Svi postovi sa bloga: oklobdzija.com

Zaljubljenici u prirodu kažu da se cvetanje Tise može meriti sa lepotom duge i osećanjem prvog poljupca. Sredinom juna, svake godine samo ako je reka čista Tisa procveta. Pred smiraj dana, kada izgleta da sunce lagano tone u liniju horizonta, iz dubine reke Tise započinje neobičan svadbeni ples.

Nije reč o vodenoj biljci, u stvari se radi o insektu, zvanom “Tiski cvet”. Tiski cvet ili Palngenia longicauda je prirodni fenomen, koji osim na Tisi u Severnom Banatu i Potisju, postoji još u Velikoj žutoj reci u Kini. Prva dva dana ciklusa je povremena pojava, da bi od trećeg do petog dana dosegla svoj vrhunac. Iako se insekt “Tiski cvet” smatra jednodnevnim, on zapravo živi tri godine, od čega skoro sve vreme kao larva na glinovitom dnu reke. Prvo izlaze mužjaci kao larve u beličastoj čauri na površini vode. Jedan, pa drugi, potom više desetina hiljada. U roku od nekoliko minuta, niotkuda, pojavljuju se ružne larve, od kojih, za samo minut postaju divni leptiri.

Tada započinje svadbeni let.
Ovi insekti se pripremaju da urade samo jednu stvar
- da produže svoju vrstu.

Oblaci insekata kovitlaju se, a nad mirnom rekom, od lepeta krila desetine hiljada “Tiskog cveta”, ne mogu se čuti ni talasi. Posle ovog ritualnog parenja ženke padaju na vodu i tu opstaju još neko vreme, taman toliko da polože jajašca, a mužjaci iscrpljeni ugibaju. Ovi insekti nemaju usta, ni organe za varenje i žive dok postoji energija koju su akumulirali još kao larve. Svaka ženka položi oko 6-7.000 jajašca, koja padaju na glinovito dno, gde će naredne tri godine živeti i čekati svoju šansu da produže vrstu. Cvetanje je započelo još juče, a oni koji su u blizini Kanjiže i danas mogu posmatrati ovaj prizor.Ukoliko nemate mogućnosti pogledaj te kratak video zapis ili fotografije koje su uradili: Puskás Károly, Ábel István, Balla Lajos.



Za događaj sezone, Kanižani su se dobro organizovali. Otisnuti na splavu uz pomoć čamaca prema sredini Tise, muzičari su nošeni maticom reke svirali „Malu simfoniju” Šarla Gunoa. Cvetanje se malo odužilo, pa su zbog zatišja na reci domaćini i muzičari su odlučili, da svirke bude dva dana. Tisa čuva tajnu cvetanja skoro do smiraja dana. Aplauzi sa obale i mnoštva čunova, kajaka, čamaca, dočekali su veliko rojenje koji je bio pravi spektakl koji očarava ljude, svojom lepotom i ritualom ljubavne igre.

Nešto opširnije iz arhive Novosadskog Dnevnika

I poslednji cvet tise, ovoga leta zaronio je u novi ciklus rađanja i smrti. Vode iz nabujale reke povukle su jata mladih riba u svoje korito ostavivši ispucalu obalu koja me ponekad podseti na ruke ovdašnjih zemljoradnika. Vazduh je topao sa dosta vlage i truleži raskvašenih trava, ukiseljenog drveta. Sve u svemu, mirisna nota ima nekog šarma, oplemenjena svežim mirisom ravničarske zemlje. Volim taj “miris reke”.
I ovog puta, pojavljuju se slike iz detinjsva. Zlatna reka, okupana bojama sunca u zalasku, na kojoj se sa pljuskom vode kao biseri rasipaju kapljice, rasterujući vodene pauke. Moj prijatelj Mišika, uživao je kao i svi iz naše grupe, da se zaleti u toplu vodu ispuštajući neartikulisan krik žudeći pri tom da izazove što veći prasak u vodi. U to doba naše mladosti provodili smo mnogo vremena uz reku. Dovoljno da se upije mnoštvo utisaka i emocija vezanih za nju.


Danas svako od nas juri svoje vetrenjače, viđamo se u prolazu ili na godišnjicu mature. Ponekad na terasi restorana uz razgovor, popijemo neko piće posmatrajući reku koja opija svojim spokojom. Nije više ništa kao pre, i ovaj spokoj je drugačiji. Više se ne čudim tome niti me to čini setnim, novi doživljaji, nova lica a ipak sve je prožeto uspomenama. Za slikara je to prednost. “Vreme je naš saveznik” dolaze mi na um misli profesora -Ćake.


Potrebno je vreme da se to zaustavi u nekoj slici ili stihu. Moja zlatna riba je ulovljena povoljnog trenutka. Kiša koja pada danas, donela je osveženje i samo kratki predah. Prvim sunčanim danom pokušaću da ulovim još poneku impresiju iz šuma i trava koje bivstvuju uz obale reke.
Akrilik je univerzalna tehnika slikanja koja zbog svojih izvanrednih tehničkih svojstava omiljena kod mnogih umetnika. Međutim treba naglasiti da nije zamena za klasične medijume nego moderan slikarski medijum sa osobenim karakteristikama.


Otti Rohm je davne 1915 godine patentirao POLYACRYLIC kao vezivo slikarskih boja. U potrazi za tehnikom koja bi bila adekvatnija od klasičnog „al fresco“ slikanja, Meksički umetnici, pre svega muralisti, prigrlili su konačno novi medijum koji je otporniji na klimatske uslove.

1950 je već na tržištu u Americi i neki od poznatijih slikara ga upotrebljavaju u štafelajnom slikarstvu. Mada je prihvaćen sa velikim ushićenjem, usledila su i neka razočarenja. U prvom redu zbog različitog kvaliteta samog medijuma. Uglavnom su žalbe na habanje i ljušćenje boje, koje nastaju uglavnom kada se koriste lošiji proizvodi ili kada se nestručno kombinuju, mešaju od različitih proizvođača.













Prednosti su pre svega KRATKA OTVORENA FAZA.

Akril suši u vremenskom intervalu koje se meri minutama za razliku od ulja koje suši danima. To može da bude prednost ali i u nekim slučajevima mana.

U procesu šušenja ne dolazi do bitnih deformacija, pa je čak moguće na delimično osušen sloj naneti dugi, što bi u ulju bilo krajnje loše rešenje zbog pucanja slojeva nakon sušenja.

Ulje se suši hemijskim procesom naime oksidacijom i polimerizacijom, akril fizičkim putem naime voda isparava ili je jednim delom upije podloga pošto za razređivanje boje koristimo običnu vodu.

Kao glavne prednosti možemo istaći:

  • Nanošenje slojeva bez čekanja.
  • Zbog brzine sušenja potezi četkom su izraženiji, potencira rukopis slikara.
  • Zadržava spontanost u radu.
  • Lako podsikavanje bez dugotrajnog procesa.
  • Omogućuje i nanošenje lazurnijih slojeva.
  • Prijanja na svaku podlogu koja nije masna.
  • Omogućava kombinovanje sa različitim puniocima i materijalima( pesak, mermerno brašno, tekstil i sl. bez propadanja materijala , truljenja koje nastaje zbog okcidacije ulja).
  • Dobra pokrivnost.
  • Kompatabilnost u istom medijumu. U kombinaciji sa ostalim vezivnim sistemima je nekompatabilan.Već sa dodatkom minimalne količine tutkala na primer postaje neelastičan i lako dolazi do pucanja.
  • Postojanost. Teško se mehanički oštećuje,nije osetljiv na temperaturne promene ili vlažnost. Velika moć prijanjana, hemijski stabilan, ne menja se ne postaje krt i ne tamni starenjem.

  • Savet: Obratiti pažnju da datum proizvodnje. Emulzija koja nije sveža može nas razočarati. Nije mudro praviti veće zalihe. Obratite pažnju na marke proizvoda, ukoliko vam je stalo da vaš rad ostane u dobrom stanju tokom dužeg vremena.

    Izbegavam da ih sve konkretno imenujem, ali dovoljno je da obratimo pažnju na pakovanja ( kućna radinost, domaći proizvođači i sl.)

    U svakom slučaju najbolja preporuka je LIQUITEX.

    Pribor moramo održavati u toku rada, jer boja brzo suši i kada je na četkici ili špakli. Na paletu nanosimo manje količine boje. Po završetku rada preporučljivo je četkice oprati sapunom.

    Poštovati pravilo slikanja masno na posno, što znači da nosioc, (platno, daska npr.) bude preparirano neuljanim preparaturama. Takođe nikako nije preporučljivo slikati preko uljanog ili voštanog sloja.

    Mane: Kratka otvorena faza. :)

    Boja nema izraženu dubinu u poređenju sa uljem (ali zašto očekivati da ova tehika bude kao i druga). Ipak sve se to nadomešta posebim slikarskim medijumima ili lakovima.


    Poigravanje u formi kolaža, uklapa se u temu "Skyline" zadatoj na IF. Dodajem naslov jer ne mogu prestati da se poigravam. Željno očekujem sutrašnji dan. Zbog p _ _ _ _ _ _ _ _ a, naravno :)
    Predstavljena na webu pod imenom” ChiaNi” ova umetnica iz Čikaga objavljuje svoje radove. Ni manje ni više nego izrađene u popularnom photoshop programu. Pritom za ovako kvalitetne radove ne koristi nikakvo pomoćno sredstvo za crtanje osim miša. Tim više me zadivljuje nivo kvaliteta koji je uočljiv na njenim radovima. Strpljivo, gradeći slike potezima miša objašnjava faze izrade korak po korak. Ukoliko vas zanima pogledajte slideshow na primeru ovog rada “ChiaNi Mona Liza”

    Pored toga, utešno je znati da nije uvek neophodno posedovati pun komfor u radu kako bi došli do lepih rezultata. Zanimljivo je kako umetnik i ograničavajuće faktore (format, tehnika , tema i sl.) ume okrenuti u svoju korist, zato se valjda to zove umetnost.

    Dakle, ljubitelji digital art-a pogledajte, i učite iz dobrih primera upotrebe softwer-a u korist umetničkog izražavanja. Verujem da će biti veoma inspirativno.
    Sve to ne zavisi od mene.

    Setim se kako beše lep,
    nad vodama dubokim nekim,
    kao Mesec beo,
    sa lukom tankim i mekim,
    jedan most.

    I, vidiš, to uteši me.

    Ne zavisi od mene.

    Dosta je da tog dana,
    zemlja oko mene zamiriše preorana,
    ili da oblaci prolete,
    malo niže,
    pa da me to potrese.

    Ne, ne od mene.

    Dosta će biti ako, jedne zime,
    iz vrta jednog zavejanog
    istrči neko ozeblo, tude, dete
    i zagrli me.

    Miloš Crnjanski

    oblachko

    Dan je bio sasvim običan, baš kao i neki drugi, kada mislimo da se ne dogada ništa što se već nije dogodilo.

    ( Mada znam da ovo nije tačno. “..Dosta je svakom danu svoga zla..”)

    Utonuvši u misli, zatečen, upiljio sam se u svoje parče neba nad glavom. Divno, zar ne? Sad je sasvim jasno da su stihovi Crnjanskog primereni trenutku.


















    Sasvim logičan izbor, nakon Illustration Fiday sledi Photo Friday. Što da ne, fotografija je nešto u čemu nalazim zadovoljstvo.

    Tema za ovu nedelju je " Health".

    Ono što mogu da primetim jeste da se to odražava na posećanost sajta, što je veoma dobro. Obavezuje, deluje pozitivno, razvija radni elan, bla, bla...

    Majka ga je po nekom “babskom” receptu stavljala u ormar među garderobu protiv moljaca. Kao klinci skupljali smo ga po parku i ulicama, gde ga je bilo u dovoljnoj meri da ulica ponese naziv kao njegova aleja , tad nam je služio kao materijal od kog smo pravili nove igračke.

    Miris koji se širio od njegovog pečenja na školskom trgu, šarmantno je ublažio činjenicu da je počela nova školska godina.

    Zagaravljenih prstiju, ostavljali smo nesmotreno tragove-pečate u ponekim škoskim sveskama ili domaćim zadacima.

    A evo danas nalazim inspiraciju sa fotografija koje su urađene ranije. Motiv razrađujem bez velikih ambicija, uvećavanjem, grupisanjem uskoro i experimentom u kompoziciji i kombinacijom materijala. Prilikom crtanja, upotrebio sam grafitnu olovku tvrdoće HB i B6.

    Mada je u procesu rada , prilažem nekoliko crteža. Još sam pod utiskom osećanja relaksacije dok radim, možda nešto pređe i na vas :)
    Tišina, otmena svečanost prepodneva okupana u miholjskom suncu.

    Ispijajući poslednji gutalj tople kafe vešto sam izbegao gorki talog i zaključio kako Ervinova majka nije imala problema sa udajom. Svoje uverenje potvrdio sam slatkim zalogajima domaćeg kolača stavivši tačku na svoje mudrovanje požudnim gutljajima sveže vode.

    Nešto kao ritual koji potvrđuje zahvalnost gostoprimstva, koji nikad ne pada teško.
    Susret sa Ervinom nakon podužeg vremena pruža obilje tema za razgovor. Prelećemo sa jedne na drugu čim osetimo da je jedna icrpljena u dovoljnoj meri da nam njena razrada posluži za neki drugi susret. Drugu priliku za koju osećamo koliko je neminovna. Obojica smo odrasli u Kanjiži, a naše druženje zaživelo je sa umetničkim stremljenjima, kada smo obojica već bili studenti. Odrastamo istovremeno u istom gradu, osnovnoj školi, divimo se jednako lepotama prirode.

    Gotovo svaka ulica, svako drvo za obojicu poprima savim lično značenje. Zanimljivost tema u različitim pogledima i doživljajima

    viđenog. Sažetak razgovora predug da stane na ovaj post.

    Ipak nagovorio sam ga na web promociju.

    Za početak pogledajte nekoliko njegovih crteža.


    blogodak blog

    Blogodak?

    Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

    O projektu

    Podrška

    MyCity.co.yu

    DevProTalk