Blogodak - srpski blogovi na jednom mestu

Nema živosti, samo depresivne snimke nuklearnih eksplozija uz kotrljajućeg kamenja i pjesma kojom nastojim ofarbati svijet u crno. Pojačajte zvučnike, pričekajte kotrljajuće kamenje… i idemo… :-)

Na samom početku znamenit nuklearni pokus prerađene haubice iz 2. svjetskog rata koja je ispalila nuklearno zrno na udaljenost od 10 kilometara procijenjene eksplozivne moći 15 kilotona… i nesagledivih posljedica po okoliš… pokus je poznat pod kodnim imenom… Shot GARBLE i spada među čitav niz pokusa provedenih 60-im godinama… koji i s ove vremenske distance još uvijek djeluju zastrašujuće…

© Bez!Komentara - sadržaj je originalno objavljen na autorovim stranicama.

Povezani članci na Bez ! Komentara:

• Blackle - energetski učinkovita i očima neugodna tražilica
• Zacijelo niste znali da je breakdance izum sovjetske propagande?
• Meme: 10 najboljih bendova
• Kako je Jeljcinovo oklijevanje spasilo svijet od nuklearnog rata
• Ivane, crni sine, pa zar su to tvoje zelene bitke?! :-)
• Revolucionarni Uskrs i pregršt revolucionarnih pjesama!

Povremeno me muče neka poprilično osobna pitanja i želim ih napisati ovdje i sada, jer ovo je moj medij na kojem se izražavam. No, sve bi bilo jednostavno kad ovdje ne bih pisao pod punim imenom i prezimenom i kad bih se mogao uzdati da moj poslodavac ili moj budući poslodavac ili bilo tko od sadašanjeg ili od budućeg značaja neće googlati moje ime i prezime. Dok mi jedni govore: “Što te boli briga, slobodno se izražavaj”, ja ipak nekako razmišljam da moja samonametnuta autocenzura i nije tako loše rješenje, jer ipak, ne moraju svi sve o tebi znati. Slična je priča i kad se radi o istupima i raspravama po pitanju struke, tu autocenzura pomalo i formira puno umjereniji stav, budući da si čovjek ne želi zatvoriti neka potencijalna vrata…

Prekjučer sam dobio ponovno poziv da odgovorim na par pitanja na jednom lokalnom radiju i iskreno, ne znam što da radim. Kad sam prvi put imao priliku odgovoriti na nekoliko pitanja za Stojedinicu, nakon što sam čuo samog sebe, ushićenje je vrlo brzo zamijenila lagana bojazan - što li sam sada napravio. Iako je priča bila potpuno edukativna i benigna, zapitao sam se tko je čuo to što sam rekao i kako li će reagirati. Slična priča je i s mojim rasprava na pollitika.com, pa ponekad čak i s postovima na mom blogu. Nalijeću li na njih ljudi iz moje struke, jer me poneki čitaju. Što ako napišem da sam gorljivo protiv nuklearki, a onda odjednom bude odlučeno da će se nuklearka zaista graditi? Ili pak da sam gorljivo za nuklearku, pa si zauvijek zatvorim vrata sa zelenima? Teško je tu racionalizirati i birati bitke. Srećom moj stav oko nuklearki, kao i mnogih drugih stvari je dosta umjeren, ne želim se više zalijetati i apriori ocijenjivati nešto dobrim ili lošim rješenjem dok se dobro ne razmisli po tom pitanju.

Vratimo se mi, ipak, osobnim pitanjima. Kako se recimo žaliti na situaciju na poslu na blogu? Opet, imam sreću da nisam nezadovoljan njime, no što bi bilo da ipak povremeno izvalim na blog ponešto o tome? Ne smijem, ne mogu, pod punim imenom i prezimenom, nema šanse. Ma, čak niti pod pseudonimom. No, hoće li me zaista drugačije gledati ako iznesem neke svoje nešto intimnije stavove ili ideje? Ne bi trebali, ne bi smjeli, ali ipak to čine. Ili recimo, treba li baš čitav svijet znati o mojim ljubavnim problemima pod uvjetom da ih imam? Ne mora. Ali opet, kad imam probleme rado bih ih nekamo odvalio na papir ili u današnje vrijeme internet. A možda ne bih trebao.

Sve u svemu, jedno dosta teško pitanje koje dopire do srži pojedinca i onoga što jest… ili nije. Koliko je čovjek zapravo vjeran sebi i da li je to čemu on nastoji biti vjeran zaista dio njega ili tek neko opće mjesto… teška pitanja… i lagan umor koji ovom razmatranju formira kraj…

© Bez!Komentara - sadržaj je originalno objavljen na autorovim stranicama.

Povezani članci na Bez ! Komentara:

• Kad se Japanci odluče igrati Srba i Hrvata
• Ivane, crni sine, pa zar su to tvoje zelene bitke?! :-)
• Što se kvragu događa, političar mi odgovara?! :-)
• Višak informatičke i manjak elementarne pismenosti među klincima
• Zašto na mom blogu (više) nikad nećete naći oglase?
• Predložite ime za mog novog dvokotačnog limenog ljubimca… :-)

U subotu, 31. svibnja 2008. godine, povodom dana grada Zagreba i općine Trnje, na sjevernoj obali rijeke Save kod mosta Slobode ispred bivšeg kluba Močvara i malo niže niz nasip održana je manifestacija “Trnjanski krijesovi”. Koji su imali sreće biti ondje tokom dana vjerojatno su uživali u vožnji Savom, paraglidingu, koncertima, radionicama i suvenirima, no prvenstveni razlog zašto sam pobrao svoju bolju polovicu i njenu frendicu te svog omiljenog Japanca bilo je paljenje par metara visokog krijesa. Paljenje je kasnilo skoro čitav sat, no kao što je zabilježilo oko kamere mog omiljenog Japanca prizor je zaista bio dojmljiv…

Inače, “Trnjanski krijesovi” su manifestacija koja se nekoć obilježavala na istome mjestu i ovo je bio pokušaj obnavljanja tradicije, no po komentarima onih koji su svjedočili starim manifestacijama čini se da im ova nije ni do koljena. S druge strane, pozdravljam pokušaj obnove tradicije i podsjećam da se prvi mačići obično u vodu bacaju… :-)

© Bez!Komentara - sadržaj je originalno objavljen na autorovim stranicama.

Povezani članci na Bez ! Komentara:

• Slonovi i baloni u borbi protiv globalnog zatopljenja
• Počinje traženje posla, a stvari se polako zahuktavaju… :-)
• Produljen vijek rada NE Páks do 2032., no Mađari trebaju još nuklearki…
• Otmica broda Achille Lauro
• Da li štedne žarulje uistinu štede električnu energiju?
• Pričam ti priču o Toshibinom kućnom nuklearnom reaktoru… :-)

Dvadesetak dana prije nesreće u Krškom, javlja Index, dogodio se pomor više od trećine pčela u Sloveniji. Uzrok pomora pčela jest “propadanje zajednica”, to jest dezorijentiranost i promjena pčela u blizini dalekovoda, baznih stanica i drugih izvora zračenja, zbog kojih pčele ne nalaze put do košnice i izdvojene iz matičnog roja vrlo brzo ugibaju. Takvi veliki pomori događali su se već prije u SAD-u i Kanadi, ali i u Poljskoj, Švicarskoj i Španjolskoj. Ipak, najveći napredak su postigli znanstvenici sveučilišta u Landauu (Njemačka) koji su ustanovili da se pčele ne žele vratiti u košnicu ukoliko se u njenoj blizini nalazi izvor zračenja poput mobitela. Ipak, sumnje u povezanost nuklearnih elektrana i pomora pčela budi činjenica da se za vrijeme posljednjeg remonta NE Krško u travnju i početku svibnja prije dvije godine dogodio pomor pčela u Hrvatskoj, posebice u Koprivničko - križevačkoj županiji gdje je zabilježena smrtnost pčela i do 60% te se stoga postavlja opravdano pitanje nije li tijekom remonta Krškog došlo do curenja radijacije i da je stvar zataškana… bla, bla… teorije zavjere…

Oke, može li mi netko objasniti, jesu li te pčele vidovitije od Nostradamusa i luđe od sekte Aum pa su predvidjele nesreću te ju kolektivnim samoubojstvom odlučile navjestiti?! :-))

© Bez!Komentara - sadržaj je originalno objavljen na autorovim stranicama.

Povezani članci na Bez ! Komentara:

• Smiješna mala zemlja koju nitko ne voli, pa ipak… :-)
• Još malo nuklearnog hopa-cupa - zašto Slovenci mogu, a Hrvati ne?
• Gradnja nuklearke ili umiranje u energetskim mukama!
• Danas držim prezentacije, a vi ih možete pratiti preko interneta… :)
• Kad se vjetroturbini polome kočnice, bolje je skloniti se na sigurno!
• Energetska budućnost Hrvatske temeljit će se na termoelektranama? A Kyoto protokol?!

Evo, upravo mi Nebojša ostavio poruku: dogodio se akcident na nuklearnoj elektrani Krško, došlo je do curenja rashladne vode u primarnom krugu (navodno do pucanja brtve na jednom od ventila oko primarne pumpe) u za to predviđen bazen ispod jezgre. Radi se o vjerojatno o manjem kvaru i izgleda da su sigurnosni sustavi dobro odradili i nema opasnosti od curenja radioaktivnih tvari u okolinu. Nuklearka je trenutno u stanju hlađenja budući da nakon obustave ostaje poprilično velika ostatna toplina. No, čini se da je nesreća na nuklearki alarmirala Europu, posebice Njemačku, odakle je preporučeno svim susjedima da pomno prate situaciju. Opasnosti nema, kao niti straha da će Hrvatska zbog toga ostati bez opskrbe električnom energijom, nešto ćemo termoelektrana koje pokrivaju vršnu potrošnju staviti u pogon, a nešto ćemo električne energije idućih dana uvoziti… šta da se radi… :-)

Eto, uglavnom, nema razloga za paniku… da ima, već bih vam pisao iz atomskog skloništa iz obližnjih zgrada… :-)

Najdetaljnije, za sada, čitajte na Indexu… a ja ću pomno pratiti situaciju… i upalite Otvoreno danas, rasprava u nuklearkama… :-)

© Bez!Komentara - sadržaj je originalno objavljen na autorovim stranicama.

Povezani članci na Bez ! Komentara:

• Whiskey on the Rocks - kako su 1981. zbog nasukane podmornice umalo zaratili SSSR i Švedska
• Kako izgleda izmjena goriva u nuklearnom reaktoru?
• Nuklearno hopa-cupa u Hrvatskoj
• Nuklearci na putovanju: NE Mochovce - Bratislava - Beč
• Nastavljam ti priču o Toshibinom 4S brzom nuklearnom reaktoru… :-)
• Što je to Bez!Komentara pregovarao s Vesnom Škare-Ožbolt?

HEP je nakon najava poskupljenja od 54% ipak vladi uputio zahtjev za poskupljenje od 27% i Vladi je to prihvatljivo. Osnova cijenkanja: kreni od dvostruko veće cijene da bi spustio na realnu. Prolazi na svakom boljem buvljaku ili arapskom bazaru. Ono što jest čudno jest Linićevo i Jurčićevo iščuđavanje na presici danas…

… posebice izjavu “da bez povećanja plaća hrvatski građani to neće izdržati”. Hm, a da probamo ovako: porast plaća povlači veće troškove (i po jedinici proizvoda) za firme koje ih plaćaju, koje žele zadržati razinu zarade što povlači poskupljenje proizvoda i usluga tih firmi koje građani kupuje, što povlači za sobom nove zahtjeve za povećanje plaća… da li to samo ja vidim začarani krug? No, dok gotovo u istoj rečenici SDP glumata socijalnu stranku, Linić se iščuđava kako je HDZ dopustio da cijene električne energije četiri godine ne prate zakonitosti tržišta… je li taj lik čuo za državni intervencionizam i kupovanje socijalnog mira, ili je to moja izmišljotina?! :-))

A čekaj malo, što je ono SDP najavljivao u predizbornoj kampanji? Hmmm… da vidimo… nije li SDP najavio razvoj energetskog sektora, odnosno indirektno pojačane investicije u energetsku infrastrukturu? Koliko je meni poznato HEP uskoro zaista i namjerava graditi nove termoelektrane, dakle slijede nove investicije, a sada se opet priča i o nuklearki kojoj se niti SDP ne protivi. Dakle odakle pare i za nuklearku i za termoelektrane ako se cijenom električne energije kupuje socijalni mir?

Što se tiče tih 54%, sada će električna energija poskupiti 27% i onda uskoro još jednom 22% i 1.27 puta 1.22 = 1.55, odnosno 55% poskupljenje pa dva uzastopna poskupljenja neće izgledati toliko šokantno kao ta famozna brojka, a efekt će biti isti… :-))

Danas je, inače, u Otvorenom rasprava o gradnji nuklearke, vjerojatno će se rasprava opet pretvoriti u prepucavanje zelenih i struke, osim ako nam ne izvuku SDP i HDZ da se prepucavaju oko cijene električne energije ili cijene goriva.

© Bez!Komentara - sadržaj je originalno objavljen na autorovim stranicama.

Povezani članci na Bez ! Komentara:

• Kada ćemo konačno shvatiti da “struja” ne smije biti socijalna komponenta?
• Liberalizacija tržišta ili tko je moj dobavljač električne energije?
• Jeste li ikada čuli za državnu tvrtku od strateškog značaja pred bankrotom?!
• Prognoziranje potrošnje električne energije
• Još malo nuklearnog hopa-cupa - zašto Slovenci mogu, a Hrvati ne?
• Poskupljenja - glavni odrednica energetike u Hrvatskoj u 2008. godini?

U srpnju ove godine Ministarstvo gospodarstva bi trebalo predstaviti novu energetsku strategiju u kojoj bi jedna od opcija trebala biti nuklearka. Prvi je javno progovorio gospodin Polančec, koji se do sada od svih političara najglasnije i izjašnjavao za tu opciju, ovaj put kaže, a sada mu se pridružio gro drugih političara. Tako, recimo, naš predsjednik, gospodin Mesić sada kaže:

“Stručnjaci govore da bi iskorak za Hrvatsku bio da slijedimo primjer zemalja koje dugoročno vode brigu o energetici i ulažu u nuklearne elektrane. Možda je došlo vrijeme da eventualna gradnja nuklearne elektrane u Hrvatskoj ne postane bauk.”

Protiv nuklearke nije niti najveći oporbeni SDP, no Zoran Milanović kaže:

“Hrvatski je prioritet osigurati maksimalnu moguću energetsku neovisnost. Zato treba otvoriti i ozbiljnu javnu i političku raspravu o mogućoj gradnji nuklearne elektrane”

Za gradnju nuklearke je sada već polako marginalni HNS. Dobivamo li konačno politički unisono? :-)

Prema posljednim informacijama ispada na kraju da bi uz godišnji rast potrošnje od 3,2% do 2020. u Hr moglo nedostajati oko 3.2 TWh godišnje uz sve termoelektrane koje su u planuno budimo realni, ona neće biti izgrađena prije 2020., ako ne i kasnije, jer je za gradnju potrebno 10 do 15 godina. Naravno, zamka je u tome što je ovo linearna procjena, a rezultat može biti i iznad i ispod, pa se ti brate bolje osiguraj… :-)

Samo za informaciju za one koji su se kasnije uključili u članak, radi se o investiciji od 2 do 2,5 milijarde eura, a moguća lokacija i dalje jest ili Prevlaka (u okolici Zagreba, lokacija koja se razmatra od 80-ih) ili Dalj (uz Dunav) Slavoniji. No, iako je relevantnost ankete na portalu nikakva, anketa naslućuje da se posljednjih nekoliko godina razmišljanje javnosti moglo promijeniti.

Ipak, naravno iz političarskih usta i dalje ništa od hrabrijih izjava tipa: “Ukinut ćemo moratorij…” ili “Izgradnja nuklearke predviđa se…”, stoga polako dižem ruke od rasprava o (ne)opravdanosti gradnje nuklearnih elektrana, jer one polako postaju deplasirane…

Nego, kad smo već kod sumarnih podataka iz članka:

Snaga: za Hrvatsku je potrebna nuklearka snage 1000 MW
Proizvodnja: elektrane od 1000 MW proizvede 8000 KW sati struje godišnje
Cijena: investicija od 2000 do 2200 eura po kilovatu. Cijena NK od 1000 MW je od 2 do 2,5 milijardi eura
Potrošnja: Hrvatska sada troši 20-ak teravata sati godišnje
Ekologija: nuklearna elektrana ne emitira stakleničke plinove. Štetnost za okoliš gotovo je na nultoj stopi
Vrijeme: gradnja jedne nuklearke traje od 10 do 15 godina
Početak rada: prva elektrana u Hrvatskoj mogla bi proraditi 2020.

Ono što se ne spominje jest tko će opskrbljivati električnom energijom Hrvatsku za vrijeme godišnjeg remonta i zamjene goriva (svakih 12 ili 18 mjeseci, traje mjesec dana -> dva tjedna) ili koja elektrana može uskočiti za slučaj ispada nuklearke (najveća jedinica u našem sustavu je HE Zakučac od 400 MW, većina većih jedinica je u stalnom pogonu), tako da gradnja nuklearke od povlači gradnju još mnogo MW u stabilnim izvorima energije kao pričuvi (termoelektrane, hidroelektrane, druge nuklearke…)

Isto tako, nigdje ne piše uključuje li ta cijena i cijenu razgradnje i zbrinjavanja nuklearke nakon kraja životnog vijeka. Obično uključuje…

© Bez!Komentara - sadržaj je originalno objavljen na autorovim stranicama.

Povezani članci na Bez ! Komentara:

• Misle li oni stvarno još za ove vlasti ratificirati Kyoto protokol?!
• Hoćemo li graditi nuklearku? - 11.01.2008. u 16:45 na Radiju 101.
• Još malo nuklearnog hopa-cupa - zašto Slovenci mogu, a Hrvati ne?
• Nuklearno hopa-cupa u Hrvatskoj
• Ivane, crni sine, pa zar su to tvoje zelene bitke?! :-)
• Produljen vijek rada NE Páks do 2032., no Mađari trebaju još nuklearki…

Prošlog petka smo moja bolja polovica i ja, te vlasnici dvaju poprilično zanemarenih blogova - Kaoslantida i katjusha posjetili Szigetvár i Pečuh. Povijest oba grada obilježena su prezimenom Zrinskih: pod prvim je herojski poginuo 1597. Nikola Šubić Zrinski, drugog je spalio njegov imenjak i dalji rođak, hrvatski/mađarski pjesnik Nikola Zrinski (Miklos Zriny) u 17. stoljeću. Sami gradovi su jedinstveni na svoj način. Szigetvár se ponosi ostacima utvrde koju su branili Zrinski i ostacima Sulejmanove džamije u njenom srcu i prijateljstvom s davnim neprijateljima: Turcima. Taj grad je sada oličenje tursko - mađarskog prijateljstva. S druge strane, Pečuh je vrlo zanimljiv gradić s džamijom - danas katoličkom crkvom na glavnom trgu, vrlo zanimljivom katedralom koja nikad nije bila džamija, ali po konceptu smještanja minareta ima 4 tornja u svakom od kuteva tlocrta, dobro očuvane ostatke gradskih zidina, preslatko malo nacionalno kazalište i vrlo lijepu sinagogu te prekrasan pogled s televizijskog tornja. :-)

Što se tiče fotografija, drug katjusha je pravi Japanac, tako da imam oko 200 fotki iz svih mogućih kuteva, koje nažalost još nisam ubacio, no to će doći za koji dan. Na slikama se u svim pozama pojavljujemo mi i naše dvije domaćice u Pećuhu: Anna i Kitti. Jedna od njih je Ukrajinka na razmjeni studenata, druga je domaća djevojka i obje su bile vrlo simpatične. Eh, sad kako smo došli do njih, je već bolje pitanje: društvena mreža se zove CouchSurfing. U početku sam bio skeptičan po pitanju takvog rješenja, vjerujući da se sasvim dobro možemo snaći i sami, no nakon što su nas djevojke provele kroz grad, natjerale na malo hikinga do televizijskog tornja s kojeg puca prekrasan pogled i na kraju nahranile u restoranu s finom klopom. Prvo iskustvo, pa još pozitivno, natjeralo me da se zainteresiram i sam prijavim na tu mrežu. Osnovna ideja jest ponuditi smještaj za noćenje ukoliko imate slobodan krevet ili pod i istu uslugu koristiti kad i sami putujete, no čak i ako nemate ili ne želite nekoga ugostiti, možete biti od koristi ljudima (najčešće iz drugih zemalja) koji dolaze u vaš grad. Provedete ih po gradu, pokažete im gdje mogu povoljno i fino jesti, izvedete ih van… vaš izbor. Iskustva korisnika su uglavnom pozitivna, a što se tiče i Anne i Kitti, stvarno su u redu… :-)

Inače, moj izbor jest da neću dovoditi nepoznate u svoj stan, ali zato stojim na usluzi svim dragim i simpatičnim ljudima koji žele upoznati u Zagreb. Ukoliko imam vremena, naravno… :-)

© Bez!Komentara - sadržaj je originalno objavljen na autorovim stranicama.

Povezani članci na Bez ! Komentara:

• Upregnimo konje - moderna vozila pokretana stvarnim konjskim snagama!
• “Graditeljstvo & Energetika” na Jesenskom ZV 2006.
• Slonovi i baloni u borbi protiv globalnog zatopljenja
• Kako smo doživjeli MORe na Šolti
• Instant kava ili neformalno stjecanje diploma, dođe ti na isto?!
• Film “Submission” i granice slobode govora

- Znate li zašto je grbavac obrijao bradu?
- Da ga prestanu zvati Brko!

Lagali su nas! Nije bilo 45 kilometara kao što je bilo u prospektu ture nego punih 55 kilometara i to sam ustanovio kad smo došli do vlaka i kad mi je ciklokomp ispisao konačan rezultat. Prosjek brzine 18 km/h i tri i po sata čiste vožnje. No, da vas ne zamaram statističkim podacima ovako ide priča:

Uglavnom, na moj poziv na Lonju odazvali su se tek dvojica hrabrih momaka: Ivan B. B. zvan “Brko” i Nikola P. zvan “Nixa”. Puni entuzijazma, vode i Corny pločica krenuli smo iz Zagreba vlakom, odstajali svoje u Sisku i H. Dubici te došli do Jasenovca. Ondje smo otkrili da je osim nas u vlaku još oko 140 individua svih dobi i veličina koje su odlučili protegnuti pedale. Do Krapja smo se dobro držali uistinu dobro, ali ondje nismo odoljeli ponuđenom domaćem višnjevcu i kolačima. U drugoj etapi Nixa nam je nažalost podlegao mučnini te ušičario prijevoz, a Brko i ja smo nastavili makadamom prema Lonji. Ondje je gladne bicikliste ugostila obitelj Nekić na seoskom imanju “Ustilonja” i skupo im prodala tanjur finog gulaša i dvije šnite kruha. Moja malenkost imala je nesreću u gulašu pronaći utopljenog komarca! :-))

Nakon ručka i sveprisutnih tamburaša produžili smo cestom prema Mužilovčici - selu poznatom po lastavicama, no moje se fotografsko oko namjerilo na gnijezdo roda i nekoliko posavskih kuća. U Mužilovčici smo se također maknuli s asfalta i makadamom potegli kilometar i po u Lonjsko polje gdje smo imali prilike iz daljine vidjeti posavske konje, krave i svinje kako zajednički pasu i ruju po zemlji koja je do prije dva mjeseca bila pod vodom. Nakon Mužilovčice, sljedeća postaja je bilo Kratečko i skela preko rijeke Save te desetak kilometara dalje nego li je pisalo u programu - Sunja u kojoj smo se uspjeli izgubiti tražeći kolodvor i vlak koji nas je dva sata kasnije dovukao do Zagreba.

Posljedice: bolni bedreni mišići, ukočeni prsti koji su grlili gripove na volanu, izgorjele podlaktice i osmijeh na licu jer sam izdržao ovaj pošten komad biciklističke ture… :-)

I danas naravno saznam da su Večernjakovu biciklijadu ove godine preselili u Osijek… :-(

© Bez!Komentara - sadržaj je originalno objavljen na autorovim stranicama.

Povezani članci na Bez ! Komentara:

• Focus bicikli govore i meksičkim jezikom… :-))
• Boda-boda, piki-piki i bicikli od bambusa
• Poskupljenja - glavni odrednica energetike u Hrvatskoj u 2008. godini?
• Predložite ime za mog novog dvokotačnog limenog ljubimca… :-)
• Liberalizacija tržišta ili tko je moj dobavljač električne energije?
• Biciklom na posao - u Zagrebu i tjedan dana besplatno!

Zahvaljujući legendarnom finskom bendu Leningrad Cowboysima, zbor nekoć Fincima omražene Crvene armije koju su uspjeli potući u Zimskom ratu 1940. godine postao je svjetski popularan i u krugovima mnogo širim od uskog kruga ljubitelja klasične glazbe. No, da su Sovjeti izmislili breakdance, to zacijelo niste znali. Dakle, breakdance vuče korijene iz tradicionalnih ruskih i mađarskih plesova plesova poput kazačoka ili mađarskog tapšoša koji se nekad zna plesati i bez glazbe…

Oke, šalu na stranu, ovo je prilično dobra montaža na poznatu snimku vojničkog plesa koji sadrži elemente tradicionalnih ruskih plesova… bolja snimka. Ovo je, pak, jedina snimka koju sam uspio embeddati:

No, ono što snimka dokazuje da irske plesne trupe nezaslužno haraju svijetom, jer su i Rusi i odlični plesači. Uostalom zna se kakve su njihove balerine i baletani, poput legendarnog prebjega, Sergeja Nurejeva, koji je u jednoj epizodi Muppeta čak plesao i s Miss Piggy. A tek da vidite Mađare kako plešu… :-)

© Bez!Komentara - sadržaj je originalno objavljen na autorovim stranicama.

Povezani članci na Bez ! Komentara:

• Svjedočanstva Černobila (4) - Ljudi koji su gasili podivljali reaktor
• Ljudi dragi, pa mi smo u crtiću?!
• Nakon osam godina, vrijeme je da kažem: “Zbogom ICQ!”
• Sovjetske vojne parade kroz desetljeća…
• Noć muzeja u Zagrebu - 26.01.2007.
• Whiskey on the Rocks - kako su 1981. zbog nasukane podmornice umalo zaratili SSSR i Švedska