Svi postovi sa bloga: Životinja

U Finskoj smo s Valerijom Petrovnom i Zoranom. Prvi put nas četvoro. Šileta nosim u nedrima, a Daču na leđima. Da im nije tako komplikovan jezik, mislim da bih voleo ovde da živim. Ova cela zemlja tako nekako miriše i tako je sve puno svežine. Klincima sam kupio pletene kapice, a meni i Crysti nisam. Neću da ličimo na Laponce.
Bože, pa ovaj blog još uvek postoji. Liči mi na bolesnog psa. Niti da ga bacim niti da ga držim. U stvari jednostavno sam umoran. Nema pisanja večeras.
Odkad sam izrazio svoje žaljenje zbog otimačine Kosova, naklati mi se neka čederska beda na blog pa brabonja i zanoveta u komentarima. U "revolucionarnom" maniru ideoloških predaka služi se s par pseudonima. Nesreća ne vredna pomena, ali sama činjenica da se jedna sasvim privatna izjava uzima kao povod za mazohističko tupljenje i malosrpsko proseravanje dezerterske etike, a da ne pominjem i vređanje zemlje u kojoj živim, ukazuje da zanemarivanje moralne higijene dovodi do umnožavanja pacova u svim budžacima fizičkog i virtuelnog sveta. Zato će od sada, svi takvi biti ispljuvani, a njihovi komentari izbrisani. Glodarima ne dam u kuću, a nije im mesto ni na mom blogu.
Danas su u Rusiji održani predsednički izbori i naravno glasao sam za Дмитрийа Анатольевича Медведева. Ako Dima Putin smatra da je čovek u redu, ko sam ja da mislim drugačije. Prevazišao sam Srpsku potrebu za inatom. Ovde se brže sazreva. A postoji i jedan sasvim privatan razlog (20 Maj 2006);)

Postoje naravno i javni razlozi. Tu mi je kuća, žena i deca (ključevi od kuće). Tu su mi gotovo svi posedi (novčanik), tu radim (kravata), a i Ruski sam državljanin (dugmad za košulju). Ova slika naravno nema direktne veze s glasanjem. Samo prikazuje nekoliko stvari koje me svako jutro verno čekaju na stoliću u hodniku. Kravata i dugmad se naravno menjaju od dana do dana, ali one koje nosim uvek su na istom mestu. Ta predvidljivost pokazuje da sam organizovan čovek koji živi u organizovanoj porodici i organizovanoj državi. Rečju, jedan organizovan organizam. A za organizovanu državu svaki normalan stanovnik Rusije zahvalan je Vladimiru Putinu, a ja sam jedan od tih normalnih. Ova zadnja tvrdnja nije baš šire prihvaćena, ali šta mu je tu mu je.
Oteto mi je Kosovo. Neka je proklet 17 februar 2008.

Danas je u Moskvi u 1o:20 rođen naš drugi sin Miloš Racković. Poslije poroda koji je trajao 35 minuta Miloš je iskočio iz mame i kad je video šta ga je snašlo snažno zaplakao. Dugačak je 54 cm i težak 3.8 kilograma. Odlučio sam da ga zovem Šile. Tako je i naš Dača dobio "svoju" bebu. Bilo je malo frke jer je Crysti pukao vodenjak u kolima, pa umalo nisam sam obavio porod na benzinskoj pumpi u Odincovu. Na sreću našla se jedna pametna prodavačica pa me je odvratila od te ideje. Crysta je i ovaj porod podnela bez problema i ona i Šile se lepo osećaju. Dača i ja smo trenutno u ćaletovom stanu u Novorjazanskoj. Sutra ćemo pokupiti mamu Crystu i Šileta i nazad u naše selo.

Usoljeni fileti crvene haringe u ulju. Upravo sam otkrio kad počinje perverzija kuvanja. Kad smo nesretni gubimo osećaj ukusa i onda se izmotavamo sa začinima i komplikovanim metodama pripremanja hrane. Platon gastronomiju zove umećem davanja ukusa kuvanoj hrani. Ha, predsokratici na primer, uopšte ne pominju hranu. Trivijalni užitak života. Sve ima svoj Logos. Kad je jezik ispao iz božanstvenog isto se desilo i sa čulima. I naravno ono što treba da "zadovolji" čula sve više nazaduje pa ima potrebu da se kinđuri.

Evo, Danilo i ja sedimo u kujni i jedemo slane haringe. Mama Crysta i beba u stomaku jedu kiseli kupus i svinjske papke sa sosom od celera. Nas dvojica smo bolji, samo malo hleba s ribom i to je to. Danilo će sad da popije mleko, poljubi mamu, a ja ću da ga stavim u krevet i da mu čitam Baba Jagu ili Mašu i medveda. Jedan pozdrav od Danila, sad ću njemu dati da nešto napiše.

ojnd00jlw#mmmmmmmmmmmm
Čitam knjigu Marka Leonarda: "Why Europe Will Run 21st Century" i opažam da kod mene budi religiozna osećanja. Naime, krstim se i levom i desnom. Intelektualci su zaista postali retke zverke na Zapadu. Razni pretendenti na to zvanje jednostavno ne žive u stvarnom svetu. Imigracija, natalitet, welfare, pro-manjinski kompleksi, jednostavno ne ulaze u njihovo vidno polje. Filmske kamere su zamenjene digitalnim, a intelektualci nedotupavnim dripcima. To me odmah podseti na dragu mi otadžbinu.

Jutros sam bio u Orlovu da kupim suvog mesa kod starog Timofejiča. Dok čekam na njega pričam s njegovom kevom Jevdokijom, brbljivom i bistrom babom od 98 godina.

A što će tebi slanina kad je sam nemaš? Masno ide na masno.
Ma to mi je za ženu.
A jel' debela?
Nije ali je trudna.
A kad će da rodi?
Pa sad krajem meseca.
A jel' sad počela da jede slaninu ili je jela i pre?
Pa sad u poslednjih dva meseca.
A jel' više voli belu ili šarenu?
Belu.
E onda će da rodi žensko.
???
Stani malo, a jel' jede onako samu ili s nečim drugim?
Ne, jede s kiselim kupusom.
E onda će da bude momčić.

A odkud ti baba to znaš? Pa kako ne bih znala, ja sam ih rodila 17-oro. Tima (Timofejič) mi je najmlađi. Kako bre najmlađi, pa njemu je 70. Pa šta? Sad mi ništa nije jasno, (računam u sebi)koliko si imala kad si prvo rodila? Prvo u 13-oj. Jebote. A jel' baba pa odkud baš toliko dece da rodiš, mora da ti je čovek bio ljudina i po. Ma ne, bio velika lenština i pijanica, to sam ja sama sebi rodila. Pa dobro baba, što baš 17-oro? Trebalo mi dece da mi pomažu u kući i na njivi.

Donese Timofejič sve šta sam poručio, a ja ga vratim za slaninu. Donesi ti meni baćuška šarene. A ne, kaže baba, ne pomaže sad šarena, momčić će da bude, slušaj ti mene. I nemoj da ženi kvariš uživanje kad voli, ne valja se. Dobro daj belu. Utovarim suvotinju, kobasice, rebra i slaninu u kola i dok okrećem ka izlazu čujem babu Jevdokiju kako se dernja na Timofejiča (on slabije čuje): "Tima, a čiji je ovaj mali?" Ne čuh odgovor, škripi sneg pod gumama.
Čitajte knjigu Petera Sloterdijka Kritika ciničnog uma.
Ako vas još služi.... Ne verujem, al' eto.
blogodak blog

Blogodak?

Blogodak je vaš pogled na domaću blogosferu. Prijavite se i napravite sopstvenu listu blogova koje pratite.

O projektu

Podrška

MyCity.co.yu

DevProTalk