Svi postovi sa bloga: Yahti

Part 1

 Gawker znači:

A spectator who stares stupidly without intelligent awareness

Prema Urban Dictionary znači:

Somebody who watches celebrities

U svetu blogosfere, Gawker je ime medijske grupe koja stoji iza 16 američkih blogova, neki od njih izuzetno popularnih.

Gawker je nastao u decembru 2002. godine.

Osnovao ga je Nick Denton.

Ime cele ove online medijske grupe je ujedno i ime bloga - Gawker -koji se bavi tračevima iz njujorške medijske sfere i srodnih oblasti (popularni blogeri, publicisti i sl). Uz Dentona, u osnivanju ovog bloga, i kao prva urednica radila je Elizabeth Spiers, koja je kasnije napustila Gawker. O ovom kontroverznom blogu, u vreme prve urednice, NY Magazine piše:

Under Spiers’s aegis, Gawker was a fun inside look at the media fishbowl by a woman who was, indeed, “snarky” but also seemed to genuinely enjoy both journalism and journalists—Spiers was a gawker at them—and took delight in putting out a sort of industry fanzine or yearbook, for which she was rewarded with fawning newspaper articles casting her as the new Dorothy Parker. Ironically enough, Spiers craved a job at a magazine. She soon left for a position here, at New York Magazine...

Part 2

Osim Gawker bloga - koji spaja Njujork, medije i tračeve - i neki drugi blogovi iz ove grupe pravljeni su po sličnom modelu: Grad+njegova reprezentatvna delatnost+tračevi.

Objašnjava NY Magazin:

"Half of Denton’s sites are modeled on Gawker’s model of pairing a mannered gossip column with the industry of a given city, including Wonkette (D.C. politics), Defamer (Hollywood), Valleywag (Silicon Valley), and the new, excellent Jezebel (women’s magazines and fashion). "

(Hm, kako bi kod nas izgledao taj model?)

Nik Denton, osnivač Gawker medijske online grupe, ima 41 godinu i bivši je novinar Financial Times, uspešan, kažu. Takođe je učestvovao u prvoj fazi Internet preduzetničkog entuzijazma, koji se danas označava kao Web 1.0. Jedna od tih kompanija je navodno prodata za pedeset miliona dolara.

Uspon Gawkera poklopio se sa krizom u štampanim medijima, čiji prihodi stagniraju od kada se oglašivači sve više okreću internetu. Sve to uslovilo je promene u novinama i časopisima koji su nekad manje uspešne novinare i urednike slali u web izadanja, dok je sada internet rezervisan za zvezde najpoznatijih medijskih brendova.
Jedna od Dentonovih strategija vezanih za njegove blogere jeste da ih primeti neko iz poznatih novina ili časopisa - odnosno upravo oni o kojima pišu - i preuzeme. Pre nego što postanu suviše skupi za njega.

Part 3

Ovakav odnos Dentona prema svojim blogerima povod je da već pominjani tekst Njujork Magazina od pre par meseci o Gawkeru bude naslovljen "Everybody Sucks" (način na koji ovi blogeri tretiraju ličnosti koje su im teme), sa podnaslovom "Gawker and the rage of the creative underclass" (opisujući njihov društveni status u Njujorku, sa referencom na creative class, temu knjige Ričarda Floride).
je većina blogova Gawker medija grupe zasnovana na tračevima, i često veoma grubim opaskama na račun javnih ličnosti, informacijama i linkovima koji se tiču njihovog privatnog života, ni oni koji pišu o Nik Dentonu, osnivaču ove blog imperije, nisu previše obzirni kada pišu u njemu. Časopis Wired u tekstu od pre četiri godine piše:
"Just spotted Gawker founder Nick Denton at his new American Gigolo-style loft on Spring Street in SoHo. Nick looks a little goofier in person than in his photos (he's got a big head - I mean, literally). He was standing by the window smoking a cigarette, trying to move his laptop in position to swipe bandwidth from a Wi-Fi spot across the street. Didn't look like a media magnate to me."
(Looks like Radio Mileva to me).
Denton je imao zanimljivu karijeru koja je, između ostalog, uključila i diplomu iz ekonomije i politike na Oksfordu, njegov boravak u Bukureštu baš pred revoluciju 1989. godine, ubrzo odlazak u Budimpeštu (Denton je Britanac sa mađarsko-jevrejskim poreklom) odakle je izveštavao za razne medije uključujući i Financial Times. Tokom dve godine u Budimpešti, piše Wired, svakog meseca je vozom išao do Beča da bi jeo suši i kupio Wired. Kada je imao 13 godina, kaže jedan njegov prijatelj, već je čitao Economist.
Rani početak obično pomaže, kao što znamo.

Part 4

U prepisci sa Ričardom Morganom 19. decembra 2007, koja je u stvari predstavljala Morganov intervju za posau u Gawkeru, Nik Denton, vlasnik Gawker medijske grupe, objašnjava svoju koncepciju i nove ideje za razvoj ovog medijskog trač bloga:
"...the ideal gawker item is something triggered by a quote at a party, or an incident, or a story somewhere else...and serves to expose hypocrisy, or turn conventional wisdom on its head ....and it’s 100 words long ....200 max ....any good idea can be expressed at that length"
Morgan je dobio posao. I napustio ga posle prvog radnog dana. Nešto pre toga, troje urednika je napustilo Gawker, što je dovelo do Dentonovog preuzimanja uloge izvršnog urednika, ali i do komentara na samom Gawker blogu tipa:

“What do Gawker and Bittany Spaers have in common?” asked a commenter with the user name Nutgraf. “They have both gone nuts.”

Odnosno, postoje krugovi, uključujući i Njujork Tajms - a to je već nešto - koji pišu ili pričaju da je Gawker blog u ozbiljnoj krizi - Delom dalje strategije, a velikim delom uredničkim i direktorsko/vlasničkim ponašanjem glavnog šefa.

Mislim da je ovo ipak momenat da zaključim kako smo mi ipak dovoljno geografski i makro-konceptualno daleko, te da 'brigu' o budućnosti oovog dela ove blog imperije prepustimo drugima.
Pošto mi je cilj bio da malo približim istoriju ove nove, značajne i uticajne vrste medijske grupacije, zasnovane na blogovima, i da ponešto kažem i o prošlosti čoveka koji ju je stvorio, o stilu i konceptima blogova, i društvenom i medijskom kontekstu njihovog jačanja, evo još dva podatka o njegovoj strategiji koja pokazuju originalan način ramišljanja i verovatno tajnu uspeha. Jer, kod njega očito ima puno toga za antipatiju, a svakako i isto toliko za uvažavanje i učenje.

Bonus podatak No1: Denton je do sada blogove lansirao ne kao rezultat istraživanja o tome šta bi trebalo da pokrene, već više na osnovu doživaljaja i mišljenja poznanika šta je to što bi bilo zanimljivo za čitanje.
Bonus podatak No 2: Razgovor za posao i CV nisu ono što će vam doneti posao Dentonovog blogera. "Forget about someone's resume or how they present themselves at a party. Can they blog or not? The blog doesn't lie." (Wired).
I to je to. Sve ostalo je sreća, talenat, prava ličnost u pravo vreme na pravom mestu, i onih 50 miliona dolara koje je prethodno zaradio, još u vreme prvog dot com buma.

p.s. Ovaj post ima 403 reči, ništa od rada kod Dentona


Od proglašenja nezavisnosti Kosova primećujem recesije dela domaće blogosfere, uključujući i ovaj blog, ove su se dve pojave poklopile, ne toliko zbog samog događaja, cenim, koliko zbog daljih reakcija, koje su nas sve zajedno izveli iz stanja umerene obamrlosti u stanje no comment!, i tako će biti sve do nedelje, a možda i mnogo duže.

Te mi ovaj odlomak na koji naiđoh u Otključanom globusu ("Mladost", Zagreb, 1980), o kome sam već pisala, deluje kao dobar primer kako posle nekog vremena sve postane zabavno, ako sačekaš dooljno dugo, sedam vekova, a možda i mnogo pre. 

Elem, priča se tiče državice Andora i kako je ona postala nezavisna i kako i dalje (ili je bar krajem 1970ih) tu nezavisnost morala da plaća:

"Držeći se ugovora o nezavisnosti koji je potpisan 1278. godine Andora svoju slobodu i danas plaća porezom u novcu. Jedne godine 960 franaka Francuskoj, a iduće 460 peseta Španjolskoj, bolje reći biskupu u Urgelu.

Za te se novce u Francuskoj, u vrijeme moga boravka, moglo dobro ručati, a u Španjolskoj čak ni to. Recimo knjigu-vodiče po Andori, platio sam 300 peseta. No sav porez nije u novcu. Ima ga i u hrani. najozbiljnije vam kažem da Andorci svake godine Francuskoj i Španjolskoj moraju dati po šest šunki, 12 kokoši i šest kolutova sira.

U sedam stoljeća ni jedna strana - zaštitnica Andore nije tražila povećanje dažbina ni u novcu ni u hrani. Tako je ostalo onoliko koliko je zapisano u davna stara vremena."

Ovaj mi ugovor takođe deluje kao podsetnik da samo sa ozbiljnim partnerima vredi praviti ugovore da svima bude ok, i to me opet podseća na ovu sad nedelju, 11. maja.  

Andora je tako sad zemlja sa najdužim životnim vekom na svetu, a Francuska i Španija takođe sasvim lepo deluju & delaju.

 

"Carla Bruni makes everyone else look like a pudding" samo je jedan od nebrojenih naslova koji su se ovih dana bavili Karlom Bruni, vezano za zvaničnu posetu Nikole Sarkozija Velikoj Britaniji, tokom koje je u ovoj zemlji zavladala Karlamanija, poređenja sa princezom Dajanom, ili Jackie O, beskonačni komentari njene garderobe tokom ovih dana, njenih ranijih slika na kojima je gola (ponovo objavljenim uoči posete na stranicama britanskih tabloida), a pojavile su se i analize fotografija gde pokušavaju da utvrde da li je trudna.

Samo nekoliko dana pre toga, bivša žena Nikole Sarkozija, koju takođe neretko porede sa Žaklinom Kenedi Onazis, ponovo se udala, te su tako u nekoliko meseci nakon razvoda oboje bivših supružnika u novim brakovima. Impresivno, zar ne?

Sve to direktan je ili indirektan povod da se u medijima širom sveta još jednom prodiskutuje o francuskom duhu ili šiku, ma koliko takve opšte i široko postavljene odrednice bile neprecizne. Ali uvek ponešto bude i tačno, te tako pokušaji definisanja nikad ne prestaju.

Njujork Tajms je, na primer, 23. marta objavio tekst A Guide to the French. Handle With Care  gde autorka daje uputstva kao što su:

-Ne zaboravite prošlost - Maria Antoaneta ili Napoleon u Francuskoj budu često na naslovnim stranama;

- Mušterija uvek greši;

- Postanite prijatelj sa dobrim mesarom

- Ne idite u trenerci u prodavnicu

- Osećati se seksi je stanje duha. Ili dobrog rublja.

itd.

Dakle, zalud se junakinja omiljenog mi filma Before Sunset bunila:

"Each time I wear black, or like, lose my temper, or say anything about anything, you know, they always go, "Oh it's so French. It's so cute." Ugh! I hate that!" 

Ljudi & mediji će nastaviti da prave generalizacije kako celih naroda, tako i drugih grupa. Dok god je dobronamerno i vezano za simpatično-korisne detalje kao što su hrana i moda, korisno je i širi saznanja. A neki narodi, kao na primer Francuzi, čini se da su kao stvoreni da izazivaju kontroverze, komentare i kopiranja.

Jel' tako?  

 

 

Oskara za najbolji scenario dobio je film Juno. Scenario je napisala Diablo Cody (to joj, naravno, nije pravo ime).

Osim pisanja scenarija bavila se striptizom, pisala blog i ispovednu prozu ili memoir ("Candy Girl : A Year in the Life of an Unlikely Stripper"). Časopis Wired je krajem 2007 pisao o njoj: "Diablo Cody's Tips for Blogging Your Way to Hollywood Success."

Za ceremoniju dodele Oskara i Diablo vezan je mali skandal: Stilisti su planirali da na toj večeri ona nosi cipele od milion dolara. Što se njoj činilo suludo, te je odbila i naljutila se. I o tome pisala na svom My Space blogu. Te zaključila: "I swear to God, I have the most bizarre life. Truly." Cipele su ovakve.

Toliko toga se već desilo, a žena će tek u junu napuniti 30 godina.

Šta reći? Diablo rocks.

Zbog ovakvih pojava, Holivud još nije mrtav.

Slika je odavde

 

Tri mlada muškarca i serija od 11 epizoda (najkraća traje nešto ispod šest minuta, najduža preko 14) napravljenih bez budžeta, samo za web. I šta još: Likovi koji su pre same serije kreirani kao prave ličnosti na My Space, kultni status u nekim krugovima, pažnja mainstream medija.

Tekst sa celom pričom na sajtu NYT.

Zvanični sajt serijala.

A  epizode i na starom dobrom You Tube.

 
1. epizoda

2. epizoda

3. epizoda

4. epizoda

5. epizoda

6. epizoda

7. epizoda

8. epizoda

9. epizoda

10. epizoda

11. epizoda 

I dok su neki samo metaforično u januaru lenstvovali u Sen Moricu,  voditelj i urednik RTS-a, poznatog i kao javni servis, tamo je i stvarno otišao.

Ispostavilo se da su u mondenskom skijalištu i druge osobe od stila.

«Mislio sam da unuka kraljice Elizabete II mora biti uobražena, ispostavilo se da je ona obična devojka s kojom se može popiti piće.

Svakodnevno sam je viđao, kulturna je i duhovita, sofisticirana je i vidi se da je iz kraljevske porodice. Stalno je nasmejana, ima smisla za čuveni engleski humor.

Izlazio sam u najbolje restorane gde se uglavnom služe morski specijaliteti i fantastična jela od govedine. Kad je reč o alkoholu, pio sam isključivo čivas na različite načine.» (Gloria)

Zaključujemo da je i sam Predojević pokazao znatan nivo sofisticiranosti. A za to je, još ranije, iako nerado, biranim rečima u Svetu pohvalio svog šefa:

«... uvek mi je mučno kad čujem da neko hvali svoga šefa, to mi liči na uvlačenje, ali garantujem da dosad nisam imao boljeg nadređenog od Tijanića. To je prvi čovek koji nam je održao predavanje o garderobi, o slaganju boja na televiziji, o tome da li se na isti način slika košulja sa belim ili nekim drugim dugmićima.

On je jedini koji nas je primorao da pratimo programe stranih TV stanica i da posmatramo kako se oblače voditelji na CNN-u i BBC-u. On ume sve da sagleda i zato od svake televizije napravi dobru televiziju.

Recimo, video sam da mi nešto smeta na licu, ali nisam mogao da provalim šta. Onda mi je Tijanić rekao da su to moji predugi zulufi. Uklonio sam sa sebe sve detalje koji bi mogli da odvuku pažnju gledaocima, čak i minđušu skidam kad radim.»

*** 

Pare od pretplate su, nema sada nikakve sumnje, mudro uložene i nema za šta da nam bude žao.

Ne samo da imamo vizelno bespekoran javni servis, već i dostojne reprezente na mondenskim lokacijama.  

Malo li je? 

Čitanka 1. deo je ovde.

90ih godina citat ili citati iz knjige "Terazije" Boška Tokina čuli su se često na radiju B92. Koji je tada bio glavni arbiter elegantiae i još štošta. Knjigu sam tada pročitala, nije bila baš nešto, uz to i prilično depresivna,ali su neki od zapisa o Beogradu upečatljivi i zanimljivi, ako ne baš tačni.  
"Beograd je luda varoš. U neprekidnom pokretu i neprestanm prilagođavanju novim prilikama. Teško onome ko izgubi korak. Beograd je borben, strašan i lep, utočište i džungla, majka i maćeha, kinematografski simultan. Fotoženik. Život intenzivan, bujan, neharmoničan, ljudi neformirani. Prelaz od primitivnog čoveka do današnjeg diferenciranog, komplikovanijeg i suviše brz. Ubrzan. Mi smo nesumnjivo inteligentni, emocionalno ne mnogo duboki, nesposobni za grandiozna osećanja, ali mbiciozni, cinici, vizantinci i sposobni za pothvate. Veće i manje. Za svaku inicijativu i posao. Nemamo etiku i estetiku, ali imamo životnu snagu. Mozak i seksus više nego srce. Moža će seksus da nas spase, možda iz tih erotičnih momenata koji znače i zdravlje stvoriće naši naslednici estetiku. A možda će nas sport spasti. Sport i pezija koju ne volimo. Kosmička osećanja i sportske radosti. Preobraziće današnje haotično stanje i doneti spiritualizaciju. Sve je moguće. Za sve smo sposobni. Mi racionalni teatralni duhovi. Lišeni prave poezije, pravog soka života."

I još:
"Nesumnjivo: Beograd je evropeiziran i spolja i nešto iznutra. Standard je već bio tu. Ljudi u serijama. Amerikanska je bila sličnost i sa Vild Vestom. Bezobzirnost i nesentimentalnost. Ipak suro balkansko. Racionalno. Primitivno. Snažno. Često naivno."

Knjiga je izašla 1932. godine. A oprečnosti i preispitivanja identiteta ni sad nisu nestali. On the contrary. Dapače.

Bilo je, uostalom, kod nas  već o međuratnom (I i II sv. rat) Beogradu.

Od 1. januara do 24. decembra na Yahti.com bilo je 53.336 posetilaca, odnosno 37.504 absolute unique visitors.

Teorija ljudi iz sveta tabloida i lifestyle magazine da lepe žene najbolje prodaje novine pokazala se ispravnom i u slučaju Yahti, iako nismo ni iz sveta tabloida, ni novina.

Najčitaniji su bili tekstovi gde smo pisali o:

- Brižit Bardo

- Nikol Kidman

- Playboyu

- Ireni Mišović i Moniki Beluči

- Dženifer Lopez

- Kajli Minog

- Ani Ivanović 

Klučne reči koje su najčešće vodile do Yahti su: kuvanje, pilates, yahti, jahte, more, kuvarica, gastronomija. Dakle: Malo hrane, malo sporta, malo plovidbe. Sweet life.

Sa drugih blogova, najviše poseta je došlo od zlatnog trilinga: Portkey, Elektrokuhinja, Artmistakes 

U prvoj polovini godine imali smo foto serijal "Proleće u Italiji" by Al Harvardi, završili smo seriju "Savršeno mesto za" i nedavno počeli dva nova: "Okinuto" i "Voda".

Bili smo na prolećnom i jesenjom Blog Openu.

Smatramo da nam je 2007. bila šarena i ispunjena, a da će 2008. biti još bolja.

Želimo vam ukusne i uživajuće praznike i  uspešnu Novu godinu.

 

Do Nove godine ostalo je samo još nekoliko dana.

Ako hoćete da uradite nešto lepo i prijatno, pogledajte film Closer.

OK, meni bi skoro svaki film sa Jude Law bio lep i prijatan, ali ovaj film je mnogo više od toga.

Evo, citiraću novinara Rlling Stone, on bi trebalo da je objektivniji:

"A witty, romantic, and very dangerous love story about chance meetings, instant attractions, and casual betrayals. CLOSER is director Mike Nichols' critically acclaimed look at four strangers - Julia Roberts, Jude Law, Natalie Portman and Clive Owen - with one thing in common: each other. Adapted by Patrick Marber from his award-winning stage play, CLOSER "VIBRATES WITH EROTICISM, BRUISING LAUGHS, AND DYNAMIC PERFORMANCES. CLOSER IS A TRIUMPH!"

Ima, naravno, i onih kojima se ne sviđa.  

You Tube momenti su vrlo ilustrativni i sa naknadnim gledanjima fascinantno mi je to da je sve to - sve te priče tako ukombinovane - stalo u samo jedan film.

Dakle, da zaključim: WOW.

Jel' neko gledao film? Da li vam se sviđa? 

The Daily MammalSećate li se one ženske što svaki dan šeta najmanje jednu milju daleko od kuće, i svaku šetnju pretoči u crtež ili sliku? Projekat se uspešno završio posle 365 dana.

Evo jedne donekle slične priče... s tim što bi projekat, ukoliko autorka želi da ga završi kalo je i počela, trebalo da traje oko četrnaest godina!

Ideja junakinje ove priče je naime da svaki dan nacrta jednog sisara. 14*365, to je negde oko 5110 vrsta.

Šta ona, Dženifer Re Etkins, kaže o ovom poduhvatu: one of my long-term goals is to [try to] draw [close to] every mammal on earth. So here goes, a mammal a day. Since there are about 5,000 named mammal species, give or take, it should take me about 14 years to meet this goal. That's not so bad!

Prateći njen rad, može se ponešto zanimljivo saznati o svakoj nacrtanoj vrsti jer, of course, crteži su propraćeni i tekstom.

Organizuju se i originalne akcije pomoći čuvarima divljine - javite se i donirajte minimum $25, i Dženifer će u akcijama nazvanim 24 mammals in 24 hours nacrtati jednog sisara samo za vas. I crtež Vam poslati poštom!

Crteži su onako, slatki, neki bolji neki lošiji, ali kontekst u kome nastaju daje im posebnu vrednost. Ideja mi se dovoljno sviđa da razmišljam da platim jedan crtež; rado bih ga držao uramljenog u nekom kutku dnevne sobe i pripovedao deci kao sam eto jednog dana pomogao ugroženim vrstama...

blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk