Blogodak - srpski blogovi na jednom mestu

Možda je ta varijanta radila za 37signals i Kevina Rosea, ali za većinu startupa mislim da neće. Kao što ne možete smuvati istu ribu kao vaš ortak, ili u ženskom rodu, ako haljina stoji vašoj prijateljici, ne znači da će se stajati i vama. Moguće previše plastično, ali identična analogija postoji u započinjanju novog posla. Ono što je radilo drugima, ne znači da će biti od koristi i vama. Čak šta više, to je jedna od stvari gdje se najviše preduzetnika opeče.

Na primjer ja sam se vodio činjenicom i opekao se, da tehnološko rješenje nije previše bitan faktor, da se uvijek može naći neko ko će to odraditi. A, realno gledano, radi se o o jednom od najvećih mitova u preduzetništvu. Neizmjerno je lakše bilo Steveu Jobsu da pravi Apple kad je kraj sebe imao Steve Wozniaka, jednog od najbriljatnijih inžinjerskih umova u XX vijeku. Samim tim, vraćamo se na koncept srodne duše. Bez jakog CTO-a, za prosječnog preduzetnika koji ne dolazi iz programerskih voda startup se olako može pretvoriti u noćnu moru.

Vrijeme jednostavnijih tehnoloških rješenje tipa del.icio.us, flickr, digg i craigslist je nepovratno iza nas. 2003. se moglo uspjeti na tržištu uz pomoć jednostavne aplikacije, danas to više nije slučaj. Iako iznimke u nišama postoje, gdje se na konto fenomenalnog biznis modela može provući i uspjeti sa prostom aplikacijom, generalno posmatrano to više nije slučaj. Kao što je mog druga Zoku naučio njegov šef: «Na svakoj ideji ako ista išta vrijedi, radi barem 20 (grupa) ljudi u ovom trenutku». A tih 20-tak grupa ljudi se prvo hvataju tehnološkog ringa, gdje im je najlakše da uspostave konkurentsku prednost. A tehnologije je samo temelj da sustignete druge i da se izjednačite s njima, tek onda slijedi borba za tri faktora uspijeha Web proizvoda.

Startup show koji smo najvljivali za 2007. godinu je otkazan. Evo male retrospektive šta se sve događalo, zašto je otkazan i šta dalje.

Inicijalna ideja je bila da na jedno mesto okupimo sa jedne strane potencijalne investitore zainteresovane za investiranje u startup firme i ljude koji nude dobre projekte sa druge strane. Potencijalne investitore smo na ovaj ili onaj način okupili, najviše uz pomoć ličnih veza, a i određeni broj ljudi se javio na naše obaveštenje. Sa druge strane, s obzirom da nismo znali dovoljan broj ljudi sa dobrim projektima, očekivali smo da nam se jave. Uprkos činjenici da poznajemo veliki broj ljudi sa domaće scene i upućeni smo u to šta trenutno rade, očekivali smo da postoje timovi koji na svojim projektima rade što se kaže «u garaži» i ne eksponiraju se javno.

Osim na našim blogovima, obaveštenje je otišlo u blogosferu i razni sajtovi su ga preneli. Još jednom, želeli bi smo da se zahvalimo svima koji su ga preneli. S obzirom na kredibilitet medija koji su preneli vest, mislimo da smo uspeli da pokrijemo dobar deo ljudi koji se ozbiljno bave računarima i telekomunikacijama.

Desilo se nešto prosto neverovatno. Imali smo sjajan odziv potencijalnih investitora i samo dva dobra projekta koja bi mogli da prezentujemo. Zato smo odlučili da odustanemo od cele zamisli zasada. Čim budemo imali saznanja o pet dobrih projekata kojima je neophodan novac, organizovaćemo Startup Show. Iz svega ovoga jasno se može zaključiti da preduzetnički duh kod nas još uvek nije dovoljno razvijen. Tokom 2007. godine nastavićemo sa aktivnom promocijom startup poslovanja na ovim prostorima, da bi smo u godinama koje slede mogli očekivati neke konkretne rezultate. Trenutno stanje srpske scene je nažalost porazno, ali nadamo se da će stvari krenuti nabolje.

Još jednom želimo da se zahvalimo svima koji su se javili. Iako neće biti ništa od Startup Showa, povezaćemo sve ljude koji su se javili međusobno.

Dušan Đorđević i Marko Bijelić,
Startup Show

Ova godina završava se sa raskrinkavanjem mita o jednostavnosti. Prošlo je trideset godina od osnivanja Applea, deset od povratka Jobsa, pet godina od iPoda. 37signals se proslavio, a Google se obogatio praktikujući simplicity. I tu zaplet staje. Priznajem, griješio sam. I kad sam govorio «interfejs je softver», i onda kad sam pisao da «jednostavniji proizvodi donose više para», čak i onda kad sam se kleo da «manje je više». Čitava interfejs dizajnerska scena je bila omamljena jednim snom o jednostavnosti.

A kako i ne bi kada tipičan dizajner radni dan provede ispred svog Maca (a ovi što nemaju Mac maštaju i tweekuju PC da im bude k’o Mac, što je još grđe po mentalno zdravlje), na homepage joj je podešen Google, a za obavljanje posla koristi Basecamp. To su bili ideali koji su nas inspirisali i kojima smo stremeli. Što je najgore tu uličnu energiju kao u Coca Cola reklamama su osjetili i naši klijenti i šefovi, pa su nas u početku tiho i slatkorječivo priupitivali, a jel’ može to malo više da liči na iPod i da bude prosto kao Google? A nama pak milo&drago oko srca što ćemo klijente da usmjerimo prema ljepoti jednostavnog, kako da ne. Evo odmah. Ali pretty woman se pretvorila u debelu kravu i preko noći najveća mora u životu dizajnera postaju Apple i Google. U poslednjih godinu i više dana, bez obzira koji tip sajta ili aplikacije da radim, na top listi klijentovih muzičkih želja su Apple i Google. Kako nekome objasniti da servis sa nekretninama ne možeš da napraviš po ugledu na Google, pogotovo kad je tu milion opcija i statističkih detalja?

Za Apple iPod je tek posebna priča. Kad ne može da nađe već neku oku primamljivu zamjerku, zahvaljujući uspješnoj primjeni tehnike pudlice, klijent se okreće sada već poznatoj replici: «Pa znaš dobro je to, ali učini da bude malo više kao iPod. Evo, zamisli oca jetrve moje zaove kako bi on koristio taj softver»... Kako da ne, nema problema. A u formi unutrašnjeg monologa nastavljate: «Evo vam kontakt podaci pa zovite Jonathana Ivea da vam on to uradi u zadanom roku i sa ovim budžetom, pa da čuješ gdje bi te poslao…»

37signals su tek istinski ispirači mozga. Prošao sam sve faze u životu fana ove firme, a na kraju ukapirao da je najbolja primjena Getting Real filozofije u praksi da 80% stvari radite suprotno od tamo predloženog.

Na Webu je jednostavnost postala precjenjena u momentu kad je postala trendy pojava. Kad su svi krenuli da pričaju o jednostavnom i proizvode nazovi-jednostavne aplikacije i interfejse. Ono što su zaboravili jeste činjenica da je simplicity vještina rezervisana samo za prave (zen) majstore. Čar minimalnog dizajna upravo leži u pravoj mjeri, i često je u pitanju dugotrajan i mukotrpan proces pojednostavljivanja dizajna na idealni broj linija. Do trenutka kada nema šta ni da se doda, niti oduzme. Ovdje se ističu faktori kao što su: poznavanje medija i ciljne grupacije, iskustvo, vješto korištenje dostupnih alata, vrijeme i najzad strpljenje. U kontekstu jednostannosti i Web proizvoda, Joel Spolsky je odlično pojasnio stanje stvari. U slučaju Applea, Google i 37signals, jednostavnost proizvoda je tek dobar temelj. Tek na to dolazi izgradnja konzumerske religije i širenje jevanđelja od strane vjernog fan kluba. Samim tim ove tri spadaju u onih 20% firmi kojima jednostavnost pravi posao. Preostalih 80% moraju stvari da izvedu mnogo komplikovanije. Kao što Cameron Moll reče u «9 vještina»: u vrhunskom dizajnu manje i više koegzistiraju.

Moja subjektivna lista stvari koji me najviše nerviraju na interfejsima blogova, a neki od njih sve više svoju primjenu dobijaju i na sajtovima koji su izvan blogosfere.

1. RSS na svakom ćošku
Ne volim kad otvorim sajt i ono što prvo vidim ogromno RSS dugme, priča šta je RSS, i sve se to ponavlja jedno minimum pet puta, sve sa željom da se čitalac pretplati na RSS feed sajta. Odmah podsvjesno doživljavam to kao da se i sam autor bloga miri sa činjenicom da mu je sadržaj treš i da ja uopšte nisam zainteresovan da prvo pričitam šta on to ima na blogu, već ću njegov blog kao i gomilu drugih ubaciti u svoj RSS čitač i sledeći put otići tamo kad me u čitaču u moru naslova privuče onaj bombastični sa njegovog bloga. Samo jedna sitnica, ja kao ni 98% drugih korisnika Weba ne koristim RSS čitač.

Rješenje: Par prvih sekundi pažnje kad je čitalac prvi put na vašem blogu usmjerite na to da ga privučete vašim sadržajem da ostane i dođe sledeći put, umjesto da to vrijeme korisnika mamite da jednik klikom ubaci vaš blog u koš RSS čitača sa stotinama ili hiljadama drugih blogova.

2. Digg glasačko dugme
Opšta pomama sa instalisanjem ogromnog digg dugmeta uz sve tekstove na blogovima zaista prevazilazi sve mjere. Digg je postao jedna velika top lista blogosfere i sve više i samog Weba, a blogosfera počinje da naliči na estradu.

Web 1.0: Što Rambo kaže: «Veoma je važno kad se pravi hit, da je namjenjen ženama jer one najviše kupuju kasete i zovu telefonom kad se glasa za top listu, jer nemaju druga pametnija posla». Samim tim u Web 1.0 svijetu kad se glasa, domaćica se ostavlja svih kućnih poslova i hvata za telefonsku slušalicu.

Web 2.0: Naravno ovaj ranije proces je bio isuviše komplikovan, pa se u duhu jednostavnosti olakšao da ne može biti lakši. Odmah pored teksta imate ogromno digg dugme koje izbi oči (da slučajno ne omašite) i jednim klikom glasate za vašeg favorita.

Rješenje: ako već stavljate to digg glasačko dugme, onda ga smanjite na razumnu veličinu, dobra polazna tačka je rješenje kod Kawasakija.

3. Ostala vrišteća dugmad
Vrijeme jedne televizije i jedne centralne autorativne muzičke emisije (Top of The Pops u UK, a kod nas ne smijem ni da napišem…) koji jednim emitovanjem prave hit odavno je iza nas. Danas postoje na hiljade TV kanala i muzičkih emisija. Isto je i na Webu. Del.icio.us, newsvine, blinklist, furl, spurl, wists, simpy, reddit, ma.gnolia, blogmarks, my yahoo, my google, my aol, newsgator, netvibes, bloglines, a tek smo počeli sa nabrajanjem. Kad vidim naporne tastere na kraju svakog blog unosa za prijavljivanje sadržaja na sve moguće social bookmark servise, momentalno mi se smuči da čitam bila šta dalje.

Rješenje: Bitan je kvalitet vašeg sadržaja, a ne proklete ikonice. Upucajte ih sa vašeg bloga ovog trena!

4. SNAP prikaz linka
Ovo je jedan od najnovijih trendova, koji opasno prijeti da se proširi kao kuga. Kad pređete preko bilo kog linka učitava se minijaturni prikaz interfejsa tog sajta. Kao kul fora, ali u suštini usporova doživljaj i uz to ničemu ne služi. Popularizovao ga je Techcrunch.

Rješenje: U ovakvom obliku je beskorisna primjena. Uz malo mašte mogao možda dobiti primjenu na nekim sajtovima, ali je na blogovima potpuno beskoristan i gnjavi isuviše.

5. Oblaci sa tagovima
A ovo je tek stvar koja se kinđuri na svako moguće mjesto. Na Webu svakod dana sve je manje i manje sigurnih utočišta na kojima nema bezveznih oblaka sa tagovima. Evo danas na primjer slučajno odem na Lego sajt, kad hop – opet tagovi. Ne nosi džaba Folksnomija u sebi izraz folk…

Rješenje: Oblaci sa tagovi svoju smislenu primjenu imaju na sajtovima kao što su del.icio.us, Flickr i Techorati koji su izgrađeni na tagovima. U ostalih 90% slučajeva ne služe ama baš ničemu…

Postoji nešto što se zove staž i pripadanje zajednici. To se uredno njeguje na svim većim onlajn zajednicama i zna se da striktna pravila u principu važe za nove i nedokazane članove. Ako dugogodišnji i dokazani članovi ne mogu da se osjećaju kao kod kuće, to onda nešto debelo ne valja. Šest puta je skuplje pridobiti nove potrošače, nego zadržati postojeće. Odavde i poznata onlajn praksa da će sve velike ajkule radije kupiti već izgrađan sajt, tj. kupiće formiranu zajednicu iliti popularno «komjuniti», umjesto da ispočetka ulažu resurse u pravljenje vlastite zajednice od nule. S druge strane, jedan od najčešćih poslovnih modela vlasnika zajednica jeste upravo želja da ih kupi neka veća riba. Poslovno gledano, svi su zadovoljni. Da li je baš tako? Šta je sa članovima koji su u stvari duša jedne zajednice? Rumunski Urbae je prvo kupio Poljubac.com, da bi nešto kasnije preuzeo i drugi poznati domaći dating sajt LoveDelux.com (LDL), sa pokušajem da ih spoji u jedan.

Kako sam sasvim slučajno preko nekih insajderki dobio neke zanimljive linkove i iscrpan info o ovom udruživanju, bilo mi je interesatno da napišem nešto na ovu temu, pogotovo u situaciji da se radi o komercijalnom domaćem sajtu. Brak iz interesa kako su to neki prokomentarisali, očigledno je izveden na vrlo nespretan način. Urbea je krenula sa željom da sadrži neke dijelove LDL-a, mada ni oni nisi sigurni koje. Novo stanje korisnici su prokomentarisali kao «sporo, glupo i totalno nepregledno», a pominjao se i izraz «rumunska poslovnost». Traljavo izvedeno prebacivanje baza podataka sa profilima članova LDL-a u novi zajednički sistem imalo je kao posledicu da ogroman broj članova nije u mogućnosti da se loguje na svoje stare nikove. Ovo je tek stvorilo novu zbrku sa aspekta digitalnog identiteta, jer se godinama građena reputacija, kontakti i veze sa drugim članovima nepovratno su jednim potezom nestali preko noći.

Tu muke tek počinju. Urednici Urbae očigledno nisu ispoštovali staž i ranije zasluge pojedinih članova LDL-a, koji su svojim angažmanom godinama izgrađivali taj sajt, pa su im sve privilegije ukinuli i izjednačili ih za ostalom korisničkom masom. Nedovoljno iskusna nova Urbae urednička ekipa nije se najbolje snašla ni u situacijama kada sukobi između članova prevazilaze klasične forumske svađe i u igri se pojavljuju puna imena ljudi, njihove kućne adrese, brojevi telefona, lične privatne prepiske, prijetnje sudom i sve to u kontekstu cyber-prostitucije. Radi se o značajnom problemu sa aspekta onlajn reputacije. Urbae je očigledno izabrala taktiku «neobavještenosti» i ignorisanja kao optimalnu. Od zanimljivih citata ljudi iz Urbae tima izdvaja se: «prijatan vikend, vidimo se u ponedeljak». A preko vikenda, dok su moderatori na «zasluženom» odmoru, korisnici hoće međusobno da se poubijaju. Zanimljivih bisera ima još, npr. neko iz uredničkog tima o pravilima servisa za koji radi napisao je sledeće u jednoj od diskusija: «Hvala vam što ste postavili pravila tako da ih svi vide. Pošto se pravila nalaze na dnu strane kao link, retko ko na njih obraća pažnju.» Totalni amaterizam. Odavde i klasična reakcija 200-njak članova LDL-a koji su kolektivno napustili Poljubac Urbae i utičište potražili na novoformiranom sajtu LudiLend (naziv izveden iz LDL skraćenice sa ciljem da se asocira na raniji komjuniti). Slučaj na Poljubac Urbae nije usamljen. Akvizicijama sajtova korisnici padaju u milost i nemilost novog vlasnika. Samim tim, prije prodaje osim razmišljanja o bilansu vašeg računa u banci, sjetite se i vaših korisnika.

Iliti kako je Aleksandra Gaborović rekla: «Pogrešan naslov… trebalo bi da bude: Kako unaprediti kvalitet domaćih klijenata i budućih vlasnika tih web sajtova». Povodom DPT teme o okruglom stolu na temu unapređenje kvaliteta domaćih Web sajtova, Dragan Babić je izvrsno sažeo suštinu:

«Muka mi je više od marketinga, mačaka u džakovima i magle. Uzmite prave ljude (da, ima ih). Dajte im motivaciju ($), korektan poslovni odnos, i dobićete dobar sajt. Obezbedićete pozitivno Web prisustvo. Nije teško, samo što naši ljudi (koji su “poručioci”, ili poslodavci) neće dobro, nego jeftino.»

Često na Xing (ex-openBC) ili email dobijem upit od naših ljudi nastanjenih po zemljama njemačkog govornog područja o nekoj njihovoj zainteresovanosti da kao finansiraju otvaranje nekih outsourcing shopova po brdovitom Balkanu. Pričam to nekidan Duletu Đorđeviću na kafi i parafraziram njegove rječi:

«Nema tu posebne filozofije. Otvoriš ofis ovde, treba ti jedan dobar prodžekt menadžer koji će da vodi posao i na drugoj strani treba ti neko ko će konstatno da dobavlja nove poslove i to je čitava priča. Ako imaš nekog ko stalno dobavlja posao, dobar prodžekt menadžer će napraviti tim i odraditi posao. Cela suština outsourcinga je u nabavljanju posla, odrađivanje posla se radi po poznatoj metodologiji. Svi koji pričaju o ulaganju, razvoju autsorsing timova i sl. su diletanti. Nema tu šta da se ulaže i razvija, osim naravno troškova koje moraš da imaš za okupljanje tima i prateće troškove (kancelarije, nameštaj, kompjuteri, komunikacije…)»

Skoro je iz štampe izašla knjiga „Znanje za uspešno poslovanje III – Oružja za poslovne bitke”. Radi se o trećem po redu izboru najboljih serija tekstova iz e magazina sakupljenih u knjigu. Ove godine jedan od koautora knjige sam i ja, sa tekstovima o usabilityju. Kompletna lista autora izgleda ovako: Dušan Belić, Dragan Berger, Marko Bijelić, Dejan Bizinger, Ana B. Bovan, Zoja Đorđević, mr Branko Gledović, Dragan Jovanović, dr Petar Kočović, Miodrag Kostić, dr Milan Kukrika, Katarina Mišović, dr Vladoje Pantelić, Ivan Radojković, Bojan Radoš, Nada Rumenčić, mr Ana Savić, Nataša Šovljanski, mr Biljana Vitković, Maja Vlahović. Više informacija o naručivanju knjige podražite na sajtu e magazina.

Aktuelno, 15. decembarsko izdanje e magazina tradicionalno objavljuje autorske tekstove sa osvrtom na proteklu godinu sa prognozama za dolazeću godinu. U oblasti Interneta, ove godine pored Dragana Varagića, Nebojše Đurića i Dejana Bizingera, svoju prognozu za sledeću godinu dao sam i ja u tekstu pod naslovom “Novi talas na srpskoj Web sceni”.

Joel Spolsky je u poslednjem tekstu eleganciju u softverskom inžinjeringu uporedio sa Salginatobel Bridge u Švajcarskoj. Most prosto fascinira svojom elegancijom. Ne znam koliko sam vjerodostojnu fotografiju okačio ispod, svakako preporučujem: Flickr fotografije, Wikipedia, informacije o izgradnji, te još odličnih fotografija. Interesatna, pitanje koliko i precizna informacija, ispod donje fotografije na Flickru stoji: izgrađen 1930. godine od strane 6 ljudi.

Koleginica Dragana iz srpskog Pogotka! poslala mi je prije par sati listu najtraženijih pojmova tokom 2006. na ovom pretraživaču u nekoliko kategorija. Eksluzivno na Biznisblogu (dok se vijest ne proširi blogosferom i po domaćim forumima).

TOP 15 najtraženijih pojmova 2006:
1. Oglasi
2. Horoskop
3. Sex
4. Auto
5. Posao
6. mp3
7. Mobilni telefoni
8. Slike
9. Veliki brat
10. Vremenska prognoza
11. Nekretnine
12. Igre
13. download
14. Beograd
15. Banke

TOP 5 žena:
1. Ceca
2. Nataša Miljković
3. Seka Aleksić
4. Severina
5. Maja Mandžuka

TOP 5 muškaraca:
1. Nikola Tesla
2. Marchelo
3. Slobodan Milošević
4. Željko Joksimović
5. Srđan Srećković

Najtraženija sportistkinja i sportista:
1. Ana Ivanović
2. Vanja Udovičić

TOP 7 muzičkih izvođača:
1. Ceca
2. Euforia
3. Marchelo
4. Jelena Karleuša
5. Ana Nikolić
6. Ivana Jordan
7. Aleksandra Kovač

Inače, Siniša je prije nekoliko dana kod sebe objavio listu najtraženijih pojmova prema hrvatskom Pogotku. Takođe pogledajte i uporedite.

Da se nadovežem na Goranove i Peđine tekstove na temu ovogodišnje ličnosti godine prema Time magazinu.

I Time je izgledao požurio ili možda na vrijeme najavio konačnu pobjedu bezlične mase. Uvijek mi je bio fenemen što na zapadu u govoru egzistira termin „15 minuta slave”, koji se najčešće prepisuju Andyju Warholu. S druge strane, kod nas se uvijek govori o „5 minuta slave”, ponajbolje predstavljenih u tekstu Duška Trifunovića „Šta bi dao da si na mom mjestu”. Uvijek sam ovdje izvlačio paralelu oko raznih parametara sa različitim ljudima, uključujući i cijenu, za zapad je sve išlo minimum 3x više. Aktuelna Web2 demokratija na Webu, da li prividno ili stvarno nagovještava pobjedu malog čovjeka. Konzumenti su postali producenti. Masovni amaterizam u poslednjih nekoliko godina je proizveo amaterski entertainment. A gdje je entertainment, tu su i zvijezde. Specifičnost novih Web zvijezda ogleda se u jednokratnoj slavi, ovjekovječenoj u 30 sekundi dužine video klipa. U drugoj polovini minute vi ste već na sledećoj strani, istog ili drugog sajta, zaokupljeni nekim drugim sadržajima.

S druge strane, Internet je i dalje jedan od PR kanala koji je svakim danom sve moćniji i moćniji. Samim tim, za uspijeh duži od 30 sekundi i dalje će biti zaslužni spin doktori. Od Vještice iz Blera, preko Keyra Augustine i Lonelygirl15, do aktuelnog Borata koji je orobio bioskopske blagajne, u pozadini stoje PR magovi koji poznaju sve tajne WWW džungle.