Za buduće naraštaje.“
Ne reče Markić ništa no se tromim korakom uputi ka selu. Nekako sav sitan i krut kao ofinger u kaputu klatilo se njegovo tijelo dok je za njim nevoljno kaskalo neko mršavo seosko pašče.
Naiđu tako trenutci kad i trn shvati da mu se nije za svaku kačiti. Treba neku i saslušati. Šta reći kad nedostaju riječi.

Pozdravlja Vas mandrak72, kruškotres i mastiljara od paunova pera
#leftcontainerBox { float:left; position: fixed; top: 60%; left: 70px; } #leftcontainerBox .buttons { float:left; clear:both; margin:4px 4px 4px 4px; padding-bottom:2px; } #bottomcontainerBox { height: 30px; width:50%; padding-top:1px; } #bottomcontainerBox .buttons { float:left; height: 30px; margin:4px 4px 4px 4px; }

Iz knjige “Lutka iz đačkog kutka” Lucije Tasić 

Nagrada za najbolji scenario na Regionalnoj smotri lutkarstva osnovnih škola (FLUOŠ 2009. godine u Divcima – Valjevo) u organizaciji Udruženja vojvođanskih učitelja.

(Po motivima mađarske narodne priče) Likovi: Prvi pripovedač, drugi pripovedač, Mara (mama medvedica), Meda (mlađe meče), Čeda (starije meče), teta Lija

PRVA SCENA

(Scena je šumica. Na sceni se pojavljuju pripovedači.)

PRVI PRIPOVEDAČ: Preko devet mora dubokih,
preko devet ravnica širokih,
preko devet reka bistrih,
preko devet sela niskih,
preko devet šuma i litica,
živela je, mama medvedica,
sa dva sinčića-medvedića.

DRUGI PRIPOVEDAČ: U svetu medveda, važi zakon jedan:
kad deca porastu, od kuće odlaze
da se vidi ko je kol’ko vredan.
Mama medvedica, ljubiti ih stala,
pa je svoju decu lepo s’vetovala:

DRUGA SCENA

(Scena je kućica u kojoj žive mečići sa mamom Kućica ima tri prozora i mama i mečići su na prozorima.)

MARA: Sinovi moji, mamine maze,
došlo je vreme, da deca odlaze.
Vreme je, da se rastanemo
i u zdravlju opet sastanemo.
Vi ste braća, imajte na umu
i recite svakome na drumu!
Slažite se i volite,
jedan drugom pomozite
(Svi izlaze izvan kuće, mama i mečići se ljube.)

TREĆA SCENA

(Samo je sklonjena kućica, a paravan i šumica ostaju isti.)

PRVI PRIPOVEDAČ: Mečići krenuli u svet beli
i pešačili dan celi,
pojeli hranu što je mama dala,
a onda oba zaplakala.
(Čuje se glasan plač mečića.)
Mlađe meče, starijem reče:
(Pripovedač se povlači sa scene.)

MEDA: (Progovara plačnim glasom.)
Dragi bato, moje zlato,
ja sam ti jadan mnogo gladan.

ČEDA: I ja sam bato, al’ ništa zato.
Na šumskoj stazi,
kud se prolazi, komad nam sira
krava Sivka ostavila.
Ješću prvo ja, pošto sam stariji,
a sve što ostane, biće tebi, mili.

MEDA: E, ne može tako, bato!
Mama je uvek, prvo davala meni,
pošto sam mlađi, slabiji i slađi.
Moraš i ti raditi tako,
a možda ti nije lako,
da porastem do jeseni, da ojačam,
da se ženim.

ČEDA: E, nije mi pravo tako!
Stariji sam, gladniji sam,
pa se strpi malo bato
biće i za tebe, zlato!

ČETVRTA SCENA

(Pojavljuje se lutka – drugi pripovedač.)

DRUGI PRIPOVEDAČ: Iz prikrajka šume guste,
nadvile se uši puste
(Izlazi teta Lija na scenu.)
teta Lija sve slušala
pa mečiće iskušala.

TETA LIJA: Dragi moji medvedići,
umiljati, mali ‘tići,
ja sam fina teta Lija
vaša svađa mi ne prija.
Dajte meni, ja to želim,
sirić slatki da podelim.

(Pojavljuje se lutka prvi pripovedač.)

PRVI PRIPOVEDAČ: Uze Lija sir, udari u drvo
i dobi dva parčeta prvo:
jedno deblje za starije meče,
drugo tanje, za meče manje.

MEDA: Draga naša teta Lijo,
neću jesti parče manje!
Podeli na ravne časti,
da ne moram travu pasti.

TETA LIJA: Vrlo rado,mili moji,
podeliću jer smo svoji,
izgrickaću natenane
i s jedne i s druge strane.

PRVI PRIPOVEDAČ: Mečići su glupi bili
sir su Liji ustupili.
Grickala je Lija sir
i delila njima mir,
na kraju im pruži mrvicu,
sitnu, k’o hrana za grlicu.

TETA LIJA: Sa vama je vrlo lako,
zovite me, uvek tako,
da vam ručak delim.
LJubi vas teta Lija
deco moja najmilija!

(Teta Lija se glasno smeje i napušta scenu.)

DRUGI PRIPOVEDAČ: Zaplakalo mlađe meče
(Čuje se glasan plač.)
a starije tiho reče:

ČEDA: Dragi bato, ništa zato,
ostali smo možda gladni
al’ dobili zadatak radni:
U našem životu, tražimo lepotu!
Lakomost se ne isplati
jer sve ti se odmah vrati.

Tekst  iz knjige “Lutka iz đačkog kutka”, autor Lucija Tasić

Microsoft Office 365, posljednja generacija sustava za poslovnu produktivnost u oblaku, koji objedinjuje Microsoft Office, Microsoft SharePoint Online, Microsoft Exchange Online i Microsoft Lync Online od danas je u probnoj verziji dostupan svim korisnicima u Hrvatskoj, u servisu koji je dostupan 24/7.

‘Microsoft već duži niz godina podržava kako najveće globalne kompanije tako i tvrtke svih veličina, nudeći napredna rješenja u oblaku’ rekao je Ivan Vidaković, direktor Microsofta Hrvatska. ‘Na taj se način IT odjeli velikih tvrtki mogu fokusirati na razvoj i nuđenje kvalitetnih i inovativnih usluga i rješenja u cilju podizanja konkurentnosti vlastitih organizacija dok male tvrtke mogu iskoristiti puni potencijal softverskih resursa koji su do sada bili rezervirani samo za tvrtke s visokom razinom zrelosti IT sustava.’

U ponudi za srednje velike i velike tvrtke te javne institucije, Microsoft nudi Office 365 u različitim paketima, od jednostavnog sustava elektroničke pošte do složenih rješenja. Za osnovni pristup elektroničkoj pošti, dostupan je paket po cijeni od svega dva dolara mjesečno po korisničkom računu. Office 365 za tvrtke također uključuje mogućnost kupnje Microsoft Office Professional Plus softvera za računala, po modelu „plati koliko trošiš“. Uz pretplatu od 24 dolara mjesečno po korisniku, tvrtkama je dostupan Office Professional Plus, elektronička pošta, glasovna pošta, društvene mreže za tvrtke, izravne poruke, internetski portal, video-konferencijski sustav, web-konferencijski sustav, on-premise licence te telefonska tehnička podrška 24/7.

Prijave za probnu inačicu Office 365 dostupne su na stranicama http://www.microsoft.com/hr-hr/office365 odnosno office365.com.hr. O iskustvima korisnika može se pročitati na adresi http://www.microsoft.com/casestudies, a korisnici se dodatno mogu informirati kroz društvenu mrežu Twitter (@Office365) i Facebook (http://www.facebook.com/office365) kao i Office 365 blog na adresi http://community.office365.com.

Kada istorijske činjenice ne odgovaraju željenoj istoriji, najjednostavnije je promeniti činjenice i dobiti istoriju kakva se želi. O tome smo već pisali , jedan od rodonačelnika Novog primitivizma je to lepo sažeo na duhovit način. Danas su u medijima bila dva događaja od kojih je jedan u maniru potpune groteske, a drugi govori o bedi Srbije.

Prvi događaj koji je smešan i u duhu Elvisa Dži Kurtovića desio se u Splitu. Predsednik NK Hajduk, koji čas pokazuje ljubav prema ustaštvu, čas govori da je bio mlad i neiskusan u godinama koje su poznije nego godine mladalačkog obijanja trafika u Srbalja, rešio da dokaže da Hajduk nije bio omiljen Titov klub. Malo fotošopa i nestade groteskna petokraka sa dresova Sliškovića, Šurjaka i ekipe na kalendaru sa asovima ovog kluba. Kada bih reagovao u maniru naših autora komparativnih regionalnih razlika sa akcentom na budalaštine drugih naroda u regionu, rekao bih da Lukić i Đurić nisu najgori.

Drugi događaj govori o bedi Srbije gde moralne lekcije dele ljudi kojima su krvave ruke i gde se i danas, malo manje konzumira potpuno izmišljena istorija, počevši od Žikice koji ubija policajca u švalerskom pohodu, preko bajki o komunističkom otporu u Beogradu, prećutkivanja zločina koji su počeli još 1941.godine u prvoj republici-modelu, pa zaključno sa potpunim izmišljanjem događaja i biografija koji se nikada nisu desili, a malo više konzumiraju plodovi pljačke i zločina nakon zamene jednog okupatora drugim. Dokazivanje rehabilitacije bilo koga ko je osuđen pred sudovima KPJ je iživljavanje nad idejom pravne države i poziv da niko nikada ne stane iza ovakve države i konsekventno naroda u teškim vremenima sa odgovoršću i integritetom većim i za zrno od integriteta barabe. Danas je prezentovan dokument države koja je imala najbolji uvid i stanje u Srbiji, koja nije imala velike potrebe da falsifikuje našu istoriju jer je shvatila da Britanci neće živeti u neslobodi za razliku od Srba i koji govori ono što znaju i vrapci na grani, a to je da je Mihailoviću mesto gde i drugim ličnostima iz srpske istorije koje su se borile za slobodu, a protiv tiranije.
Malo je poznato kako su Amerikanci već jednom izvršili vojni udar u Iranu - 1953. Tada im je trn u oku bio dr. Mossadegh - ''diktator' - kako su ga zvali neposredno prije vojnog puča. Slično kao što je i Gaddafi bio već određen da dobije priznanje UNa za doprinos ljudskim pravima, tako je i dr. Mossadegh - izuzetno popularan u narodu, preporoditelj nacije i intelektualac - bio godinu dana prije intervencije - 1952. - proglašen 'Čovjekom godine' u Time magazinu. Već dobro uigrani u režiranjima vojnih udara, CIA i Američka vojska - svrgnuli su ga i uspostavili svoju vojnu huntu.. ....... foto-esej

Procedura je moj lični blog na kom ostavljam zapise, pesme, dnevnički materijal, fotografije i sav ostali talog koji proizvodi jedan, u suštini, dosadan i konvencionalan život.

Procedura je, takođe, i filter internetskog đubreta, svojevrstan izbor iz pene dana kojom nas informatički cunami svakodnevno preplavljuje.

Procedura je blog sličan svim ostalim ličnim blogovima koje možete pronaći na netu. Ti blogovi liče na male poštanske pretince u koje svako može da zaviri, vidi da li ima nešto za njega, uzme to, pa čak i da ostavi poruku.

Procedura nosi podnaslov Funkcionalnost. Paradoks. Smrt. koji krajnje jeftinom simbolikom opisuje životni ciklus, pri tom namerno preskačući doba detinjstva i buntovničke mladosti jer se ona ne mogu tutnuti u ova površna i, nadasve, pojednostavljena objašnjenja komplikovane pojave kakav je život.

Procedura je, konačno, nevažna pojava, a ne radi čak ni kao gorivo taštine. Potpuno neupotrebljiva stvar. Baš kao i njen autor. Paradoksalna situacija.

blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk

Duhovi iz Palmotićeve 37