Svi postovi sa bloga: mehurići

Pre neki dan sam bila na Kalenić pijaci, i iako mi nije usput, svratila do brata. Za mog brata važi pravilo, kao i za mnoge druge koje znam, da je najživahnije povrće koje su videli u poslednje vreme hodalo na 4 noge i groktalo pre no što je zgotovljeno. E zbog toga sam i svratila, jer sam mu kupila neke zdrave hrane... I tako, ručamo zajedno, i na izlasku slučajno sretnemo porodične prijatelje.
Pa. Pošto smo sve emocionalne pertle odmrsili, izvukli, oprali, stavili na žicu da se suše, nadam se manje burnom vremenu. (neko iz mase, ironično: Moooooožda?) Za to vreme krupnim koracima napred, i to veoma krupnim, jer se ispit približio, a situacija uobičajeno studentska. Rage ATM i dalje sviraju, negde u Ameriki. Odavno sam ja imala 16 i prvi put slušala The Battle of LA, ali svejedno bih.
Biće zatvorske poezije. Ubiću ovu što me je šišala. Dobro je kad koža otvrdne. Postajem mali kornjačozoid. A novi izgled bloga? Ispostavilo se da zapremina tela nije dovoljna. Koristi mozak, koristi mozak, koristi mozak, koristi mozak, koristi mozak....
Blesava statistika kaže da jedna petina poseta ovog bloga koje dolaze sa pretraživača ima za temu pitanje da li me voli? i - koliko me voli? A pritom sam uračunala i one nepismene znatiželjnike koji uporno tvrde - dali me voli. Salvador Dali. Logičan i jednostavan odgovor na ovo pitanje je - kako bih ja to mogla da znam? Logičan duži odgovor na ovo pitanje je - kako bih ja to kog đavola znala
Amy Winehouse Uobičajeno zastrašujuća šminka i frizura, prepoznatljiv glas i stav. ... They tried to make me go to rehab I said no, no, no...
Zvao drugar iz srednje da dođem u kafić gde on pušta muziku u petak. Svratim u polasku jer mi je usput. Još nije ni počelo, samo njih trojica sede napolju, na trotoar ispred kafića su izneli sto i donose još dve stolice za Miljanu i mene. Nailaze perači ulica i neumoljivi su. Zapahne me sitna kišica prašine i vode. Setim se kako smo u srednjoj imali za temu za pismeni iz srpskog Ulice su mokre od
Čitam opet Bulgakova i sanjam Azazela. Znam zbog koje stvari bih ja prodala dušu đavolu. Svi ćemo se ionako sresti na jednom mestu. I nemojte puno da se zanosite. Ta niste čarape valjda. Inače. Ružno vreme pa nisam napolju. Nekad bih nešto napisala, ali nisam imala vremena do sada, a i bolje je tako. Već petnaest dana ne spavam kako treba. Dođem ranim jutrom, odspavam par sati i postaje mi
Ne bih vas ja ni preko 5 ponjava, a kamoli šta drugo. Dođavola s vama. Histeriju sam nesvesno razvila kao prvu liniju svoje odbrane. Ko plaća pivo večeras?! Last night a little dancer came dancin to my door Last night a little angel came pumping on the floor She said come on baby Ive got a license for love And if it expires pray help from above O-o.
Boyfriendless once again. Dovoljno je reći da sam uspela da nasmejem Mariju pričom o raskidu. A Marija nije baš osoba koja se smeje na nesmešne stvari. Rekla mi je: Ti nisi normalna. Gaus može da pukne od muke. Srbija je opet dokazala da ima 95% stanovništva iznad proseka; jer, osim što su vrsni politički analitičari, psiholozi, poznavaoci fudbala, sad su odjednom svi i muzički kritičari.
Uspela sam da obuhvatim klasifikacijom par podvrsta sa kojima sam se susrela u poslednje vreme. 1. sponzor: već na početku znaš da mu otac ima privatan posao, dva automobila i da će leto provesti u Crnoj Gori, radno, jer mora da nadzire radnike koji mu proširuju vilu. Simptomatično takvi momci za vreme izlaska obavljaju važne telefonske razgovore svojim skupim mobilnim telefonima; ako
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk