Rezultati pretrage za upit: ratel

...nastavak V i epilog prethodnih postova

Ako je suština u zalaganju da se zaštiti (tj. ne proda) infrastruktura, onda je strategija nastupa, po mom utisku, potpuno pogrešna i na osnovu nje se u startu gubi veliki broj saveznika.
Ne postoji niko ozbiljan ko se bavi telekomunikacijama (mada ni nije obavezno da se bavi) ko smatra da celokupnu telekomunikacionu infrastrukturu treba prodati i/ili poveriti na upravljanje nekoj inostranoj kompaniji. To svakako, verujem i sam, ne bi bilo najbolje za razvoj srpskih telekomunikacija. Ali prodavala je srpska vlast monopole i produžavala njihove trajanje i duvandžijama i naftadžijama – pa se malo ko uzbuđivao (znači, bilo je i ranije zlatnih koka i srebrnine – manimo se više tih besmislenih poređenja). Lično sam na ovom blogu nekoliko puta „otvarao“ temu infrastrukture (TTK), čak sam to pominjao i u svojoj diskusiji oko srpske strategije razvoja broadbanda. Pominjao sam engleska iskustva namerno u više navrata. Ali ovde dok nekome ne staviš prst u oko, briga ga šta ko misli i o čemu govori! Pričalo se o katastru telekomunikacione kanalizacije i baš se pitam dokle se došlo (RATEL). Sad kad se polako „car primiče duvaru“ i para i državnoj kasi manjka za štošta, ja ne bih da pominjem nikakvo porodično blago, već da se tužno prisetim da se kod nas mnoge stvari ne rade na vreme i ne razmišlja mnogo unapred, već vlast - od izbora do izbora, a narod - od danas do sutra. Varate se ako mislite da je Telekom zlatna koka ove vlasti, njena zlatna koka je srpsko biračko telo!

Nadajmo se da će se naći neki način (ako uopšte postoji) da se bar deo infrastrukture učini opštim dobrom, radi bržeg i efikasnijeg razvoja srpskih telekomunikacija.

Bilo je predloga i oko profesionalizacije menadžmenta kompanije (biranje na konkursu itd.) kao bolje opcije od prodaje većinskog državnog dela. To je svakako dobra ideja, ali da li realno postoji politička volja i odlučnost da se ukine partijska podela direktorskih mesta u državnim preduzećima, ne samo kad je Telekom u pitanju?

Zalaganje za privatizaciju ili dokapitalizaciju bilo koje kompanije koja je partijski plen po okončanju izbora nije štetno i nije protiv interesa građana ove zemlje. Pri tome podrazumevam da se gleda kome se prodaje, kako i pod kojim uslovima, jer su neka dosadašnja iskustva zaista skandalozna.

Izjašnjavati se za i protiv prodaje nekog preduzeća bez pravih i potpunih informacija o njegovom poslovanju, strukturi prihoda, efikasnosti ulaganja, organizacionim prilikama itd. za ozbiljne ljude i intelektualce je neprimereno i neodgovorno. Berza je jedan od realnih pokazatelja poslovanja i atraktivnosti neke kompanije, ali državni operator (kao ni drugi srpski operatori) nije na berzi. Zato valjda i mnogi koji su protiv prodaje TS iz ovih ili onih razloga imaju i svoje ALI na tu prodaju.
Da li neko smatra da će smanjiti ili ugroziti šanse za pobedu Barselone ako priča ili piše o tome da su njene zvezde u slaboj formi, lošim odnosima ili su pili pivo posle večere? Sve se dokazuje i pokazuje na terenu, a Barselona je Barselona, jeli tako? E pa, isto važi i za kompanije i nije Ljuba Živkov ugrozio prodaju Telekoma zato što je napisao da mu telefon ne radi 15-20 dana (izvor Blic Novac 10.07.2010.). U današnje informatičko i globalističko doba ništa se ne može sakriti, a ako se i može podvaliti, setite se primera našeg NIS-a i novih gazda iz Rusije.

Treba se baviti činjenicama umesto špekulacijama i pretpostavkama! Ako neko više voli da se bavi pretpostavkama i očekivanjima, za njega (ili nju) imam samo jedno pitanje: Šta ako u godinama koje slede Telekom ne bude imao sadašnju dobit (i sadašnju vrednost) i počne da posluje lošije zbog konkurencije, ekonomske krize, nestabilnog kursa i još koječega? Ko onda preuzima odgovornost za možda propuštenu (finansijsku) priliku i na čija leđa se taj rizik prenosi? Dakle, jasno je svima, mislim, da je situacija ozbiljna i da je treba dobro izanalizirati, a ne lupati u talambase „Ua, Nemci! Ua, Turci! Ua, ekonomisti-liberali!“

Jedno je sigurno – TS u većinskom vlasništvu države ili ne – nastaviće da radi više ili manje uspešno. Priče o tome da će država imati štetu i manje „zarađivati“ ako vlasnici budu stranci – potpuno su proizvoljne i sasvim sam siguran netačne. Plašiti javnost takvim proizvoljnostima je neodgovorno i neozbiljno. Pratite i dalje ovaj blog, potrudiću se da napišem i o nekim činjenicama vezanim za gazdovanje „omraženog“ Dojče Telekoma.


Juče je predstavljena nova (ili, preciznije, prva i jedina, Medijska strategija Srbije). Nju je naručilo Ministarstvo kulture Srbije, sredstva je obezbedila Evropska unija koja je angažovala međunarodne eksperte da izrade studiju aktuelnog stanja medija u Srbiji i preporuke za transformaciju.Studija i preporuke bavili su se sledećim temama:1. Lokalni i regionalni elektronski mediji2. Javni servis i komercijalne radio i TV stanice sa nacionalnim frekvencijama3. Regulatorna tela (RRA, Ratel, Savet za štampu...)4. Digitalizacija (prelazak sa analognog na digitalno emitovanje)5. Medijski sadržaji, copyrights, medijska pismenost...6. Pomoć države elektronskim i štampanim medijima i novinskim agencijama
Kao modeli po kojima bi se mogao transformisati medijski sistem Srbije predloženi su sistemi Austrije (zbog geografske i kulturološke bliskosti), Nemačke (zbog dobrog zakonodavstva) i Danske (zbog dobre regulative regionalnih i lokalnih medija i medija civilnog sektora).
Generalna ocena stanja medija u Srbiji je: Ima ih previše, siromašni su, i lošeg kvaliteta.
Preporuka ima jako puno, ali neke od najzanimljivijih su:- Broj TV stanica sa nacionalnom frekvencijom trebalo bi da bude maksimum dve (sada ih ima pet)- Po nekoliko regionalnih emitera (radio i TV) trebalo bi da deli jednu frekvenciju i da u različito doba dana emituju svoj program.- Novinsku agenciju TANJUG trebalo bi transformisati u neprofitnu ustanovu.- Na postojeću TV pretplatu trebalo bi dodati i izdvajanja za regionalne i medije civilnog sektora.
Ceo tekst studije i preporuka (sa SWOT analizom za svaku) može se naći na sajtu Delegacije Evropske unije u Srbiji - ovde. Tekst je obiman, više od 300 strana, ali su na prvih oko 110 strana sve osnovne informacije - dalje su Anexi. Od utorka će biti dostupna i verzija na srpskom.
Nakon ove prezentacije biće nekoliko meseci javne rasprave, uključujući i šest tematskih okruglih stolova - za svaku od gore navedenih tema. Posle toga trebalo bi da se usvoji završni tekst koji bi onda usvojila Vlada i to bi postao zvanični dokument po kome bi se postupalo.
Osim tehničkih rešenja i predloga za koje još nismo imali vremena da ih detaljnije proučimo, ostaju pitanja o administrativnim, pa i materijalnim kapacitetima za sprovođenje tako obimnih promena. A da su one neophodne, to je nesumnjivo.
Meni je posebno drago što je poklonjena pažnja medijima civilnog sektora i lokalnim štampanim medijima i što su predviđene mere da im se finansijski i na druge načine pomogne. Naravno, ostaje pitanje šta će od toga biti.
Neke kritike i komentare možete pročitati i u online časopisu Balkan Insight: ovde i ovde.Tekst u Blicu navodi još neke bitne preporuke, a izazvao je i interesantne komentare.
/media strategy Serbia, media study, Ministry of Culture, Delegation of the European Union to the Republic of Serbia/
France Telecom je konačno, posle 10 godina od liberalizacije tržišta telekomunikacija, od ARCEP-a (francuski RATEL) dobio zeleno svetlo da može da nudi i prodaje 4-Play pakete usluga (fiksni i mobilni telefon, internet, TV). To se zove zaštita konkurencije i telekomunikacioni regulator se svakako bavi i time (podsećanje). Ovo treba da zapamte svi oni koji misle da neki tj. dominantni operator može da radi šta hoće i šta mu padne na pamet na tržištu i da liberalizacija ne znači i nije anarhija i samovolja! Za razliku od Gorštaka, moto regulatora tržišta je : “Ne može biti samo jedan!”

Odluke regulatora se ne donose slučajno. Od leta 2009. France Telecom beleži loše rezultate u broadband biznisu. Za razliku od prošle godine kada su beležili 40% učešća u prodaji novih ADSL-ova u Francuskoj, ovog proleća FT ima svega 14% od ukupno novoprodatih ADSL priključaka. Zbog toga su nedavno morali i da smanje cene svojih osnovnih 3-Play paketa (da privuku korisnike), a i ARCEP je malo pomogao ovom svojom odlukom da vrate deo izgubljenog prihoda. Dakle, procena regulatora je da vezana prodaja fiksnih i mobilnih priključaka sada neće nefer i diskriminatorski uticati na francusko telekomunikaciono tržište i suživot operatora. Neću da pominjem da je ARCEP početkom ove decenije kažnjavao kartelski sporazum mobilnih operatora oko cena i sprečavao “dranje” građana Francuske (znači može i to da radi).

U Francuskoj trenutno samo dva operatora nude 4-Play pakete (Vivendi SFR i Bouygues Telecom), a FT će početi od avgusta. Osnovni 3-Play paket FT (koji obuhvata i 1 sat besplatnih razgovora sa mobilnom) mesečno košta 34,90 €, što je opet skuplje od konkurenata (Iliad, SFR) kod kojih košta oko 30€. Bouygues Telecom ima ponudu za 4-Play počev od 45€. Namerno vam neću reći šta se dobija za te pare, jer je kod nas ionako sve jeftinije. Ko drukčije kaže, kleveće i laže! Ovo bi ipak za mnoge moglo da se nazove kao lekcija koju treba naučiti i gradivo koje treba usvojiti.

Televizija Jesenjin iz Novog Sada koja je na poslednjem konktursu za regionalne televizije dobila dozvolu od nedavno je ponovo aktivirala on line stream preko sajta http://www.justin.tv. Mada kako vidim na sajtu RATELA Televzija Jesenjin je ostala bez frekvencije. Ako želite da gledate ovu televiziju kliknite na  player.

Watch live video from TELEVIZIJA JESENJIN on Justin.tv

Deutche Telekom je nesumnjivo, a i strateški gledano, glavni favorit za kupovinu Telekoma Srbija. Strateški, DT je pozicioniran preko svog kapitala u gotovo svim susednim nam državama. Po čaršiji se čak čuju priče da je stvar već gotova, samo se čeka verifikacija kroz neku oblandu. Nama je uvek jasno da je sve jasno. I dogovoreno unapred.

Srbija je uvek bila u strateškoj zoni Nemačke. Uvek se ovde prodavala nemačka tehnika i dobro se kotirala. Švaba napravio! I bez obzira na globalne sfere uticaja i teoriju “zna se šta je čije”, da se malo pozabavimo sa još nečijim (mogućim) interesima.

Austrijanci (Telekom Austria, Mobilkom) su dva puta gubili bitku za srpsko telekomunikaciono tržište. Jednom od Telenora (Mobtel 063), a drugi put u Srpskoj kada ih je “patosirao” Telekom Srbija. Fakat je da se Austrijanci merače i na BH Telekom, a u ponudi će uskori biti i kosovski PTK. U Srbiji je VIP već skockao mobilnu mrežu, ali još se “krvari” zbog ogromnih para datih za licencu. U Hrvatskoj im je priča vrlo solidna. Ko će reći da Mobilkomu neće pasti na pamet da u Srbiji dobije i fiksnu licencu i pobegne Telenoru korakom od 3 milja (pretplatnika). Dobili bi i ono što im je onomad u Srpskoj uteklo, pa ne moraju da se tepaju za drugog bosanskog operatora. A tek mobilna mreža pod Lovćenom: tu Srbija, tu Hrvatska, nekako se Crna Gora sama namestila. Austrijanci bi mogli dobar posao da naprave kad bi im se posrećio Telekom Srbija, zar ne?

Turski Telekom sa arapskim kapitalom već pikira PTK na Kosovu, jer su se odomačili u susednoj Albaniji kao incumbent. Sa kupovinom Telekoma Srbija i BH Telekoma, ni Sulejman Veličanstveni im ne bi bio ravan. Svi bi mogli da govore o nekakvoj telekomunikacionoj zelenoj transverzali, a šeici, ako im je milozvučno, ne pitaju šta košta. Njima nafta kaplje pa kaplje. Šta ako se stvarno reše da ulete Nemcima u zonu telekomunikacionog kretanja?

Poslovni interesi postoje, pitanje je samo šta je sa onim globalnim podelama. O tome sigurno bolje znaju Z.P. Piroćanac i Stratfor. Kapital ima svoja pravila, pisana i nepisana. Ono što je za nas pomalo zastrašujuće je to što su opet nekako svi “oni” opet tu oko nas. Ne znam da li su moguća iznenađenja, ali neke kombinacije nisu čak ni za kamaru dolara ili evra.

DT je, možda je manje poznato, bacio i “laserski zrak” na bugarskog incumbenta Vivacom, koga njegovi američki vlasnici (AIG) izgleda žele da “utope”. Da li će Nemci moći baš sve da pokupuju, a usput i ponešto morati da prodaju zbog antimonopolskih regulativa i hoće li moći da uklope strategiju i taktiku svuda gde su se nameračili? Nije vreme da se neko baš “frlja” sa parama danas, a naročito ne racionalni Nemci. Zato je pitanje koliko će baš biti izdašni u ponudama, a da ne traže i ponešto “ekskluzivno” na datom tržištu. ‘Spram snaše i miraz! Zato prizovimo pamet u pravilnoj proceni srpskog državnog interesa. Nije glavno pitanje: Da li prodati ili ne prodati Telekom? Hajde da se igramo: Kakvu biste Srbiju želeli posle prodaje Telekoma?
Nešto mi pade na pamet ruski zvaničnik koji je onomad došao i rekao: Nismo mi vama tražili da nam na silu prodate NIS. Ne znam zašto, ali ne sviđa mi se ova nova podela na dve Srbije – jednu za, a drugu protiv.

Čitajući svakodnevno pitanja uvaženih profesora, pitam se kakvi bi odgovori bili da im se predsednik izvini i kaže da nema prodaje Telekoma. Npr. odgovor na najprofesorskije od svih pitanja, pod rednim brojem 3: “Kakav razlog ima Vlada Srbije da se ponaša drugačije od kapitalističkih zemalja sa najboljim telekomunikacionim sistemima?“ Bez državnog Telekoma, odoše nam svršeni studenti telekomunikacija listom u inostranstvo (pitanje br.10)! Profesori, sami sebi upišite ocenu! Ispit kod Vas je trebalo da polaže RATEL, a prvo pitanje da bude vezano za podsticanje konkurencije. Bez toga nema razvoja telekomunikacija u Srbiji! Misli li neko da sam u pravu?

http://img231.imageshack.us/img231/3923/22576320033919868320033.jpg Pošto je Radio Niš konačno prestao za emitovanjem na frekvenciji 99.5 MHz, tu frekvenciju će od 15 Aprila preuzeti Radio Petica koja je dobila dozvolu od RRA i RATELA. Radio Niš nije konkurisao pa je samim tim i ostao bez dozvole. Radio Petica emituje na 105.5 MHz i emitovaće do 15.aprila na toj frekvenciji.

Republička agencija za telekomunikacije zabranila je Televiziji SOS iz Beograda da koristi predajnike na 36. i 38. kanalu. Više informacija na ovom linku

Zašto država prodaje Telekom? To je pitanje koje danas postavlja ogromna većina običnih građana Srbije. Oni “posebni” građani bune se protiv prodaje ne bi li se dokopali prilike da oni budu prodavci istog za svoj “groš”.
Ali svima je jasno zašto se prodaje. Možda ne bi moralo, ali Vlada očito nije spremna da se mane partijskih podela preduzeća. Zašto nije spremna – i to je, nadam se, svima jasno. Danas guverner NBS u ostavci reče da ovde izgleda nikog nije briga šta će biti sutra. Tužno, surovo i istinito. Zna i video čovek s kim je imao posla. Moje zasluge u tome (i mnogih od vas čitalaca) su skromne, ali višegodišnje. Nebitno za ovu temu.

Možda bi država mogla da se iskupi i svojih 5-6% akcija prepiše npr. PIO fondu? Šta će biti sa kablovskom infrastrukturom? Bez nje Telekom sigurno vredi mnogo manje, ali hoće li Ratel moći da se bori sa budućim moćnim vlasnikom Telekoma? Sigurno je da posle prodaje Telekoma ništa više neće ličiti na ono pre, a uloga Ratela koju novi Zakon o EK i predviđa, biće tim odgovornija i značajnija. Neki koji se razumeju su mi rekli da nagoveštena prodaja akcija otvorenog AD ne može da se obavlja putem tendera nego na berzi, a da eventualna prodaja preko tendera dovodi u pitanje podelu akcija na ranije zacrtan način. Može biti da je tako, ali sačekaćemo zvanično objavljen model privatizacije.

I možda šokantna vest za sve koji prate srpsku telekomunikacionu scenu, objavljena danas u pravoj poplavi demantija, pa će sutra-prekosutra možda i ona biti demantovana:
“Inače, ideja za prodaju 40 odsto srpske telekomunikacione kompanije stigla je od menadžmenta kompanije Telekom Srbija koji je procenio da na srednji rok neće biti u mogućnosti da finansijski, kadrovski i tehnološki odgovori na razvojne izazove konkurencije i da je potrebno napraviti strateško partnerstvo sa nekom od vodećih svetskih kompanija iz oblasti telekomunikacija.”(podvukao ja, racionalizovan u ime velikih ciljeva).

Eto, teško Vladu na prodaju naterati. Da li je moguće da se tigar uplašio megdana? A do juče je bilo... Ne mogu da verujem da je tako. Ima li u ovome nekog smisla?
Karte su otvorene i na sva zvona je objavljeno da država prodaje deo svojih akcija u Telekomu. Objavljeno je da je to 40% od sadašnjeg državnog udela, što je, mora se priznati, znatno visprenije nego namenskih 30+1%. Izgleda da je opcija tendera "a la Mobtel063" preovladala i da dolari egipatskih i arapskih magnata jednako primamljivo zveckaju kao i dojče-evri. Ostatak sadašnjeg dela državnih akcija deli se na 15% za akcije građana, 10-12% za zaposlene (zna li neko tačan procenat?), a državi bi trebalo da ostane 13-15% učešća u vlasništvu budućeg privatnog Telekoma, koji verovatno neće više nositi prezime Srbija.

Novine su pune treba-netreba komenatara, analiza za i protiv, gledanja u zube potencijalnim kupcima, priča o porodičnom srebru, crnih scenarija o sigurnom ćerdanju dobijenih para. Ali to je politika i neću se nadalje baviti očekivanjima ili strepnjama da će se pare dobijene od prodaje Telekoma ulupati u neku potrošnju, za plate, penzije i ostale prinadležnosti vezane za dobijanje izbora.

Premijer je, dakle, rekao da je prodaja 40% odlična, ali šta će biti ako ih Nemci kupe i kome će onda trebati akcije manjinskih akcionara tj. koju će cenu tada imati? Da li neko drugi može da u nemačku interesnu sferu, teško je verovati...
Na licitiranje o mogućoj ceni, iz Telekoma su rekli: "Oni koji iznose konkretne cifre i potpuno neutemeljenje procene vrednosti akcija akcionarskog društva, moraju da budu svesni sopstvene odgovornosti za eventualno nanetu štetu".
Snašu ne treba kuditi, to je odavno poznato, a šta je u ponudi napisano je npr. ovde. A koliko će neko ponuditi - tja, uvek je malo.

Neko je očigledno namignuo ministarki MTID i ona je sada apsolutno za prodaju Telekoma. Nasuprot Jasni, nekadašnja ministarka za telekomunikacije Aleksandra smatra da je neshvatljivo da država prodaje Telekom i navodi neke pretpostavke za koje i sam verujem da će postati činjenice: "S obzirom da se Telekom bavi uglavnom uslužnom delatnošću, prodajom ne mogu da se očekuju dalje investicije u proizvodnju i nova radna mesta u Srbiji. Naprotiv, izvesno je smanjenje radnih mesta kako u Telekomu, tako i u domaćim firmama koje proizvode za Telekom", upozorila je Smiljanić. Ne kažem da je Jasna ovome kriva, jednostavno verovatno će biti tako, jer se sličan scenario odigrao u susednim republikama.

Sindikalci Telekoma su očekivano protiv prodaje većinskog paketa akcija. Kažu: Privatizacija Telekoma za građane znači povećanje cena, smanjenje broja zaposlenih i neizvesnost za zaposlene. Sumnjam da će se građani potresti zbog ovoga, ali i zaposleni su valjda neki građani. A medijski najeksploatisaniji sindikalac Telekoma kaže : "Telekom jeste uspešno preduzeće, ali ako se ne bude sprovodila adekvatna politika, doći će do slabljenja pozicije na tržištu i tada će zaista biti neophodna privatizacija". Ali navodi i pravi posao i pravi zadatak za sindikate: "Ukoliko dođe do privatizacije, neophodno je utvrditi odgovarajući socijalni program za one koji postanu tehnloški višak, ali i obaveze novog vlasnika prema zaposlenima koji ostaju da rade".

Čitajući i komentare po novinskim internet portalima zaključujem da ljudi misle da treba i da je ispravno privatizovati samo neuspešne firme. Pa ko je lud da kupi propalu firmu i za koje pare bi je i kupio? Normalno je valjda prodati (ili kupiti) za dobre pare nešto što je dokazano uspešno i profitabilno! Da li je pravo vreme ili ne i da li će sutra biti bolje vreme – ko bi to znao u današnje krizno vreme u Srbiji, ali ja ću reći samo jedno: država ne treba da se bavi upravljanjem preduzećima. Ne treba sumnjati da će privatni vlasnik podići efikasnost poslovanja i održati firmu profitabilnom. Smatram da je dobro da država zadrži deo akcija u dobrim preduzećima, u Telekomu makar i ovih 10-15%.
Prava utakmica i bolja cena bi se sigurno postigle ponudom npr. čistih 51% akcija, realnije je da bi se pojavio još neki ozbiljan kupac, mada bi i tada mali akcionari verovatno lošije prošli.

I gospodin Hiber, član UO Telekoma, smatra da je vreme da država izađe iz telekomunikacionog sektora. "Mislim da u jednoj konkurentnoj grani javno preduzeće na duži rok osuđeno na loše rezultate i gubitak vrednosti. Ciljevi i motivi poslovanja javnog preduzeća su drugačiji od ciljeva i motiva običnog privrednog društva. I to se na tržištu uvek odrazi. Sada su sve usluge u telekomunikaciji dostupne i vreme je da se razmišlja o tome da država izađe iz tog sektora", ističe Hiber. Ne treba sumnjati da gospodin Hiber zna o čemu se radi, uostalom on je višegodišnji predstavnik države u upravnom odboru Telekoma.

Čeka nas sigurno vruće leto i jesen. Tu su i konkurenti Telekoma koji se polako zahuktavaju. Ne treba trošiti reči ni o značaju Telekoma za bezbednosni segment države, sve te i još mnoge druge stvari (naročito odnos sa PTT-om) treba rešavati u hodu do predaje „ključeva“ kompanije. Treba znati i još jednu stvar: nisu telekomunikacije u Srbiji samo Telekom, a siguran sam da će i budući gazda Telekoma zaraditi nešto za državu Srbiju. Ako to dobro bude radio ne treba sporiti da i on uzme i odnese gdegod svoj zasluženi deo kolača. Siguran sam da država i građani mogu dobro da prođu u celoj ovoj priči, a ne treba brinuti ni za budućnost. Ako je Telekom ne bude stvarao, stvaraće je drugi operatori i servis-provajderi. Mislim da će se i Ratel sad malo relaksirati, a nadam se da će i Telekom "ostati budan" bez obzira na period neizvesnosti i očekivanja novog gazde. Iz cele priče građani Srbije treba da imaju višestruku korist (ali to je opet neka druga priča). Samo da se dođe do mogućnosti i da bude malo pameti tamo gde se čini da je sada sve manje ima.
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.rs

DevProTalk

Srce za Vanju