


U ovom trenutku, kada se politika SAD na Balkanu ponovo vraća na pozicije Klintonove administracije iz 1990-tih, ponovo je u Vašingtonu aktuelna i stara opsednutost pridobijanjem naklonosti islamskog sveta preko američke podrške muslimanima na prostorima bivše Jugoslavije. Takva američka politika direktno pogoduje jačanju već uveliko poodmaklog projekta uspostavljanja islamske “zelene transverzale” od Turske do srca srednje Evrope. Na prvi pogled nema logike da u vreme "rata protiv terora", koji SAD i NATO vode na Bliskom Istoku, istovremeno rade iza leđa svojih saveznika na "zelenom koridoru"... ali samo na prvi pogled. SAD ne ratuju protiv Islama (ali ih Muslimani vide kao krstaše novog doba), ni terorista (jer upravo svojim terorom regrutuju sve veću armiju pobunjenika), već ratuju zbog prirodnih resursa za koje veruju da će im doneti profit i moć u narednih pedeset ili sto godina. Ali dok Vašington planira pedeset ili sto, Islamski svet razmišlja hiljadu godina unapred. SAD u EU ne vide saveznika, već rade protiv njenih interesa i pokušavaju da preusmere bes muslimanskog sveta na ciljeve po Evropi, koja im je ionako mnogo bliža. SAD uporedo sa ogoljenim ratom za naftu i gas, upotrebom sirove sile, vode mnogo sofisticiraniji rat protiv Evrope. U tom ratu, Turska je očigledni saveznik SAD.
Austrougarska monarhija se štitila od prodora islama u Evropu time što je na južnim rubovima svoje imperije Srbima dala ulogu čuvara. Danas su Srbi sa tih prostora etnički očiščeni. Stvorena je muslimanska država u Bosni a Kosovo otrgnuto van ingerencije Srba, priprema se teren za otcepljenje Sandžaka. Razbijanjem Jugoslavije i stvaranjem novih »banana državica« koje nisu u stanju da same sebe servisiraju i kontrolišu svoj državni prostor stvoreno je pogodno tlo za razvoj raznih kriminalnih grupa, svih oblika šverca pa na kraju i prodora terorizma. Stvaranjem muslimanske Bosne i nasilnim odvajanjem Kosova od Srbije stvoreni su svi potrebni uslovi za prodor ekstremnog islamskog terorizma u Evropu. Tako su danas Bosna i Kosovo postali centri za okupljanje, uvežbavanje i boravak islamskih terorista koji kreću ka ciljevima u evropskim metropolama. Na Kosovu i u Bosni se intenzivno stvara i »Bela Al Kaida« koja treba da bude glavna logistička podrška budućim terorističkim akcijama. Putevi droge idu iz Afganistana preko Kosova do Švajcarske gde je albanska mafija duboko pustila korene.
Osnivanje nezavisne islamske teritorije, uključujući Bosnu, Kosovo i Albaniju, jedan je od najvećih uspeha islama posle opsade Beča 1683. godine. Islamski prodor u Evropu preko Balkana, jedan je od najvećih uspeha Islama u XX veku. Zeleni koridor ili transverzala je put od Turske do centralne Bosne. To je vlo važna kopnena veza koju muslimani vekovima pokušavaju da nasele kako bi je učinili potpuno prohodnom za prodor ka Evropi. Zato je Šiptarima bilo jako važno da ovladaju Kumanovskim regijom i Preševskom dolinom, a muslimanima Raškom oblašću (Sandžak) do granice Bosne i da sačuvaju enklavu Goražde. Kritična tačka na ovom pravcu je i severni deo Kosova (Kosovska Mitrovica) pa u tom svetlu treba posmatrati stalne šiptarse napade na Mitrovicu i njihovo uporno insistiranje da od Srba etnički očiste i taj deo Kosova. Za prodor islamskog fundamentalizma ka Evropi Kosovo i Metohija su od posebnog značaja.
Tursko nasleđe
Za razliku od drugih evropskih poluostrvskih područja, severna granica Balkana nije zaštićena planinskim lancima. Ta granica je otvorena i ispresecana sa nekoliko ključnih tranzitnih koridora koji povezuju centralnu i zapadnu Evropu sa Bliskim istokom i istočnim Mediteranom. Ovo je predstavljalo uzrok propasti kroz istoriju, prosto mameći osvajače i pretvarajući Balkan u predmet nadmetanja i sudaranja planova i interesa velikih sila. Tursko osvajanje i okupacija ostavili su neizbrisiv trag. Kada su Osmanlije prešli Dardanele i stvorili uporište na severnoj, evropskoj obali, prestali su da budu samo još jedni u nizu azijskih osvajača i pretili da postanu supersila. Linija napada išla je od Trakije preko Makedonije i Kosova, zatim preko Raške u Bosnu i Hercegovinu, sve do reke Une. Pada u oči da se špic turskog napada i kasnije kolonizacije muslimana na Balkanu poklapao tačno sa "zelenim koridorom". Turski napori na islamizaciji lokalnog stanovništva bili su daleko tvrđi, odlučniji i uspešniji duž ose koridora od npr. kopnenog dela Grčke, centralne Srbije, severne Bugarske ili Vlaške. Problem nastao nakon osvajanja novih teritorija bio je taj što Turaka jednostavno nije bilo dovoljno da ih nasele na mesto lokalnog stanovništva. Da bi iskoristili prirodna bogatstva novoosvojenih zemalja ili čak da ih kontrolišu, morali su da integrišu lokalno stanovništvo u Imperiju, kako bi te zemlje učinili profitabilnim. Ubrzo su shvatili da brutalna sila tu ne pomaže i da nemaju dovoljno ljudstva čak ni da upravljaju svojim armijama. Morali su naterati okupirano stanovništvo da se oseća Turcima i integrisanim delom jedne ogromne multietničke Imperije. Tokom pet ili šest vekova uspevali su da "poturče" i pomuslimane mnoge narode i da ih drže u pokornosti politikom štapa i šargarepe. Neki su čak i zaboravili šta su bili pre dolaska Turaka.
Nakon propasti Otomanske Imperije i povratka otpisanih naroda i država na Balkanu (pre svega Srbije), prvog a zatim i drugog svetskog rata, Turska se samoizoluje a uticaj Sovjetskog Saveza na Balkanu i Bliskom istoku ostaje prepreka njenom širenju sve do devedesetih godina prošlog veka. Sovjeti su nestali sa turskih granica a u međuvremenu izbijaju lokalni sukobi širom Balkana i Kavkaza, dok Amerikanci lansiraju operaciju Pustinjska Oluja protiv Iraka. Svi su zaboravili na Tursku koja se danas smatra modernom, proevropskom i miroljubivom ali pomalo zaostalom, Islamskom NATO državom. Jedino SAD vide ulogu Turske van njenih sadašnjih granica, u Iraku, na Balkanu i drugde, naravno ako to ide pod ruku sa američkim globalnim interesima. SAD već godinama stvaraju uslove koji pogoduju širenju turskog uticaja na sever i jug i buđenju uspavanog džina. Turska se polako budi iz stoletnog sna, pomalo zbunjena novonastalom situacijom i nesigurna kojim putem bi trebala da krene, putem Ataturka i evropske integracije ili putem radikalnog Islamizma. Evropljani ih se plaše i uprkos američkom pritisku, nisu presrećni idejom da ih prime pod okrilje EU, što Tursku gura u ekstremizam. Bez širenja van Anadolije koja ne obezbeđuje ekonomski prosperitet, Turska neće moći da napreduje. Turska više nije zemlja bogatih svetskih trgovaca i nema onaj kosmopolitski duh koji je postojao u vreme Carstva i duboko je podeljena, ne samo etnički već i između sekularnih i religijskih frakcija. Istorijske zone turskog verskog, geopolitičkog i drugog uticaja ostaju Balkan, Krim, Kavkaz i Levant.
Nakon nasilnog raspada Jugoslavije u kojem su ključnu ulogu imale zemlje "Kvinte", pre svih SAD, Nemačka i Velika Britanija, rađa se nova, muslimanska država na Balkanu, Bosna. SAD su aktivno učestvovale u bosanskom građanskom ratu 90-tih, naoružavajući muslimane i Hrvate i bombardujući Srbe iako su zvanično bili neutralna strana u sukobu. Obuku mudžahedina su vršile privatne kompanije penzionisanih američkih generala a račune za naoružavanje (prema izjavama senatora Džozefa Bidena) su plaćale Pakistan, Egipat i Turska (više o tome - ovde). Ratni sukobi su okončani Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. i podelom zemlje na dva entiteta - Federaciju BiH i Republiku Srpsku. Ono što nije postignuto u ratu (brisanje srpskog entiteta), sada se sprovodi u miru kroz diktaturu kralja srbljem i cele Bosne, (britanskog lorda Pedija Ešdauna) i kritikovanjem mirovnog sporazuma kao prepreke za evropsku integraciju BiH. Drugde u regionu, sasvim je odgovarajuće cepanje jedne države (npr. Srbije) na manje delove upravo kao preduslov ka putu u EU, dok je postojanje srpske autonomije u Bosni, potpuno neprihvatljivo. Republiku Srpsku nazivaju i "genocidnom tvorevinom" koja kao takva ne zaslužuje da postoji. Ako je to tačno za RS, postavlja se pitanje šta je onda nezavisna država Hrvatska ako ne "genocidna tvorevina", šta je nezavisna država Kosovo ali pre svega šta su Sjedinjene Američke Države, nastale na preoranim grobovima američkih indijanaca? Još jedna nova čarobna reč u međunarodnoj kaubojskoj diplomatiji je "nova realnost na terenu" koju su i domaći političari naučili na brifinzima u Vašingtonu pa je ponavljaju poput papagaja. Tako je npr. muslimanska kvazidržava Kosovo, novonastala "realnost na terenu" i kao takva mora se prihvatiti. Takvo tumačenje tragičnih događaja u južnoj srpskoj pokrajini i nametanje novonastale situacije kao svršenog čina je jako opasno po region ali i po svet, jer upotrebom sile uvek možemo doći do neke "nove realnosti na terenu" a to uglavnom ne vodi ničemu dobrom. Tako naprimer već sutra, neki "specijalni evropski izaslanik za Bosnu", potezom pera može ukinuti srpski entitet i nazvati taj čin novom realnošću, brišući time upravo uslove pod kojima je sklopljen mir. U jednom trenutku u istoriji Balkana, zaista je postojala država u kojoj su muslimani i hrišćani živeli u bratstvu i slozi. Ta država se zvala Jugoslavija. Pre raspada Jugoslavije, Bosna i Hercegovina nije postojala kao nezavisna država pa se ne može govoriti o agresiji (ostatka) Jugoslavije na BiH. Srećom, istoriju ne piše Holivud, pa postoji nada da će se nekada u budućnosti neki nezavisni istoričari odvažiti i otkriti svetu pravu istinu o nesreći koja nas je zadesila.
Ali vratimo se priči o "zelenoj transverzali". Šta predstavlja šest zvezdica iznad kosovske teritorije na zastavi "nezavisnog" Kosova? Te zvezdice su simbol šest teritorija na kojima sada žive Albanci - Kosovu, Albaniji, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji i Grčkoj, što je primetio i objavio kanadski centar za istraživanje globalizacije "Global Research". Velika Albanija je projekat star više od sto godina a pokušali su da ga sprovedu Italija, Hitlerova Nemačka i sada SAD. Velika Albanija zahvata teritorije severne Grčke, jugoistočne Crne Gore, Makedonije i Srbije sve do Niša. Uključujući Sandžak i unitarnu Bosnu i Hercegovinu stvara se muslimanska superdržava na Balkanu. Kada se jednom izvrši islamizacija Balkana, ništa više neće zadržati prodor muslimana dublje u Evropu. Naseljavanje kontinentalne Evrope muslimanskim življem teče uporedo sa stvaranjem nove karte Balkana. Strah od "Eurabije" se već uvukao u kosti evropskih demokratija koje sve više pribegavaju nedemokratskim metodama kako bi izbegle taj scenario. Bojim se da je već kasno i da zemlje Evrope nemaju snage odupreti se američkom diktatu a da pri tom ne sruše same temelje evropske demokratije i ljudskih sloboda. Kada SAD zaokruže proces islamizacije Balkana pod velom borbe za ljudska prava i pravdu, prepustiće brigu o Balkanu EU. Ali tada EU neće imati mnogo posla jer će biti stavljene pred svršen čin i novu realnost nastalu decenijskim delovanjem anglo-američke politike na ovim prostorima. Muslimanska Evropa je kompenzacija za haos koje SAD ostavljaju za sobom na Bliskom Istoku a kome doprinosi i sama Evropa.






U Novom Pazaru je pre nekoliko dana održana sednica organizacionog odbora za pripremu akata obnavljanja Narodnog veća Sandžaka (NVS) i njegovih organa čiji programski zadatak je proglašenje autonomije Sandžaka. Prema rečima predsednika tog odbora Džemaila Suljevića, NVS će se zalagati za autonomiju celovitog Sandžaka, što znači i dela koji pripada Crnoj Gori.








