
made by Hattori
Prijavite se ili ako nemate nalog registrujte se.
Prikaži opcije
made by Hattori


Iako kruži besomučno internetom već nekoliko dana, moram i ovde da objavim genijalni rad forumaša GG – Koštunica u kvizu “Želite li da postanete milioner?”.
O plakatima i umotvorinama koje na forumu PPP možete pronaći sam već pisao ranije.

Istorija se ponavlja, ludaci nas opet vuku pod vodu,
i ništa novo pod Suncem,
ništa što Pesnik već nije opevao…
EKV – Zajedno
Ivan i Bojan
Mitar, Saša, Orhan
Nenad i Zoran
Dušan, Vojkan, Ljuba
U prošlim danima osvojili smo ponos
U prošlim danima izgubili smo sve
Ostajem sam
U ovom gradu strahom zatrpan
Ovaj grad je nekad bacao svetla daleko
Ovaj grad bi mogao bolje
Mi smo dozvolili da stvari odu predaleko
Ova je borba bila ispod časti
Protiv razuma
U prošlim danima
Osvojili smo ponos
U prošlim danima
Izgubili smo sve
Dolazi dan
Dan koji čekam ovde zakopan
Ovi ljudi su valjda zaslužili bolje
Mi to možemo zajedno
U prošlim danima osvojili smo ponos
U prošlim danima izgubili smo sve

Na engleskom delu bloga u toku je predizborna kladionica – ko bude bliži konačnom rezultatu izbora dobije pivo:
Serbian presidential elections 2008
Pravila o takmičenju su tamo, pa požurite sa komentarima (samo komentari na engleskom delu se računaju, zbog lakšeg utvrđivanja pobednika).
Srećno i živeli!

Na engleskom jeziku postoji na hiljade blogova posvećenih isključivo blogu i blogovanju. Na srpskom i bliskim mu jezicima gotovo da ih uopšte i nema. Zašto? Nemam pojma. Šta vi mislite?
U svakom slučaju, uz nadu da će se situacija sa blogovanjem i kod nas promeniti na bolje, tj uz nadu da će blogova biti sve više i više i da će postajati sve bolji i bolji, evo mog doprinosa tom razvoju – blog o blogovanju na srpskom jeziku: Blogistika. Za sada na blogu postoji nekoliko tekstova, međutim to nije razlog da ih ne prokomentarišete. Pohvale možete ostaviti ovde, a predloge i drugačija mišljenja (ukoliko ih ima) – na samoj Blogistici.
Najviše me interesuju vaši odgovori na pitanje Zašto bloguješ.
I ne zaboravite da pokupite feed!
Hajd’ pa – čitamo se! :)


(klik za full size)
Nova ideja za bilbord ministarstva za Kosovo i Metohiju, ili samo još jedna u nizu sjajnih photoshopizacija umetnika hattori sa foruma Parapsihopatologija?

Đile je, zajedno sa Supernautom, preko potreban srpskoj rock sceni – i ne samo rock, nego i sceni uopšte. Jer, uvek je lepo da postoji jedan bend koji svira “za ništa” i ne zarađuje ni dinara od albuma, a bolji je od nekih koji, npr, osvajaju MTV nagrade.
Lepo je to, ali i tužno.
+
Preporuka za youtube kanal alcalbg – pregršt dobrih spotova i klipova.

Na stadionu Ipko u Prištini, sedamnaestog decembra, ovaj renesansni umetnik će po drugim put nastupiti pred građanima Srbije. Sjajna prilika da svi fanovi koji nisu uspeli da ga vide prilikom njegovog prethodnog nastupa u rasprodatoj beogradskoj Areni nadoknade propušteno i uživaju u pesmama o ljubavi, drogi, ubistvima, kriminalu i generalno fabuloznom životu.
Priština je na samo nekoliko sati vožnje od Beograda, vize nisu potrebne a svima onima koji misle da ovakav put i ne bi bio baš najbezbedniji poručujem: Sram vas bilo! Šta bi Pedeset Centi rekao da vas čuje? Mislite da je njemu bilo nešto lakše dok je dilovao krek – a pogledajte ga samo danas. Dingospo.

Nije lako intervjuisati Caneta…
Pre nekog vremena na forumu B92, pre reorganizacije, započeta je diskusija sa ciljem da se prikupi što veći broj anegdota gde je u glavnoj ulozi bio Zoran Kostić – Cane, pevač grupe Partibrejkers. Osim već svima poznatih urbanih (i ruralnih) legendi poput Gde ste paori! topik je iznedrio i mnoge druge priče sa Canetovim doskočicama, mudrostima, ali i “mudrostima”. Neke od njih jednostavno vredi sakupiti na jedno mesto i podeliti sa blogosferom.
Cane sedi na stanici u nekoj nedođiji na periferiji Beograda, čekajući poslednji autobus za civilizaciju. Dolazi autobus, u njega ulazi neka riba, a Cane ostaje na stanici, iako sledeći bus dolazi tek za par sati. Riba koja je ušla vidi da on ne ulazi pa mu kaže: “Hajde, sta čekaš, nema autobusa do jutra.”
Cane odgovara: “S tobom, grobe, nikad!”- Dolazi Canetu Zdravko Čolić i kaže mu “E, Cane, meni se dopada to što vi radite, mogli bismo mi zajedno da napravimo neki koncert, nesto možda snimimo…”
Cane: “Hej, čovek. Na čemu si?”- Koncert u Smederevskoj Palanci, Cane izlazi na binu i vidi neke blago ruralne tipove u prvim redovima. Pogleda ih onako popreko i kaže: “Gde ste, seljani. Došli ste koncert, a? Što ne idete na njivu, da orete?” I ovi ga razbiju.
- Zove Cane neku ribu telefonom. Javlja se njena baba i pita ko je. “Ovde Cane, mogu li dobiti Jelenu?”
“Evo, samo malo, Bane.”
“Ne, nije Bane. Cane. Kao cvrkut ptica.”- Pouzdano postojeća Canetova izjava: “Liše te svega, pa ličiš na lišaj.”
- Kusta doveo Džoni Depa u Beograd, povodom premijere Arizona Drim ili tako nešto… Džoni svira sa Brejkersima u SKCu. pre nego što će opaliti po numeri “Johnny be good”, Cane najavi drugara iz Amerika i kaže mu pri tom: “Sviraj Džoni, tvoja devojka ce noćas biti moja.”
- Negde 1990, svirali (Betmen) sa njima u Domu Omladine, i pred koncert u bekstejdžu se socijalizujemo – ja nešto filozofiram o bas žicama sa Munetom, Vojkan sa Antonom oko ne znam čega, tek se pojavljuje Cane odnekle i na nečije pitanje “De ti je riba..?” krene: “Poslao sam je kući da se obuje, došla je u patikama…”. Naravno, izgovoreno Cane-classique kroz nos…
- Negde ’99 ili 2000 na koncertu u Beogradu neka devojka iz prvog reda pokušala da se popne na binu i da uruči cveće Canetu. I kako se pela Cane počne da viče u mikrofon “Akrepe siđi sa scene” naravno kroz nos. I, ništa, ta devojka čim je čula, vrati se postiđeno u publiku.
- Pa ima priča kad su se dogovarali za turneju po Hrvatskoj iliti slično gde je Cane pitao: “A gde ćemo da spavamo, u Jasenovcu?”
- Kad su se vraćali kombijem sa neke svirke i prolazili pored novog groblja: “Antone ‘oćeš da svratiš do svojih?”
- A znate za ono na koncertu u Sloveniji: “Šta je bre, Hrvati?”
- Banetu iz “Džukela” poklonio knjigu s posvetom:
“Bane,Cane”
- Toronto, novembar 2003, The Opera house.
Prva šutke, završava pesmu i obraća se publici:
“Alo bre emigranti, smirite se, sve će biti u redu.”
Tokom sledeće pesme, publika se još više komeša a Cane biva i okupan pivom, završava pesmu, briše se peškirom i besedi:
“Pizda vam bre materina emigrantska, jel smo zato prešli ovoliki put. Pivom da nas polivate, kreteni.”
I do kraja nakon svake pesme ima par reči za publiku:
“Šta ste vi, a? Izrodi?”
“Džaba vam ovo mesto, džaba vam sve”
“I treba da ste emigranti”
“Ej, znate kad bi nam Hrvati ovako nešto uradili”
I za rastanak, uvežbano kiseli izraz lica i
“Sve vam je oprošteno. Zbogom!”- Za vrijeme bombardovanja kad su bili oni target koncerti na trgu, pita ga novinarka Studija B za komentar:
“Maaaa, sveeee je to oookeeej, samo oooovii gooooreee…”- U Novom Sadu ljetos šutnuo plastičnu čašu sa pivom sa stejdža u publiku i naravno dobio dvije – tri nazad iz publike:
“Gaaadjaaj Maamuuuu!”- Cane, jedan od najpozitivnijih likova na rnr sceni, negde u nekom manastiru pred polazak, igumanu: “Oče, blagoslovite pa da palimo!”
- Na Kalemegdanu daje intervju za RTS. Usred priče ućuti, pogledom počinje da prati dešavanje iza kamermanovih leđa: “Veverica… juri je pas… pobegla na drvo… pravda je opet pobedila.”
- Canetovi komentari u emisiji o Akademiji (klubu): “Svi koji su bili na Akademiji, ostali su i u budućnosti, a neki su ostali i u prošlosti.”
“Kad zezanje postane mučenje, onda jebeš zezanje.”- Jednom su Brejkersi svirali u nekoj vukojebini, i seljaci krenuli da ih gađaju kupusom, krastavcima, i raznoranim povrćem pa im je rekao:
“Šta je seljani? Rodilo? Aaa?”- Ili kad je radio intervju i pitaju ga o svađi sa Antonom a on će:
“Jebiga, neko je na krigli, a neko na igli.”- Prilikom nekog nastupa van (mislim da je Hrvatska bila u pitanju) pita ga carinik da li ima da prijavi neke droge. I on kaže: “Neeemamo ništa. Čekaju nas tamo.”
- Jа сам чуо за ону, као спопала га нека риба у граду да јој да број, а он јој каже:
“Пиши: 6 5 4 3 2 1”- Pre par godina bio gost u emisiji “Nivo 23” koju vodi Velja Pavlović. Pošto su svirali u nekoliko gradova u Americi koji mesec ranije, Velja ga pita: “Kako ti se dopada Amerika?” Cane: “Njujork okeeej, Čikago okeeej, El Ej… mis’im ne’am pojma, kao neka montažna seljana.
- Ipak, najjača priča sa pretprošlog Exita. Sedi cane na zidiću vip terase i prolazi Boris Tadić. Cane se prodere – Ej, Boki! Kad se Boki okrenuo, Cane mu kaže – Ma ništa, ništa…
Najzabavnije ostavljam za kraj – Canetove stvarne i izmišljene anegdote su inspirisale jednog od učesnika diskusije da i sam izmisli nekoliko priloga za Canetovu biografiju.
Forumaš MP40:
- Jednom se Cane, na koncertu Brejkersa za obnovu Manastira Grgurovi Konaci kraj Malajnice i Stubika, na kom su svirali sa Thin White Rope i Flock of Seagulls, polio kerozinom i zapalio. Dok je goreo, prišla mu Gina Gershon i on joj mrtav ladan kaže “E, idi puši kurac Hrvatima… i to onim ratarima sa sela”... I svi se nasmijaše!
Car!
- Jednom davno se Cane našao u čudu videvši domaćina kako u kuću unosi svetlost džakovima. Stade, gleda i na um mu padne… Priđe umornom domaćinu i zabesedi: Ne valja ti zaludnoga posla, domaćine. Nateraj svetlost da ti sama dođe. I uze, izbuši dvije velike rupe na zidovima kuće, te veli: Ovo su ti prozori. Pokrij ih staklom koje mi koristimo da pravimo caše koje odlično nadopunjuju escajg kojim se služimo evo već stotu godinu dok na američkom dvoru jedu nogama.
Domaćin se zahvali Canetu i u miru nastavi žetvene radove…
U sledećem broju:
Kako je Cane izmislio pčelu
- Jednom Cane, na putu sa radne akcije obnove manastira Stupovi, kod Đurđeva, sretne čoveka koji sedi kraj puta, noseći šešir sa mrežom i plače…
“Jeeeboteee, misim… sto cmizdriš matori?” – upita ga produhovljeni roker.
“Ne mogu više! Stršljen nije od boga dat da se drži u košnici a i med gorak, gotovo opor mu je…” – odvrati Stršljenar.
Cane utom uze dva stršljena, mužjaka i nemužjaka, stavi ih u džep i ponese svome duhovniku. Sutradan, dodje na isto mesto i zabesedi jos uvek tužnom čoveku: “Na ti ovi, na ubodnom planu osiromašeni stršljeni… sad ih poteraj i mjed im zamuzi o Krstovdanu, ne pre”. Siromašak posluša i, zaista, već o Časnim Verigama poče oboženim stvorovima sladak med slivati se niz spolovila…
Sad vec ex-stršljenar zahvali se Canetu ali ovaj već niz drum pošao ne bi li stigao da gostuje na radio Svetigori.
“Nazovi ih Pčele, po nasem drugom demu… I reci sestri da je toliko ružna da joj ne bih dao ni tuđ k*rac da puši”- samo je rekao…
Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.