“Smanjenje temperature grejanja povećava radni angažman radnika!”
Zlikovac
IRC log (ima sad tome već par nedelja):
> cigo?
> cigo…
> trebalo bi mi napisati neko kulturno “fuck off” pismo… da stavim kavu?
> peci!
Tako, priznajem, povremeno se angažujem kao stručnjak za fakofiranje:
Na primer, RATEL - onaj koji u načelu, kao, brani interese građanštine, Srbijanštine, a u praksi tajkunštine – i.e. pazi na etar, da ne bude anarhije -
propis’o godišnje nadoknade za 2,4 Ghz vajerles AP, što mu dođe nešto kao radio-odašiljač odn. radio-stanica, pa mu tako dođe da svaki provajderčić ima 30-40 radio stanica (čitaj: RADIO STANICA), pa mu za svaki odašiljač ošinu po 50 ‘iljada, pa se tu nakarika par miliona, miliončića, i – eto ti al-ekonomije.
Btw, radi se o slobodnom opsegu, odn. ne carini ga (još) država. Na primer, kao što je vazduh slobodan, pa ne plaćamo taksu na disanje (izuzev što zagađivači plaćaju državi za ono što udišemo), ni paušalno, ni po protoku i potrošnji vazduha, tako je spektar 2,4 Ghz isto slobodan.
Barem su ljudi tako mislili.
Dok se neko nije dosetio da pripazi, da ne bude zagađenje na 2,4 Ghz, a onako usput može da zaradi napaćenom narodu milione iz etra (ni’zčega).
Čista alhemija uređenja telekomunikacijskog haosa i javnog/državnog preduzetništva.
Šta se pristojno može napisati na tu temu?
Npr.
“Kako vas nije sramota? Lopovi jedni!!”
Itakodaljeitakobliže…
To, međutim, nisam ja pis’o, to su pisali drugi.
Ja kulturno fakofiram:
“Da li vaš dopis znači da RATEL želi da uništi male provajdere?”
Što bi značilo – samo preko mene mrtvog :)). Mislim, može mi se, ne pišem u svoje ime, već u ime trećeg lica ;).
To ja ovako dramatičan izdramatizovao situaciju. U prevodu i između redova – poskupeće internet.
Retko se pišu tekstovi o ovim stvarima zato što su ove stvari nezahvalne, pažnja javnosti usmerena je na one stvari, a niko to baš i ne razume (ove stvari), a oni malobrojni koji razumeju nemaju potrebu da im neki retard to sažvaće.
Mentala zabeleška mog skromnog spoznajno-razumskog aparata je sledeća:
Monopolisanje telekomunikacija nije vođeno prevashodno interesom da se naplaćuje protok, mada se i od toga debelo zaradi: koliko li se samo namlati para od slanja besmislica putem sms-a. Jači je tu interes, jer putem monopolisanih telekomunikacija korisnici lepo mogu da se usmeravaju, da nastave, prošire i prodube svoje konzumerske navike.
Ja ću misliti o tome.