Blogodak - srpski blogovi na jednom mestu

Iz podataka European Motivation Index, prilikom čega se godišnje u 8 evropskih zemalja obavi istraživanje, proizašlo je da su u Francuskoj i Španiji uposlenici najmanje motivisani.

Po indexu je motivacija proces u kome zaposleni iskreno daju sve za organizaciju i žele postići rezultate. Motivisani zaposleni su od velikog značaja za organizaciju. Oni vode organizaciju naprijed, pri čemu profitiraju, kako radna atmosfera, klijenti, time i rezultati poslovanja. Index je pokazao da su Nijemci, zajedno s Belgijancima najzadovoljniji radnici u Evropi. U Engleskoj su radnici najmanje zadovoljni.

Jedno drugo istraživanje, koje je obavila Cass Business School, pokazalo je da su u veselim zemljama zaposleni zadovoljniji i produktivniji. Uposlenici iz zemalja gdje su stanovnici otvoreni i prijateljski nastrojeni, više su vezani za firmu, nego u nekim drugim zemljama, gdje zaposleni negativno idu kroz život. Vođa ovog istraživanja, Garry Gelade, tvrdi da je nacionalni karakter zemlje puno važniji za vezanost u firmi, nego ekonomska situacija ili kulturne vrijednosti.

Poslodavci koji žele pozitivnog i radnika koji je vezan za firmu, biraju brazilijanskog, izraelskog ili kiparskog kandidata. Kandidati iz Rusije, Japana i Hong Konga u ovom istraživanju imali su jako loše rezultate. Duhovno zdravlje Rusa je viđeno kao neurotično i depresivno.

Ja lično smatram da kultura zemlje(kao recimo Njemačka ili Austrija) više dolazi do izražaja kad je zalaganje u pitanju, jer su oni navikli da se zalažu. Definitivno je teško mjeriti motivaciju medju zemljama samo prema zalaganju na poslu jer se u to mješa ambicijia, navike, disciplina, kultura ...

Skoro trećina menadžera se kod 50% intervjua koncentriše na izgled kandidata, umjesto na sadržaj onoga što ovaj govori. Israživanje koje je u Holandiji sproveo biro za zapošljavanje među 2.395 menadžera ljudskih resursa, proizašlo je da neki kandidati razmišljaju čak i o plastičnim operacijama kako bi bolje zaradili i bili uspješniji.

33% engleskih i 22% australijanskih ispitanika se skoro potpuno koncentriše na izgled kandidata za vrijeme intervjua.

Velika većina kanadskih uposlenika vjeruje da su u njihovoj firmi stariji uposlenici diskriminirani. Polovina njih je zbog toga toliko zabrinuta, da čak i oni razmišljaju o plastičnoj operaciji kako bi se „naoružali“ u borbi protiv mlađih rivala. U 2004 se u Americi za plastičnu operaciju, kako bi poboljšali svoju karijeru, prijavilo 22% muškaraca i 15% žena. Plastični hirurzi tvrde da su većina njihovih pacijenata advokati, piloti i direktori.

Prevelike doze informacija koje uposlenici sve više dobijaju je prerastao u društveni problem, koji šteti ekonomiji. Ovo je objavio Express.be.

Medianaučnik David Shenk je prije 10 godina predvidio da ćemo u budućnosti biti zatrpani lavinom informacija. Deceniju kasnije je stres zbog količine informacija prerastao u „poremećaj“ koji šteti ekonomiji, tvrdi autor knjige „Data Smog“. Institute of Psychiatry na University of London priključuje se Shenk-u i smatra stres zbog količine informacija, takođe nazvano i „infomania“, kao ozbiljan problem.

Otprilike 90% uposlenika sjedi po čitav dan za računarom. Istraživanje Instituta u Londonu je pokazalo da se IQ uposlenika koga u poslu konstantno prekidaju nerelevantni telefonski pozivi kolega i prijatelja, te razni mail-ovi, smanjuje za 10 bodova. Konkretan posao se zbog toga ne završava. Tek nakon 15 minuta, kako pokazuje istraživanje, su uposlenici ponovo u stanju da se potpuno koncentrišu i nastave s poslom.

Prošle godine jedno je američko istraživanje pokazalo da konstantni prekidi u poslu na duži termin dovode do teških psihičkih problema. Produktivnost se također smanjuje, jer prekidi u prosjeku dnevno uzmu oko 2,1 sat vremena. Ekonomska šteta se ovim može procijeniti i na milijarde.

Oni rade pedeset sati i više. Rade više od ostalih i žele uvijek postići nešto. „Ipak, ni šef, ni partner, ovisniku o radu ništa ne može nametnuti“, kaže Toon Taris, jedan od malobrojnih naučnika koji se bavi ovim fenomenom. „Strast za radom kod radoholičara dolazi iznutra“.

Ustaju ranom zorom, rijetko s posla na vrijeme dolaze kući i smatraju godišnje odmore bespotrebnim gubitkom vremena. „Ovdje govorimo o uglavnom visoko obrazovanim ljudima za koje je rad postao način života“, kaže Taris, profesor na KUN. „Radi se o ljudima koji većim dijelom sami organizuju svoj radni dan i aktivnosti, tako da se lakše i odlučuju na nošenje posla kući.“
Kako dolazi do toga?  „Istraživanje je pokazalo da ovisnicima o radu na prvom mjestu nije plata, promocija ili vrednovanje. Također, niko od njih ni ne zahtjeva da rade toliko, ni njihov šef, a ni partner. Ovisnici o radu posjeduju nekoliko karakternih osobina koje doprinose tome da ove osobe same odluče da se bace na rad.“ - kaže Taris.

Evo osobina odgovornih za ovakvo ponašanje:

Ovisnici o radu žele uvijek postići više i nikad nisu zadovoljni.

Ono što urade često kontrolišu. A uz to i ono što su drugi uradili.

Ovisnici o radu ne znaju drugima delegirati. Oni uvijek misle da sami bolje znaju i time su stres faktor za podređene. Što znači, nisu baš omiljeni šefovi.

Oni su pravi izvođaci radova. I privatno:“Osoba koja je bila premorena poslom odlučila je da hoda New York maraton kako bi se opustila“.
Znači, ove osobine su ono što ovisnika o radu tjera da radi sve više. „Ako ovakvi ljudi ne djeluju u skladu sa unutrašnjim nagonima, oni se osjećaju krivima. Ovisnost o radu je uglavnom urođena.“

Ovisnici o radu razvijaju svoju ovisnost tek nakon 35-te godine. „To je period kada ljudi počinju graditi karijeru. Prije 35-te i ovisnici o radu traže neko svoje mjesto u društvu, partnera i dobijaju djecu. Nakon toga odjednom imaju odriješene ruke da udovolje svome nagonu kako bi više postigli.“

Pitanje je da li se taj ogroman rad na kraju isplati. Taris tvrdi da to nije tako. „Otkrili smo da veliki rad ustvari ne doprinosi u tolikoj mjeri višoj poziciji, boljoj plati ili većem uspjehu. Ali doprinosi lošijim stvarima. Kod ovisnika o radu postoji rizik da postanu hronično umorni, i time ne postaju sretniji. Znamo da imaju i lošije brakove, da se češće razvode i da češće stupaju u izvranbračne odnose.“

Nije ni svaki ovisnik o radu isti, tvrdi Taris. „Postoje dvije vrste ovisnika o radu. Prvi je klasični veliki radnik koji je uporan i nastavlja raditi, čak i kada mu to više ne pruža zadovoljstvo. Ovaj ovisnik o radu ima velike šanse da jednog dana postane preumoran, te da upadne u začarani krug, u kome „pada na koljena“, pa se diže na noge i nastavlja istim tempom kao i prije toga.

Pored ovog radnika postoji i entuzijastični ovisnik o radu. „Ovaj radnik ima veće zadovoljstvo u radu i manje je pod stresom. Ipak, ni on neće nikada biti zadovoljan.“

Kako smo već Marko i ja nagovijestili prvi opencoffee skup se održao u subotu, 20. oktobra 2007. Od 11h.

Iako sam sa Zokijem već nekoliko puta u prošlosti organizovao slične skupove(ne pod ovim nazivom) ovog puta sam bio malo skeptičan jer se skoro niko nije javio da će sigurno doći(pa ni oni koji su dobili pozivnicu na mail). Ali na kraju, sve ipak, bi odlično.

Ljudi koji su rekli doći nisu došli, oni koji nisu rekli doć - došli su i super. Bilo novih faca, a i starih.

Razgovor je tekao skroz opušteno, upoznavali se, malo razmjenjivali ideje čak se i izrodilo prilika za poslovne poduhvate ali nije red da o tome sada pričam, ako neko dođe sledeći put vidjeće.

Sve je bilo tako opušteno dok nije došao vlasnik Downtown-a(kafića u kojem smo bili) i poslao cjeloj ekipi domaću rakiju "Drenju" u ledu. E tad smo se baš raspojasali (na žalost onih koji su otišli ranije). I tako je to trajalo sve do 2 sata popodne.

I za kraj evo malo sličica:

Gdje su ti geekovi? (Marko Bijelić)

Ko je šta radio...

Diskusija se zahuktava

Oj rakijo primiči se duši ... (Drenja u ledu)

Nas dva brata oba ratujemo ...(Ja i Marko)

Iako postoji već neko vrijeme opencoffee klub banjaluka napokon počinje malo da se aktivira.

Grupa entuzijasta je odlučila da povremeno okuplja one čiji su interesi, hobiji i posao vezani za Banja Luku te one koji žele da njihov posao i interesi budu vezani za Banja Luku.

Bit okupljanja je da uz kafu ili pivo neformalno proćaskamo o stvarima koje nas interesuju, da razmjenimo ideje, probleme a i dobre stvari.

Vjerujemo da će tu biti poznatih faca, a radujemo se i novima. Očekujemo Vas u DownTown kafiću u centru Banja Luka-e u subotu 20. oktobra 2007. od 11 pa do kad budemo bili tu

Već sam govorio o stvarima za razbibrigu na poslu.

Evo jedne koja me zaokuplja u poslednje virijme, pogotovo će se svidjeti zaljubljenicima u legendarnu Heroes of Might&Magic IV.

Pogledaj...

Na Markovu ideju se pridružujem kolegama iz Hrvatske i Srbije.

Diskutabilno je da li je situacija u BiH bolja s obzirom na niže cijene ulaza u posao. Sve je mač sa dvije oštrice. Bolje jeste ako radite za strano tržište jer su troškovi niži, dok ako radite za domaće tržište prodajna cijena je dosta niža a i samo tržište je malo, niske platežne moći i primitivno.

Evo moje računice, prema primjeru predhodnika.

Uzećemo za primjer startup bez registrovanja u sudu(čitaj bez mjesec dana znojenja po hodnicima i sa 300 - 500 KM više u džepu) i drugih zakonskih (ne)neophodnih peripetija.

Tri developera - Od kojih jedan mora biti i projekt menadžer. Najčešće su to tri studenta (na trećoj do 12 godini studija ). Primaju 60% profesionalne programerske plate (nešto oko 2.2 puta veća od prosječne plate) što čini po 600 KM mjesečno i sa tim će biti jako zadovoljni (Euro=1.95 KM). Znači mjesec dana rada košta 1800 KM.

Radni prostor - Iznajmljen stan negdje na periferiji. Kod nas roditelji nemaju baš garaža, a i da ih imaju nedaju ih djeci za tamo nekakve startup-e i druga jeretička okupljanja. Dobar, namješten, dvosoban stan na 2-3 kilometra od centra grada košta oko 350 KM mjesečno.

Komunikacija - Wireless je po meni najbolja solucija kad je rječ o Internetu. Šta podrazumjevam pod to dobro je 256 Kbs Flat Rate(bez ograničenja protoka). Bolje se teško i može dobiti. To zadovoljstvo nas košta na početku 200 KM za wireless opremu i onda 50 KM mjesečno. I na to još troška mobilnih telefona od 80 KM mjesečno(samo poslovno) čini ukupno za komunikaciju 130 KM mjesečno.

Oprema - Tri PC-a (2+Ghz, 120GB, 1G DDR2, Monitor ...) po 700 KM, da ne pretjeramo sa željama i pozdravima. Plus jedan laptop jeftiniji, recimo Acer Travelmate (neki) od 1100 KM. Swich+kablovi još 100 KM i naravno mini kafe aparat od 150 KM. 3 stola i tri kakve-takve računarske stolice koštaju 700 KM. Znači za opremu otprilike 4150 KM.

Iz toga zaključujem da Vam za startup u BiH treba prvi mjesec 6630 KM, i onda svaki mjesec po 2280 KM.

Po meni je ova računica dobar početak. Još tu samo treba znanje i BINGO. Za primjer, ja sam svoju firmu pokrenuo i registrovao u opštini i poreskoj upravi... sa kućnim računarom i 600 KM avansa od prvog posla.

Tek svaki deseti menadžer vjeruje da raspolaže potrebnim informacijama za donošenje ključnih poslovnih odluka, pokazala je studija istraživačkog odjela uglednog britanskog sedmičnika Economist.

Više od polovine ispitanika izjavilo je da odluke uglavnom donose neformalno i bez posebnih priprema, usprkos tome što je čak osam od 10 ispitanika navelo da informacije smatra najvažnijim faktorom pri odlučivanju, pretpostavivši ih mišljenju drugih, vlastitoj intuiciji i savjetima izvana.
Istraživanje je obuhvatilo 154 menadžera iz cijelog svijeta koji u svojim kompanijama donose važne poslovne odluke a naručila ga je softverska kompanija Business Objects.

"Rezultati su otrežnjujući", zaključuje John Schwarz iz Business Objects-a u službenom priopćenju, upozoravajući da se u studiji govorilo o poslovnim odlukama kojima kompanije ne mogu izgubiti velike svote novca ali i o onima koje ih mogu stajati odlučujuće prednosti u odnosu na konkurenciju. Polovina ispitanika izrazila je također bojazan da zbog nedostatnih ili izostalih informacija donosi pogrešne odluke. Četvrtina menadžera smatra čak da menadžment često ili čak u pravilu donosi pogrešne odluke.

Činjenica je da menadžment ne raspolaže informacijama koje su mu potrebne za donošenje složenih odluka, tumači Schwarz. Stoga su menadžeri prisiljeni oslanjati se na intuiciju i trebali bi od svojih kompanija zatražiti više transparentnosti kako bi mogli donositi pravilne odluke, napominje on.

Poreska uprava Madjarske je, prema novom planu vlade, objavila da prostitutke te zemlje mogu postati preduzetnici.
Ovaj potez je usmjeren ka povećanju prihoda države, od poreza.

Vlada je preko poreske uprave ponudila pomoć svim porstitutkama koje se žele baviti legalnom svojim poslom. Pomoć bi  trebala podrazumjevati edukacije kako  voditi posao, knjige  i kako ostvarivati svoja prava.

Prostitucija je već legalizovana u nekim zonama u Mađarskoj, a nova vladina mjera trebala bi industriju seksa izjednačiti s drugim poslovnim aktivnostima. Vlasti su u sklopu plana smanjenja budžetskog deficita najavile oštru borbu protiv sive ekonomije, te vjeruju da dio poreznih prihoda mogu povećati i oporezujući prostituciju.
"Oko 20 hiljada ljudi živi u Mađarskoj od prostitucije. Prošle je godine, kako se procjenjuje, u industriji seksa okrenuto oko 180 milijardi forinta (milijardu dolara), na što nisu plaćeni porezi", rekla je predstavnica službe odnosa sa javnošću madajrske poreske uprave.

Predsjednica udruženja prostitutki Agnes Foldi kazala je da se oko 500 žena već prijavilo za dobijanje dozvola, te da je 20 dozvola već izdano.

Foldi je kazala da postoji velik interes među prostitutkama jer one žele raditi legalno kako bi mogle dobiti kredite i koristiti se raznim državnim povlasticama.